Pređi na sadržaj
Endoskopska lumbalna diskektomija - operacija diska
Ortopedija i traumatologija

Endoskopska lumbalna diskektomija - operacija diska

O ovom odeljenju

Dvadeset jedan slučaj da se savlada veći deo krive učenja, oko šezdeset do pune veštine i rizik od komplikacije jedan prema četiri na prvom pokušaju jednog hirurga. Ti brojevi dolaze iz meta-analize iz 2024. godine na 864 pacijenta i objašnjavaju zašto ova stranica posvećuje isto toliko prostora proveri hirurga koliko i tome kako operacija teče. Endoskopska lumbalna diskektomija je odlična tehnika u obučenim rukama. U nastavku su opisana dva pristupa, mogućnost operacije u budnom stanju, šta je studija objavljena u BMJ zaista pokazala i kako da utvrdite da li je osoba koja vam je nudi uradila dovoljan broj takvih zahvata.

Besplatna konsultacija

Pošaljite snimak magnetne rezonance i saznajte da li se do Vaše diskus hernije može doći endoskopom

Pregled dokumentacije ne košta ništa i ni na šta Vas ne obavezuje. Pošaljite snimke lumbalne magnetne rezonance sa nalazom radiologa, stranu i raspored bola u nozi, koliko dugo traje i da li postoji slabost ili utrnulost. Hirurg za kičmu pregleda snimke i odgovara na tri pitanja. Da li se fragment uopšte nalazi na mestu do kojeg endoskop može da dopre, koji bi od dva koridora bio korišćen i da li bi otvorena mikrodiskektomija bolje odgovarala baš ovoj herniji nego bilo koji endoskopski pristup.

8 mm
Prečnik radnog kanala kod potpuno endoskopskog zahvata
60 slučajeva
Objedinjena procena za sticanje hirurške veštine
613 pacijenata
Randomizovano u BMJ studiji ne-inferiornosti
5% prema 6%
Ponovna operacija tokom godine dana, endoskopska prema otvorenoj

Dva pristupa i zašto nivo odlučuje

Potpuno endoskopska hirurgija dopire do diska kroz jedan radni kanal prečnika oko osam milimetara koji nosi kameru, izvor svetla, stalno ispiranje fiziološkim rastvorom i instrumente, sve u jednoj cevi. Do njega vode dva koridora. Nijedan nije nov.

Transforaminalni, sa strane

Ulaz se nalazi osam do dvanaest centimetara od središnje linije, pod uglom unapred kroz mišić prema foramenu, koštanom prozoru kroz koji nervni koren izlazi iz kičme. Mišići leđa se ne presecaju. U standardnoj varijanti se ne uklanja kost sa lamine. Cev prolazi kroz prirodni koridor između izlaznog i prolaznog nervnog korena, trougaoni prostor koji hirurzi zovu Kambinov trougao, i stiže do bočne strane diska. Da bi se tamo došlo, potrebno je vođenje rendgenom i prvo igla, zatim vodič žica, pa niz dilatatora preko te žice, svaki milimetar ili dva širi od prethodnog, dok radni tubus ne stane tamo gde hirurg želi. Taj redosled je razlog zašto transforaminalna operacija spolja izgleda tako nedramatično i zašto toliko zahteva od osobe koja je izvodi, jer se svaki od tih koraka procenjuje na dvodimenzionalnom rendgenskom prikazu trodimenzionalnog problema.

Na nivou L5 do S1 ovaj pristup nailazi na poteškoće. Karlica smeta, a kod pacijenata kod kojih je ilijačni greben visoko postavljen ugao pristupa jednostavno ne postoji, što je anatomska činjenica vidljiva na snimku, a ne stvar hirurškog izbora. Daleko lateralna hernija, smeštena izvan kanala pored izlaznog korena, predstavlja obrnut slučaj, jer transforaminalni koridor dolazi gotovo direktno na nju, dok otvorena operacija iz središnje linije mora da ide dugim zaobilaznim putem.

Interlaminarni, sa zadnje strane

Ulaz se nalazi blizu središnje linije, a endoskop prolazi kroz isti razmak između lamina koji koristi i otvorena mikrodiskektomija, zbog čega je ovaj koridor prirodno rešenje na nivou L5 do S1, gde je taj razmak najširi, a karlica nije prepreka. U mnogim slučajevima uklanja se malo kosti sa ivice lamine. Nervni koren se direktno odmiče, kao i u otvorenoj hirurgiji, pa hirurg radi sa istom anatomskom slikom kroz manji prozor. Poznatost je praktična prednost ovog koridora i objašnjava zašto ustanove koje uvode endoskopsku hirurgiju često počinju upravo ovde, pre nego što pokušaju bilo šta kroz foramen. Hirurg koji je petnaest godina gledao tu anatomiju kroz mikroskop vidi isti prizor kroz endoskop, dok transforaminalni koridor dolazi iz ugla iz kojeg niko obučen u otvorenoj hirurgiji nikada nije radio, što je velikim delom razlog zašto dve tehnike nose različite krive učenja.

Nijedan koridor ne pobeđuje u potpunosti.

Nivo i položaj hernije biraju između njih, a hirurg koji izvodi samo jedan od dva pristupa ograničen je na hernije do kojih taj put može da dopre, a to ograničenje spada u Vašu prvu poruku koordinatoru.

 


Budni na operacionom stolu

Transforaminalna endoskopska operacija može se izvesti uz lokalnu anesteziju i laganu sedaciju, pri čemu je pacijent dovoljno budan da odgovara na pitanja i da kaže kada nešto u blizini nerva boli. Svesna sedacija se pojavljuje u velikoj većini objavljenih transforaminalnih serija.

To menja profil rizika za određenu grupu pacijenata. Osoba sa značajnom bolešću srca ili pluća, osoba koja je ranije imala lošu reakciju na opštu anesteziju, starija i krhka osoba kod koje je anestezija najveći pojedinačni rizik u celom planu, sve one ovde dobijaju nešto stvarno što nijedno poređenje veličine ožiljaka ne obuhvata. Povratna informacija od budnog pacijenta dodaje i sloj sigurnosti, jer iznenadan probadajući bol dok instrument prolazi pored korena je informacija koja stiže u realnom vremenu, satima pre nego što bi se ispad inače otkrio u sobi za buđenje. Postoji i praktična korist koju pacijenti primećuju više nego hirurzi. Niko ne provodi dva sata u sobi za buđenje čekajući da opšta anestezija prođe, nikome nije muka od nje, a pacijent koji je sam ušao u operacioni blok često isto veče sam izađe iz bolničkog odeljenja, što za nekoga ko je doputovao avionom zbog jednog zahvata menja oblik celog putovanja.

Nije za svakoga. Ležati potrbuške i mirno sat vremena dok neko radi u Vašim leđima podnošljivo je za mnoge, a nepodnošljivo za neke, i anksioznost je sasvim dobar razlog da izaberete opštu anesteziju umesto da sebe ubeđujete da budete hrabri. Interlaminarna operacija se ionako češće izvodi u opštoj anesteziji, jer je direktno odmicanje nervnog korena neprijatno na način na koji transforaminalni koridor nije.


Šta je pokazala BMJ studija

Jedna studija dominira ovom temom i zaslužuje da se pročita kako treba. Objavljena u časopisu BMJ 2022. godine, randomizovala je 613 pacijenata u četiri holandske bolnice na perkutanu transforaminalnu endoskopsku diskektomiju ili na konvencionalnu otvorenu mikrodiskektomiju, i osmišljena je kao studija ne-inferiornosti, što znači da je postavljeno pitanje bilo da li je endoskopski pristup bar jednako dobar, a ne da li je bolji. Dizajn je imao neobičnu i pohvalnu osobinu. Istraživači su namerno uključili 125 pacijenata koje su operisali hirurzi koji su izvodili svoje prve endoskopske slučajeve i prikazali ih odvojeno, tako da se kriva učenja pojavila u podacima umesto da bude sakrivena regrutovanjem samo vrhunskih centara.

Endoskopski operisani pacijenti prošli su bolje, i to manje nego što marketing sugeriše.

Bol u nozi posle dvanaest meseci iznosio je medijano 7 na skali od sto poena u endoskopskoj grupi prema 16 kod otvorene mikrodiskektomije, uz razliku među grupama od 7,1 sa intervalom poverenja od 2,8 do 11,3. Gubitak krvi bio je manji, bolnički boravak kraći, a pacijenti su se ranije pokretali. Skorovi onesposobljenosti, bol u leđima, kvalitet života i sopstveni doživljaj oporavka naginjali su na istu stranu. Ponovna operacija tokom godine dana dogodila se kod 5 odsto endoskopske grupe i 6 odsto otvorene grupe. Autori su jasno rekli da su te razlike, iako statistički značajne, male i da možda ne dostižu kliničku relevantnost, a uključivanje pacijenata iz krive učenja u analizu osetljivosti nije promenilo zaključak.

Prateća ekonomska analiza iz iste studije otišla je i dalje. Sama operacija koštala je više u endoskopskoj grani, a svaka druga kategorija troškova bila je niža, uključujući i troškove koji padaju izvan bolnice na pacijente i poslodavce, tako da je ukupan društveni trošak išao u prilog endoskopskom pristupu uz bolje ishode. Verovatnoća da je istovremeno jeftiniji i delotvorniji bila je iznad 99 odsto i za bol u nozi i za godine života prilagođene kvalitetu.

Zato je stav ove stranice jednostavan. Tamo gde je hirurg propisno obučen i gde se do hernije može doći, potpuno endoskopska diskektomija je bolja operacija, na osnovu dokaza, a ne oduševljenja, i razlika je stvarna iako skromna.

Jedan portal ili dva

Uniportalna endoskopija koristi jednu cev. Kamera i instrumenti idu zajedno kroz nju. Biportalna endoskopija, poznata kao UBE, pravi dva odvojena mala reza nekoliko centimetara jedan od drugog, jedan za kameru i jedan za radne instrumente, pa hirurg pomera svaki nezavisno umesto da oba usmerava kroz jedan kanal. Drugi raspored se ponaša više kao artroskopija kolena i znatno ga je lakše savladati hirurzima koji već tako rade.

Devet studija sa ukupno 1.001 pacijentom objedinjeno je u časopisu European Spine Journal 2024. godine radi poređenja biportalne endoskopske diskektomije sa otvorenom mikrodiskektomijom. Skorovi za bol u nozi bili su isti u svim mernim tačkama. Bol u leđima bio je niži u biportalnoj grupi tokom tri dana. Posle toga, izjednačeno. Skorovi onesposobljenosti išli su u prilog biportalnoj hirurgiji na poslednjoj kontroli. Trajanje operacije bilo je kraće, bolnički boravak značajno kraći, gubitak krvi manji, a stope komplikacija nisu se razlikovale između dve metode.

Ova tabela se pomera bočno na uskom ekranu. Prevucite da biste videli sve kolone.

Endoskopske varijante i šta svaka donosi
Varijanta Pristup Gde je mesto
Uniportalna transforaminalna Jedan kanal od 8 mm koji ulazi sa strane kroz foramen, često uz lokalnu anesteziju i sedaciju Daleko lateralne i foraminalne hernije, pacijenti kojima opšta anestezija ne odgovara. Onemogućena visokom karlicom na nivou L5 do S1
Uniportalna interlaminarna Jedan kanal od 8 mm koji ulazi blizu središnje linije kroz interlaminarni razmak, obično u opštoj anesteziji L5 do S1 i drugi nivoi sa širokim interlaminarnim prozorom, aksilarne hernije koje naležu na duralnu vreću
Biportalna, UBE Dva mala reza, kamera i instrumenti se pomeraju nezavisno, stalno ispiranje fiziološkim rastvorom Migrirani fragmenti i slučajevi kojima treba više prostora za rad. Kraći boravak i manji gubitak krvi nego kod otvorene hirurgije u objedinjenim podacima

Izbor između ove tri varijante znači pacijentu mnogo manje od izbora hirurga koji će izvesti onu koju radi najbolje.


Kriva učenja, u brojevima

Većina tekstova o endoskopskoj hirurgiji kičme pomene krivu učenja i pređe dalje, što pacijentu ostavlja upozorenje bez načina da po njemu postupi. Sistematski pregled iz 2024. godine u časopisu Global Spine Journal umesto toga je tu pojavu izmerio, objedinjujući pojedinačne i zbirne podatke iz trinaest studija sa 864 pacijenta koje je operisalo petnaest različitih hirurga, uz primenu regresije sa mešovitim efektima da bi se utvrdilo kako se učinak menja sa brojem slučajeva. Dobijene brojke su najkorisnija stvar koju pacijent može da ponese na konsultaciju, jer nejasnu brigu o iskustvu pretvaraju u konkretno pitanje sa konkretnim brojem, i zato što hirurg koji zna svoje brojeve odgovara na to pitanje za otprilike četiri sekunde.

Evo šta su utvrdili. Za transforaminalnu endoskopsku diskektomiju, procenjeno trajanje operacije u prvom slučaju jednog hirurga bilo je 95 minuta prema platou od 66 minuta, uz 21 slučaj potreban da se zatvori 80 odsto te razlike i 59 slučajeva pre nego što se učinak približi platou. Rizik od komplikacije u prvom slučaju procenjen je na 25 odsto, sa intervalom poverenja od 11 do 46 odsto, a smanjenje tog relativnog rizika za 80 odsto zahtevalo je oko 41 slučaj. Ishodi bola u nozi najduže su sazrevali, uz procenjenih 96 slučajeva potrebnih za poboljšanje od 80 odsto u odnosu na rezultat prvog slučaja. Slične brojke važile su za interlaminarnu i biportalnu tehniku. Autori pregleda zaključili su da je za punu veštinu potrebno oko 60 slučajeva, dok je glavni deo krive iza hirurga već do dvadesetog slučaja. Dvadeset slučajeva je nekoliko meseci redovnog rada. Šezdeset je nekoliko godina.

Pročitajte te brojeve ponovo, sa pacijentove strane stola.

Neko ko je na trećem slučaju nije isto što i neko ko je na tristotom, i nikakva oprema tu razliku ne zatvara. Svaka rasprava o tome da li je endoskop bolji od mikroskopa manje je važna od pitanja ko drži jedno ili drugo. A sve se to može saznati pre nego što rezervišete termin. Hirurzi vode evidenciju, ustanove vode brojke, a bolnica koja leči strane pacijente ceo dan pismeno odgovara na pitanja o broju zahvata.

Pet pitanja koja treba poslati pre zakazivanja
Koliko je potpuno endoskopskih diskektomija ovaj hirurg izveo ukupno i koliko u poslednjih dvanaest meseci. Koje koridore koristi, transforaminalni, interlaminarni ili oba. Koji deo njegovih operacija diska se radi endoskopski. Koji deo njegovih endoskopskih slučajeva prelazi u otvorenu operaciju i šta pokreće tu odluku. I ako imenovani hirurg tog dana ipak ne bude dostupan, ko operiše umesto njega. Svaka ustanova koja ovaj posao radi redovno odgovara na svih pet bez oklevanja.

Koje hernije su pogodne

Sadržane hernije i umereno ekstrudirane hernije na jednom nivou osnovni su posao endoskopske hirurgije. Kod njih su rezultati vrlo dobri. Ponovljene hernije na prethodno operisanom nivou takođe su prava prednost, jer endoskop ulazi kroz netaknuto tkivo sa strane i izbegava ožiljak koji se nalazi u starom središnjem koridoru, što je prednost čiste geometrije. Svako ko je gledao hirurga kako četrdeset minuta odvaja nervni koren od ožiljka tokom revizione operacije odmah razume zašto je privlačno ući sa druge strane. Foraminalne i daleko lateralne hernije spadaju u istu kategoriju endoskopske prednosti, jer transforaminalni koridor stiže do njih direktno, dok otvorena operacija mora da ukloni deo fasetnog zgloba da bi se videlo iza ugla, a uklanjanje fasetnog zgloba je način na koji stabilan segment postaje nestabilan. Ta jedna anatomska činjenica najjasniji je argument u celoj hirurgiji kičme za izbor endoskopa umesto mikroskopa, i nema nikakve veze sa veličinom ožiljka.

Četiri situacije guraju hirurga ka otvorenoj operaciji. Fragment koji je migrirao daleko naviše ili naniže iza tela pršljena nalazi se izvan domašaja jednog fiksiranog kanala. Teška stenoza centralnog kanala zahteva veću dekompresiju nego što cev od osam milimetara pruža. Segmentna nestabilnost, kod koje je nivo počeo da klizi, zahteva stabilizaciju, a ne samo uklanjanje fragmenta. I kalcifikovana hernija, godinama stvrdnuta u nešto bliže kosti nego gelu, odupire se endoskopskim instrumentima na način koji troši vreme i ugrožava koren.

Ova tabela se pomera bočno na uskom ekranu. Prevucite da biste videli sve kolone.

Šta slučaj gura ka otvorenoj operaciji
Nalaz na snimku Zašto je važan Uobičajeno rešenje
Daleko migrirani fragment Nalazi se izvan luka koji fiksirani kanal od 8 mm može da obuhvati Otvorena mikrodiskektomija ili biportalni pristup sa više radnog prostora
Teška centralna stenoza Zahteva dekompresiju na širem području od same hernije Otvorena ili tubularna dekompresija
Segmentna nestabilnost Nivo je počeo da klizi, pa uklanjanje fragmenta ostavlja problem Dekompresija sa fuzijom
Kalcifikovana hernija Stvrdnuta ka kosti i otporna na endoskopske instrumente Otvorena mikrodiskektomija
Visok ilijačni greben na nivou L5 do S1 Karlica potpuno zatvara ugao transforaminalnog pristupa Umesto toga interlaminarni endoskopski koridor

Kada Vam neko kaže da bi Vašoj herniji bolje odgovarala otvorena mikrodiskektomija, to Vam govori nešto vredno o hirurgovoj proceni.


Komplikacije koje endoskop donosi sa sobom

Objedinjeni randomizovani podaci pokazuju niže ukupne stope komplikacija kod potpuno endoskopske hirurgije nego kod otvorene diskektomije, a posebno se ređe javljaju duralni rascepi, što je najjači pojedinačni bezbednosni argument za ovu tehniku i onaj koji stranice klinika najčešće navode. Tri problema pripadaju upravo endoskopskoj hirurgiji i o njima se retko gde govori. Nijedan nije opasan na način na koji je povreda nerva opasna, sva tri se mogu rešiti, a svaki je daleko manje zastrašujući za pacijenta kome je o njemu rečeno u ordinaciji nego za pacijenta koji se s njim prvi put sretne kod kuće u drugoj nedelji, sa telefonom u jednoj ruci i pretraživačem u drugoj.

Dizestezija izlaznog korena

Transforaminalni koridori prolaze blizu dorzalnog ganglion korena, zadebljanja na nervu punog senzornih ćelijskih tela, i prolazak tik uz njega može da ostavi peckavu, preosetljivu zonu u nozi koja se javi u roku od nekoliko dana posle inače savršene operacije. Oni koji je imaju opisuju je kao drugačiju po karakteru od išijasa zbog kojeg su došli, više električnu, više površinsku, i izazvanu odećom ili posteljinom na način na koji stari bol nikada nije bio. Povlači se tokom nedelja do meseci kod velike većine, uz pomoć lekova za neuropatski bol, i kod svih osim vrlo malog broja ljudi ne ostavlja ništa trajno. Znanje o njoj unapred pretvara zastrašujući razvoj događaja u očekivani, a pacijent koji je upozoren mirno zove koordinatora da je prijavi umesto da u dva ujutru zaključi da operacija nije uspela i da se niko u inostranstvu neće javiti na telefon.

Zaostali fragmenti

Uzan fiksirani kanal hirurgu u jednom trenutku prikazuje mali krug anatomije, pa je drugi fragment koji se nalazi izvan tog kruga lakše prevideti nego pod mikroskopom sa širim vidnim poljem. Kohortni podaci pokazuju da su zaostali fragmenti nekoliko puta češći posle endoskopske hirurgije, a ta brojka blisko prati iskustvo hirurga. Posledica je bol u nozi koji nikada nije prošao i druga operacija.

Pritisak od ispiranja

Fiziološki rastvor stalno teče kroz radni kanal da bi pogled bio jasan, i bez njega endoskopske hirurgije uopšte ne bi bilo, jer krv zamuti polje od osam milimetara za nekoliko sekundi. Ako se pusti pod previsokim pritiskom predugo, ta ista tečnost podiže pritisak unutar kičmenog kanala i prenosi ga naviše, a klasičan znak je bol u vratu ili glavobolja koja se razvija tokom operacije ili u satima posle nje. Pažljiva kontrola pritiska i razumno trajanje operacije to sprečavaju, a oboje dolazi sa iskustvom, pa je ova komplikacija kriva učenja koja se pojavljuje u još jednom obliku. Povlači se kada pritisak popusti, i to je razlog zašto se budni pacijent koji se tokom zahvata požali na ukočenost vrata shvata ozbiljno umesto da se samo umiruje.

Nijedna od ove tri pojave ne prekida oporavak.

Infekcija ostaje retka. Povreda nervnog korena ostaje retka. Oboje se poklapa sa otvorenom hirurgijom. Recidiv na operisanom nivou javlja se po otprilike sličnim stopama kao kod otvorene diskektomije, jer se otvor u zidu diska ponaša isto bez obzira na to kojim je putem hirurg do njega došao.

Dan operacije i dve nedelje posle

Pokretanje je u endoskopskoj grani BMJ studije bilo ranije, bolnički boravak kraći, a gubitak krvi manji, što je randomizovana studija koja potvrđuje ono što je svako ko stoji u operacionoj sali već slutio. Pacijenti sede u roku od dva sata. Mnogi hodaju istog popodneva, a oni koji su zahvat imali u lokalnoj anesteziji sa sedacijom preskaču omamljenost, mučninu i dva sata u sobi za buđenje koje opšta anestezija dodaje danu svih ostalih. Apetit se vraća isto veče. Ono što pacijenti najčešće kažu u prvih dvanaest sati tiče se odsustva bola u nozi sa kojim su došli, a druga najčešća opaska tiče se toga koliko je čudno imati operaciju kičme i sedeti i večerati.

Rane se zatvaraju jednim šavom, ili sa dva kod biportalnog zahvata.

Neke ustanove koriste samo flaster i ništa više.

Ono što se ne smanjuje zajedno sa rezom jeste šestonedeljno ograničenje savijanja, podizanja i uvrtanja, i to je najčešće pogrešno shvaćena stvar u vezi sa endoskopskom hirurgijom diska. Otvor u spoljnom zidu diska, kroz koji je fragment izašao, isti je otvor bez obzira na to kako je hirurg do njega došao, i zatvara se ožiljkom po sopstvenom rasporedu, a ne po rasporedu kože. Pacijenti koji se odlično osećaju desetog dana i podignu kofer u trećoj nedelji imaju recidiv po istoj stopi kao i svi ostali. Manji ožiljak donosi udobnijih prvih četrnaest dana i ne donosi baš ništa u samom disku.

Kancelarijski rad kod mnogih počinje ponovo u roku od jedne do tri nedelje, ranije nego posle otvorene operacije. Fizikalna terapija počinje u četvrtoj nedelji. Fizički rad i sport prate isti raspored kao kod bilo koje diskektomije, što znači osam do dvanaest nedelja, u zavisnosti od toga koliko je posao težak, uz razgovor sa hirurgom o svemu što uključuje udarce.


Organizacija dolaska iz druge zemlje

Šest do devet dana u zemlji pokriva endoskopsku diskektomiju na jednom nivou. Procena traje jedan dan. Zahvat i boravak na odeljenju traju jednu noć u objavljenim turskim programima, a ostatak je oporavak u blizini bolnice dok hirurg ne pogleda ranu i ne odobri Vam let. Rezervacija putovanja nekoliko dana duže od minimuma košta jednu hotelsku noć i donosi mogućnost da se apsorbuje kašnjenje, a to je važnije nego što zvuči kada je alternativa promena neizmenjive avionske karte iz stranog grada sa bolnim leđima. Izaberite smeštaj na pešačkoj udaljenosti od bolnice i ostavite slikovite delove grada za neko drugo putovanje, jer dva putovanja koja su sada važna jesu ono do kontrole rane i ono do aerodroma.

Let

Uzmite sedište do prolaza. Ustajte na svakih pola sata. Avionsko sedište drži lumbalnu kičmu tačno u onom savijenom položaju koji prvih šest nedelja treba da izbegava, a mali rez tu ništa ne menja. Kompresivne čarape i svaka propisana prevencija ugrušaka važe kao i posle bilo koje operacije. Torbe podiže neko drugi.

Dokumenta i kontrole

Važna su tri dokumenta, sva na engleskom. Operativni izveštaj sa navedenim nivoom, stranom, korišćenim koridorom i podatkom da li je zahvat bio uniportalni ili biportalni. Otpusna lista. Pisana ograničenja. Lekar kod kuće koji pročita L4 do L5 desna transforaminalna uniportalna endoskopska diskektomija tačno zna šta je urađeno. Kada se vratite kući, praćenje se odvija kroz fotografiju rane posle dve nedelje, belešku o pređenoj razdaljini i bolu u nozi, i izveštaj fizioterapeuta posle šest nedelja. Javite se lokalnom lekaru istog dana ako se jave nova slabost, jak povratni bol u nozi, curenje iz rane, povišena temperatura ili bilo kakva promena u mokrenju ili pražnjenju creva.

Šta utiče na ponudu

Endoskopski setovi sadrže komponente za jednokratnu upotrebu. Trošak potrošnog materijala po slučaju zato je viši nego kod operacije sa mikroskopom i pre nego što se razgovaralo o hirurgu, nivou ili dužini boravka. Uniportalna i biportalna oprema imaju opet različite cene. Posle toga dolazi broj nivoa, da li plan predviđa samo diskektomiju ili diskektomiju sa fuzijom, broj noći na odeljenju, da li je u pitanju prva operacija ili revizija, i opšte zdravstveno stanje pacijenta, jer telesna težina, dijabetes i ranije operacije kičme menjaju ono što operacija podrazumeva.

Turski paketi objavljeni za operaciju diska pokrivaju zahvat, noći na odeljenju, preoperativne analize, lekove, transfere, prevodioca i preglede pre odlaska, dok letovi, osiguranje, dodatne noći i lečenje eventualnih komplikacija ostaju izvan paketa. Dva pitanja rešavaju najveći deo toga. Koju tehniku ponuda podrazumeva i šta se sa njom dešava ako hirurg tokom zahvata pređe na otvorenu operaciju.

Jedan broj nešto znači, i stiže nakon što hirurg pročita Vašu magnetnu rezonancu.

Često postavljana pitanja

Da li je endoskopska diskektomija bolja od otvorene mikrodiskektomije?
Na osnovu dokaza iz studija, jeste, ali uz skromnu razliku. Randomizovana studija ne-inferiornosti na 613 pacijenata objavljena u BMJ 2022. godine pokazala je bol u nozi posle dvanaest meseci od 7 prema 16 na skali od sto poena u korist perkutane transforaminalne endoskopske diskektomije, uz manji gubitak krvi, kraći boravak i ranije pokretanje, i ponovnu operaciju kod 5 odsto prema 6 odsto. Autori su naveli da su razlike male i da možda nisu klinički relevantne. Iskustvo hirurga sa tehnikom znači više od izbora između ove dve metode.
Koliko operacija treba da je moj hirurg uradio?
Objedinjena analiza iz 2024. godine na 864 pacijenta procenila je da je za punu veštinu u endoskopskoj lumbalnoj diskektomiji potrebno oko 60 slučajeva, pri čemu je glavni deo krive učenja iza hirurga do dvadesetog slučaja. Ista analiza procenila je rizik od komplikacije u prvom slučaju jednog hirurga na 25 odsto, sa padom od 80 odsto u relativnom smislu posle otprilike 41 slučaja. Pitajte za hirurgov ukupan broj zahvata i za broj u poslednjih dvanaest meseci.
Može li se operacija diska endoskopom raditi u budnom stanju?
Transforaminalna endoskopska diskektomija često se izvodi u lokalnoj anesteziji sa laganom sedacijom, pa pacijent može da odgovara na pitanja i da prijavi bol u blizini nerva. To odgovara ljudima kod kojih bolest srca ili pluća čini opštu anesteziju najvećim rizikom u planu. Interlaminarna operacija češće se radi u opštoj anesteziji, jer je direktno odmicanje nervnog korena neprijatno, a strah od mirnog ležanja dobar je razlog da se izabere opšta anestezija.
Koje hernije se ne mogu lečiti endoskopski?
Četiri grupe vode ka otvorenoj operaciji. Fragmenti koji su migrirali daleko naviše ili naniže iza tela pršljena nalaze se izvan domašaja fiksiranog kanala. Teška stenoza centralnog kanala zahteva širu dekompresiju nego što cev od 8 mm dozvoljava. Segmentna nestabilnost zahteva stabilizaciju, a uklanjanje fragmenta ostavlja klizanje netaknutim. I kalcifikovane hernije odupiru se endoskopskim instrumentima. Visoka karlica može takođe potpuno zatvoriti transforaminalni put na nivou L5 do S1, pa se umesto njega koristi interlaminarni koridor.
Da li šestonedeljna ograničenja i dalje važe posle endoskopske operacije?
Da, u potpunosti. Otvor u spoljnom zidu diska kroz koji je fragment izašao isti je otvor bez obzira na put kojim je hirurg išao, i zatvara se ožiljkom tokom otprilike šest nedelja. Savijanje, podizanje i uvrtanje ostaju ograničeni u tom periodu bez obzira na to koliko je rez na koži mali. Kancelarijski rad počinje ponovo u roku od jedne do tri nedelje, fizikalna terapija oko četvrte nedelje, a fizički rad čeka osam do dvanaest nedelja.

Reference

  1. Gadjradj PS, Rubinstein SM, Peul WC, Depauw PR, Vleggeert-Lankamp CL, Seiger A, van Susante JL, de Boer MR, van Tulder MW, Harhangi BS. Full endoscopic versus open discectomy for sciatica. Randomised controlled non-inferiority trial. BMJ. 2022;376:e065846. doi:10.1136/bmj-2021-065846
  2. Gadjradj PS, Broulikova HM, van Dongen JM, Rubinstein SM, Depauw PR, Vleggeert C, Seiger A, Peul WC, van Susante JL, van Tulder MW, Harhangi BS. Cost-effectiveness of full endoscopic versus open discectomy for sciatica. British Journal of Sports Medicine. 2022;56(18):1018-1025. doi:10.1136/bjsports-2021-104808
  3. Koh CH, Booker J, Choi D, Khan DZ, Layard Horsfall H, Sayal P, Marcus HJ, Prezerakos G. Learning curve of endoscopic lumbar discectomy. A systematic review and meta-analysis of individual participant and aggregated data. Global Spine Journal. 2025;15(2):1435-1444. doi:10.1177/21925682241289901
  4. Feng Z, Zhao Z, Cui W, Meng X, Hai Y. Unilateral biportal endoscopic discectomy versus microdiscectomy for lumbar disc herniation. A systematic review and meta-analysis. European Spine Journal. 2024;33(6):2139-2153. doi:10.1007/s00586-023-08116-2

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Suat BATAR, Ortopedija i traumatologija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve