ERCP
ERCP je danas pre lečenje nego ispitivanje, a njegov glavni rizik je pankreatitis kod otprilike jedne od deset osoba. Jedna supozitorija smanjuje taj rizik za skoro polovinu. Šta se ovom procedurom leči, za šta ne bi trebalo da se koristi i šta da pitate pre nego što pristanete.
O ovom odeljenju
Randomizovana studija je kod 602 pacijenta visokog rizika primenila jednu supozitoriju pre ERCP-a i smanjila pojavu pankreatitisa posle zahvata sa 16,9 odsto na 9,2 odsto, što je rezultat koji je promenio ovu proceduru više od bilo kog napretka u instrumentima. To ilustruje dve stvari koje vredi razumeti o ERCP-u, a to su da je danas pre lečenje nego ispitivanje i da se njegov glavni rizik u velikoj meri može sprečiti ako su oni koji ga izvode pažljivi.
Besplatna konsultacija
Pitajte da li Vam je potreban ERCP ili prvo snimanje
Pošaljite nalaze ultrazvuka, MRCP-a ili CT-a zajedno sa samim snimcima, laboratorijske nalaze jetre uključujući bilirubin i alkalnu fosfatazu, svaki raniji endoskopski nalaz, napomenu o tome da li još uvek imate žučnu kesu i da li ste imali bilo kakvu operaciju u trbuhu uključujući operaciju za mršavljenje, spisak lekova sa poimenično navedenim lekovima za razređivanje krvi i aspirinom, kao i podatak o tome da li ste ikada imali pankreatitis. Specijalista pregleda dokumentaciju i kaže Vam da li je ERCP pravi sledeći korak, da li prvo treba uraditi snimanje i šta bi se tokom zahvata radilo. Bez naknade, bez obaveze, a koordinator odgovara na Vašem jeziku, obično istog radnog dana.
Više nije ispitivanje
Trideset godina je ERCP bio način na koji su lekari gledali unutrašnjost žučnog voda i pankreasnog voda. Dva druga postupka danas rade isti posao bez uvođenja instrumenta u bilo koji od njih, a to su magnetna rezonanca vodova i ultrazvuk koji se radi iz unutrašnjosti želuca posebnim endoskopom. Objedinjavanjem 18 studija sa 2.366 osoba koje su ispitivane zbog kamena u žučnom vodu, ultrazvuk iznutra je dao senzitivnost od 0,95 i specifičnost od 0,97, dok je magnetna rezonanca dala 0,93 i 0,96, a te dve metode se statistički nisu razlikovale. Nijedna ne nosi rizik od pankreatitisa.
Posledica je da upućivanje na čisto dijagnostički ERCP u 2026. godini treba da pokrene pitanje, jer se ta informacija gotovo uvek može dobiti na drugi način. Ono što se nije promenilo jeste da je ERCP i dalje jedini način da se kamen izvadi iz žučnog voda, da se kroz začepljenje postavi stent ili da se otvori suženi kanal za drenažu, i to sve kroz usta i bez reza. Zato savremeno pitanje nikada nije da li ERCP može da vidi problem, već uvek da li postoji nešto što treba uraditi povodom njega. Predviđanje je nesavršeno u oba pravca. Primenom standardnih kriterijuma visoke verovatnoće na 498 pacijenata kod kojih se sumnjalo na kamen u žučnom vodu, samo 56,3 odsto onih koji su ispunjavali kriterijume zaista je imalo kamen, dok ga je imalo 34,8 odsto onih koji ih nisu ispunjavali, što daje ukupnu tačnost od 62,1 odsto.
Stopa komplikacija
ERCP je endoskopska procedura sa najvećim rizikom u rutinskoj upotrebi, a unapred saopšten broj korisniji je od umirivanja. Dve velike analize daju njegove obrise.
U 21 prospektivnoj studiji sa 16.855 pacijenata, komplikacije bilo koje vrste javile su se kod 6,85 odsto, a smrtni ishod kod 0,33 odsto. Na pankreatitis je otpadalo 3,47 odsto, na infekciju 1,44 odsto, na krvarenje 1,34 odsto i na perforaciju 0,60 odsto. Teške komplikacije činile su 1,67 odsto ukupnog broja.
Istraživači su u drugoj analizi pristupili drugačije, objedinjujući grupe sa placebom i grupe bez stenta iz 108 randomizovanih studija da bi dobili čistu brojku posebno za pankreatitis, i kod 13.296 takvih pacijenata javio se kod 9,7 odsto, sa smrtnim ishodom kod 0,7 odsto, a među 2.345 svrstanih u visoki rizik dostigao je 14,7 odsto. Teški pankreatitis bio je redak u obe analize, 0,5 odsto ukupno i 0,8 odsto u grupi visokog rizika. Razlika između 3,47 i 9,7 odsto objašnjava se time šta se brojalo i kod koga, jer su populacije u studijama obogaćene teškim slučajevima i koriste strože definicije. Obe analize se slažu u tome da je pankreatitis vodeći rizik, da je u većini slučajeva blag i da mali broj ljudi ozbiljno oboli. Nijedna brojka nije razlog da odbijete proceduru koja Vam je potrebna, a obe su razlog da pitate šta ustanova radi da bi svoj sopstveni broj smanjila. Ostatak ove stranice uglavnom govori o stvarima koje te brojke pomeraju.
Studija koja je to promenila
Pokazalo se da antiinflamatorni lekovi dati rektalno u vreme zahvata sprečavaju veliki deo pankreatitisa, a dokazi za to su neuobičajeno jasni.
Šest stotina dva pacijenta visokog rizika randomizovano je na rektalni indometacin ili placebo. Pankreatitis se javio kod 9,2 odsto naspram 16,9 odsto, a umeren ili težak pankreatitis kod 4,4 odsto naspram 8,8 odsto. Jedna supozitorija, data jednom.
Kineski istraživači su zatim postavili oštrije pitanje, a to je da li lek treba dati svima unapred ili samo odabranim pacijentima posle zahvata. Randomizacijom 2.600 osoba u više bolnica, rutinska primena pre zahvata dala je pankreatitis kod 4 odsto naspram 8 odsto, relativni rizik 0,47 sa intervalom poverenja od 0,34 do 0,66. Korist se održala i u grupi prosečnog rizika kao i u grupi visokog rizika, 3 odsto naspram 6 odsto. Taj nalaz kod prosečnog rizika najčešće se previđa, jer znači da lek nije rezervisan za malu grupu ljudi koji unapred deluju očigledno ugroženo. To je nalaz koji vredi poneti na konsultaciju, jer znači da lek nije samo za ljude koji unapred izgledaju kao visok rizik i jer ustanova koja ga daje selektivno posle događaja sledi pristup koji je testiran prema alternativi i izgubio.
Sprečavanje pankreatitisa
Mala plastična cevčica
Tamo gde se ušlo u pankreasni vod ili gde je u njega ubrizgan kontrast, tanak plastični stent ostavljen u njemu održava drenažu voda dok se on oporavlja, a sam ispada u roku od nekoliko dana. Objedinjavanjem deset randomizovanih studija sa 1.176 pacijenata visokog rizika, taj stent je dao izglede od 0,25 za pankreatitis, sa intervalom poverenja od 0,17 do 0,38. Teže i aktuelnije pitanje jeste da li dodaje nešto povrh supozitorije, pa je studija u 20 centara randomizovala 1.950 pacijenata da bi to utvrdila. Pankreatitis se javio kod 14,9 odsto sa samim lekom i kod 11,3 odsto sa lekom i stentom, razlika od 3,6 procentnih poena, a sam lek nije dostigao prag studije za to da nije lošiji. Ozbiljni neželjeni događaji, prijemi u jedinicu intenzivne nege i dužina boravka nisu se razlikovali, a kasnija analiza je sugerisala da je sam lek zapravo bio inferioran, iako je ta analiza urađena posle studije, a ne planirana u njoj. Praktično čitanje jeste da u zaista visokorizičnim slučajevima stent i dalje vredi postaviti i da je to pošteno pitati unapred.
Intravenska tečnost
Davanje obilne intravenske tečnosti oko zahvata bila je privlačna ideja koja nije preživela pravo testiranje. Mala pilot studija randomizovala je 62 pacijenta i prijavila da pankreatitisa uopšte nije bilo u grupi sa agresivnom hidracijom naspram 17 odsto u standardnoj grupi, što se često citiralo, a poticalo je od 39 pacijenata koji su primili intervenciju. Holandska studija je zatim randomizovala 826 pacijenata u 22 bolnice na agresivnu nadoknadu tečnosti uz antiinflamatorni lek ili samo lek i našla pankreatitis kod 8 odsto naspram 9 odsto, relativni rizik 0,84 sa intervalom poverenja od 0,53 do 1,33. Komplikacije vezane za samu tečnost, prijem u intenzivnu negu i smrtnost u roku od 30 dana nisu se razlikovali. Te dve studije zajedno čitajte kao poučan primer zašto upečatljivom rezultatu kod 62 pacijenta treba veća studija pre nego što išta promeni i kao razlog da Vas ne impresionira ustanova koja agresivnu hidraciju navodi među svojim merama bezbednosti.
Kako se rizik slaže
Vaš lični rizik od pankreatitisa zavisi od toga ko ste i od toga šta se radi tokom zahvata, a obe polovine su izmerene u prospektivnoj studiji sa 1.963 procedure u kojoj se pankreatitis javio kod 6,7 odsto.
Široka tabela. Na uskom ekranu je prevucite u stranu, jer se pomera umesto da se smanjuje.
| Faktor | Izgledi | Šta to znači za Vas |
|---|---|---|
| Pankreatitis posle ranijeg ERCP-a | 5,4 | Najjači pojedinačni faktor vezan za pacijenta. Recite to pre zahvata, umesto da pretpostavite da piše u dokumentaciji. |
| Širenje sfinktera balonom | 4,5 | Izbor tehnike, a ne nešto što je vezano za Vas. Vredi pitati da li je planirano i zašto. |
| Teškoće pri ulasku u vod | 3,4 | Nemoguće je znati unapred i snažno zavisi od iskustva. Tu se vidi obim rada endoskopiste. |
| Presecanje pankreasnog sfinktera | 3,1 | Ponekad je neophodno. U kombinaciji sa zaštitnim stentom postaje znatno bezbednije. |
| Ubrizgavanje kontrasta u pankreasni vod | 2,7 | Savremena praksa gde god je moguće umesto toga koristi žičani vodič, upravo iz ovog razloga. |
| Sumnja na disfunkciju Odijevog sfinktera | 2,6 | Indikacija sa najvećim rizikom i, kako objašnjava kasniji odeljak, ona kod koje je pokazano da procedura ne pomaže. |
| Ženski pol i uredan bilirubin | 2,5 i 1,9 | Ništa što možete promeniti, a oba su pokazatelji voda koji u stvari nikada nije ni bio opstruiran. |
| Odsustvo hroničnog pankreatitisa | 1,9 | Deluje suprotno od očekivanog, a stvarno je. Ožiljkom izmenjen pankreas teže se upali nego zdrav. |
Ulazak u vod
Taj otvor u žučni vod širok je nekoliko milimetara i postavljen je pod uglom. Sve u vezi sa bezbednošću ove procedure zavisi od toga kako se postupa u prvih nekoliko minuta na tom otvoru.
- Obično uspe iz prvog puta, ali ne uvek. U 13.018 procedura koje je izvelo 85 endoskopista, konvencionalna kanulacija je uspela u 89,8 odsto, a ukupna uspešnost je dostigla 95,6 odsto kada su korišćene i druge tehnike, dok je poseban nacionalni registar prijavio 93,8 odsto, uz otežan pristup kod 32,1 odsto netaknutih papila.
- Žičani vodič je bolji od ubrizgavanja kontrasta. Objedinjavanjem 12 randomizovanih studija sa 3.450 učesnika, vođenje žicom umesto kontrastom smanjilo je pankreatitis sa relativnim rizikom 0,51, poboljšalo uspeh iz prvog pokušaja i smanjilo potrebu za tehnikom presecanja. Korist je bila najjasnija u studijama koje endoskopistima nisu dozvoljavale da usput menjaju metode.
- Rano presecanje je bezbednije od upornog pokušavanja. Tamo gde se pristup pokazuje teškim, pravljenje malog reza da bi se vod dostigao ranije umesto nastavka sondiranja smanjilo je pankreatitis u sedam randomizovanih studija, sa relativnim rizikom 0,57. Ukupna uspešnost se nije promenila. Krvarenje i perforacija se nisu razlikovali, mada analiza te sekundarne rezultate nije mogla da potvrdi.
- Obim rada se ovde vidi više nego bilo gde. U toj mreži od 13.018 procedura, endoskopisti koji su radili više od 239 godišnje imali su izglede od 2,79 za ukupan uspeh. U starijoj prospektivnoj studiji, oni koji su radili više od dve nedeljno postigli su kanulaciju žučnog voda u 96,5 odsto naspram 91,5 odsto.
- Teškoća nije isto što i opasnost, a povezana je sa njom. Teška kanulacija je u toj studiji nosila izglede od 3,4 za pankreatitis, a niko je ne može predvideti unapred, što je ceo argument za to da se procedura radi tamo gde se teškoće rešavaju rutinski, a ne tamo gde se retko sreću.
- Šta pitati. Koliko ERCP zahvata endoskopista izvede godišnje, kolika je njegova stopa uspešne kanulacije i šta radi kada se pristup pokaže teškim. Tri kratka pitanja sa tri činjenična odgovora, a ustanova koja na sva tri odgovori bez oklevanja rekla Vam je o sebi mnogo više nego što će to učiniti bilo koja brošura.
Šta se dešava tog dana
Od trideset minuta do nešto više od sat vremena, a Vi ćete se vrlo malo toga sećati.
Ostale komplikacije
Krvarenje iz reza
Presecanje sfinktera deli male krvne sudove koji se ne vide dok se ne otvore, a klinički značajno krvarenje javilo se kod 2,0 odsto od 2.347 pacijenata u ključnoj studiji o ovoj proceduri, u okviru ukupne stope komplikacija od 9,8 odsto. Pet stvari je u toj studiji predviđalo nevolje, a to su sumnja na problem sfinktera kao indikacija, ciroza, teška kanulacija, potreba za tehnikom presecanja radi pristupa i kombinovanje procedure sa pristupom kroz kožu. Aspirin je pitanje koje pacijenti najčešće postavljaju. Studija sa 804 pacijenta našla je krvarenje kod 9,7 odsto onih koji su nastavili da uzimaju aspirin, kod 9,5 odsto onih koji su ga prekinuli nedelju dana ranije i kod 3,9 odsto onih koji ga nikada nisu uzimali, bez razlike između nastavljanja i prekidanja. To je bila retrospektivna studija, pa je shvatite kao razlog da konkretno razgovarate o svojim lekovima za razređivanje krvi, a ne kao dozvolu da bilo šta prekinete ili nastavite.
Perforacija i infekcija
Pravljenje rupe je komplikacija koje se ljudi najviše plaše, a ujedno je najređa, 0,60 odsto kod 16.855 pacijenata, pri čemu je važnije od same stope to gde se rupa nalazi i koliko brzo se otkrije. U seriji od 6.040 procedura, 40 perforacija je svrstano u tri vrste, a one napravljene žičanim vodičem, 14 slučajeva, sve su prepoznate odmah i lečene bez operacije, uz prosečan boravak od tri i po dana. One pored ampule, 22 slučaja, uglavnom su drenirane endoskopski i nijedna nije zahtevala operaciju kada je otkrivena rano. Četiri koje su zahvatale sam zid dvanaestopalačnog creva sve su zahtevale operaciju. Infekcija je druga, pri čemu je holangitis pogodio 8,8 odsto od 227 pacijenata u jednoj seriji u kojoj su pridruženi faktori bili stariji uzrast, nizak albumin i uklanjanje stenta, dok su infekcije ukupno činile 1,44 odsto u većoj objedinjenoj analizi. Povišena temperatura sa drhtavicom posle ERCP-a je problem za isti dan, a ne za sledeću nedelju.
Kamen u žučnom vodu
Zbog toga se radi većina ERCP zahvata, a postoji stvaran izbor u pogledu toga kako se to kombinuje sa uklanjanjem žučne kese.
Na uskim ekranima se ova tabela pomera u stranu. Prevucite je da biste došli do poslednje kolone.
| Pristup | Šta pokazuju randomizovani dokazi | Kako to čitati |
|---|---|---|
| Prvo ERCP, pa uklanjanje žučne kese posle | U poređenju sa jednom operacijom koja rešava oboje, kod 285 i 295 pacijenata, smrtnost, komplikacije i zaostali kamen bili su statistički nerazlučivi. | Najčešći pristup u svetu i legitiman. Podrazumeva dva zahvata i dve anestezije. |
| Jedna operacija koja rešava oboje | Objedinjavanjem 8 randomizovanih studija i 1.130 pacijenata, uklanjanje kamena je išlo u prilog jednoj operaciji sa izgledima od 1,56, bolnički boravak je bio kraći za oko jedan dan, a operativno vreme kraće za 17 minuta. | Komplikacije i smrtni ishodi se nisu razlikovali. Zahteva hirurga obučenog za eksploraciju žučnog voda, što nema svaka ustanova. |
| Prvo uklanjanje žučne kese, pa ERCP posle | Zaostali kamen javio se kod 25 odsto te grupe naspram 9 odsto tamo gde je jedna operacija rešila oboje, sa izgledima od 0,28. | Prema dokazima najslabiji od tri redosleda, a ponekad se i dalje bira iz praktičnih razloga. |
| Otvorena operacija umesto ERCP-a | Zaostali kamen bio je ređi uz otvorenu operaciju, 6 odsto naspram 16 odsto, sa izgledima od 0,36, dok se smrtnost i morbiditet nisu razlikovali. | Istorijska, a ne današnja praksa. Navodi se ovde jer pokazuje da ERCP ostavlja više kamena nego operacija. |
| Koliko brzo se uklanja žučna kesa | Randomizacijom pacijenata na uklanjanje u roku od tri dana od ERCP-a ili mesec dana kasnije, ponovni bilijarni simptomi pogodili su 1 pacijenta u ranoj grupi i 12,71 odsto odložene grupe. | Ako Vas šalju kući da mesec dana čekate operaciju žučne kese, ovo je broj koji treba da pomenete. |
| Jedna ograda za sve ovo | Kohranov pregled koji obuhvata 16 studija i 1.758 učesnika jasno navodi da je svaka uključena studija nosila visok rizik od pristrasnosti. | To znači da o ovome razumno odlučuje lokalna ekspertiza, a ustanova koja jedan pristup radi dobro bolji je odgovor od teorijske sklonosti. |
Začepljenje tumorom
Tamo gde tumor pritiska žučni vod do zatvaranja, a bolest se ne može ukloniti, stent postavljen kroz začepljenje otklanja žuticu i svrab. Vredi znati dve stvari o tome.
- Metalni stentovi ostaju prohodni mnogo duže od plastičnih. Studija je randomizovala 105 pacijenata sa bolešću koja se ne može operisati i našla da je prvi stent ostao prohodan medijana od 273 dana kod metalnog naspram 126 kod plastičnog, a među onima kojima je bio potreban drugi stent nijedan metalni se nije začepio naspram 48 odsto plastičnih.
- I znače manje povrataka. Izbor metalnog stenta prvo smanjio je broj endoskopskih zahvata za 28 odsto u toj studiji. Preživljavanje se nije razlikovalo, medijana od 149 dana ukupno, što je pošten okvir jer je svrha stenta udobnost, a ne vreme.
- Drenaža vođena ultrazvukom danas je stvarna alternativa. Objedinjavanjem pet randomizovanih studija sa 519 pacijenata, drenaža voda pod ultrazvučnim vođenjem iz unutrašnjosti želuca umesto kroz ampulu dala je tehnički i klinički uspeh koji se nije razlikovao od ERCP-a.
- Njena prednost je u onome što se dešava kasnije. U toj analizi, potreba za ponovljenim zahvatom nosila je relativni rizik od 0,58 u korist ultrazvučno vođenog pristupa, dok se neželjeni događaji ukupno nisu razlikovali. Prohodnost stenta nakon godinu dana nije se značajno razlikovala.
- To još uvek nije razlog da insistirate na njoj. Tih studija je malo, a tehnika zahteva posebnu ekspertizu i posebne stentove. Pripada razgovoru kao opcija, a ne kao standard, i korisnije je pitati da li ustanova nudi oba pristupa nego koji je bolji.
Šta se još leči
Još četiri situacije dovode ljude na ERCP, a dokazi za svaku vrede po jedan red.
Ovde se na malom ekranu pomera u stranu. Prevucite tabelu da biste videli svaku kolonu.
| Situacija | Šta pokazuju dokazi |
|---|---|
| Curenje žuči posle uklanjanja žučne kese | Kod 178 pacijenata lečenih presecanjem sfinktera i plastičnim stentom, curenje je prestalo u 91,0 odsto. Curenje visokog stepena bilo je jedini nezavisni prediktor neuspeha. Od 16 neuspeha, više stentova je zatvorilo 10, a obloženi metalni stent preostalih 6. |
| Benigno suženje žučnog voda | Randomizacijom 112 pacijenata, uglavnom posle transplantacije jetre, obloženi metalni stent je rešio suženje u 92,6 odsto naspram 85,4 odsto kod ponovljenih plastičnih stentova, čime je dostigao prag studije za to da nije lošiji. Zahtevao je manje zahvata, 2,14 naspram 3,24. |
| Akutna infekcija žučnog voda | Vreme drenaže je važno i nejednako se obezbeđuje. Kod 12.613 prijema u Sjedinjenim Državama, odlaganje preko 48 sati bilo je povezano sa ranijom operacijom za mršavljenje sa izgledima od 2,10 i sa pripadnošću crnoj rasi sa izgledima od 1,53 ili azijskoj sa 1,22. |
| Anatomija izmenjena ranijom operacijom | Kod 132 zahvata na 78 pacijenata koji su imali želudačni bajpas, dolazak do voda dugim enteroskopom uspeo je u 64,1 odsto, dok je pristup kroz privremeni otvor u stari želudac uspeo u 89,5 do 100 odsto, u zavisnosti od tehnike. |
| Tokom trudnoće | Objedinjavanjem 27 opservacionih studija sa 1.307 trudnica, neželjeni ishodi bilo koje vrste javili su se kod 15,9 odsto, sa intervalom poverenja od 13,2 do 19,1. Neželjeni ishodi po plod nisu se značajno razlikovali između tehnika koje koriste rendgen i onih koje ga izbegavaju. |
Gde ne bi trebalo da se koristi
Bol posle uklanjanja žučne kese
Znatan broj ljudi i dalje ima bol u gornjem delu trbuha posle uklanjanja žučne kese, a godinama je nuđeno objašnjenje da je u pitanju poremećaj rada sfinktera na kraju žučnog voda, koji se leči njegovim presecanjem tokom ERCP-a. To uverenje je propisno testirano. Studija je randomizovala 214 takvih pacijenata u odnosu dva prema jedan na stvarno presecanje sfinktera ili lažnu proceduru, a uspeh je postignut kod 23 odsto onih kojima je rez napravljen i kod 37 odsto onih kojima nije rađeno ništa, što je prilagođena razlika od 15,6 procentnih poena na štetu lečenja. Merenje pritiska unutar sfinktera, koje je bio test korišćen za odabir pacijenata, nije predvidelo ko će odgovoriti na lečenje. Pankreatitis se javio kod 11 odsto lečenih. Autori su napisali da nalazi ne podržavaju ovu proceduru kod takvih pacijenata, a taj zaključak nije oboren, pa ako Vam se nudi ERCP zbog bola posle operacije žučne kese uz uredne laboratorijske nalaze i uredan vod, ovo je studija koju treba pomenuti.
Gledanje umesto delanja
Drugo mesto na kome ERCP ne bi trebalo da se koristi jeste tamo gde ne treba ništa lečiti. Magnetna rezonanca vodova i ultrazvuk iz unutrašnjosti želuca oba odgovaraju na dijagnostičko pitanje sa senzitivnošću i specifičnošću oko 95 odsto i bez rizika od pankreatitisa, pa Vas ERCP urađen samo da bi se videlo šta tamo postoji izlaže riziku od pankreatitisa od otprilike jedan prema deset zbog informacije dostupne na drugi način. To ne znači da je ERCP pogrešan kada je snimanje već pokazalo kamen, jer je upravo to svrha procedure, da se uđe, pogleda i kamen ukloni u istom aktu. To znači da je redosled važan, a pitanje koje treba postaviti jeste šta će se uraditi ako ERCP nađe ono što svi očekuju da će naći. Jasan odgovor u kome se pominje vađenje kamena, stent ili presecanje sfinktera dobar je znak, a odgovor koji se svodi na to da se vidi kako stvari stoje razlog je da prvo tražite snimanje.
Hronični pankreatitis
Dve studije koje su obe išle u prilog operaciji
Tamo gde je hronična upala ostavila pankreasni vod začepljen i bolan, on se može otvoriti endoskopski, stentovima i razbijanjem kamena, ili drenirati hirurški, spajanjem voda sa vijugom creva. Dve randomizovane studije su ih uporedile i obe su ukazale u istom pravcu. Prva, sa 39 pacijenata, našla je skorove bola tokom dve godine od 51 uz endoskopiju naspram 25 uz operaciju, potpuno ili delimično ublažavanje bola kod 32 odsto naspram 75 odsto, i medijanu od 8 zahvata naspram 3. Veća holandska studija je zatim randomizovala 88 pacijenata u 30 bolnica na ranu operaciju ili pristup u kome endoskopija ide prva i našla skorove bola tokom 18 meseci od 37 naspram 49, razlika od 12 poena u korist operacije, sa medijanom od 1 intervencije naspram 3. Komplikacije su se javile kod 27 odsto naspram 25 odsto i niko nije umro ni u jednoj grani.
Šta s tim činiti
Nijedna studija nije bila zaslepljena, prva je bila mala sa 39 pacijenata, a druga je merila bol tokom 18 meseci i ostavila otvorenim da li razlika traje. Njeni autori su to i rekli. Ono što te dve zajedno utvrđuju jeste da ponovljeni endoskopski zahvati nisu blaža alternativa operaciji, jer se sabiraju u više zahvata uz manje ublažavanja bola, i da je ponuda trećeg ili četvrtog ERCP-a zbog istog problema trenutak da se pita za operaciju, a ne da se zakazuje sledeći. Taj razgovor pripada pankreasnom hirurgu i gastroenterologu zajedno, a ne onome ko je izveo poslednji zahvat. Nijedna studija ne kaže da endoskopija nema mesta, a obe kažu da ne bi trebalo da postane beskrajan niz pregleda od koga niko nikada ne odstupi i ne preispita ga.
Ko ga izvodi je važno
Tri odvojene studije su istu stvar merile na različite načine i došle do istog odgovora. U mreži od 13.018 procedura, endoskopisti koji su radili više od 239 godišnje imali su izglede od 2,79 za ukupan uspeh kanulacije, a u prospektivnoj studiji sa 1.963 procedure, oni koji su radili više od dve nedeljno dospeli su do žučnog voda u 96,5 odsto slučajeva naspram 91,5 odsto. I u studiji sa 2.347 presecanja sfinktera, endoskopisti koji su radili više od jednog nedeljno imali su komplikacije kod 8,4 odsto naspram 11,1 odsto, sa teškim komplikacijama kod 0,9 odsto naspram 2,3 odsto.
To su naizgled skromne razlike koje se sabiraju, jer su zahvati koji krenu loše nesrazmerno često oni teški, a teškoća je upravo ono sa čim se iskustvo nosi, umesto da ga izbegava. Jedna korisna nijansa nalazi se u istim podacima. U prospektivnoj studiji, manji obim rada je predviđao neuspeh dolaska do voda, ali nije nezavisno predviđao pankreatitis, što sugeriše da efekat obima deluje preko uspeha i teškoće, a ne preko nepažnje. Ništa od toga ne znači da ustanova sa manjim obimom ne može stručno da izvede jednostavan zahvat, ali znači da se razlika vidi upravo u slučaju koji se pokaže teškim. Praktična verzija je kratka. Pitajte koliko ih endoskopista uradi godišnje, pitajte kolika je njegova stopa kanulacije i pitajte da li ustanova vodi registar sopstvenih komplikacija, jer ustanova koja sebe meri govori Vam nešto bez obzira na broj koji prijavljuje. Registar takođe znači da tamo neko zna kolika je njihova sopstvena stopa pankreatitisa, što je drugačiji i bolji odgovor od toga da Vam se citira objavljeni prosek.
Pre Vašeg ERCP-a
Četiri stvari koje treba rešiti unapred, a prve dve traju po jednu rečenicu.
Posle zahvata, sat po sat
Pankreatitis posle ERCP-a se ispolji brzo, zbog čega se period posmatranja meri satima, a ne danima.
- Prva dva sata. Buđenje, bol u grlu i nešto nadutosti od vazduha korišćenog tokom zahvata. Nadutost koja popušta dok hodate je normalna i to je ono što ljudi najčešće pomešaju sa početkom komplikacije, zbog čega razliku iz sledećeg reda vredi pročitati pre nego što napustite prostor za oporavak.
- Od dva do šest sati. To je prozor u kome se pankreatitis obično javi, kao postojan tup bol u gornjem delu trbuha koji probija prema leđima, često uz mučninu, i razlikuje se od nadutosti po tome što ne popušta pri hodanju.
- Od šest sati nadalje. Većina ustanova u ovom trenutku proveri laboratorijski nalaz ako postoji bilo kakav bol, a mnoge otpuštaju ljude kojima je prijatno i koji jedu. Onaj kome nije prijatno ostaje, što je ispravna odluka, a ne loš znak.
- Ta prva noć. Većina ljudi ide kući istog dana ili sledećeg jutra. Neka neko bude sa Vama, jer sedacija traje znatno duže nego što se čini, ne treba da vozite i ne treba da tog popodneva donosite nijednu odluku za koju biste želeli da budete bistri.
- Dani od drugog do sedmog. Povišena temperatura sa drhtavicom, žutica, crna stolica ili povraćanje krvi znače da istog dana treba nekoga kontaktirati. Pankreatitis koji se razvije posle 24 sata je neuobičajen, ali nije nemoguć.
- Ako je stent ostavljen. Mali pankreasni stentovi su napravljeni tako da sami ispadnu i obično se proveravaju rendgenom nedelju ili dve kasnije, dok se za bilijarne stentove planira uklanjanje ili zamena, a taj datum treba da bude zapisan pre nego što odete, a ne ostavljen da se naknadno dogovara.
Kako čitati ponudu
Na ovoj stranici se ne pojavljuje nijedan iznos. ERCP se navodi u ponudi kao jedan zahvat, a često to nije, pa su stavke važne.
Na uskom ekranu prevucite ovu tabelu u stranu, jer se pomera umesto da se smanjuje da bi stala.
| Tražite | Zašto to menja iznos |
|---|---|
| Da li je drugi ERCP uključen | Veliki kamen, otežan pristup i zamena stenta rutinski zahtevaju drugu seansu. Ponuda za jedan zahvat kod problema kome su potrebna dva nije jeftinija ponuda. |
| Da li je stent uključen i koje je vrste | Metalni i plastični stentovi se znatno razlikuju po ceni i po tome koliko dugo traju, medijana od 273 dana naspram 126 u randomizovanom poređenju. |
| Da li je lečenje pankreatitisa pokriveno | Dešava se otprilike jednoj od deset osoba, većina slučajeva je blaga i traži dva do tri dana u bolnici, a malom broju treba mnogo duže. |
| Da li je noćenje u bolnici uključeno | Mnoge ustanove rutinski zadržavaju ljude preko noći posle terapijskog ERCP-a, a ponuda za dnevnu bolnicu to neće pokriti. |
| Da li se anestezija naplaćuje posebno | Duboka sedacija ili opšta anestezija su uobičajene za ovaj zahvat i ponekad se fakturišu odvojeno od same endoskopije. |
| Šta je isključeno | Paketi koje objavljuju turske bolnice i agencije za medicinski turizam po pravilu ne obuhvataju letove, osiguranje, komplikacije, dodatna noćenja, naredne zahvate i bilo kakvo praćenje posle prvih dana. |
Dolazak u Istanbul
Pet do osam dana pokriva procenu, zahvat, period posmatranja i bezbedan odlazak, a duže tamo gde će stent trebati menjati ili gde se očekuje više od jedne seanse.
Pitanja koja treba postaviti
Četiri pitanja, sva kratka, a prvo je ono koje se najčešće preskače.
Kada pozvati
Šest stvari koje znače da istog dana treba nekoga kontaktirati, a ne čekati zakazani pregled. Držite ovaj spisak uz sebe prve nedelje.
Česta pitanja o ERCP-u
Kolika je verovatnoća pankreatitisa posle ERCP-a?
Može li se to sprečiti?
Da li mi je ERCP stvarno potreban ili bi snimanje bilo dovoljno?
Koji su ostali rizici?
Treba li da prekinem aspirin?
Kada treba da mi se ukloni žučna kesa?
Još uvek imam bol posle operacije žučne kese. Hoće li ERCP pomoći?
Da li je važno iskustvo endoskopiste?
Mogu li uraditi ERCP ako sam trudna?
Koliko dugo treba da ostanem u Turskoj?
Reference
- Elmunzer BJ, Scheiman JM, Lehman GA, Chak A, Mosler P, Higgins PDR, Hayward RA, Romagnuolo J, Elta GH, Sherman S, Waljee AK, Repaka A. A randomized trial of rectal indomethacin to prevent post-ERCP pancreatitis. The New England Journal of Medicine. 2012;366(15):1414-1422.
- Luo H, Zhao L, Leung J, Zhang R, Liu Z, Wang X, Wang B, Nie Z, Lei T, Li X, Zhou W, Zhang L. Routine pre-procedural rectal indometacin versus selective post-procedural rectal indometacin to prevent pancreatitis in patients undergoing endoscopic retrograde cholangiopancreatography, a multicentre, single-blinded, randomised controlled trial. The Lancet. 2016;387(10035):2293-2301.
- Elmunzer BJ, Foster LD, Serrano J, Cote GA, Edmundowicz SA, Wani S, Shah R, Bang JY, Varadarajulu S, Singh VK, Khashab M, Kwon RS. Indomethacin with or without prophylactic pancreatic stent placement to prevent pancreatitis after ERCP, a randomised non-inferiority trial. The Lancet. 2024;403(10425):450-458.
- Shi QQ, Ning XY, Zhan LL, Tang GD, Lv XP. Placement of prophylactic pancreatic stents to prevent post-endoscopic retrograde cholangiopancreatography pancreatitis in high-risk patients, a meta-analysis. World Journal of Gastroenterology. 2014;20(22):7040-7048.
- Buxbaum J, Yan A, Yeh K, Lane C, Nguyen N, Laine L. Aggressive hydration with lactated Ringer's solution reduces pancreatitis after endoscopic retrograde cholangiopancreatography. Clinical Gastroenterology and Hepatology. 2014;12(2):303-307.
- Sperna Weiland CJ, Smeets XJNM, Kievit W, Verdonk RC, Poen AC, Bhalla A, Venneman NG, Witteman BJM, da Costa DW, van Eijck BC, Schwartz MP, Romkens TEH, van Geenen EJM. Aggressive fluid hydration plus non-steroidal anti-inflammatory drugs versus non-steroidal anti-inflammatory drugs alone for post-endoscopic retrograde cholangiopancreatography pancreatitis (FLUYT), a multicentre, open-label, randomised, controlled trial. The Lancet Gastroenterology and Hepatology. 2021;6(5):350-358.
- Kochar B, Akshintala VS, Afghani E, Elmunzer BJ, Kim KJ, Lennon AM, Khashab MA, Kalloo AN, Singh VK. Incidence, severity, and mortality of post-ERCP pancreatitis, a systematic review by using randomized, controlled trials. Gastrointestinal Endoscopy. 2015;81(1):143-149.
- Andriulli A, Loperfido S, Napolitano G, Niro G, Valvano MR, Spirito F, Pilotto A, Forlano R. Incidence rates of post-ERCP complications, a systematic survey of prospective studies. The American Journal of Gastroenterology. 2007;102(8):1781-1788.
- Freeman ML, DiSario JA, Nelson DB, Fennerty MB, Lee JG, Bjorkman DJ, Overby CS, Aas J, Ryan ME, Bochna GS, Shaw MJ, Snady HW. Risk factors for post-ERCP pancreatitis, a prospective, multicenter study. Gastrointestinal Endoscopy. 2001;54(4):425-434.
- Freeman ML, Nelson DB, Sherman S, Haber GB, Herman ME, Dorsher PJ, Moore JP, Fennerty MB, Ryan ME, Shaw MJ, Lande JD, Pheley AM. Complications of endoscopic biliary sphincterotomy. The New England Journal of Medicine. 1996;335(13):909-918.
- Tse F, Yuan Y, Moayyedi P, Leontiadis GI. Guidewire-assisted cannulation of the common bile duct for the prevention of post-endoscopic retrograde cholangiopancreatography pancreatitis. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2012;12(12):CD009662.
- Tang Z, Yang Y, Yang Z, Meng W, Li X. Early precut sphincterotomy does not increase the risk of adverse events for patients with difficult biliary access, a systematic review of randomized clinical trials with meta-analysis and trial sequential analysis. Medicine. 2018;97(36):e12213.
- Giljaca V, Gurusamy KS, Takwoingi Y, Higgie D, Poropat G, Stimac D, Davidson BR. Endoscopic ultrasound versus magnetic resonance cholangiopancreatography for common bile duct stones. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2015;2015(2):CD011549.
- Makmun D, Fauzi A, Shatri H. Sensitivity and specificity of magnetic resonance cholangiopancreatography versus endoscopic ultrasonography against endoscopic retrograde cholangiopancreatography in diagnosing choledocholithiasis, the Indonesian experience. Clinical Endoscopy. 2017;50(5):486-490.
- Adams MA, Hosmer AE, Wamsteker EJ, Anderson MA, Elta GH, Kubiliun NM, Kwon RS, Piraka CR, Scheiman JM, Waljee AK, Hussain HK, Elmunzer BJ. Predicting the likelihood of a persistent bile duct stone in patients with suspected choledocholithiasis, accuracy of existing guidelines and the impact of laboratory trends. Gastrointestinal Endoscopy. 2015;82(1):88-93.
- Peng C, Nietert PJ, Cotton PB, Lackland DT, Romagnuolo J. Predicting native papilla biliary cannulation success using a multinational ERCP quality network. BMC Gastroenterology. 2013;13:147.
- Pecsi D, Hegyi P, Szentesi A, Godi S, Pakodi F, Vincze A. The role of endoscopy registries in quality health care, the first data from the Hungarian ERCP registry. Orvosi Hetilap. 2018;159(37):1506-1515.
- Hui CK, Lai KC, Yuen MF, Wong WM, Lam SK, Lai CL. Does withholding aspirin for one week reduce the risk of post-sphincterotomy bleeding. Alimentary Pharmacology and Therapeutics. 2002;16(5):929-936.
- Howard TJ, Tan T, Lehman GA, Sherman S, Madura JA, Fogel E, Swack ML, Kopecky KK. Classification and management of perforations complicating endoscopic sphincterotomy. Surgery. 1999;126(4):658-663.
- Boonsinsukh T, Viriyaroj V, Yodying H. Risk factors for post endoscopic retrograde cholangiopancreatography cholangitis. Journal of the Medical Association of Thailand. 2016;99(Suppl 8):S166-S170.
- Dasari BVM, Tan CJ, Gurusamy KS, Martin DJ, Kirk G, McKie L, Diamond T, Taylor MA. Surgical versus endoscopic treatment of bile duct stones. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2013;2013(12):CD003327.
- Zhu HY, Xu M, Shen HJ, Yang C, Li F, Li KW, Shi WJ, Ji F. A meta-analysis of single-stage versus two-stage management for concomitant gallstones and common bile duct stones. Clinics and Research in Hepatology and Gastroenterology. 2015;39(5):584-593.
- El Nakeeb A, Ezzet H, Askar W, El Hanafy E, Hamdy E, Atef E, Youssef M, Talaat H, Hamed H, Abdallah T. Early versus late cholecystectomy after clearance of common bile duct stones by endoscopic retrograde cholangiopancreatography, a prospective randomized study. Surgical Laparoscopy, Endoscopy and Percutaneous Techniques. 2016;26(3):202-207.
- Atarere JO, Mensah B, Kunkle B, Nwaneki C, Annor E, Vasireddy R, Orhurhu V, Weisman D, Thompson C. Factors associated with delayed endoscopic retrograde cholangiopancreatography among patients with acute cholangitis. Journal of Clinical Gastroenterology. 2025.
- Wang M, Wadhwani SI, Cullaro G, Lai JC, Rubin JB. Racial and ethnic disparities among patients hospitalized for acute cholangitis in the United States. Journal of Clinical Gastroenterology. 2023;57(7):731-736.
- Davids PH, Groen AK, Rauws EA, Tytgat GN, Huibregtse K. Randomised trial of self-expanding metal stents versus polyethylene stents for distal malignant biliary obstruction. The Lancet. 1992;340(8834-8835):1488-1492.
- Khoury T, Sbeit W, Fumex F, Marasco G, Eusebi LH, Fusaroli P, Chan SM, Shahin A, Basheer M, Gincul R, Leblanc S, Teoh AYB. Endoscopic ultrasound- versus ERCP-guided primary drainage of inoperable malignant distal biliary obstruction, systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials. Endoscopy. 2024;56(12):955-963.
- Canena J, Horta D, Coimbra J, Meireles L, Russo P, Marques I, Ricardo L, Rodrigues C, Capela T, Carvalho D, Loureiro R, Dias AM. Outcomes of endoscopic management of primary and refractory postcholecystectomy biliary leaks in a multicentre review of 178 patients. BMC Gastroenterology. 2015;15:105.
- Cote GA, Slivka A, Tarnasky P, Mullady DK, Elmunzer BJ, Elta G, Fogel E, Lehman G, McHenry L, Romagnuolo J, Menon S, Siddiqui UD. Effect of covered metallic stents compared with plastic stents on benign biliary stricture resolution, a randomized clinical trial. JAMA. 2016;315(12):1250-1257.
- Cotton PB, Durkalski V, Romagnuolo J, Pauls Q, Fogel E, Tarnasky P, Aliperti G, Freeman M, Kozarek R, Jamidar P, Wilcox M, Serrano J. Effect of endoscopic sphincterotomy for suspected sphincter of Oddi dysfunction on pain-related disability following cholecystectomy, the EPISOD randomized clinical trial. JAMA. 2014;311(20):2101-2109.
- Issa Y, Kempeneers MA, Bruno MJ, Fockens P, Poley JW, Ahmed Ali U, Bollen TL, Busch OR, Dejong CH, van Duijvendijk P, van Dullemen HM, van Eijck CH. Effect of early surgery versus endoscopy-first approach on pain in patients with chronic pancreatitis, the ESCAPE randomized clinical trial. JAMA. 2020;323(3):237-247.
- Cahen DL, Gouma DJ, Nio Y, Rauws EAJ, Boermeester MA, Busch OR, Stoker J, Lameris JS, Dijkgraaf MGW, Huibregtse K, Bruno MJ. Endoscopic versus surgical drainage of the pancreatic duct in chronic pancreatitis. The New England Journal of Medicine. 2007;356(7):676-684.
- Ghazi R, Razzak FA, Kerbage A, Brunaldi V, Storm AC, Vargas EJ, Bofill-Garcia A, Chandrasekhara V, Law RJ, Martin JA, Ghanem OM, Petersen BT, Abu Dayyeh BK. Endoscopic retrograde cholangiopancreatography approach for patients with Roux-en-Y gastric bypass, a comparative study between four ERCP techniques with proposed management algorithm. Surgery for Obesity and Related Diseases. 2024;20(1):53-61.
- Azab M, Bharadwaj S, Jayaraj M, Hong AS, Solaimani P, Mubder M, Yeom H, Yoo JW, Volk ML. Safety of endoscopic retrograde cholangiopancreatography in pregnancy, a systematic review and meta-analysis. Saudi Journal of Gastroenterology. 2019;25(6):341-354.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Hatice Deniz BÖLER, Opšta hirurgija.
Medicinski proverio
Prof. dr Hatice Deniz BÖLER
Opšta hirurgija
Poslednje ažuriranje: