Pređi na sadržaj
HIPEC - hirurgija sa zagrejanom hemioterapijom
Hirurška onkologija

HIPEC - hirurgija sa zagrejanom hemioterapijom

O ovom odeljenju

Operacija ima dve polovine i one nisu podjednako potkrepljene dokazima.

Jedna polovina je citoreduktivna hirurgija, što znači otvaranje trbuha i uklanjanje svakog vidljivog depozita raka sa svake površine na kojoj se zadržao, skidanje peritoneuma sa dijafragme i karlice, vađenje svih zahvaćenih organa i rad od osam, deset ili dvanaest sati, sve dok se više ništa ne vidi. Ta polovina je ono odakle dolazi preživljavanje. Druga polovina je zagrejana hemioterapija, devedeset minuta zagrejanog leka koji na kraju kruži kroz trbuh dok pacijent još uvek spava, i to je polovina po kojoj je ceo tretman dobio ime.

To je ujedno i polovina za koju najveće randomizovane studije teško uspevaju da pokažu korist.

Takvu rečenicu bolnici nije prijatno da objavi. Ona je ipak najkorisnija stvar na ovoj stranici, jer vam govori šta treba da pitate, a to nije da li neka ustanova nudi HIPEC, pošto to danas radi skoro svaka, već koliko dobro obavlja osam sati koji mu prethode.

Besplatna konsultacija

Pošaljite CT na disku i svaki operativni nalaz koji imate

Podobnost se ovde odlučuje na osnovu snimaka i operativnih nalaza, a nikada na osnovu sažetka, zato pošaljite najnoviji CT grudnog koša, trbuha i karlice kao izvorne snimke, a ne kao izveštaj, jer se obim peritonealne bolesti mora izmeriti sa slika. Priložite svaki prethodni operativni nalaz u celini, jer ono što je nađeno, šta je uklonjeno i koliko je bilo teško govori nam više o drugoj operaciji nego bilo koji snimak. Pošaljite originalni patohistološki nalaz sa tačnim tipom i gradusom tumora. Navedite svu primljenu hemioterapiju, sa datumima i načinom na koji se svaka linija završila. Recite nam iskreno šta možete da uradite tokom jednog dana, da li ste izgubili na težini i da li jedete normalno, jer ta tri odgovora odlučuju više nego snimak.

1,03
Odnos hazarda pri poređenju dva suparnička HIPEC leka, što znači da razlike nema
Veoma niska
Pouzdanost tog poređenja, prema oceni samih autora pregleda
72,9 odsto
Imalo je recidiv do tri godine posle potpune operacije zbog kolorektalne peritonealne bolesti
1.615
Pacijenata lečenih zbog jedne grupe tumora u jednom centru tokom osam godina
35 odsto
Imalo je peritonealnu bolest na operaciji uprkos urednom snimku pre toga

Dve polovine, nejednako potkrepljene

Razmišljanje iza zagrejane hemioterapije je utemeljeno i vredi ga razumeti pre nego što se pogledaju dokazi, jer dobra ideja koja padne na studiji nije isto što i loša ideja.

Rak koji se proširio po unutrašnjoj opni trbuha nalazi se na površinama, a ne unutar organa, i lekovi dati u venu slabo dopiru do tih površina. Davanje leka direktno u trbušnu duplju stvara koncentraciju mnogo puta veću od one koju bi krvotok podneo. Smatra se da zagrevanje na oko četrdeset dva stepena čini ćelije osetljivijim i pomaže leku da prodre nešto dublje u tkivo. Mikroskopska bolest je ono što ostaje pošto hirurg ukloni sve vidljivo, a njeno uništavanje je ono što bi vrlo dobru operaciju pretvorilo u izlečenje, što je logičan niz razmišljanja i upravo razlog zbog kojeg je ova tehnika uopšte i stvorena. Sve to je razumno.

Zagrejani lek prodire samo nekoliko milimetara u tkivo, što znači da može da dosegne tanak sloj ćelija, ali ne i čvorić. Sve zato zavisi od toga koliko je malo ostalo. A koliko je malo ostalo osobina je hirurgije, a ne ispiranja.

Zbog toga se te dve polovine u studijama razdvajaju upravo onako kako se razdvajaju.


Šta operacija podrazumeva

Duža je nego skoro bilo šta drugo u opštoj hirurgiji. I obimnija nego što se većini ljudi kaže.

Potpuna citoredukcija može da obuhvati skidanje peritonealne opne sa desne i leve dijafragme, uklanjanje velikog i malog omentuma, vađenje slezine, resekciju delova debelog ili tankog creva sa anastomozama ili stomom, skidanje karličnog peritoneuma, uklanjanje materice i jajnika kod žena, vađenje žučne kese, a u nekim slučajevima i resekciju dela želuca ili dela jetrine kapsule. Nije svima potrebno sve to. Svakome kome se ova operacija nudi ipak treba reći koji su delovi verovatni u njegovom slučaju pre nego što da pristanak, jer razgovor koji taj dan opisuje kao ispiranje uz malo hirurgije u potpunosti ga pogrešno predstavlja.

Dva broja upravljaju celim poduhvatom. Oba se nalaze u vašem operativnom nalazu.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite prstom ili mišem da biste videli sve kolone.

Dva broja koja predviđaju šta će se dogoditi sa vama
Broj Šta meri i zašto odlučuje
Indeks peritonealnog karcinoma Trbuh se deli na trinaest regiona i svaki se ocenjuje od nule do tri prema veličini najvećeg depozita u njemu, što daje ukupan zbir do trideset devet. Pravilno se meri samo kada je trbuh otvoren, jer ga snimci dosledno potcenjuju. Niski zbirovi idu uz bolje ishode kod svakog proučavanog tipa tumora, a visok zbir je najčešći iskren razlog da se odluči protiv operacije.
Potpunost citoredukcije Ono što je hirurg ostavio, ocenjeno od CC-0, što znači da ništa nije vidljivo, preko CC-1, što znači depozite manje od dva i po milimetra, do CC-2 i CC-3, što znači više od toga. Ovo je najdosledniji pojedinačni prediktor u celoj oblasti. Operacija koja se završi kao CC-2 nije postigla ono zbog čega operacija i postoji, a dodavanje zagrejane hemioterapije ne spasava tu situaciju.
Zašto su vama važni Tražite oba podatka u pisanom obliku posle operacije. Studija na 153 pacijenta sa pseudomiksomom pokazala je da su preoperativni indeks i ocena potpunosti bili nezavisni prediktori preživljavanja uz tip tumora, a zasebna serija od 210 karcinoma apendiksa pokazala je da je ocena potpunosti odredila ko ima koristi od hemioterapije posle operacije.

Anestezija traje od šest do dvanaest sati. Gubitak krvi je značajan. Transfuzija je uobičajena. Boravak u intenzivnoj nezi posle operacije je normalan i nikada nije znak da je nešto pošlo naopako. Boravak u bolnici meri se nedeljama.

Šta su pokazale kolorektalne studije

Rak creva koji se proširio na peritoneum najčešći je razlog zbog kojeg se ova operacija izvodi. To je ujedno i oblast u kojoj su se dokazi najviše pomerili otkako je tehnika postala popularna, pa je zato dobro mesto za početak.

Dve randomizovane studije i kako posle njih izgleda stvarna kohorta

Izveštaj Univerzitetske bolnice u Helsinkiju iz 2026. godine otvara se jasnom tvrdnjom da je delotvornost zagrejane intraperitonealne hemioterapije kod kolorektalnog karcinoma nedavno dovedena u pitanje i da dve randomizovane kontrolisane studije, COLOPEC i PRODIGE 7, nisu uspele da pokažu značajnu korist po preživljavanje od njenog dodavanja samoj citoreduktivnoj hirurgiji. Obe su koristile oksaliplatin kao lek. Tim iz Helsinkija zatim je prikazao svojih 98 pacijenata lečenih zagrejanom hemioterapijom na bazi mitomicina posle potpune operacije između 2008. i 2023. godine, praćenih do smrti ili do maja 2025. godine. Recidiv se javio kod 71,4 odsto, u medijani od 0,69 godina, uz kumulativni recidiv od 43,4 odsto na godinu dana, 65,1 odsto na dve godine i 72,9 odsto na tri godine. Četrdeset jedan pacijent je umro i skoro svi ti smrtni ishodi bili su posledica recidiva raka. Ukupno preživljavanje iznosilo je 95,9 odsto na godinu dana, 69,6 odsto na tri godine i 56,3 odsto na pet godina. Autori to tumače kao potvrdu da primenu treba nastaviti kod odgovarajuće odabranih pacijenata, što i jeste tako, a istovremeno pokazuju šta tačno znači odabranih.

Više od polovine živih posle pet godina, kod bolesti koja se nekada smatrala terminalnom, stvarno je dostignuće i pripada ovoj stranici u istom dahu sa podacima o recidivu, jer bi objavljivanje samo jednog od ta dva broja pogrešno predstavilo šta ova operacija postiže. To nije stopa izlečenja.

Način na koji je hirurška zajednica odgovorila na te negativne studije je poučan i vredi ga znati ako vam neko objašnjava zašto je njegov protokol drugačiji.

Posle studije PRODIGE 7 većina centara prešla je sa oksaliplatina na mitomicin, uz obrazloženje da nije pao koncept nego lek. Sistematski pregled i metaanaliza iz 2025. godine proverili su to obrazloženje kroz trinaest studija i 3.406 pacijenata. Objedinjeni odnos hazarda za ukupno preživljavanje pri poređenju dva leka bio je 1,03, sa intervalom poverenja od 0,79 do 1,35, što je onoliko blizu odsustvu razlike koliko ovakvi rezultati uopšte mogu biti. Preživljavanje bez bolesti pokazalo je isto. Autori pregleda ocenili su pouzdanost svega toga kao veoma nisku, jer nijedna od osnovnih studija nije bila randomizovana i sve su nosile ozbiljan rizik od pristrasnosti. Iskren sažetak je zato kratak. Lek je promenjen iz razloga koji nikada nije dokazan i trenutno niko ne zna koji je agens bolji, jer poređenje koje bi to rešilo nije valjano sprovedeno.


Gde zaista opravdava svoje mesto

Ništa od navedenog ne znači da je operacija bezvredna. Znači da mnogo vredi kod nekih bolesti, a znatno manje kod drugih, i da se razlika između te dve grupe može znati unapred ako neko uloži trud da pogleda.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite prstom ili mišem da biste videli sve kolone.

Kakav je status ove kombinacije, prema tipu tumora
Bolest Kakav je status
Pseudomyxoma peritonei Najčvršće tlo. Ova retka bolest, koja obično počinje u slepom crevu, ispunjava trbuh mucinom i ubija sporo, a potpuna citoredukcija sa zagrejanom hemioterapijom prihvaćeno je standardno lečenje, a ne eksperiment. Serija od 153 pacijenta iz 2026. godine prikazala je preživljavanje od 82,5 odsto na godinu dana, 66,0 odsto na tri godine i 56,8 odsto na pet godina, pri čemu su tip tumora, peritonealni indeks i ocena potpunosti svi nezavisno predviđali ishod.
Drugi tumori apendiksa Takođe čvrsto tlo, a brojke vredi navesti. Kod 210 pacijenata sa goblet cell karcinomom apendiksa izostanak citoreduktivne hirurgije bio je nezavisno povezan sa povećanim rizikom od smrti, a ocena potpunosti je pokazala ko ima koristi od hemioterapije posle operacije.
Peritonealni mezoteliom Redak rak same peritonealne opne, kod kojeg je potpuna citoredukcija sa zagrejanom hemioterapijom dala preživljavanje nedostižno samo lekovima i gde specijalizovani centri vide dovoljno slučajeva da su naučili kako da biraju pacijente. Upućivanje pripada ovde, pre nego lokalnoj improvizaciji.
Kolorektalna peritonealna bolest Citoredukcija kod pažljivo odabranih pacijenata daje stvarno dugoročno preživljavanje. Dodatna vrednost baš zagrejanog ispiranja je ono što dve randomizovane studije nisu uspele da pokažu, kao što je gore izloženo. Operacija se i dalje nudi ovde, i nudi se uz tu rečenicu izgovorenu naglas.
Rak jajnika Zaista drugačija situacija, a dokazi u potpunosti zavise od trenutka primene, a ne od same bolesti. Naše stranice o hirurgiji jajnika iznose randomizovane podatke u celini, uključujući i gde to deluje i gde ne deluje, pa ih ova stranica ne ponavlja.
Rak želuca Najteže tlo od svih i tema narednog odeljka, u kojem je nedavna randomizovana studija promenila šta treba nuditi i kome.
Preventivna primena Davanje zagrejane hemioterapije nekome čiji je trbuh čist, uz obrazloženje da je njegov rak bio vrste koja bi se mogla proširiti tamo, ispitano je i nije dalo rezultat. Ovde se ne nudi.

Kada se tabela pročita odozgo nadole, javlja se obrazac. Tehnika najbolje deluje kod bolesti koje niko ne reklamira, odnosno kod retkih tumora apendiksa i peritoneuma koji su spori, vezani za površine i otporni na običnu hemioterapiju, a najmanje ubedljivo deluje upravo kod čestih karcinoma koji stvaraju skoro svu potražnju za njom.

Rak želuca i redosled postupaka

Peritonealno širenje raka želuca nosi najlošiju prognozu od svih grupa o kojima se ovde govori. Upravo zato privlači najagresivnije ponude.

Studija koja je promenila i redosled i odgovor

Komentar iz 2026. godine u literaturi o gastrointestinalnim karcinomima razmatra šta je studija PERISCOPE II rešila, a šta nije. Ta studija dala je prvo direktno randomizovano poređenje objedinjene operativne strategije sa nastavkom sistemskog lečenja kod pacijenata odabranih zbog ograničene peritonealne bolesti. Uklanjanje želuca, citoredukcija i davanje sekvencijalnog zagrejanog oksaliplatina praćenog normotermnim docetakselom nisu poboljšali preživljavanje i izazvali su znatan morbiditet. Autor jasno kaže da to treba da isključi rutinsko usvajanje tog puta lečenja. Jednako je jasan i u tome da to ne dokazuje da je svaki oblik lečenja usmerenog na peritoneum uzaludan, i navodi da je intervencija imala više komponenti, da je usledila posle samo kratkog sistemskog lečenja, da nije zahtevala laparoskopsku potvrdu peritonealnog odgovora pre randomizacije i da je često remetila sistemsku terapiju koja je sledila. U međuvremenu je zasebna studija pokazala da ponovljeni intraperitonealni paklitaksel dat na telesnoj temperaturi može da poboljša preživljavanje kada se doda sistemskom lečenju, a druga je pokazala da je ponovljena laparoskopska procena uz hirurgiju vođenu odgovorom izvodljiva. Zaključni argument je onaj koji vredi poneti. Hirurgija treba da bude posledica dokazanog odgovora, a ne intervencija kojom se taj odgovor otkriva.

Tu poslednju rečenicu vredi pročitati dva puta, jer preokreće način na koji se ova operacija obično nudi nekome sa gastričnom peritonealnom bolešću. Ponuda se uobičajeno daje rano, kao način da se sazna da li se bolest može kontrolisati. Dokazi upućuju na suprotno, na to da prvo treba dati sistemsko lečenje, pa ponovo pogledati kamerom i veliku operaciju sačuvati za ljude čija je bolest već pokazala da odgovara na lečenje.

Zato kod raka želuca sa peritonealnim širenjem procena ovde počinje od onoga što je sistemsko lečenje već postiglo. Dijagnostička laparoskopija odgovara na to pitanje pre nego što iko pomene dvanaestočasovnu operaciju.


Koliko vas košta fizički

Velika operacija po svakoj definiciji, a drugačije opisivanje je najčešći propust u pristanku u ovoj oblasti.

Ozbiljne komplikacije javljaju se kod značajne manjine pacijenata. Spisak je konkretan. Anastomoza na crevu može da procuri, što je komplikacija koja najverovatnije zahteva povratak u operacionu salu i koja boravak u bolnici produžava sa nedelja na mesece. Nakupine inficirane tečnosti se stvaraju i treba ih drenirati. Krvarenje može da zahteva transfuziju ili ponovnu operaciju. Krvna slika pada zbog hemioterapije, što povećava rizik od infekcije tačno u trenutku kada velika rana zarasta. Funkcija bubrega i elektroliti se poremete, obično prolazno. Stvaraju se ugrušci u nogama ili plućima. Infekcije pluća i produžena zavisnost od respiratora česte su posle duge anestezije uz skinutu peritonealnu opnu sa dijafragme. Može biti potrebna stoma, ponekad trajno. A smrt u roku od trideset dana je stvaran, mada neredak ishod, koji se iskreno navodi u specijalizovanim centrima, a skoro svuda drugde se umanjuje.

Oporavak se meri mesecima, a ne nedeljama. Većina ljudi izgubi na težini, izgubi mišićnu masu i izgubi izdržljivost. Povratak sve tri stvari traje jedno godišnje doba. Ishrana je često otežana duže vreme, naročito kada je uklonjen deo creva ili želuca, a nutricionista je deo lečenja, a ne dodatna opcija. Ništa od toga nije argument protiv ove operacije. To je argument da znate na šta pristajete i da budete dovoljno sposobni da to preživite, zbog čega je procena podobnosti opisana niže ovoliko opsežna.


Zašto je izbor centra ovde važniji

Kod većine operacija iskustvo hirurga utiče na stopu komplikacija. Kod ove odlučuje da li operacija uopšte postiže svoju svrhu, jer je ta svrha definisana kao to da ništa ne ostane, a ostaviti ništa je veština, a ne namera.

Vredi videti napisano kako izgleda pravi peritonealni centar. Izveštaj iz 2026. godine iz jednog specijalizovanog instituta za peritonealne maligne bolesti u Engleskoj obuhvatio je tumore apendiksa lečene između 2015. i 2023. godine, a imenilac je bio 1.615 pacijenata kod kojih je u tom periodu urađena citoreduktivna hirurgija sa zagrejanom hemioterapijom zbog perforiranih tumora apendiksa. Među njima je 132 imalo jedan poseban redak podtip, a tako centar uopšte i nauči razliku između podtipova.

Isti rad donosi nalaz sa neposrednim posledicama za svakoga koga snimak umiruje.

Među pacijentima kojima je slepo crevo već bilo uklonjeno i kod kojih je kasnije u njemu nađen mucinozni tumor visokog gradusa, 37 odsto nije imalo nigde vidljivu bolest na preoperativnim snimcima. Kada su ti pacijenti ipak operisani, histološki potvrđena peritonealna bolest bila je prisutna kod 35 odsto njih. Uredan snimak u toj situaciji nije dokaz da je peritoneum čist, a praktično uputstvo koje iz toga sledi jeste da vas proceni neko ko to zna, umesto da vas otpusti neko ko to ne zna. Zato vredi postaviti četiri pitanja bilo kojoj ustanovi, uključujući i ovu.

  • Koliko citoreduktivnih operacija sa zagrejanom hemioterapijom ustanova izvede godišnje, prebrojano, a ne procenjeno.
  • Koji udeo njih se završi kao CC-0, odnosno bez ikakve vidljive preostale bolesti, jer je to broj zbog kojeg cela operacija i postoji.
  • Kolika je tridesetodnevna smrtnost, navedena kao brojka, a ne kao umirivanje.
  • Da li patolog koji će opisati vaš uzorak rutinski vidi peritonealnu bolest, jer podtip menja i prognozu i ono što sledi.

Ustanova koja ne može da odgovori na sva četiri pitanja nije peritonealni centar, kako god sebe nazivala.

Šta ne nudimo

Zagrejana hemioterapija je postala turistički proizvod. Prodaje se ljudima čiji se rak proširio i kojima je kod kuće rečeno da se više ništa ne može učiniti, a ta kombinacija zaslužuje odeljak napisan jasnim rečima.

Ne izvodimo ovu operaciju tamo gde potpuna citoredukcija nije ostvariva. Operacija koja se završi kao CC-2 ili CC-3 izlaže čoveka svakom riziku navedenom gore, a donosi skoro ništa od koristi, pa kada procena kaže da je bolest previše raširena, odgovor je ne, a nikada pokušaj.

Ne nudimo je ni kao preventivnu meru ljudima bez peritonealne bolesti. To je ispitano. Nije delovalo.

Ne nudi se za peritonealno širenje karcinoma kod kojih je nijedan dokaz ne podržava, uključujući rak pankreasa i većinu bolesti dojke i pluća. I ne nudimo je tamo gde je rak prisutan i u jetri, plućima ili kostima na način koji će ishod odrediti bez obzira na sve, jer je čišćenje trbuha nekome čija je bolest sistemska veoma mnogo patnje kupljene za veoma malo.

Ne primamo pacijenta na osnovu izveštaja o snimku i agencijskog sažetka. Snimci se pregledaju ovde, prethodni operativni nalazi se čitaju u celini, a kada se obim bolesti ne može pravilno proceniti, iskren korak je dijagnostička laparoskopija umesto odluke donete na papiru.

Još jedna stvar. Onome kome ova ustanova kaže ne obično je neko drugi rekao da, a razlika retko kada uopšte leži u tehničkoj sposobnosti. To je drugačije čitanje istog snimka i imate pravo da od obe strane tražite da vam svoje obrazloženje iznesu u pisanom obliku.

Kako se odlučuje o podobnosti

Polako. Na osnovu dokumentacije i uz učešće više od jedne osobe.

1

Snimci se ponovo čitaju, a nikada samo izveštaj

Radiolog koji rutinski čita peritonealnu bolest procenjuje obim sa izvornih snimaka, gledajući posebno tanko crevo i njegov mezenterijum, jer bolest na tom mestu najčešće onemogućava potpuno uklanjanje. Snimci skoro kod svakoga potcenjuju stvarni obim, a veština je znati za koliko.

2

Svaki prethodni operativni nalaz čita se u celini

Šta je nađeno, šta je uklonjeno, kako je trbuh izgledao i koliko je bilo teško. Prethodna laparotomija koja je prekinuta rano jer je hirurg procenio da je bolest neresektabilna korisniji je dokument od bilo kog snimka. Sažetke koje pišu agencije vraćamo nazad.

3

Opšta sposobnost se meri, a ne procenjuje

Funkcija srca i pluća, funkcija bubrega, stanje uhranjenosti, gubitak težine u poslednjim mesecima i ono što zaista možete da uradite tokom jednog dana. Neko ko se zaduva penjući se uz jedno stepenište neće podneti dvanaest sati anestezije i skinutu opnu sa dijafragme, a reći to rano ljubaznije je nego reći posle leta avionom.

4

Laparoskopija kada odgovor zaista nije jasan

Kratka operacija kamerom u opštoj anesteziji utvrđuje peritonealni indeks daleko bolje od bilo kog snimka i sprečava mnogo gori ishod, a to je puna laparotomija napuštena na pola puta. Nudi se iskreno, kao korak koji se može završiti odlukom da se ne ide dalje, što i jeste smisao njenog izvođenja.

5

Sastanak i pisani odgovor u oba slučaja

Hirurgija, internistička onkologija, radiologija, anestezija, intenzivna nega i patologija zajedno usaglašavaju preporuku, uključujući procenjenu verovatnoću da se postigne potpuno uklanjanje. Dobijate je u pisanom obliku sa obrazloženjem, a odbijanje stiže sa svojim razlozima i sa alternativama koje postoje.

Dolazak u Istanbul

Malo operacija koje se nude u ovoj bolnici zahteva duži boravak, a potcenjivanje te dužine najčešća je greška u planiranju.

Procena se obavlja na daljinu i traje jednu do dve nedelje, jer je reč o snimcima, operativnim nalazima i sastanku. Znatan deo upita se tu i završi, uz pisano objašnjenje i bez putovanja. Kada se operacija izvodi, računajte na ukupno četiri do šest nedelja u Istanbulu. To obuhvata preoperativnu procenu i eventualnu nutritivnu pripremu, samu operaciju, nekoliko dana u intenzivnoj nezi, dve do tri nedelje na odeljenju i period posle toga tokom kojeg morate ostati u blizini dok se ishrana i rad creva ne oporave. Let sa svežom ranom na trbuhu, nedavnom anestezijom te dužine i povišenim rizikom od ugrušaka nije nešto što se sabija, a datum otpusta određuje fiziologija, a ne rezervacija. Pratilac je obavezan, a ne samo dobrodošao. Neko mora biti prisutan kroz intenzivnu negu i nedelje na odeljenju, a toj osobi su potrebni sopstvena viza, sopstveni smeštaj i uputstva. Većina državljana ulazi u Tursku bez vize ili sa elektronskom vizom popunjenom na internetu, uz pozivno pismo izdato za duži boravak koji ova operacija zahteva. Prevodioci standardno pokrivaju turski, engleski, arapski, ruski i nemački, uz mogućnost dogovora i za druge jezike, a za boravak ove dužine prevođenje se organizuje kao stalna usluga, a ne pregled po pregled.

Jedna iskrena napomena o redosledu. Kada je sistemska hemioterapija deo plana, a obično jeste, njeno sprovođenje kod kuće po protokolu napisanom ovde bolje je od produžavanja ionako dugog boravka, a mi se dopisujemo direktno sa onkologom koji će je davati.

Šta utiče na cenu

Više nego kod skoro bilo koje druge operacije, iznos ovde zavisi od stvari koje niko ne može znati dok trbuh zaista ne bude otvoren.

Vreme u operacionoj sali je prvi činilac i kreće se od šest do dvanaest sati. Ono što mora da se ukloni je drugi, jer resekcije creva, splenektomija, skidanje opne sa dijafragme, stoma ili resekcija jetrine kapsule, svaka od njih dodaje vreme, osoblje, opremu i rizik. Transfuzija krvi je uobičajena, a njena količina varira. Zatim intenzivna nega, koja se meri danima, a ne satima, i koja je najpromenljivija pojedinačna stavka u svakoj ponudi, jer se jednostavan oporavak i oporavak zakomplikovan curenjem anastomoze razlikuju za nedelje. Hemioterapijski lek i perfuzioni sistem su u poređenju sa tim skromna stavka, što je samo po sebi vredno pažnje s obzirom na to da je lečenje dobilo ime po njima. Izvan operacione sale, stavke koje najčešće nedostaju u ponudi upravo su one koje će najverovatnije biti potrebne. Da li je povratak u salu zbog komplikacije uopšte pokriven. Da li produžena intenzivna nega ulazi u iznos ili se naplaćuje po danu. Da li je uključena nutritivna podrška, koja je mnogima potrebna nedeljama. Da li se dijagnostička laparoskopija naplaćuje posebno ako se završi odlukom da se ne ide dalje. I da li četiri do šest nedelja smeštaja za dve osobe ulazi u iznos ili ne.

Četiri pitanja čine svaku ponudu u ovoj oblasti uporedivom. Pitajte šta je uključeno ako provedete dve nedelje u intenzivnoj nezi i šta je uključeno ako provedete dva dana. Pitajte šta se dešava, klinički i finansijski, ako se trbuh otvori i ispostavi se da potpuno uklanjanje nije moguće. Pitajte da li je ponovna operacija zbog curenja pokrivena. I pitajte kolika je očekivana ukupna dužina boravka, u noćenjima, za slučaj kao što je vaš. Iznos koji se ne menja kada se na to odgovori opisuje sobu, a ne operaciju.


Kada se vratite kući

Oporavak se nastavlja mesecima. Praćenje posle ove operacije intenzivnije je nego posle većine onkoloških operacija, jer recidiv, kada dođe, obično dolazi rano.

Odlazite sa operativnim nalazom u kojem tačno piše šta je uklonjeno, sa peritonealnim indeksom zabeleženim na početku i ocenom potpunosti zabeleženom na kraju, jer su ta dva broja ono što će svaki budući lekar tražiti i što određuje vašu prognozu više od bilo čega drugog u dokumentaciji. Uz to idu patohistološki nalaz, plan za sistemsku hemioterapiju tamo gde je primenjiva i raspored praćenja sa jasno navedenim razmacima između snimanja. Video pregledi se obavljaju posle šest nedelja, posle tri meseca, a zatim pri svakom intervalu snimanja. Ishrana zaslužuje poseban pasus. Apetit je dugo slab, porcije ostaju male, a gubitak težine posle ove operacije očekivan je i nije razlog za uzbunu u prvim mesecima, ali postaje problem ako se nastavi i posle njih. Pisana uputstva o ishrani idu sa vama kući i proveravaju se pri svakom kontaktu, jer je nutritivno propadanje najčešći tihi razlog zbog kojeg neko ne povrati život koji je operacija trebalo da vrati.

Podaci iz Helsinkija navedeni ranije na ovoj stranici iskren su okvir za praćenje kod kolorektalne bolesti. Recidiv je dostigao 43,4 odsto do godinu dana i 65,1 odsto do dve godine, zbog čega je snimanje rano učestalo i zbog čega se novi simptom ispituje, a ne posmatra. Recidiv nije uvek kraj lečenja i druga citoredukcija je povremeno primerena kod pažljivo odabranih ljudi, što je još jedan razlog zbog kojeg prvobitni operativni nalaz mora biti precizan.

Često postavljana pitanja

Da li deo sa zagrejanom hemioterapijom zaista deluje?
Zavisi od bolesti, a kod raka creva iskren odgovor je da dve randomizovane studije to nisu mogle da pokažu. Izveštaj iz Helsinkija iz 2026. godine navodi stav direktno, da ni COLOPEC ni PRODIGE 7 nisu uspeli da pokažu značajnu korist po preživljavanje od dodavanja zagrejane hemioterapije samoj citoreduktivnoj hirurgiji, pri čemu su obe koristile oksaliplatin. Ono što je dobro potkrepljeno jeste sama hirurgija. Kod pseudomiksoma i drugih tumora apendiksa ta kombinacija je prihvaćen standard, a ne eksperiment. Zato pitanje koje treba postaviti hirurgu nije da li nudi ispiranje, nego koji udeo njegovih operacija se završi bez ikakve vidljive preostale bolesti.
Rečeno mi je da se sada koristi drugi lek. Da li je bolji?
Niko ne zna, i to je tačan odgovor, a ne izbegavanje. Posle studije PRODIGE 7 većina centara prešla je sa oksaliplatina na mitomicin, uz obrazloženje da nije pao koncept nego lek. Sistematski pregled i metaanaliza iz 2025. godine, koja je obuhvatila trinaest studija i 3.406 pacijenata, našla je objedinjeni odnos hazarda za ukupno preživljavanje od 1,03, sa intervalom poverenja od 0,79 do 1,35, i nikakvu razliku u preživljavanju bez bolesti niti u komplikacijama. Autori pregleda ocenili su pouzdanost svega toga kao veoma nisku, jer nijedna studija nije bila randomizovana. Do promene leka došlo je iz razloga koji nije dokazan.
Koja dva broja treba da tražim?
Indeks peritonealnog karcinoma i ocenu potpunosti citoredukcije, oba zabeležena u vašem operativnom nalazu. Indeks deli trbuh na trinaest regiona koji se ocenjuju od nule do tri prema veličini najvećeg depozita, što daje ukupan zbir do trideset devet, i može se pravilno izmeriti samo kada je trbuh otvoren, jer ga snimci potcenjuju. Ocena potpunosti beleži šta je ostalo, počev od CC-0, što znači da ništa nije vidljivo. U seriji od 153 pacijenta sa pseudomiksomom oba su bila nezavisni prediktori preživljavanja uz tip tumora, a kod 210 karcinoma apendiksa ocena potpunosti je odredila ko ima koristi od hemioterapije posle operacije.
Koliko dugo ću biti u bolnici i u Istanbulu?
Ukupno četiri do šest nedelja u Istanbulu, što većinu ljudi iznenadi. To obuhvata preoperativnu procenu i nutritivnu pripremu, operaciju koja traje šest do dvanaest sati, nekoliko dana u intenzivnoj nezi, dve do tri nedelje na odeljenju i dodatni period u blizini dok se ishrana i rad creva ne oporave toliko da je let bezbedan. Pratilac je obavezan, a ne samo dobrodošao, jer neko mora biti prisutan kroz intenzivnu negu i nedelje na odeljenju. Procena pre toga obavlja se u potpunosti na daljinu i traje jednu do dve nedelje, a znatan deo upita se tu i završi, uz pisano objašnjenje i bez putovanja.
Moj snimak je uredan. Znači li to da mi ovo nije potrebno?
Ne u svakoj situaciji, a jedna grupa posebno treba da zna zašto. Izveštaj specijalizovanog peritonealnog centra iz 2026. godine posmatrao je pacijente kojima je slepo crevo bilo uklonjeno i kod kojih je zatim u njemu nađen mucinozni tumor visokog gradusa. Od njih 37 odsto nije imalo nigde vidljivu bolest na preoperativnim snimcima, a kada su ipak operisani, histološki potvrđena peritonealna bolest bila je prisutna kod 35 odsto. Snimci u celini potcenjuju peritonealnu bolest, zbog čega procena pripada nekome ko te snimke rutinski čita i zbog čega dijagnostička laparoskopija postoji.
Treba li da je uradim zbog raka želuca koji se proširio?
Verovatno ne na način na koji se obično nudi, a komentar iz 2026. godine objašnjava zašto. Studija PERISCOPE II uporedila je uklanjanje želuca sa citoredukcijom i sekvencijalnim zagrejanim oksaliplatinom praćenim docetakselom sa nastavkom sistemskog lečenja, kod pacijenata odabranih zbog ograničene peritonealne bolesti. Nije poboljšala preživljavanje i izazvala je znatan morbiditet, što treba da isključi rutinsko usvajanje. Komentar tvrdi da to ne osuđuje svako lečenje usmereno na peritoneum, jer je ponovljeni intraperitonealni paklitaksel na telesnoj temperaturi drugde poboljšao preživljavanje kada je dodat sistemskoj terapiji, i zaključuje da hirurgija treba da bude posledica dokazanog odgovora, a nikada intervencija kojom se taj odgovor otkriva.
Kolika je verovatnoća da će se rak vratiti?
Kod kolorektalne peritonealne bolesti verovatno i rano, a brojke zaslužuju da budu navedene, a ne ublažene. Kod 98 pacijenata lečenih potpunom citoredukcijom i zagrejanom hemioterapijom na bazi mitomicina u Helsinkiju između 2008. i 2023. godine, recidiv se javio kod 71,4 odsto u medijani od 0,69 godina, uz kumulativni recidiv od 43,4 odsto na godinu dana, 65,1 odsto na dve godine i 72,9 odsto na tri godine. Ukupno preživljavanje iznosilo je 95,9 odsto na godinu dana, 69,6 odsto na tri godine i 56,3 odsto na pet godina. Više od polovine živih posle pet godina stvarno je dostignuće kod bolesti koja se nekada smatrala terminalnom. To nije stopa izlečenja.
Druga bolnica je rekla da. Zašto biste vi rekli ne?
Obično zbog drugačijeg čitanja istog snimka, a ne zbog razlike u tehničkoj sposobnosti. Odbijamo tamo gde potpuno uklanjanje izgleda neostvarivo, jer operacija koja se završi sa vidljivom preostalom bolešću nosi svaki rizik, a donosi malo od koristi. Odbijamo i tamo gde će bolest drugde u telu ionako odrediti ishod, kao i tamo gde opšta sposobnost neće podneti dvanaest sati anestezije. Imate pravo da od obe ustanove tražite da obrazloženje iznesu u pisanom obliku, uključujući i njihovu procenu verovatnoće da se postigne potpuno uklanjanje baš u vašem trbuhu, i da ta dva odgovora uporedite.

Reference

  1. Karjalainen E, Haapamaki C, Yrjonen A, Koskenvuo L, Lepisto A. Recurrence of colorectal cancer with peritoneal metastases after cytoreductive surgery and HIPEC, a retrospective single-centre cohort study. Journal of Surgical Oncology. 2026.
  2. Kazi M, Ajith A, Bhatt A. The mitomycin versus oxaliplatin debate on HIPEC in colorectal cancers, an updated systematic review and meta-analysis. European Journal of Surgical Oncology. 2025;51(8):110080.
  3. Burke E. Beyond PERISCOPE II, redesigning peritoneal-directed treatment for gastric cancer. Journal of Gastrointestinal Cancer. 2026;57(1).
  4. Jiao J, Li F, Liu Q, Zhang H, Yu G, Yu W, Wang Y. Development of a prognostic model for postoperative survival in appendiceal pseudomyxoma peritonei based on clinical indicators. World Journal of Surgical Oncology. 2026;24(1).
  5. Flood MP, Warner NR, Samuel VM, et al. Clinicopathological features and outcomes in 132 patients with perforated high grade appendiceal mucinous neoplasm treated with cytoreductive surgery and HIPEC. European Journal of Surgical Oncology. 2026;52(10):112046.
  6. Strach MC, Aziz O, Nonaka D, et al. Long-term outcomes, pathological classification and prognostic factors in localised and advanced appendiceal goblet cell adenocarcinoma following cytoreductive surgery, intraperitoneal and systemic chemotherapy. ESMO Open. 2026;11(7):108245.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Hilmi APAK, Dečja hematologija i onkologija.

Poslednje ažuriranje: