Hirurgija limfoma
Zadatak hirurga ovde je da imenuje bolest. Lekovi je leče. Zato je biopsija, a ne operacija, ono što je zaista važno uraditi kako treba.
O ovom odeljenju
Zadatak hirurga kod limfoma je da imenuje bolest, a ne da je ukloni. Ta rečenica je suština cele ove stranice, a sve ispod je njeno objašnjenje.
Limfom je rak imunskog sistema, što znači da istovremeno postoji u limfnim čvorovima, u krvi, u koštanoj srži i u slezini, pa uklanjanje jednog uvećanog čvora leči bolest isto onoliko koliko pražnjenje jedne fioke raspremi kuću. Poređenje nije blagonaklono. Limfom leči terapija lekovima, ponekad uz radioterapiju. Hirurgija obezbeđuje komadić tkiva na osnovu kojeg se ti lekovi biraju, a kvalitet tog jednog komadića odlučuje koliko će tačno biti usmereno sve što sledi. Ništa drugo u vezi sa operacijom nije toliko važno.
Besplatna konsultacija
Ako je biopsija već urađena, pošaljite nalaz pre svega ostalog
Najkorisniji dokument je histopatološki nalaz u kojem je naveden tačan podtip, jer se pod rečju limfom krije više od sedamdeset podtipova i svaki ima svoje lečenje. Pošaljite ga uz napomenu koja je vrsta biopsije dala taj nalaz, iglom ili uklanjanjem celog čvora, jer nam to govori koliko poverenja dijagnoza zaslužuje. Dodajte snimke na disku, krvnu sliku, laktat dehidrogenazu i beta-2 mikroglobulin ako su mereni, kao i svaki PET nalaz koji imate. Recite nam koliko dugo je čvor uvećan, da li se menja i da li ste imali temperaturu, noćno znojenje ili neobjašnjen gubitak telesne težine. Ako je biopsija iglom bila nedijagnostička, recite to otvoreno, jer je to česta situacija koja se može rešiti i menja ono što prvo savetujemo.
Zašto uklanjanje ne pomaže
Solidni tumori počinju na jednom mestu i šire se odatle, zbog čega ih hirurg može izlečiti uklanjanjem mesta nastanka zajedno sa pojasom zdravog tkiva. Limfom ne funkcioniše tako. Ćelije iz kojih nastaje su limfociti, čija je čitava biološka svrha da kruže kroz telo, pa one putuju krvlju i limfom sasvim rutinski, mnogo pre nego što iko primeti kvržicu. Čvor na vratu koji je narastao do veličine zrna grožđa jedan je vidljivi izraz procesa koji već postoji u čvorovima koji se ne mogu napipati, u koštanoj srži i često u slezini. Uklanjanje tog jednog čvora uklanja dokaz, a ostavlja bolest. To nije ograničenje hirurške tehnike i neće se rešiti boljom operacijom. To je razlog zašto je limfom pre nekoliko decenija postao jedan od prvih tumora koji se leče sistemski i razlog zašto spada među najizlečivije, jer se mnogi agresivni limfomi koji bi bez lečenja doveli do smrti za nekoliko meseci potpuno izleče sa šest ciklusa terapije lekovima, a da se skalpel nikada ne približi tumoru. Laparotomija radi određivanja stadijuma, koja je nekada bila rutina kod Hočkinovog limfoma i podrazumevala otvaranje trbuha, uklanjanje slezine i uzimanje uzoraka čvorova i jetre, potpuno je napuštena jer PET snimak danas daje odgovor na isto pitanje za jedno popodne. Niko za njom ne žali.
Razumevanje ovoga štiti vas od jednog određenog i stvarnog rizika. Neke klinike ponudiće uklanjanje limfomske mase, a predstavljeno kao uklanjanje raka to zvuči razumno svakome kome nije rečeno ono što je gore napisano. Time se odlaže lečenje koje deluje. Vezuje vas za oporavak koji vam nije bio potreban i nema merljiv uticaj na bolest. Ako bilo koji hirurg bilo gde predloži operaciju radi uklanjanja limfoma, pitanje koje treba postaviti pre pristanka jeste koji hematolog je to preporučio i kakav je plan terapije lekovima. Postoje tri stvarna izuzetka od svega ovoga, navedeni su niže, ali su uski i svaki je imenovan. Pročitajte ih pre nego što odlučite.
Operacija koja zaista ima značaj
Sve zavisi od toga da li se dobije dovoljno pravog tkiva. Dijagnostikovanje limfoma nije samo pitanje nalaženja malignih ćelija, a tu se uzorak dobijen iglom zaustavlja. Potrebno je videti kako su ćelije raspoređene, jer je sama arhitektura čvora dijagnostička. Folikularni limfom se prepoznaje po obrascu koji stvaraju njegovi folikuli. Hočkinov limfom se prepoznaje po retkim izmenjenim ćelijama razbacanim kroz vrlo karakterističnu pozadinu običnih zapaljenskih ćelija, a igla koja promaši tih nekoliko ćelija vraća nalaz u kojem piše reaktivne promene. Određivanje gradusa folikularnog limfoma znači brojanje velikih ćelija kroz očuvane folikule.
Ništa od toga ne može se uraditi na fragmentu. Arhitektura jeste dijagnoza.
Koliko često svaka metoda zaista daje odgovor
Referentni centar je pregledao svaku biopsiju limfnog čvora obrađenu tokom četiri godine, njih 373 ukupno, od čega je 210 bilo iglenih core biopsija vođenih snimkom, a 163 hirurške ekscizije. Dijagnostički prinos je bio 79 odsto za iglu i 97 odsto za eksciziju. Tamo gde biopsija iglom nije uspela, razlog je u većini slučajeva bio nedovoljno ili neoptimalno tkivo i ništa suptilnije od toga. Izbor između dve metode nije zavisio od starosti, pola pacijenta ni od toga koliko se snažno sumnjalo na malignitet, što je drugi način da se kaže da je često odlučivala praktičnost. Sam limfom je podjednako dobro dijagnostikovan obema metodama, a igla je imala određenu prednost kod difuznih B krupnoćelijskih limfoma, gde izmenjene ćelije dominiraju uzorkom. Autori su zaključili da je igla dobra zamena kada se radi ispravno, uz dostupnu protočnu citometriju, i da smernice o tome kada koristiti koju metodu treba pooštriti.
Jednostavno rečeno, otprilike jedna od pet biopsija iglom vrati se bez odgovora, naspram jedne ekscizije od trideset tri. Posledica neuspele biopsije retko je sama po sebi šteta. Posledica je odlaganje, jer se pacijent vraća na početak i čeka drugu intervenciju dok bolest napreduje, a kod agresivnog limfoma mesec dana nije beznačajno vreme. To je računica iza opšteg opredeljenja da se uzme ceo čvor kada je čvor dostupan. Odlaganje je prava cena.
Igla je ipak ispravan izbor u nekoliko situacija i taj izbor nije kompromis. Kada je izmenjeno tkivo duboko u grudnom košu ili u trbuhu i kada bi za dolazak do njega bila potrebna velika operacija, igla pod kontrolom snimka mnogo je manje opterećenje za pacijenta. Kada poznati limfom recidivira, a pitanje je samo da li je u pitanju ista bolest, igla obično daje odgovor. Kada je neko previše bolestan za anesteziju, igla je ono što je dostupno.
Važno je da se izbor pravi promišljeno, uz učešće patologa i hematologa u razgovoru, a ne prema tome ko ima najraniji slobodan termin. Neko treba da bira.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.
| Metoda | Šta pruža i gde je nedovoljna |
|---|---|
| Aspiraciona biopsija tankom iglom | Tanka igla izvlači pojedinačne ćelije. Može da pokaže da ćelije izgledaju izmenjeno i korisna je za potvrdu da se poznati rak proširio na čvor, ali uništava svaku arhitekturu i ne može da klasifikuje limfom. Prihvatanje dijagnoze limfoma samo na osnovu nje jeste greška, kao i prihvatanje umirujućeg rezultata dobijenog njome. |
| Core biopsija iglom | Šira igla uzima nekoliko cilindara tkiva i delimično čuva arhitekturu. Otprilike četiri od pet daju dijagnozu. To je pravi izbor kod duboko smeštene bolesti i za potvrdu recidiva, a daje znatno bolje rezultate kada se uzme više cilindara i kada se uporedo radi protočna citometrija. |
| Ekscizija celog čvora | Ceo čvor se vadi netaknut, sa kapsulom, a to je ono što patolog želi. Oko 97 odsto daje dijagnozu. Potrebna je mala operacija i ostaje ožiljak, a za dostupan čvor na vratu, u pazuhu ili u preponi to je skromna cena za najpouzdaniji dostupan odgovor. |
| Koji čvor uzeti | Ne onaj najlakši. Čvorovi u preponi često su uvećani zbog starih infekcija stopala i često razočaraju, pa se tamo gde postoji izbor prednost daje čvoru na vratu ili u pazuhu, prema tome koji čvor PET snimak pokazuje kao najaktivniji, a nikada prema tome koji je najbliži površini. |
Šta laboratorija radi sa uzorkom
Pacijenti se često iznenade što dijagnoza limfoma traje nedelju ili dve, dok se dijagnoza raka dojke ili debelog creva može dati za nekoliko dana. Razlog je to što je imenovanje limfoma niz odvojenih laboratorijskih ispitivanja na istom komadu tkiva, pri čemu svako odgovara na drugo pitanje, a taj niz se ne može mnogo sabiti. Kada znate koji su to koraci, lakše je izdržati čekanje i znate šta da proverite da li postoji u konačnom nalazu. Četiri koraka, jedan uzorak.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.
| Korak | Na šta odgovara i zašto zahteva pravo tkivo |
|---|---|
| Arhitektura pod mikroskopom | Da li je normalna građa čvora izbrisana i po kom obrascu. To je prvo i najvažnije pitanje, odgovor stiže prvog ili drugog dana, a to je upravo pitanje na koje fragmentisan uzorak ne može da odgovori. |
| Imunohistohemija | Panel bojenja koja obeležavaju proteine na površini ćelije, čime se B ćelijski limfom razdvaja od T ćelijskog i sužava podtip. Može biti potrebno desetak ili više bojenja, a svako traje, i to je veliki deo razloga zašto nalaz nije odmah gotov. |
| Protočna citometrija | Sveže ćelije prolaze kroz laser i razvrstavaju se po površinskim markerima. Brza je i vrlo informativna, a radi samo na nefiksiranom tkivu, pa se mora dogovoriti pre operacije, a ne tražiti naknadno. |
| Molekularna i genetska ispitivanja | Određena preuređenja i translokacije, kao što su one koje uključuju MYC, BCL2 i BCL6, razdvajaju limfome koji pod mikroskopom izgledaju identično, ali se ponašaju vrlo različito i leče se različitim protokolima. Ovaj korak dodaje nekoliko dana i menja planove. |
Iz toga slede dve praktične stvari. Protočnoj citometriji je potrebno sveže tkivo, pa tim u operacionoj sali mora pre operacije znati da se sumnja na limfom, a čvor koji odmah ode u formalin tiho je zatvorio jedan od četiri koraka. Osim toga, konačni nalaz treba da imenuje određeni entitet iz klasifikacije Svetske zdravstvene organizacije, uz naveden imunohistohemijski panel. Nalaz u kojem piše samo maligni limfom jeste nepotpun nalaz i na osnovu njega ne treba započinjati lečenje. Tražite da entitet bude naveden imenom.
Dan biopsije, korak po korak
Ekscizijska biopsija limfnog čvora je mala operacija i za površinski čvor obično je dnevna intervencija koja traje znatno manje od sat vremena.
Većina ljudi se iznenadi koliko je mala. Manje od sat vremena i istog dana kući.
Izbor čvora i obaveštavanje laboratorije
PET snimak odlučuje koji čvor vredi uzeti. Istovremeno se laboratorija obaveštava da stiže sveže tkivo, kako bi se protočna citometrija uradila umesto da bude propuštena. Taj telefonski poziv je deo operacije isto koliko i bilo šta urađeno nožem.
Anestezija
Lokalna anestezija odgovara čvoru koji leži neposredno ispod kože. Opšta anestezija se koristi za dublje čvorove, za čvorove blizu važnih nerava na vratu i za svakoga ko bi radije spavao, što je sasvim razumna želja, a ne komplikacija.
Vađenje celog čvora
Pravi se kratak rez u kožnoj brazdi i čvor se izdvaja sa netaknutom kapsulom. Očuvanje kapsule je važno, jer je čvor koji stigne zgnječen ili presečen na pola izgubio deo arhitekture od koje zavisi dijagnoza. Tokom disekcije se obližnji nervi prepoznaju i štite.
Podela uzorka i zatvaranje rane
Deo čvora ide svež u laboratoriju za protočnu citometriju, deo u formalin za pločice, a deo se zamrzava tamo gde je molekularna analiza verovatna. Rana se zatvara u slojevima, resorptivnim šavovima ispod kože. Većina ljudi odlazi kući istog dana.
Rizici su mali, ali ih svakako treba navesti. Krvarenje i infekcija su uobičajeni par, retki su i mogu se rešiti. Utrnulost oko ožiljka je normalna nekoliko meseci i obično prolazi. Povreda nerva je ono što je bitno i u potpunosti zavisi od toga gde je čvor bio, jer čvor u zadnjem trouglu vrata leži blizu nerva koji podiže rame, a čvor u pazuhu blizu nerava koji inervišu zid grudnog koša. Ispod rane se može nakupiti i limfa, koja ponekad zahteva drenažu. Jasnoća o anatomiji unapred jeste čitava prevencija.
Pitajte gde se čvor nalazi.
Operacija koju je zamenio lek
Limfom marginalne zone slezine najbliži je onome što bi kod limfoma bila hirurška bolest. Smešten je uglavnom u slezini, spor je, a godinama je uklanjanje slezine bilo standardno lečenje, što je imalo intuitivnog smisla i funkcionisalo prilično dobro. Zatim se pojavio rituksimab, antitelo koje se daje infuzijom, i poređenje je najzad urađeno kako treba.
Lek se pokazao jednako dobrim.
Svi švedski pacijenti tokom dvadeset godina
Ispitano je svih 358 ljudi kojima je u Švedskoj između 2000. i 2020. godine dijagnostikovan limfom marginalne zone slezine. Medijana ukupnog preživljavanja bila je 11 godina, a medijana starosti u trenutku dijagnoze 73 godine. Osamdeset šest je započelo praćenje bez lečenja, 90 je dobilo samo rituksimab, 47 rituksimab sa hemioterapijom, kod 88 je uklonjena slezina, 37 je dobilo hemioterapiju, a 10 i operaciju i sistemsko lečenje. Preživljavanje je bilo lošije samo u grupi koja je dobila hemioterapiju, a bilo je jednako između rituksimaba, rituksimaba sa hemioterapijom i splenektomije. Nakon prilagođavanja za starost, preživljavanje se nije razlikovalo između pacijenata koji su samo praćeni i onih koji su imali operaciju ili rituksimab. Autori su zaključili da praćenje bez lečenja ostaje najrazumnija opcija za ljude bez simptoma, da pacijentima sa simptomima prvo treba ponuditi samo rituksimab i da se operacija bezbedno može ostaviti za one koji na njega ne odgovore.
Postoji i drugi nalaz koji bi trebalo da bude deo svakog razgovora o ovoj operaciji. Analiza na nivou cele zemlje, sa 30.619 pacijenata sa limfomom marginalne zone, ispitivala je koliko često se bolest transformiše u agresivni difuzni B krupnoćelijski limfom, što se dogodilo u 2,08 odsto slučajeva ukupno i što otprilike utrostručuje rizik od smrti od limfoma. Prethodna splenektomija zbog limfoma marginalne zone slezine bila je povezana sa dvostrukim rizikom od takve transformacije, sa odnosom rizika 2,04 i intervalom poverenja od 1,28 do 3,26. Da li operacija doprinosi transformaciji ili samo izdvaja pacijente čija je bolest od početka bila agresivnija, ovakvom vrstom studije ne može se razrešiti, a pošten stav je da to niko ne zna. To je razlog za opreznost, a ne za zabranu.
Otvorite to pitanje pre nego što pristanete.
Splenektomija nije nestala i i dalje ima jasnu primenu. Radi se kada je slezina toliko velika da izaziva fizičku nelagodnost ili razara krvne ćelije, kada rituksimab nije pomogao i povremeno radi postavljanja dijagnoze kada je slezina jedino izmenjeno mesto, a ništa drugo se ne može biopsirati. Ona vas vezuje za doživotne posledice o kojima treba znati, a to su vakcinacija protiv inkapsuliranih bakterija, trajni rizik od teške infekcije i u mnogim slučajevima svakodnevna preventivna antibiotska terapija. Te posledice su prihvatljive kada je operacija neophodna. Loša su razmena kada bi lek obavio posao. Pitajte šta je prvo pokušano.
Limfom koji leče antibiotici
MALT limfom želuca jedna je od najčudnijih i najlepših priča u onkologiji. Raste u sluznici želuca, u većini slučajeva ga pokreće hronična infekcija bakterijom Helicobacter pylori, a uklanjanje bakterije dvonedeljnom terapijom antibioticima i blokatorom kiseline dovodi do povlačenja limfoma kod velikog udela pacijenata. Bez operacije. Bez hemioterapije. Antibiotici.
Brojke ovde vredi navesti precizno, jer efekat u potpunosti zavisi od toga da li je bakterija zaista prisutna. U pregledu 52 pacijenta sa MALT limfomom želuca u stadijumu IE, Helicobacter je otkriven kod njih 19. Svih tih 19, kao i osam od 33 bez dokazane infekcije, dobili su terapiju eradikacije. Potpuna remisija je postignuta kod 63 odsto inficirane grupe, odnosno kod 12 od 19 pacijenata, naspram 13 odsto neinficirane grupe, odnosno jednog pacijenta od osam. Tokom medijane praćenja od skoro sedam i po godina, samo dvoje od 12 koji su ušli u remisiju imalo je recidiv. Autori su to protumačili kao snažnu podršku antibioticima kao prvoj liniji lečenja kod inficiranih pacijenata i kao argument protiv njihovog davanja pacijentima kod kojih se infekcija ne može naći, a koje treba uputiti na radioterapiju. Prvo se testira prisustvo bakterije.
I endoskopski izgled nosi informaciju. U posebnoj seriji od 114 pacijenata, tumori sa površinskim, ali oštro ograničenim izgledom, nalik ranom raku želuca, ušli su u remisiju posle eradikacije u 34,3 odsto slučajeva, naspram 66,7 odsto kod difuznijeg obrasca nalik gastritisu. U osnovi te razlike bilo je određeno genetsko preuređenje, fuzija API2 i MALT1, koja je bila prisutna kod otprilike polovine pacijenata i koja je bila jedini nezavisni prediktor toga da li će antibiotici delovati, sa odnosom šansi iznad dvanaest. Drugim rečima, ako antibiotici ne pomognu, taj neuspeh je često bio predvidiv na osnovu genetike, a sledeći korak je radioterapija ili terapija lekovima, a ne operacija.
Gastrektomija kod ove bolesti je napuštena. S pravom.
Gde je skalpel lečenje
Primarni limfom testisa je izuzetak koji potvrđuje pravilo i vredi razumeti zašto se pravilo ovde savija. Lekovi hemioterapije slabo prolaze u testis, iz istog razloga iz kojeg slabo prolaze u mozak, pa je testis u kojem se nalazi limfom utočište u kojem bolest može preživeti lečenje koje je uklanja svuda drugde. Uklanjanje testisa je zato istovremeno način postavljanja dijagnoze i stvarni deo lečenja. To je bolest starijih muškaraca, obično difuzni B krupnoćelijski limfom, a operacija se izvodi kroz preponu, a ne kroz skrotum. Taj detalj je važan.
Drugi testis je druga polovina priče i to je deo o kojem se pacijentima najređe govori. Pošto ista logika utočišta važi i za preostalu stranu, profilaktička radioterapija zdravog testisa je standard. U studiji sa 235 pacijenata sa difuznim B krupnoćelijskim limfomom testisa iz finskih i danskih registara, uz potpune podatke o preživljavanju za njih 189, profilaktičko lečenje drugog testisa bilo je nezavisno povezano sa boljim ukupnim preživljavanjem, sa odnosom rizika 0,514 i intervalom poverenja od 0,338 do 0,782. Intravenska hemioterapija usmerena na centralni nervni sistem imala je sličnu korist, sa odnosom rizika 0,419. Intratekalna hemioterapija, koja se ubrizgava u likvor, nije imala nikakav uticaj na ishod uprkos širokoj primeni, a kumulativni rizik od zahvatanja nervnog sistema bio je 8,4 odsto bez obzira na to šta je dato. Autori su korist za preživljavanje protumačili kao posledicu bolje kontrole bolesti u celom telu, a ne sprečavanja širenja u nervni sistem. Sistemska kontrola je obavila posao.
Za pacijenta se to pretvara u kratak spisak stvari koje treba potvrditi. Da se orhidektomija radi kroz ingvinalni rez. Da je posle nje planiran pun ciklus imunohemioterapije, jer ni ovde sama operacija nije lečenje. Da je radioterapija drugog testisa u planu. I da je razgovarano o lečenju usmerenom na centralni nervni sistem, uz jasnu prednost intravenskog puta nad intratekalnim. Klinika koja nudi operaciju bez ostatka tog paketa nudi deo lečenja. Tražite ceo plan.
Operacije koje vam i dalje mogu biti potrebne
Osim biopsije i tri izuzetka, hirurgija ulazi u lečenje limfoma na još dva načina i oba vredi poznavati jer iznenade pacijente. Prvi je da je limfom koji raste u zidu želuca ili creva zamenio normalno tkivo tumorom, pa kada hemioterapija dovede do topljenja tog tumora, može ostati otvor. Perforacija, krvarenje i opstrukcija nisu česti, ali su stvarni, javljaju se obično u prvim ciklusima lečenja i zahtevaju brzu operaciju. Nov i jak bol u trbuhu tokom prvih nedelja hemioterapije zbog limfoma creva nije nešto što treba prečekati preko noći i svaka ustanova koja vas leči trebalo je to unapred da vam kaže. Drugi je operacija koju zapravo ima skoro svaki pacijent sa limfomom, a to je postavljanje centralnog venskog katetera ili ugradnog porta za davanje hemioterapije. To je mala intervencija u lokalnoj anesteziji uz sedaciju, traje manje od sat vremena i štedi vene na ruci od višemesečnog ponavljanog punktiranja, što će svako kome je tokom dugog lečenja teško postavljana braunila prepoznati kao vredno. Pacijenti retko o tome razmišljaju kao o operaciji, a mnogima je to jedina operacija koju će imati. Postoji i dijagnostička procedura koja nije sasvim hirurgija i često se sa njom meša, biopsija koštane srži, koja se uzima iz zadnjeg dela karlice u lokalnoj anesteziji kako bi se utvrdilo da li je srž zahvaćena. Ni jedno ni drugo ne traje dugo.
Kratka provera za svaku operaciju koja vam se nudi
Svaka opravdana operacija kod limfoma spada u jednu od pet grupa. Obezbeđuje tkivo za dijagnozu. Uklanja slezinu koja izaziva simptome ili nije odgovorila na lekove. Uklanja testis koji sadrži limfom, kao deo šireg plana. Rešava komplikaciju kao što su perforacija, opstrukcija ili krvarenje. Ili postavlja kateter za hemioterapiju. Ako operacija koja vam se nudi ne spada ni u jednu od tih pet grupa, pitajte koji hematolog ju je preporučio i kakav je plan terapije lekovima, i tražite to u pisanom obliku. To je pitanje, nikakva optužba se ne podrazumeva, a dobra ustanova će odgovoriti bez oklevanja.
Oporavak i šta sledi
Oporavak prati operaciju, a za operacije koje su ovde važne on je kratak. Ekscizijska biopsija čvora je dnevna intervencija sa bolnošću nekoliko dana, povratkom kancelarijskom poslu za dva ili tri dana i šavovima koji se sami rastvaraju. Postavljanje porta je dnevna intervencija sa osetljivim grudnim košem nedelju dana. Laparoskopska splenektomija znači dva do četiri dana u bolnici i dve do četiri nedelje do pune aktivnosti. Orhidektomija znači jedno ili dva noćenja i oko dve nedelje. Hitna operacija zbog perforiranog limfoma creva je nešto drugo, pet do deset dana u bolnici, i prekida hemioterapiju, što je njena glavna cena. Izgubljene nedelje, a ne izgubljeno tkivo.
Važnije od svega toga je da je kod limfoma operacija početak, a ne kraj, i da je oporavak koji je bitan onaj posle terapije lekovima. Šest ciklusa imunohemioterapije je otprilike četiri do pet meseci infuzija svake tri nedelje, uz umor koji se nagomilava, gubitak kose kod većine protokola, period posle svakog ciklusa kada je imunski sistem oslabljen i priličnu količinu običnog života koji teče uporedo. Planiranje toga, više nego planiranje biopsije, jeste mesto na koje pacijent najbolje troši svoju energiju.
Jedna stvar iznad svega treba da bude dogovorena pre početka lečenja, a to je razgovor o plodnosti, jer neki protokoli utiču na plodnost, a čuvanje spermatozoida ili jajnih ćelija mora se obaviti unapred. Pokrenite to rano.
Dolazak u Istanbul
Koliko dugo treba da ostanete u Istanbulu zavisi od toga koji deo puta lečenja vas dovodi ovde. Za dijagnostičku biopsiju sa gotovim patohistološkim nalazom i dogovorenim planom lečenja, računajte na deset dana do dve nedelje, uključujući noćenja u hotelu, jer gore opisani laboratorijski rad uzima najveći deo tog vremena, a odlazak pre nego što nalaz postoji obesmišljava ceo put. Za splenektomiju ili orhidektomiju, dve do tri nedelje. Ako se i hemioterapija daje ovde, to su meseci, a ne nedelje, i to je druga vrsta putovanja, obično najbolje podeljena između Istanbula i kuće. Prvi dani odlaze na reviziju. Postojeće pločice ponovo čitaju naši hematopatolozi tamo gde je biopsija već urađena drugde, snimci se pregledaju ili se zakazuje PET, proveravaju se krvna slika i laktat dehidrogenaza, a slučaj se razmatra na multidisciplinarnom hematološkom sastanku na kojem su hematolog, patolog, radiolog i, kada je operacija predložena, hirurg. Kod limfoma taj sastanak nije formalnost, jer odluka o lečenju pripada hematologu, a uloga hirurga je da joj služi. Taj redosled nije pregovaračka tema.
Let kući posle biopsije čvora fizički je razuman za dva ili tri dana, a razlog da se ostane duže je patohistologija, a ne rana. Posle splenektomije ili orhidektomije ostavite deset do četrnaest dana. Rizik od tromboze povećan je posle operacije u trbuhu i posle dijagnoze raka uopšte, pa su kompresivne čarape, određeni period antikoagulantne terapije tamo gde je savetovana i kretanje po kabini sve važni. Svako kome je uklonjena slezina odlazi sa evidencijom o vakcinaciji, pisanim planom za slučaj infekcije i, u većini slučajeva, zalihom antibiotika uz uputstvo kada da ih započne. Prevođenje se unapred organizuje na engleskom, arapskom, ruskom, francuskom i nemačkom, a kući odlazite sa kompletnim patohistološkim nalazom, snimcima na disku i pisanim planom lečenja za svog hematologa. Proverite to pre leta.
Šta utiče na cenu
Kod limfoma je operacija obično manji deo računa, a laboratorija veći, što je suprotno od većine tumora i zatekne ljude nespremne. Biopsija čvora je kratka operacija. U imunohistohemijskom panelu, protočnoj citometriji i molekularnim ispitivanjima koja je pretvaraju u dijagnozu leži glavni posao, a ponuda koja pokriva operaciju, a ne i patohistologiju, daje cenu za manje značajnu polovinu. Laboratorija je skupi deo.
- Da li tkivo dolazi iglom pod kontrolom snimka ili ekscizijom u anesteziji i da li je čvor površinski ili dubok u grudnom košu ili trbuhu.
- Koliko veliki imunohistohemijski panel mora biti, što zavisi od onoga što pokažu prve pločice i ne može se znati unapred.
- Da li su potrebne protočna citometrija i molekularna ili genetska ispitivanja i koliko to ukupno pojedinačnih testova iznosi.
- Da li se pločice iz druge ustanove ovde ponovo čitaju, čime se izbegava druga biopsija i što je često dovoljno.
- Da li se PET radi ovde ili je već urađen po prihvatljivom standardu negde drugde.
- Da li je potrebna biopsija koštane srži, što zavisi od podtipa.
- Da li je planirana operacija osim biopsije, dakle splenektomija, orhidektomija ili postavljanje porta.
- Da li se bilo koji deo terapije lekovima daje ovde umesto kod kuće.
Svakoj pisanoj ponudi postavite pet pitanja. Da li obuhvata kompletnu patohistološku obradu, a ne samo osnovne pločice. Da li pokriva ponovljenu biopsiju ako se prva pokaže nedijagnostičkom, što se dešava kod manjeg broja ljudi i ničija je krivica. Da li uključuje multidisciplinarnu reviziju i pisani plan lečenja. Da li pokriva PET i biopsiju koštane srži ako se ispostavi da su potrebni. I šta se dešava sa iznosom ako se ispostavi da dijagnoza nije limfom, što je stvarna mogućnost i jedan od razloga zbog kojih se biopsija uopšte radi.
Ponuda koja odgovara na ta pitanja jeste ponuda. Ona koja ne odgovara je samo naslov. Postavite svih pet pitanja.
Praćenje kada se vratite kući
Praćenje limfoma pripada hematologu i traje godinama. Agresivni limfomi se pomno prate prve dve do tri godine, kada se javlja većina recidiva, a rizik posle toga naglo opada. Indolentni limfomi se prate neograničeno, jer se ponašaju kao dugotrajna stanja koja se vraćaju i ponovo leče, a ne kao bolesti koje su završene. Nadzor se gradi oko kliničkog pregleda i analiza krvi. Snimanje se koristi kada nešto na pregledu ili u nalazima krvi otvori pitanje. Rutinsko PET snimanje ljudi koji su u remisiji i dobro se osećaju uglavnom se izbegava, jer nalazi više lažnih uzbuna nego recidiva. Snimanje zdravih ljudi ima svoju cenu.
Četiri dokumenta čine to praćenje praktičnim i trebalo bi da sa svima njima odete kući.
- Kompletan histopatološki nalaz sa imenovanim entitetom iz klasifikacije Svetske zdravstvene organizacije, uz naveden imunohistohemijski panel i sve molekularne rezultate.
- Sažetak o stadijumu bolesti, uključujući PET nalaz i rezultat biopsije koštane srži tamo gde je uzeta.
- Pisani plan lečenja sa imenovanim protokolom, brojem ciklusa i onim što sledi na međuproceni.
- Tamo gde je slezina uklonjena, evidencija o vakcinaciji sa datumima, plan antibiotske terapije i pisano uputstvo šta raditi u slučaju povišene temperature.
Naš tim ostaje dostupan za pitanja vašeg hematologa i kasnije, a tamo gde je dijagnoza teška, radije ćemo sa vama ponovo pregledati pločice nego da se plan gradi na nesigurnoj oznaci.
Često postavljana pitanja o hirurgiji limfoma
Može li se limfom izlečiti hirurškim uklanjanjem?
Da li je biopsija iglom dovoljna ili ceo čvor mora da se izvadi?
Zašto patohistološki nalaz traje nedelju do dve?
Treba li da mi uklone slezinu zbog limfoma marginalne zone slezine?
Da li je tačno da se limfom želuca može izlečiti antibioticima?
Zašto se testis uklanja, a drugi organi ne?
Koji su rizici biopsije limfnog čvora?
Koliko dugo treba da planiram boravak u Istanbulu?
Reference
- Assaf N, Nassif S, Tamim H, Bazarbachi A, Zaatari G, Chakhachiro Z. Diagnosing lymphoproliferative disorders using core needle biopsy versus surgical excisional biopsy, three-year experience of a reference center in Lebanon. Clinical Lymphoma, Myeloma and Leukemia. 2020;20(8):e455-e460.
- Junlén HR, Sonnevi K, Lindén O, et al. Splenic marginal zone lymphoma in Sweden 2000-2020, increasing rituximab use and better survival in the elderly. EJHaem. 2023;4(3):647-655.
- Sun X, Li H, Yang Y, et al. Transformation risk and associated survival outcome of marginal zone lymphoma, a nationwide study. Annals of Hematology. 2024;103(10):4211-4222.
- Laoruangroj C, Habermann TM, Wang Y, et al. Should all patients with stage IE gastric mucosa-associated lymphoid tissue lymphoma receive antibiotic eradication therapy? JCO Oncology Practice. 2024;20(8):1103-1108.
- Mannisto S, Vähämurto P, Pollari M, et al. Intravenous but not intrathecal central nervous system-directed chemotherapy improves survival in patients with testicular diffuse large B-cell lymphoma. European Journal of Cancer. 2019;115:27-36.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Mustafa Teoman YANMAZ, Medikalna onkologija.
Medicinski proverio
Prof. dr Mustafa Teoman YANMAZ
Medikalna onkologija
Poslednje ažuriranje: