HIPEC
Zagrejana hemioterapija prodire u tkivo oko tri milimetra. Sve što ovo lečenje može i ne može da učini za Vas proizlazi iz tog jednog merenja.
O ovom odeljenju
Zagrejana hemioterapija kojom se ispira trbušna duplja prodire u tkivo do dubine od otprilike jednog do tri milimetra. Ta jedna fizička činjenica određuje sve što HIPEC može i ne može da učini. Ona objašnjava zašto se ovo lečenje primenjuje tek pošto hirurg ukloni svaki vidljivi trag bolesti, zašto znatno pomaže kod nekih karcinoma, a kod drugih nimalo, i zašto bolnica koja ga nudi kao glavnu terapiju obrće redosled. Ovaj tekst objašnjava šta zahvat fizički podrazumeva, kod kojih bolesti ga dokazi podržavaju, koji se lekovi koriste i zašto je taj izbor važan, kako izgleda toksičnost i šta putovanje radi ovog lečenja znači u praksi.
Besplatna konsultacija
Saznajte da li je HIPEC uopšte primenljiv kod Vašeg karcinoma
Pregled dokumentacije ne košta ništa i ni na šta Vas ne obavezuje. Pošaljite histopatološki nalaz u kome se navodi tip tumora i njegovo poreklo, najnoviji CT grudnog koša, trbuha i karlice sa samim snimcima, nalaze PET pregleda ili dijagnostičke laparoskopije, ako ih ima, i sažetak dosadašnje hemioterapije. Hirurg će Vam reći da li bolest peritoneuma izgleda potpuno operabilno i da li dokazi podržavaju dodavanje zagrejanog ispiranja kod Vašeg tipa tumora.
Šta znače ova slova
HIPEC je skraćenica za hipertermičnu intraperitonealnu hemioterapiju. Svaka reč nosi deo značenja. Hipertermična znači zagrejana, na 41 do 43 stepena. Intraperitonealna znači da se daje u samu trbušnu duplju umesto u venu. Hemioterapija znači uobičajeni citotoksični lek, najčešće mitomicin C, oksaliplatin ili cisplatin. Kateteri se postavljaju u trbušnu duplju na kraju onkološke operacije i povezuju se sa pumpom i izmenjivačem toplote koji rastvor leka cirkulišu oko organa trideset do devedeset minuta, održavajući stabilnu temperaturu, dok sonde postavljene na više mesta javljaju vrednosti. Tečnost se zatim drenira, dovršavaju se spojevi creva i trbuh se zatvara. Anestezija traje sve vreme, pa pacijent prolazi kroz jednu operaciju, a ne kroz dve.
Tri naziva koji nisu HIPEC
Srodni nazivi su dovoljno slični da izazovu zabunu. PIPAC, odnosno hemioterapija aerosolom pod pritiskom u trbušnoj duplji, raspršuje lek u trbuh kroz mali otvor i predstavlja palijativno lečenje koje se ponavlja više puta, bez velike operacije uz njega. Normotermična intraperitonealna hemioterapija unosi lek u trbušnu duplju kroz port tokom dana ili nedelja, na telesnoj temperaturi. Nijedno od toga nije HIPEC, a kliniku koja ove pojmove koristi kao sinonime treba pažljivo ispitati.
Zašto toplota i zašto trbušna duplja
Slaba prokrvljenost je osnovna odlika peritoneuma, tanke opne koja oblaže trbušnu duplju. Lek dat u venu dospeva do naslaga na toj površini u niskoj koncentraciji, i to je razlog što uobičajena hemioterapija loše deluje na širenje po peritoneumu, dok sasvim dobro deluje na isti karcinom u jetri ili plućima. Unošenje leka direktno u duplju ogromno povećava koncentraciju na površini, jer peritonealna opna ujedno ograničava i brzinu kojom se lek vraća u krvotok. Toplota doprinosi na tri načina. Ona direktno oštećuje ćelije karcinoma iznad otprilike 41 stepena, povećava ulazak više lekova u ćelije i, u laboratorijskim uslovima, izgleda da deluje sinergistički sa mitomicinom i jedinjenjima platine.
Jedno merenje iz koga sve ostalo proizlazi
Lek dat na ovaj način prodire u tkivo do dubine od otprilike jednog do tri milimetra i ne dalje, pa se čvorić od pet milimetara leči samo po spoljnoj površini, dok u središtu ostaje živ. HIPEC je zato lečenje mikroskopskog ostatka bolesti, a ne bolesti koja se može videti, zbog čega sledi nakon potpunog hirurškog uklanjanja i nikada ga ne zamenjuje.
HIPEC nikada ne deluje sam
Svaki ozbiljan protokol kombinuje ispiranje sa citoreduktivnom hirurgijom, operacijom koja traje šest do deset sati, u kojoj hirurg skida peritonealnu opnu sa zahvaćenih površina i uklanja organe ili delove creva koje je bolest zahvatila. Na ispiranje otpada devedeset minuta na kraju te operacije. Odnosi su važni, jer su u većini reklamnih tekstova obrnuti. Hirurško uklanjanje nosi glavni teret. HIPEC tome dodaje, kod nekih bolesti znatno, a kod drugih nimalo.
Kako čitati bolničku stranicu o ovome
Žena ili muškarac koji se raspituju o ovom lečenju naći će stranice na kojima se HIPEC opisuje kao napredna terapija zbog koje pacijenti putuju, dok se operacija pominje usput. Kada procenjujete bolnicu, obrnite taj naglasak. Pitanja koja predviđaju dobar ishod tiču se operacije, odnosno koliko se potpuno bolest može ukloniti, koliko ovakvih operacija ustanova izvede godišnje i da li konzilijum za maligne bolesti peritoneuma razmatra svaki slučaj pre nego što se nekome ponudi termin.
Šta dokazi pokazuju, bolest po bolest
Nijedna uopštena tvrdnja o HIPEC-u ne opstaje u dodiru sa literaturom, jer se odgovor potpuno menja sa karcinomom od koga bolest potiče.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.
| Poreklo | Jačina dokaza | Na čemu se zasniva |
|---|---|---|
| Slepo crevo, pseudomiksom | Najjača podrška od svih indikacija | Registar sa 1.924 pacijenta, u kome je preživljavanje bilo bolje uz ispiranje u svim ispitivanim podgrupama |
| Mezoteliom peritoneuma | Dokazi iz registra, bez randomizovane studije | 405 pacijenata sa medijanom preživljavanja od 53 meseca, gde se istorijsko preživljavanje merilo mesecima |
| Jajnik | Podržan u jednoj određenoj situaciji | Randomizovana studija kod intervalne operacije posle hemioterapije, uz praksu koja se razlikuje među zemljama |
| Debelo crevo i rektum | Nije podržan | Randomizovani dokazi pokazuju da nema dobitka u preživljavanju, uz više ozbiljnih komplikacija |
| Želudac | Nerazjašnjeno | Završene randomizovane studije dolaze iz Azije, dok zapadne studije još traju |
Gde je podrška najjača
Prema bazi PubMed, analiza međunarodnog registra sa 1.924 pacijenta sa pseudomiksomom peritoneuma nastalim iz mucinoznog tumora slepog creva poredila je citoredukciju sa ispiranjem i citoredukciju samu. Ponderisano petogodišnje preživljavanje iznosilo je 57,8 odsto u grupi koja je dobila HIPEC i 46,2 odsto u grupi bez njega, uz odnos hazarda od 0,65, a prednost se održala i kod optimalne i kod suboptimalne citoredukcije, kao i kod bolesti niskog i visokog gradusa (Kusamura et al, 2021).
Gde se oslanja samo na registre
Mezoteliom peritoneuma oslanja se na podatke iz registra druge vrste. PubMed indeksira seriju iz više ustanova sa 405 pacijenata lečenih citoredukcijom i HIPEC-om, u kojoj je medijana ukupnog preživljavanja dostigla 53 meseca, uz trogodišnje i petogodišnje preživljavanje od 60 i 47 odsto, naspram prirodnog toka bolesti koji se istorijski merio mesecima. Komplikacije gradusa 3 i 4 javile su se kod 31 odsto pacijenata, 2 odsto je umrlo u perioperativnom periodu, a primena HIPEC-a bila je jedan od četiri faktora nezavisno povezanih sa dužim preživljavanjem (Yan et al, 2009).
Gde je ispitan i nije dao rezultat
Kod karcinoma debelog creva i rektuma poverenje je palo, i to upravo kod bolesti koja je bila izvor najvećeg oduševljenja. Randomizovani dokazi pokazali su da dodavanje HIPEC-a sa oksaliplatinom potpunoj citoredukciji ne donosi dobitak u preživljavanju kod kolorektalne bolesti peritoneuma, uz porast ozbiljnih komplikacija, pa su se smernice širom Evrope u skladu sa tim promenile.
Prevencija, ispitana neposredno
Druga francuska studija zatim je ispitala srodnu ideju. Umesto lečenja već prisutne bolesti, postavila je pitanje da li bi ponovna operacija kod pacijenata sa visokim rizikom od širenja po peritoneumu, uz preventivno ispiranje, sprečila pojavu bolesti.
Šta je pokazala studija o prevenciji
Prema bazi PubMed, 150 pacijenata čiji je primarni kolorektalni karcinom nosio visok rizik od recidiva na peritoneumu nasumično je raspoređeno na redovno praćenje ili na sistematsku kontrolnu operaciju sa HIPEC-om sa oksaliplatinom, posle šest meseci adjuvantne hemioterapije i bez znakova recidiva. Trogodišnje preživljavanje bez bolesti iznosilo je 53 odsto uz praćenje i 44 odsto uz operaciju, uz odnos hazarda od 0,97, dok je 41 odsto pacijenata koji su operisani imalo komplikacije gradusa 3 ili 4 (Goéré et al, 2020).
Dvoje od petoro pacijenata imalo je ozbiljnu komplikaciju, a zauzvrat nije dobijeno ništa merljivo. Taj rezultat zaslužuje da bude jasno iznet, jer se preventivni HIPEC i dalje negde nudi, a studija osmišljena da dokaže njegovu vrednost pokazala je suprotno.
Koji lek i da li je izbor važan
Protokoli se među ustanovama razlikuju po leku, dozi, temperaturi i trajanju, i te razlike nisu kozmetičke. U registru za pseudomiksom, prednost u preživljavanju bila je vezana za određene režime, pri čemu su korist pokazali i oksaliplatin u kombinaciji sa fluorouracilom i leukovorinom i cisplatin u kombinaciji sa mitomicinom, dok je mitomicin primenjen sam nosio skoro dvostruko veću verovatnoću značajnog morbiditeta bez istog signala preživljavanja.
Po čemu se tri uobičajena leka razlikuju
Na tri leka otpada ogromna većina protokola koji se koriste, a svaki donosi drugačiji karakterističan problem.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.
| Lek | Gde se obično koristi | Karakteristična toksičnost |
|---|---|---|
| Mitomicin C | Protokoli za slepo crevo i kolorektalnu bolest, često u kombinaciji sa cisplatinom | Supresija koštane srži, koja se ispoljava kao pad krvne slike u drugoj nedelji |
| Cisplatin | Protokoli za jajnik i mezoteliom | Oštećenje bubrega, zbog čega se bubrežna funkcija proverava unapred, a tečnosti se posle daju u većoj količini |
| Oksaliplatin | Kolorektalni protokoli i protokoli za slepo crevo, uz kraću perfuziju | Poremećaj elektrolita tokom same perfuzije i rizik od krvarenja posle nje |
Različiti lekovi i zakažu na različite načine. Cisplatin je onaj koji oštećuje bubrege, pa se bubrežna funkcija pažljivo proverava unapred, a tečnosti se posle daju u većoj količini. Mitomicin potiskuje koštanu srž, što se vidi kao pad krvne slike u drugoj nedelji. Oksaliplatin donosi sopstvene poremećaje elektrolita tokom same perfuzije.
Dva pitanja razdvajaju protokol od improvizacije. Koji lek će biti korišćen kod Vašeg tipa tumora i na osnovu kojih objavljenih podataka. Da li se isti protokol primenjuje kod svakog pacijenta bez obzira na karcinom, što bi bilo upozorenje, a ne umirenje. Još dva pitanja vrede truda. Da li ustanova prati imenovani konsenzusni protokol ili sopstveni, i da li temperatura i trajanje perfuzije koje koristi odgovaraju onome što su objavljene serije za Vaš tip tumora zaista ispitale. Ustanova koja ovo lečenje sprovodi ozbiljno odgovara na sva četiri pitanja bez oklevanja.
Šta se dešava tokom tih devedeset minuta
Do trenutka kada ispiranje počne, dugi deo operacije je završen i u trbušnoj duplji nema vidljive bolesti. Zatim sledi zatvoren tehnički postupak koji pacijent prespava u celosti.
- Kateteri i sonde. Dovodni i odvodni kateteri postavljaju se u trbušnu duplju zajedno sa nekoliko temperaturnih sondi, kako bi tim mogao da potvrdi da toplota dopire do dijafragme i karlice, a ne samo do sredine.
- Otvorena ili zatvorena tehnika. Kod otvorene tehnike trbuh se drži razmaknut dok hirurg rukom meša tečnost da bi je rasporedio, a kod zatvorene tehnike koža se privremeno ušiva i tečnost cirkuliše pod blagim pritiskom. Obe su u rutinskoj upotrebi i nijedna studija nije utvrdila koja je bolja.
- Perfuzija. Tečnost cirkuliše trideset do devedeset minuta, u zavisnosti od leka, uz održavanje temperature od 41 do 43 stepena. Telesna temperatura raste, pa anesteziolog aktivno hladi pacijenta na drugim mestima dok se trbuh održava toplim.
- Dreniranje i rekonstrukcija. Tečnost se drenira, a duplja ispira. Tek tada se dovršavaju spojevi creva, jer svež spoj izložen zagrejanoj hemioterapiji loše zarasta, a trbuh se zatvara uz ostavljene drenove.
Osoblje u operacionoj sali nosi dodatnu zaštitu, a tečnost se tretira kao citotoksični otpad, što povremeno uznemiri porodice koje to vide. Te mere štite tim od ponovljene profesionalne izloženosti kroz mnogo slučajeva i ne govore ništa o dozi koju pacijent prima.
Toksičnost i objavljene stope
Teško je razdvojiti štetu izazvanu ispiranjem od štete izazvane desetočasovnom operacijom, i poštene ustanove to kažu. Objavljene serije navode zbirnu brojku.
Objavljene stope komplikacija
Komplikacije gradusa 3 i 4 javile su se kod 31 odsto pacijenata u registru za mezoteliom, uz 2 odsto perioperativnih smrtnih ishoda. Kolorektalna studija o prevenciji zabeležila je komplikacije gradusa 3 i 4 kod 41 odsto operisanih. Serija iz jednog centra sa 232 uzastopna slučaja navela je morbiditet od 28,0 odsto i smrtnost povezanu sa lečenjem od 3,5 odsto. Te brojke obuhvataju ceo zahvat, a ne samo ispiranje.
Komplikacije koje se mogu pripisati leku dovoljno su prepoznatljive. Oštećenje bubrega prati cisplatin. Pad broja belih krvnih zrnaca i trombocita prati mitomicin, obično u drugoj nedelji, povremeno uz potrebu za transfuzijom ili faktorima rasta. Mučnina traje duže nego što bi se objasnilo samom operacijom. Spojevi creva lakše propuštaju tamo gde su napravljeni u polju koje je bilo perfundovano, pa ih iskusne ustanove zato dovršavaju posle ispiranja. Ništa od ovoga ne govori protiv lečenja tamo gde ga dokazi podržavaju. Govori u prilog lečenju na mestu gde se ove komplikacije zbrinjavaju rutinski.
Izbor mesta lečenja
Citoredukcija sa HIPEC-om ima dokumentovanu krivu učenja i troši veliki deo resursa ustanove, pa je ovde identitet ustanove važnija od većine drugih operacija. PubMed indeksira seriju iz jednog centra sa 232 uzastopna zahvata citoredukcije i HIPEC-a izvedena u tercijarnom onkološkom centru izvan zemalja visokog dohotka, uz optimalnu citoredukciju kod 94,4 odsto, morbiditet od 28,0 odsto i smrtnost povezanu sa lečenjem od 3,5 odsto, pri čemu je karcinom jajnika činio 56,5 odsto slučajeva, pseudomiksom 18,5 odsto, kolorektalni karcinom 13,4 odsto i mezoteliom 5,6 odsto (Deo et al, 2021). Pažljivo pročitajte tu strukturu slučajeva, jer ona opisuje šta jedan funkcionalan peritonealni program zaista leči. Za međunarodnog pacijenta slede dva zaključka. Rezultati uporedivi sa etabliranim zapadnim centrima mogu se postići i izvan njih, tamo gde postoji multidisciplinarni program vođen protokolom. I obim rada pravog programa čini uglavnom bolest jajnika i slepog creva, pa ustanova koja kolorektalni HIPEC opisuje kao svoju glavnu delatnost opisuje indikaciju koju randomizovani dokazi ne podržavaju.
Četiri pitanja razdvajaju pravi program od komada opreme.
- Godišnji broj citoredukcija sa HIPEC-om, brojan kao slučajevi izvedeni u poslednjih dvanaest meseci, a ne kao broj godina od ugradnje aparata.
- Da li posvećen konzilijum za maligne bolesti peritoneuma, sa hirurgom, internistom onkologom, radiologom i patologom u prostoriji, razmatra svaki slučaj pre nego što se lečenje ponudi.
- Koji se protokoli lekova koriste, za koje tipove tumora i na osnovu kojih objavljenih podataka.
- Sopstvena stopa potpune citoredukcije ustanove, jer je to broj koji predviđa preživljavanje.
Nedelje posle zahvata
Boravak u jedinici intenzivne nege traje jedan do tri dana i planira se unapred, jer su pomeranja tečnosti posle duge operacije na peritoneumu velika, a telesna temperatura je namerno menjana, dok boravak na odeljenju koji sledi obično traje jednu do tri nedelje. Ishrana se uvodi polako jer crevima koja su satima bila izložena manipulaciji treba nekoliko dana da prorade, a u međuvremenu se ishrana daje putem vene. Praćenje posle ispiranja zavisi od leka i ne prestaje otpustom iz bolnice.
- Krvna slika, koja se više puta proverava tokom druge nedelje tamo gde je korišćen mitomicin.
- Bubrežna funkcija, tamo gde je lek bio cisplatin.
- Oboje ponovo i pošto se vratite kući, po rasporedu dogovorenom pre odlaska, a ne naknadno improvizovanom.
Zamor je simptom koji pacijenti najviše potcenjuju. Traje dva do tri meseca, a duže tamo gde se nastavlja sistemska hemioterapija, dugoj rani na trbuhu treba tri meseca da stekne pravu čvrstinu, a da se ponovo osećate kao svoji, kod nekomplikovanog oporavka, potrebno je između tri i šest meseci. Tamo gde je tokom operacije formirana stoma, njeno zbrinjavanje postaje poseban proces i zahteva specijalizovanu sestru u blizini mesta gde živite.
Planiranje putovanja
Planirajte četiri do šest nedelja u inostranstvu. Ispiranje dodaje devedeset minuta danu koji ionako traje osam do deset sati, a oporavak pripada operaciji, a ne hemioterapiji, i zato je putovanje ovako oblikovano.
Na šta se te nedelje zapravo troše
Procena, nekoliko dana
Pregled snimaka, laboratorijske analize, anesteziološka i nutritivna priprema i sama konsultacija, uz dijagnostičku laparoskopiju na početku u nekim ustanovama, radi potvrde da se bolest zaista može ukloniti.
Hospitalizacija, koja čini najveći deo putovanja
Intenzivna nega i odeljenje zajedno zauzimaju najveći deo vremena u inostranstvu. To je deo koji se ne može skratiti, a plan putovanja koji pokušava da ga skrati govori Vam nešto o ustanovi koja ga nudi.
Dozvola za let, koja nije isto što i otpust
Polazak zavisi od zarastanja rane, od uspostavljene ishrane i od toga da se povećan rizik od zgrušavanja koji prati svaku dugu onkološku operaciju na trbuhu dovoljno smiri da hirurg može da odobri let.
Niko ne bi trebalo da na ovo putovanje krene sam.
Nešto se zaboravi u skoro svakom slučaju, i to spada u dve kategorije. Praćenje krvne slike i bubrežne funkcije mora da se nastavi pošto se avionom vratite kući, pa raspored i osobu koja ga sprovodi treba dogovoriti pre polaska. Same analize mogu da se urade bilo gde. Važno je da ih pročita neko ko zna šta je dato, a ovde koordinator koji je vodio Vaš slučaj ostaje dostupan na istom WhatsApp broju i kada ste kod kuće, uz besplatan pregled nalaza i snimaka. A ako je formirana stoma, materijal i obučena sestra moraju unapred da se organizuju kod kuće, jer je povratak bez jednog ili drugog zaista teška situacija.
Šta utiče na cenu
Na samu perfuziju otpada mali deo ukupnog iznosa. Sati u operacionoj sali za operaciju koja traje osam ili deset, perfuziona mašina i njen potrošni sistem, citotoksični lek, noći u intenzivnoj nezi i patologija više uzoraka zajedno čine najveći deo ponude, a broj noći u intenzivnoj nezi je i najveća pojedinačna promenljiva i ona koju niko ne zna unapred. Koliko toga mora da se ukloni određuje osnovni iznos, jer uklanjanje koje uključuje resekciju tri organa i obostrano skidanje peritoneuma sa dijafragme troši daleko više svega nego ono kojim se čisti ograničena oblast. Pre nego što prihvatite ponudu, utvrdite četiri stvari. Da li je HIPEC unutar iznosa ili pored njega, koliko noći u intenzivnoj nezi ponuda podrazumeva i koliko košta svaka dodatna noć preko tog broja, jer je boravak koji traje nedelju dana duže od planiranog najčešći način na koji paket preraste u veći račun od onog o kome se razgovaralo. Šta se finansijski dešava ako se trbuh otvori, pronađe se više bolesti nego što su snimci pokazali i hirurg zatvori trbuh bez nastavka zahvata. I da li su pokriveni materijal za stomu i prva kontrola.
Na bilo šta od toga može da odgovori samo hirurg koji je pregledao Vaše snimke. Taj pregled ne košta ništa.
Povratak kući i praćenje
Ponesite operativni izveštaj, ocenu potpunosti citoredukcije, kompletan histopatološki nalaz, pisani podatak o tome koji je lek korišćen, u kojoj dozi, na kojoj temperaturi i koliko dugo, kao i kopiju postoperativnih snimaka. Taj podatak o leku važniji je nego što pacijenti očekuju. Onkologu koji odlučuje o sledećem sistemskom lečenju potrebno je da zna šta je već dato i kojim putem.
Kada se vratite kući, praćenje teče u dva pravca. Kontrolni snimci trbuha i grudnog koša nastavljaju se u razmacima tokom godina u blizini mesta gde živite, uz analize tumorskih markera tamo gde su bili povišeni u trenutku dijagnoze, dok se sistemska hemioterapija nastavlja čim rana to dozvoli, na osnovu procene do koje hirurški i onkološki tim dolaze zajedno.
Praćenje na daljinu sa timom koji je operisao isplati se tokom prvih meseci, jer je snimak urađen u blizini kuće, na kome se vidi nešto neočekivano u operisanom polju, daleko lakše protumačiti ljudima koji su bili u sali nego radiologu koji se sa Vašom anatomijom prvi put susreće na ekranu.
Često postavljana pitanja
Mogu li da dobijem HIPEC bez velike operacije?
Da li HIPEC deluje kod mog tipa karcinoma?
Može li se HIPEC koristiti za sprečavanje širenja po peritoneumu?
Da li izbor leka pravi razliku?
Koliko je opasno?
Da li dodavanje HIPEC-a produžava putovanje?
Reference
- Kusamura S, Barretta F, Yonemura Y, et al. The role of hyperthermic intraperitoneal chemotherapy in pseudomyxoma peritonei after cytoreductive surgery. JAMA Surg. 2021;156(3):e206363.
- Yan TD, Deraco M, Baratti D, Kusamura S, Elias D, Glehen O, et al. Cytoreductive surgery and hyperthermic intraperitoneal chemotherapy for malignant peritoneal mesothelioma. Multi-institutional experience. J Clin Oncol. 2009;27(36):6237-6242.
- Goéré D, Glehen O, Quenet F, et al. Second-look surgery plus hyperthermic intraperitoneal chemotherapy versus surveillance in patients at high risk of developing colorectal peritoneal metastases (PROPHYLOCHIP-PRODIGE 15). A randomized, phase 3 study. Lancet Oncol. 2020;21(9):1147-1154.
- Deo S, Ray M, Bansal B, Bhoriwal S, Bhatnagar S, et al. Feasibility and outcomes of cytoreductive surgery and HIPEC for peritoneal surface malignancies in low- and middle-income countries. A single-center experience of 232 cases. World J Surg Oncol. 2021;19(1):164.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Yağmur MİNARECİ, Ginekologija i akušerstvo.
Medicinski proverio
Vanr. prof. dr Yağmur MİNARECİ
Ginekologija i akušerstvo
Poslednje ažuriranje: