Pređi na sadržaj
Hernija diska - operacija diskus hernije
Ortopedija i traumatologija

Hernija diska - operacija diskus hernije

O ovom odeljenju

Išijas niz jednu nogu, nalaz magnetne rezonance u kome stoje reči poput ekstruzije i kompresije nervnog korena, i hirurg koji je ponudio operaciju. Većina čitalaca ove stranice upravo sada stoji na tom mestu. U nastavku je opisano kada hernija diska zaista zahteva operaciju, šta radi mikrodiskektomija, kako se endoskopska i otvorena tehnika porede u studijama, kako teče oporavak iz nedelje u nedelju i šta podrazumeva putovanje za pacijenta koji ga organizuje iz druge zemlje.

Besplatna konsultacija

Pošaljite snimak magnetne rezonance i saznajte da li ovaj disk uopšte treba operisati

Procena ne košta ništa i ni na šta Vas ne obavezuje. Pošaljite magnetnu rezonancu slabinskog dela kičme, po mogućstvu snimke i nalaz radiologa, belešku o tome kada je bol u nozi počeo i da li se pojačava ili smiruje, spisak lekova protiv bolova i injekcija koje ste već probali, kao i opis svake slabosti, utrnulosti ili promene u radu bešike. Hirurg kičme sve to pregleda i kaže Vam da li je operacija sada opravdana, da li je čekanje bolji plan i koja bi tehnika odgovarala herniji koja se vidi na Vašem snimku.

2 od 3
Hernije koje se povuku bez ikakve operacije
95%
Oporavljenih posle godinu dana u studiji, bez obzira na pristup
1 do 2 sata
Koliko mikrodiskektomija traje u operacionoj sali
1 do 2 noći
Boravak na odeljenju u objavljenim turskim paketima

Dve od tri se povuku same

Hernija diska nije trajna povreda. Meko jezgro diska probija se kroz pukotinu u spoljašnjem prstenu, pomereni fragment pritiska nervni koren, a telo zatim taj fragment tretira kao strano tkivo i počinje da ga razgrađuje. Imunske ćelije dolaze na to mesto. Fragment gubi vodu, smanjuje se i biva resorbovan. Meta-analiza objavljena u časopisu Pain Physician, koja je objedinila jedanaest kohortnih studija, procenila je ukupnu stopu spontane resorpcije na 66,7 procenta, što znači da dve od tri hernije nestanu sa snimka a da ih niko nije operisao, i čitalac koji razume ovu činjenicu posle toga drugačije čita svaku preporuku za operaciju.

Bol prati istu krivu. Išijas izazvan svežom hernijom povlači se bez operacije kod velike većine ljudi tokom šest do dvanaest nedelja. Nijedan odgovoran hirurg ne operiše nogu koja je počela da boli prošlog utorka.

Dve randomizovane studije pokazuju šta se operacijom zaista dobija. Časopis The New England Journal of Medicine objavio je 2007. godine holandsku studiju sa 283 pacijenta koji su imali težak išijas šest do dvanaest nedelja, nasumično raspoređenih na ranu mikrodiskektomiju ili na produženo konzervativno lečenje uz operaciju kao rezervnu opciju. Bol u nozi se značajno brže smirio u hirurškoj grupi, a i doživljaj oporavka nastupio je brže, uz odnos hazarda od 1,97. Posle godinu dana verovatnoća oporavka iznosila je 95 procenata u obe grupe. Trideset devet procenata pacijenata iz konzervativne grupe do tada je prešlo na operaciju, u proseku posle devetnaest nedelja. Kada se ti brojevi pažljivo pročitaju, razmena postaje jasna. Rana operacija ne menja gde ćete biti posle dvanaest meseci. Ona menja koliko tih meseci provodite u bolu, a za nekoga ko ne može da radi, ne može da spava i ne može da izdrži jedan obrok u sedećem položaju, nekoliko meseci teškog išijasa nije mala stvar.

Američka studija SPORT, objavljena u časopisu JAMA 2006. godine, obuhvatila je 501 pacijenta i naišla na istu iskrenu teškoću. Polovina hirurške grupe i skoro trećina neoperativne grupe prešli su u drugu granu, pa poređenje po nameri za lečenje nije moglo da potvrdi prednost nijednog pristupa. Obe grupe su se tokom dve godine znatno poboljšale.

Obe studije zaustavile su se na šest nedelja. Mnogo manje pažnje posvećuje se tome šta tih šest nedelja treba da sadrži, a veliki broj pacijenata stiže u hiruršku ambulantu nakon što ih je proveo ne radeći ništa. Pravo konzervativno lečenje išijasa znači terapiju bola dovoljno jaku da pacijent spava i da se kreće, što često znači više od paracetamola i upozorenja na zavisnost. Znači fizikalnu terapiju kod nekoga ko je već lečio radikularni bol i ko radi na pokretu i opterećenju umesto na masaži. Znači ostati aktivan u granicama bola, jer ležanje pogoršava išijas i to se pokazalo u svakoj studiji koja ga je ispitivala. A za pacijenta sa jakim bolom često znači i injekciju kortikosteroida uz nervni koren, koja smiruje zapaljenje oko pritisnutog korena i daje disku vreme da se resorbuje. Neko ko je prošao kroz sva četiri koraka i i dalje ga boli posle dvanaest nedelja zaista nije odgovorio na konzervativno lečenje. Neko ko je dobio recept za ibuprofen i savet da miruje nije. Operisati drugog pacijenta znači lečiti izostanak nege umesto diska.

Zato operacija za veliku većinu ostaje elektivna. Umesto nje posao obavlja vreme, i ono taj posao obavi.


Šta magnetna rezonanca ne odlučuje

Pacijenti dolaze ubeđeni svojim snimkom, a najveći deo tog ubeđivanja obavlja rečnik nalaza. Ekstruzija, sekvestracija, teško suženje foramena. Svaki od tih izraza zvuči kao izrečena presuda, a ne kao opis mekog tkiva koje je telo već počelo da razgrađuje. Radiolozi pišu za hirurge, jezikom napravljenim radi preciznosti, a nikada radi umirivanja, i pacijent koji taj jezik čita u ponoć, bez lekara pored sebe, pouzdano će zaključiti da mu se kičma raspada. Ne raspada se. Isti nalaz o istom disku, pročitan naglas od strane hirurga koji zatim pregleda nogu i objasni koji od tih nalaza uopšte ima veze sa simptomima, za otprilike četiri minuta postaje mnogo manji problem, a upravo u razmaku između pisanog nalaza i kliničke slike živi velika količina nepotrebne strepnje i izvestan broj nepotrebnih operacija.

Snimci i simptomi slažu se manje nego što pacijenti očekuju. Ispupčenja diska vide se na magnetnoj rezonanci ljudi koji uopšte nemaju bol u leđima, i to u udelu koji ravnomerno raste sa godinama, pa će hirurg koji operiše sliku umesto pacijenta povremeno ukloniti fragment diska koji nikada nije bio uzrok. Odluku o operaciji donosi noga. Kuda se bol širi, koji su mišići oslabili, koji je refleks nestao i da li nivo hernije na snimku odgovara nervu za koji pregled pokazuje da je ugrožen.

Zatražite od svakog hirurga koji predlaže operaciju da imenuje nervni koren i da objasni kako se Vaši simptomi uklapaju u njega.

Bol u leđima sam za sebe druga je zamka. Diskektomija je operacija za bol u nozi i mnogo bolje leči išijas nego bolna leđa, što pacijenti otkriju posle operacije, kada je noga dobro, a slabinski bol koji su takođe pomenuli jedva da se promenio. Svako čija je glavna tegoba bol u sredini donjeg dela leđa bez jasnog širenja zaslužuje razgovor o tome zašto bi ga diskektomija mogla razočarati, pre nego što iko zakaže termin u operacionoj sali.


Četiri situacije u kojima je operacija pravi izbor

Nasuprot dve trećine koje se same povuku, četiri grupe pacijenata prolaze bolje u operacionoj sali nego van nje, i kod njih je operacija dobro rešenje sa visokom stopom olakšanja.

Sindrom kaude ekvine. Jedna veoma velika centralna hernija pritiska ceo snop nerava na dnu kičmenog kanala. Hirurgija diska ima jedno pravo hitno stanje i ono se meri satima.

Idite u službu hitne pomoći istog časa ako imate bilo šta od navedenog
Otežano mokrenje ili curenje mokraće bez osećaja. Gubitak kontrole nad stolicom. Utrnulost u predelu sedalnog dela, unutrašnje strane butina ili genitalija. Slabost koja se razvija u obe noge. Gubitak seksualnog osećaja. Odlaganje ovde pretvara kompresiju koja se može lečiti u trajno oštećenje, i nijedna klinika nigde ne bi trebalo da od pacijenta sa ovim simptomima traži da pošalje magnetnu rezonancu i čeka odgovor.

Slabost koja napreduje. Stopalo koje je počelo da pada, list koji ne može da podigne telo na prste, kvadriceps koji popušta na stepenicama. Slabost koja se pogoršava iz nedelje u nedelju znači da nerv gubi bitku, i operacija se ovde zakazuje za nekoliko dana umesto da se raspravlja mesecima, jer je oporavak motorne funkcije posle dugotrajne kompresije sporiji i manje potpun nego posle kratkotrajne.

Išijas koji se ne pomera šest do dvanaest nedelja. Uporni išijas dovodi više ljudi na operativni program nego sve ostale indikacije zajedno, a holandska studija ispitivala je upravo ovu situaciju. Šest nedelja pravog konzervativnog lečenja znači stvarnu fizikalnu terapiju, dovoljnu terapiju bola i, u težim slučajevima, injekciju uz nervni koren. Šest nedelja nadanja se ne računa. Kada je sve to učinjeno, a noga i dalje boli toliko da upravlja životom pacijenta, mikrodiskektomija znatno skraćuje preostalu patnju. Jedna ograda vredna glasnog izgovaranja, jer je klinike koje jure hirurški obim retko pominju. Pacijenti koji dođu do dvanaest meseci bez operacije na kraju prolaze podjednako dobro, pa svako ko oseća da bol popušta iz meseca u mesec ima sve razloge da nastavi da čeka.

Ponovna hernija na istom nivou. Pacijentima kod kojih se prvi napad smirio, a zatim je došlo do nove hernije na istom disku, operacija se drugi put obično nudi ranije.


Mikrodiskektomija od početka do kraja

Mikrodiskektomija uklanja fragment koji pritiska nerv i ostavlja ostatak diska na mestu. Ništa se ne spaja, ništa se ne zamenjuje i kičma zadržava svaki deo svoje pokretljivosti. Razumevanje te jedne rečenice uklanja najveći deo straha koji pacijenti nose u ovu operaciju, jer reči hirurgija kičme prizivaju šipke, zavrtnje i godinu dana rehabilitacije, a ovo je sasvim drugi red veličine zahvata.

Evo šta se dešava. Pacijent se uspavljuje u opštoj anesteziji i okreće na stomak. Otvara se rez od dva do tri centimetra iznad zahvaćenog nivoa, mišić se razmiče umesto da se seče, a mali prozor kosti na ivici lamine se uklanja da bi se prikazao nervni koren. Od te tačke hirurg radi kroz operacioni mikroskop, odakle i potiče deo mikro u nazivu. Nervni koren se nežno pomera u stranu, hernirani fragment ispod njega se uklanja, hirurg proverava da li se koren sada slobodno pomera, a rana se zatvara u slojevima iznad nerva koji je prvi put posle više meseci prestao da bude pritisnut. Od prvog reza do poslednjeg šava prođe jedan do dva sata.

Pacijenti hodaju istog dana.

Dve stvari iz tog opisa vredi utvrditi, jer pacijenti čuju hirurgija kičme i zamišljaju nešto sasvim drugo. Prva je da se ne uklanja ništa osim slobodnog fragmenta i male količine materijala diska neposredno iza njega, pa disk nastavlja da obavlja svoj posao odstojnika, a zglob nastavlja da se kreće. Druga je da mali prozor kosti uzet sa ivice lamine ni na koji način ne slabi kičmu tako da bi pacijent to ikada primetio, a uklanja se da bi hirurg imao prostora za rad oko nerva, a ne da bi se promenila mehanika segmenta. Ništa se ni za šta ne pričvršćuje. Nikakav metal ne ulazi. Pacijent koji je dok je čekao pregled čitao o spondilodezi, kavezima i zavrtnjima sve to može da ostavi po strani, jer ništa od toga ne pripada ovoj operaciji.

Bol u nozi često nestane čim anestezija prestane da deluje, što je najupečatljivija stvar kod ove operacije i razlog zbog kog je zadovoljstvo posle dobro odabrane diskektomije tako visoko. Leđa oko reza bole nedelju do dve. Ta bolnost potiče od mišića.

Objavljeni turski paketi navode boravak na odeljenju od jedne do dve noći za mikrodiskektomiju, a pojedini navode tri ili četiri kada je slučaj složeniji.


Endoskopski pristup naspram otvorenog

Endoskopska diskektomija dolazi do istog fragmenta kroz cevčicu prečnika oko osam milimetara, vođena kamerom, često u lokalnoj anesteziji uz sedaciju. Marketing oko nje je glasan. Dokazi zvuče tiše i zanimljivije.

Četrnaest studija objedinjenih u časopisu Spine 2021. godine poredilo je perkutanu transforaminalnu endoskopsku diskektomiju sa otvorenom mikrodiskektomijom i našlo dokaze umerenog kvaliteta da nema razlike u bolu u nozi posle tri do šest meseci ni posle dvanaest meseci, kao ni razlike u funkcionalnom stanju u istim vremenskim tačkama. Obe operacije uklanjaju fragment i obe oslobađaju nerv.

Komplikacije su mesto gde se dve tehnike razdvajaju, a slika seče na obe strane. Meta-analiza iz 2022. godine u časopisu World Neurosurgery, koja je objedinila šest randomizovanih studija, navela je ukupne stope komplikacija od 5,5 procenta za potpuno endoskopsku diskektomiju naspram 10,4 procenta za otvorenu diskektomiju ili mikrodiskektomiju, uz odnos rizika od 0,55. Povreda dure, odnosno cepanje opne oko nerava, bila je značajno ređa kod endoskopskog pristupa. Kohortni podaci u istom radu pokazali su suprotno po tri osnova, pa je prolazna dizestezija, neprijatna peckava utrnulost u nozi, bila skoro četiri puta češća posle endoskopske operacije, zaostali fragmenti više od pet puta češći, a revizione operacije oko jedan i po put češće.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite je da biste videli sve kolone.

Objedinjeni nalazi iz dve meta-analize navedene u nastavku
Pokazatelj Otvorena mikrodiskektomija Potpuno endoskopska diskektomija
Bol u nozi posle 12 meseci Nema razlike između dve metode Nema razlike između dve metode
Ukupne komplikacije u objedinjenim studijama 10,4 procenta 5,5 procenta
Cepanje dure Češće Otprilike upola ređe
Zaostali fragment Retko Više od pet puta češće u kohortnim podacima
Peckava utrnulost u nozi posle operacije Ređe Skoro četiri puta češće u kohortnim podacima
Povratak u operacionu salu Ređe Oko 1,5 puta češće u kohortnim podacima

Kako da procenite da li je hirurg na pravom kraju te krive učenja? Pitajte otvoreno i pitajte brojevima. Koliko je endoskopskih diskektomija ovaj hirurg izveo. Koliko ih je bilo u poslednjih dvanaest meseci, jer tehnika naučena 2016. godine i primenjivana dva puta godišnje nije tehnika koju je iko zadržao. Koji udeo njegovih slučajeva diska se radi endoskopski, jer hirurg koji u polovini njih prelazi na otvoreni pristup govori Vam nešto korisno. I šta se dešava ako se do fragmenta ne može doći kroz cevčicu, jer je odgovor prelazak na otvorenu mikrodiskektomiju u istoj anesteziji, a hirurg koji to jasno kaže jeste hirurg koji je to predvideo. Nijedno od tih pitanja nije nepristojno. Svaka ustanova koja mnogo radi ovaj posao odgovara na njih bez oklevanja, a oklevanje je i samo odgovor.

Evo stava o ovome, jer neko mora da ga zauzme. Obe operacije daju rezultat. Tehnika je mnogo manje važna od toga ko je u rukama drži, endoskopska hirurgija ima dugu krivu učenja, a podaci o zaostalim fragmentima pokazuju šta se dešava na njenom pogrešnom kraju, pa pacijent koji bira između veoma iskusnog hirurga za otvoreni pristup i povremenog endoskopskog hirurga treba svaki put da izabere iskustvo.


Šest nedelja koje su važne

Oporavak je ovde brz po merilima hirurgije kičme, a rizik je suprotan od onoga koji ljudi očekuju. Pacijenti se osećaju toliko bolje i toliko brzo da u drugoj nedelji urade previše i vrate sebe unazad.

Prvi do sedmi dan

Hodanje počinje nekoliko sati posle buđenja. Fizioterapeut pokazuje kako se ustaje iz kreveta i leže u krevet bez uvrtanja i kako se savladavaju stepenice. Lekovi protiv bolova smanjuju se sa jakih u roku od nekoliko dana. Sedenje je pokret koji u prvoj nedelji treba ograničavati, jer slabinska kičma u sedećem položaju opterećuje operisani disk više nego u stojećem ili ležećem, a dvadeset minuta odjednom je radna granica.

Druga do šesta nedelja

Savijanje, podizanje tereta i uvrtanje ostaju zabranjeni šest nedelja, dok se pukotina u spoljašnjem prstenu diska ne zatvori sama, i upravo je ta pukotina razlog zašto se rana ponovna hernija dešava ljudima koji su u trećoj nedelji podigli kofer. Pređena razdaljina raste sa nekoliko stotina metara na nekoliko kilometara. Kancelarijski rad kod mnogih pacijenata počinje ponovo između druge i četvrte nedelje, najpre sa skraćenim radnim vremenom, uz stolicu koja podupire slabinsku krivinu i pravilo da se ustaje svakih pola sata. Prava fizikalna terapija počinje oko četvrte nedelje i radi na dubokim trbušnim i leđnim mišićima koji su se isključili tokom meseci bola. Vožnja se vraća kada se naglo kočenje može izvesti bez oklevanja i kada se ne uzima nijedan lek protiv bolova koji uspavljuje, što kod većine ljudi pada između druge i četvrte nedelje za automatski menjač, a kasnije za ručni. Letenje, sedenje u bioskopu, duga putovanja automobilom i sve drugo što satima drži slabinsku kičmu u savijenom položaju spada u istu kategoriju kao sedenje i rešava se na isti način, prekidanjem na više delova.

Od šeste nedelje do tri meseca

Ograničenja se ukidaju postepeno. Plivanje, vožnja bicikla i teretana vraćaju se uz vođenje fizioterapeuta, teži fizički rad čeka do otprilike trećeg meseca, a kontaktni sport čeka duže.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite je da biste videli sve kolone.

Prekretnice posle lumbalne mikrodiskektomije
Kada Šta se dešava Šta je i dalje zabranjeno
Dan operacije Hodanje u roku od nekoliko sati, bol u nozi često nestane već pri buđenju Dugotrajno sedenje
1. nedelja Otpust, kratke šetnje više puta dnevno, smanjenje jakih lekova protiv bolova Savijanje, podizanje tereta, uvrtanje, sedenje duže od 20 minuta
2. do 4. nedelja Kancelarijski rad sa skraćenim radnim vremenom, vožnja kada je naglo kočenje moguće, počinje fizikalna terapija Savijanje, podizanje tereta, uvrtanje
4. do 6. nedelja Pređena razdaljina do nekoliko kilometara, rehabilitacija trupa pod nadzorom Dizanje tereta, sport
Od 6 nedelja do 3 meseca Plivanje, vožnja bicikla i teretana vraćaju se uz vođenje stručnjaka Teži fizički rad, kontaktni sport

Utrnulost koja traje duže od svega ostalog

Promenjen osećaj u stopalu ili na spoljašnjoj strani lista traje mesecima nakon što bol prođe i oporavlja se poslednji, jer pritisnut nerv sporo obnavlja svoja spoljašnja vlakna. Slabost prati isti spor sat. Palo stopalo koje je bilo slabo tri meseca pre operacije može da se oporavlja godinu dana, a možda se neće oporaviti u potpunosti, što je najjači argument u celom ovom tekstu protiv toga da se sa slabošću koja napreduje čeka termin za snimanje.


Rizici, ponovna hernija i druga operacija

Objedinjeni randomizovani podaci stavljaju ukupne komplikacije na 10,4 procenta za otvorenu mikrodiskektomiju i 5,5 procenta za potpuno endoskopsku tehniku, a velika većina onoga što se krije iza tih brojeva je blaga i prolazna.

Ponovna hernija pacijentima je važnija od svakog drugog broja ovde. Deo diska ostaje na mestu posle svake diskektomije, pukotina u njegovom spoljašnjem prstenu mesecima ostaje slaba tačka, a kod manjeg broja ljudi novi fragment prolazi kroz isti otvor, i to je jedini mehanički razlog iza svakog ograničenja u šest nedelja posle operacije. Najavljuje se na isti način kao i prva, bolom u nozi koji se vraća istim putem, i najčešće se dešava u prvoj godini. Druga mikrodiskektomija je jednostavna operacija sa dobrim rezultatima. Ponovljene hernije na istom nivou su ono što hirurga usmerava ka spondilodezi, a to je mnogo veća odluka od one sa kojom je ovaj tekst počeo.

Cepanje dure, vodonepropusne opne koja drži kičmenu tečnost, popravlja se tokom iste operacije i dodaje dan ili dva ležanja na ravnom. Infekcija rane je retka i leči se antibioticima. Duboka infekcija prostora diska retka je i ozbiljna, a javlja se kao bol u leđima koji se pojačava nedelju ili dve posle operacije koja je prošla dobro.

Povreda nervnog korena tokom operacije retka je u iskusnim rukama.

Ožiljno tkivo oko nervnog korena zaslužuje sopstveni pasus, jer objašnjava obrazac koji ljude plaši oko devetog meseca. Svaki operisan nerv zaraste uz nešto vezivnog tkiva oko sebe, a kod malog broja pacijenata to tkivo priveže koren dovoljno da izazove blažu verziju prvobitnog bola u nozi, više meseci posle oporavka koji je tekao savršeno. Na snimku ne liči na ponovnu herniju, a ni ne ponaša se kao ona, jer nastupa postepeno, dok ponovna hernija stiže preko noći. Dodatna operacija ožiljno tkivo pogoršava umesto da ga popravi, pa se lečenje oslanja na fizikalnu terapiju, lekove za nervni bol i vreme. Kada se ovo zna unapred, zastrašujući razvoj događaja postaje objašnjiv, i to sprečava pacijenta da zakaže drugu operaciju koja bi ga ostavila u lošijem stanju nego na početku.

Krvni ugrušci zaslužuju poseban pomen za svakoga ko leti kući. Spoj skorašnje operacije, nekoliko dana smanjenog hodanja i zatim dugog leta u nepomičnom sedištu upravo je skup uslova koji dovodi do duboke venske tromboze, a rizik je dovoljno mali da se jedva pominje u razgovoru o pristanku sa domaćim pacijentom, a opet dovoljno veliki da ga pacijent koji putuje preko granice treba da shvati ozbiljno. Kompresivne čarape za put, sva profilaksa ugrušaka koju hirurg propiše, voda umesto alkohola u avionu i ustajanje svakih pola sata pokrivaju taj rizik. Bol u listu uz oticanje sa jedne strane ili nedostatak vazduha sa bolom u grudima znači odlazak u službu hitne pomoći na odredišnom aerodromu, a ne taksi kući i čekanje.

Postoji i ishod koji niko ne ubraja u komplikacije, a to je operacija koja prođe savršeno i ostavi pacijenta bez poboljšanja. To se dešava kada bol nikada nije ni poticao od tog nervnog korena, i sprečava se u ambulanti, a ne u operacionoj sali, time što se simptomi upare sa snimkom pre nego što se pristane na operaciju.


Boravak, let i povratak kući

Planirajte sedam do deset dana u zemlji. Jedan ili dva dana odlaze na procenu, analize krvi i pregled anesteziologa, jedna do dve noći na odeljenju slede posle operacije, a ostatak se provodi u obližnjem hotelu dok hirurg ne proveri ranu i ne dozvoli Vam put.

Povratni let je deo koji zahteva planiranje, jer je sedište u avionu najgori mogući položaj za sveže operisan slabinski disk. Sedište do prolaza omogućava Vam da ustanete svakih pola sata, a ustajanje svakih pola sata je uputstvo, a ne predlog. Zatražite red sa više prostora za noge prilikom rezervacije. Kompresivne čarape i svaka propisana profilaksa ugrušaka važne su na ovom letu koliko i posle bilo koje operacije, a let duži od četiri sata bolje prolazi ako se prekine zaustavljanjem na putu, tamo gde karta to dozvoljava. Rezervišite sedište pre svega ostalog, jer razlika između sedišta do prolaza koje možete napustiti svakih pola sata i sedišta do prozora iza zavaljenog putnika na šestočasovnom letu jeste razlika između dolaska kući sa bolnim leđima i dolaska kući sa upropašćenom nedeljom zarastanja, a avio-kompanije dobra sedišta puštaju rano. Spakujte mali jastuk za slabinsku krivinu. Lekove protiv bolova držite u ručnom prtljagu zajedno sa receptom, jer neki od njih izazivaju pitanja na carini, a odštampan spisak na engleskom ta pitanja rešava za trideset sekundi. Zatražite pomoć avio-kompanije pri ukrcavanju kada rezervišete kartu. Ne košta ništa, a vučenje kofera kroz terminal u prvoj nedelji poništava dve nedelje nege.

Niko ne bi trebalo sam da nosi svoj prtljag kući posle ove operacije.

Kako teče procena na daljinu

Bolnice u Turskoj koje primaju strane pacijente počinju na isti način. Koordinator prima snimke magnetne rezonance i nalaze, prosleđuje ih odeljenju za kičmu, a hirurg ih pregleda. Nazad treba da stigne pisano mišljenje u kome se navodi nivo i nervni koren, preporučena tehnika i procena troškova razložena po stavkama, na jeziku koji razumete, pre nego što se bilo šta rezerviše. Većina turskih bolnica tu procenu ne naplaćuje.

Kada se vratite kući

Pođite sa otpusnom listom, operativnim izveštajem u kome je naveden operisani nivo i uputstvima za period posle operacije, sve na engleskom, i dobijte u pisanom obliku način za kontakt van radnog vremena. Praćenje na daljinu posle diskektomije nije zahtevno. Fotografija rane posle dve nedelje, beleška o pređenoj razdaljini i o tome da li se bol u nozi nije vraćao, kao i izveštaj lokalnog fizioterapeuta daju hirurškom timu sve što mu treba. Dogovorite fizikalnu terapiju kod kuće pre nego što otputujete, a ne pošto se vratite, jer treba da počne u četvrtoj nedelji, a pronalaženje fizioterapeuta na mnogim mestima traje duže od toga.

Javite se lokalnom lekaru istog dana ako se vrati jak bol u nozi, ako se javi nova slabost, ako se rana otvori ili curi, kod povišene temperature ili kod ranije opisanih simptoma u vezi sa bešikom.


Zašto se dve ponude nikada ne poklapaju

Pet stvari pomera iznos u ponudi za operaciju diska. Planirana tehnika dolazi prva, jer endoskopski setovi i potrošni materijal koštaju drugačije od zahvata zasnovanog na mikroskopu. Broj nivoa je važan. Dve hernije na dva nivoa prestaju da budu jedna operacija. Zatim, da li plan predviđa samo diskektomiju ili diskektomiju uz spondilodezu, što iznos menja višestruko. Broj noći na odeljenju. I da li je reč o prvoj operaciji ili o reviziji kroz ožiljno tkivo, koja traje duže i nosi veći rizik.

Pomeraju ga i činioci na strani pacijenta, pre svega telesna masa, dijabetes, ranije operacije kičme i svako stanje koje zahteva pregled specijaliste pre anestezije.

Ukupan iznos menja i nešto drugo, a klinike to retko stavljaju na papir. Ponuda pretpostavlja operaciju koju hirurg očekuje da izvede nakon čitanja magnetne rezonance, a kičme se povremeno ne slažu sa svojim snimcima. Ispostavi se da je fragment otputovao iza tela pršljena iznad. Za prolazak kroz ožiljno tkivo od ranije operacije potreban je sat vremena. Druga hernija na nivou ispod, mala na snimku i očigledno simptomatska kada se nerv prikaže, mora da se reši dok je pacijent već uspavan. Ništa od toga nije često, a sve je dovoljno uobičajeno da ozbiljna bolnica ima spreman pisan odgovor na pitanje šta se dešava sa računom kada do toga dođe. Taj odgovor tražite u pisanom obliku pre puta. Pitanje postavljeno posle vodi u razgovor u kome niko ne uživa.

Objavljeni turski paketi za operaciju diska pokrivaju samu operaciju, noći na odeljenju, preoperativne analize, lekove, mider tamo gde se koristi, transfere sa aerodroma, prevodioca i kontrolne preglede pre polaska. Neki uključuju i neuromonitoring. Van paketa ostaju avionske karte, putno osiguranje, dodatne noći u bolnici i lečenje eventualnih komplikacija.

Četiri pitanja pretvaraju reklamni iznos u stvarnu ponudu. Koju tehniku ovaj iznos pretpostavlja. Na koliko nivoa. Da li uključuje spondilodezu ili je isključuje. Šta se finansijski dešava ako hirurg tokom operacije pronađe drugu herniju.

Samo jedan iznos nešto znači, a dolazi od hirurga koji je pročitao Vašu magnetnu rezonancu.


Često postavljana pitanja

Da li hernija diska uvek zahteva operaciju?
Ne. Meta-analiza jedanaest kohortnih studija procenila je spontanu resorpciju lumbalnih hernija diska na 66,7 procenta, pa dve od tri nestanu sa snimka bez operacije, a išijas izazvan svežom hernijom povlači se bez operacije kod velike većine ljudi tokom šest do dvanaest nedelja. Operacija postaje pravi izbor kod sindroma kaude ekvine, koji je hitno stanje, kod slabosti koja se pogoršava i kod bola u nozi koji se nije pomerio posle šest do dvanaest nedelja pravog konzervativnog lečenja.
Koliko traje oporavak posle mikrodiskektomije?
Hodanje počinje u roku od nekoliko sati, a bol u nozi često nestane kada anestezija prestane da deluje. Savijanje, podizanje tereta i uvrtanje ograničeni su šest nedelja dok se pukotina u zidu diska ne zatvori. Kancelarijski rad počinje ponovo između druge i četvrte nedelje, vožnja se vraća kada je naglo kočenje moguće bez oklevanja, a teži fizički rad čeka do otprilike tri meseca. Utrnulost i slabost oporavljaju se sporije od bola, mesecima umesto nedeljama.
Da li je endoskopska operacija diska bolja od mikrodiskektomije?
Četrnaest objedinjenih studija nije našlo razliku u bolu u nozi ni u funkciji posle tri do šest meseci i posle dvanaest meseci između perkutane transforaminalne endoskopske diskektomije i otvorene mikrodiskektomije. Objedinjeni randomizovani podaci daju endoskopskoj tehnici nižu ukupnu stopu komplikacija, 5,5 procenta naspram 10,4 procenta, uz manje cepanja dure. Kohortni podaci idu u suprotnom smeru kada je reč o zaostalim fragmentima, prolaznoj peckavoj utrnulosti i revizionim operacijama. Iskustvo hirurga predviđa ishod bolje nego tehnika.
Koliko dugo ostajem u zemlji i kada mogu da letim?
Za operaciju diska u inostranstvu planirajte sedam do deset dana, što obuhvata jedan ili dva dana procene, jednu do dve noći na odeljenju prema objavljenim turskim paketima i ostatak vremena u blizini dok hirurg ne proveri ranu i ne dozvoli Vam put. Uzmite sedište do prolaza, ustajte svakih pola sata tokom leta, nosite kompresivne čarape, nastavite svaku propisanu profilaksu ugrušaka i obezbedite pomoć oko prtljaga, jer je sedište u avionu najgori položaj za sveže operisan slabinski disk.

Reference

  1. Peul WC, van Houwelingen HC, van den Hout WB, Brand R, Eekhof JAH, Tans JTJ, Thomeer RTWM, Koes BW. Surgery versus prolonged conservative treatment for sciatica. The New England Journal of Medicine. 2007;356(22):2245-2256. doi:10.1056/NEJMoa064039
  2. Weinstein JN, Tosteson TD, Lurie JD, Tosteson ANA, Hanscom B, Skinner JS, Abdu WA, Hilibrand AS, Boden SD, Deyo RA. Surgical vs nonoperative treatment for lumbar disk herniation. The Spine Patient Outcomes Research Trial, a randomized trial. JAMA. 2006;296(20):2441-2450. doi:10.1001/jama.296.20.2441
  3. Zhong M, Liu JT, Jiang H, Mo W, Yu PF, Li XC, Xue RR. Incidence of spontaneous resorption of lumbar disc herniation. A meta-analysis. Pain Physician. 2017;20(1):E45-E52.
  4. Gadjradj PS, Harhangi BS, Amelink J, van Susante J, Kamper S, van Tulder M, Peul WC, Vleggeert-Lankamp C, Rubinstein SM. Percutaneous transforaminal endoscopic discectomy versus open microdiscectomy for lumbar disc herniation. A systematic review and meta-analysis. Spine. 2021;46(8):538-549. doi:10.1097/BRS.0000000000003843
  5. Yang CC, Chen CM, Lin MH, Huang WC, Lee MH, Kim JS, Chen KT. Complications of full-endoscopic lumbar discectomy versus open lumbar microdiscectomy. A systematic review and meta-analysis. World Neurosurgery. 2022;168:333-348. doi:10.1016/j.wneu.2022.06.023

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Suat BATAR, Ortopedija i traumatologija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve