Hirurgija sarkoma i raka kosti
Gotovo svako ko bude upućen u centar za sarkome dolazi spreman na reč amputacija. Odluka koja se zapravo donosi je uža i tiče se toga gde se tumor završava i koliko zdravog tkiva mora da ode zajedno sa njim.
O ovom odeljenju
Nalaz biopsije je stigao sa rečju sarkom na njemu, a sledeći razgovor je o tome da li ruka ili noga ostaju. Sarkomi kosti su retki, ponašaju se sasvim drugačije od čestih karcinoma, a operacija kojom se leče ocenjuje se pre svega po jednoj meri, a to je koliko je normalnog tkiva uklonjeno oko tumora. Ova stranica objašnjava kako se ta odluka donosi, šta operacija uklanja i rekonstruiše i šta zaista podrazumeva lečenje u inostranstvu.
Besplatna konsultacija
Pošaljite patohistološki nalaz i snimke pre nego što bilo ko operiše
Tim ortopedske onkologije pročitaće nalaz biopsije, MRI cele zahvaćene kosti i snimke za određivanje stadijuma, a zatim će vam reći da li je spasavanje ekstremiteta realno u vašem slučaju, koliko bi kosti resekcija obuhvatila i kakva bi rekonstrukcija usledila. Pregled dokumentacije je besplatan i ne obavezuje vas ni na šta.
Može li se ekstremitet sačuvati?
Hirurgija spasavanja ekstremiteta uklanja tumor zajedno sa neprekinutim omotačem zdravog tkiva oko njega i zatim rekonstruiše nastali defekt, tako da ruka ili noga ostaju i obavljaju svoju funkciju. Ona je potisnula amputaciju kao podrazumevanu operaciju kod sarkoma kosti na ekstremitetima, a to su omogućila dva napretka. Hemioterapija koja se daje pre operacije smanjuje tumor i napada mikroskopsku bolest koja je ranije zasejavala pluća bez obzira na to koliko je ekstremiteta uklonjeno, što je razlog zašto sama amputacija nikada nije izlečila osteosarkom u eri pre lekova. Magnetna rezonanca je zatim učinila pravu granicu tumora vidljivom, prikazujući koliko se bolest proširila unutar koštane srži, da li je prešla ploču rasta i kako tačno naleže na arteriju, venu i glavni nerv. Hirurgu koji planira marginu potrebna su sva četiri odgovora pre nego što odluči gde će seći, a nijedan se ne može dobiti sa običnog rendgenskog snimka ni palpacijom kvržice.
Podaci o ishodima podržavaju čuvanje ekstremiteta svuda gde anatomija to dozvoljava. Metaanaliza iz 2023. godine objavljena u časopisu Oncology Letters, koja je objedinila studije o osteosarkomu kod adolescenata, pokazala je značajno duže ukupno preživljavanje posle spasavanja ekstremiteta nego posle amputacije, uz odnos hazarda 0,71 i interval poverenja od 0,63 do 0,80, kao i duže preživljavanje bez progresije uz odnos hazarda 0,60. Stope udaljenih metastaza nisu se razlikovale između dve operacije. Plućima nije važno koja je operacija urađena.
Lokalni recidiv je cena toga.
U istoj analizi tumor se vraćao na mesto nastanka više nego dvostruko češće posle spasavanja ekstremiteta, uz odnos šansi 2,68. Te brojke o preživljavanju treba čitati uz jednu ogradu, jer poređenje nije randomizovano i nikada neće biti, a hirurzi nude spasavanje ekstremiteta pacijentima čiji su tumori manji, povoljnije smešteni i udaljeniji od neurovaskularnog snopa, pa deo razlike u preživljavanju pripada samim tumorima, a ne operacijama koje su na njima urađene. Ono što podaci jasno pokazuju jeste da čuvanje ekstremiteta kod pravilno odabranog pacijenta ne košta ništa u preživljavanju, a to je pitanje koje pacijent postavlja.
Prelom kosti na mestu tumora menja računicu manje nego što većina ljudi očekuje. Sistematski pregled objavljen u časopisu The Bone and Joint Journal, koji je obuhvatio osam studija i 1.713 pacijenata sa osteosarkomom ekstremiteta, našao je patološki prelom kod njih 303 i petogodišnje preživljavanje bez događaja od 49,3 odsto u toj grupi naspram 66,8 odsto kod onih bez preloma. Lokalni recidiv je porastao sa 11,4 na 14,4 odsto, a analiza tu razliku nije mogla razdvojiti od slučajnosti. Autori su zatim uporedili amputaciju sa spasavanjem ekstremiteta unutar grupe sa prelomom i nisu našli značajnu razliku u lokalnom recidivu, pa su zaključili da prelom kroz sarkom kosti sam po sebi nije razlog za amputaciju. Mnogi centri ga i dalje tako tretiraju.
Zašto prva biopsija odlučuje toliko toga
Biopsija sarkoma kosti je hirurški postupak sa posledicama i treba da je planira tim koji će izvesti resekciju. Igla ili rez kontaminiraju tumorskim ćelijama svaki sloj tkiva kroz koji prođu. Koji god put da napravi, taj kanal kasnije mora biti uklonjen u jednom komadu zajedno sa tumorom, što znači da biopsija postavljena preko kompartmana, kroz mišićni trbuh koji je trebalo poštedeti ili bilo gde blizu femoralnih krvnih sudova može operaciju kojom bi noga bila sačuvana pretvoriti u onu kojom to više nije moguće.
Nalaz sa najvećim posledicama u ovoj oblasti
Dvadeset pet hirurga iz 21 ustanove pregledalo je 597 pacijenata kod kojih je urađena biopsija zbog sumnje na tumor kosti. Dijagnoza je bila pogrešna u 17,8 odsto slučajeva. Problem nastao samom biopsijom nametnuo je drugačiju i složeniju operaciju, ili je doveo do zračenja ili hemioterapije koji inače ne bi bili potrebni, u 19,3 odsto slučajeva, a promenio je ishod u 10,1 odsto. Osamnaest pacijenata u toj seriji imalo je amputaciju koja im nije bila potrebna zbog načina na koji je biopsija urađena. Greške i komplikacije bile su dva do dvanaest puta češće kada je biopsija urađena u bolnici koja upućuje pacijenta, a ne u centru koji sprovodi lečenje.
Taj rad je objavljen 1996. godine, a obrazac koji opisuje nije nestao.
Sarkomi mekih tkiva imaju isti problem u drugom obliku, jer se javljaju kao bezbolna kvržica koja se u opštoj bolnici izljušti uz pretpostavku da je lipom. Pregled 246 pacijenata sa sinovijalnim sarkomom u klinici Mayo pokazao je da je njih 87, više od trećine, stiglo u službu za sarkome tek posle takve neplanirane ekscizije. Četrdeset šest njih je i dalje imalo zaostali tumor u uzorku uzetom tokom druge, pravilno izvedene operacije. Ti pacijenti su prolazili znatno lošije, uz odnos hazarda 8,17 za preživljavanje bez metastaza i 7,66 za preživljavanje specifično za bolest u poređenju sa onima kod kojih je ponovna ekscizija bila čista.
Zato je praktično uputstvo za svakoga ko ovo čita pre početka lečenja kratko. Pošaljite snimke centru za sarkome i prepustite tom centru da odluči ko uzima biopsiju, kuda ide kanal i šta se radi sa uzorkom. Ako je kvržica dublja od fascije, veća od pet centimetara, ako raste ili boli noću, pripada tom putu lečenja dok se ne dokaže suprotno. Ništa kasnije u ovom tekstu ne nadoknađuje ono što loše postavljena biopsija košta.
Ako je neko već operisao, situacija se može popraviti i treba je pravilno proceniti. Ponovna ekscizija ležišta tumora, uz zračenje kada to histologija i margine zahtevaju, ostaje standardni odgovor, a kod otprilike polovine ovih pacijenata ispostavi se da u ponovo izrezanom uzorku nema preostalog vitalnog tumora.
Šta operacija uklanja
Široka resekcija je ta operacija, a reč široka nosi ključno značenje. Hirurg uklanja tumor unutar neprekinutog omotača normalnog tkiva, nikada ne ulazeći u samu masu, nikada ne videvši njenu površinu tokom disekcije, i uklanja kanal biopsije i svaki ranije operisani ožiljak u istom uzorku. Fascija, periost i mišić postaju barijere koje definišu taj omotač, jer se sarkom širi putem najmanjeg otpora. Zdrava fascija pruža otpor. Koštane margine se planiraju prema MRI nalazu, uz izmerenu dužinu normalne srži ostavljenu iza najudaljenije promene signala, a patolog proverava presek još tokom same operacije, tako da kada nalaz pokaže zahvaćenost hirurg odmah uzima još kosti, umesto da o tome sazna tri nedelje kasnije.
Sve ostalo u operaciji služi tom omotaču.
Šta hirurg pri tome štiti. Tri strukture odlučuju da li se ekstremitet može sačuvati kada tumor bude uklonjen. Velika arterija i vena moraju biti očuvane ili rekonstruisane, jer ekstremitet bez dotoka krvi nije ekstremitet. Glavni motorni nerv određuje da li će rekonstruisana noga podizati stopalo ili će rekonstruisana ruka savijati lakat, a išijadični nerv obavijen tumorom jedan je od retkih stvarnih razloga za amputaciju noge koja bi inače mogla biti rekonstruisana. Dovoljno mišića mora preživeti da pokreće zglob i da prekrije implantat živim tkivom, pa se plastični hirurzi pridružuju ovim operacijama radi pokrivanja režnjem mnogo češće nego što pacijenti očekuju. Primarni tumori karlice i kičme su poduhvat drugačijeg obima od kolena ili ramena, traju duže, više krvare i nose veću stopu komplikacija u svakoj fazi, a karlica posebno nema granice kompartmana vredne pomena, pa se margina mora graditi od one anatomije koja je na raspolaganju.
Trajanje operacije resekcije kolena ili ramena sa rekonstrukcijom implantatom meri se u nekoliko sati. Gubitak krvi je dovoljno značajan da se unakrsno testirane jedinice krvi pripremaju rutinski. Uzorak ide na patologiju u celini, a nalaz koji stigne dve do tri nedelje kasnije nosi dva broja koja oblikuju sve što sledi, a to su status margina i procenat tumorskih ćelija uništenih preoperativnom hemioterapijom.
Rekonstrukcija nastalog defekta
Uklanjanje petnaest centimetara butne kosti ostavlja problem koji mora biti rešen u istoj anesteziji. Kost ne izraste ponovo. Pet vrsta rekonstrukcije pokriva gotovo sav ovaj posao, a izbor zavisi od toga koja je kost uklonjena, koliko pacijent ima godina, koliko je mišića preživelo i da li hemioterapija tek predstoji.
Ova tabela se pomera bočno na uskom ekranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Rekonstrukcija | Šta je to | Šta nosi sa sobom |
|---|---|---|
| Endoproteza | Modularni metalni implantat koji zamenjuje uklonjenu kost i zglob na njenom kraju, cementiran ili utisnut u ono što je ostalo. | Hodanje počinje u roku od nekoliko dana. Implantat je mehanički, pa se troši, olabavi i povremeno se inficira, a mlad pacijent treba da očekuje revizionu operaciju tokom života. |
| Koštani alograft | Odgovarajući segment donorske kosti iz banke tkiva, fiksiran pločama i zavrtnjima da premosti defekt. | Biološki je tamo gde je implantat mehanički i traje kada jednom sraste. Srastanje traje godinu dana ili duže, a prelom ili izostanak srastanja grafta su uobičajeni razlog neuspeha. |
| Vaskularizovana fibula | Sopstvena lisna kost pacijenta, premeštena sa svojom arterijom i venom i mikrohirurški povezana na novom mestu. | Živa kost koja zarasta i godinama se zadebljava, i najbolja opcija kod deteta. Zahteva mikrohirurški tim i dužu operaciju. |
| Produživi implantat | Rastuća proteza za dete kome je resecirana ploča rasta, koja se produžava spoljašnjim magnetnim poljem ili malim zahvatom. | Održava noge jednake dužine dok dete raste. Produživanja se nastavljaju godinama i svako znači dolazak u bolnicu. |
| Rotacioplastika | Predeo kolena se uklanja, potkolenica se rotira za 180 stepeni i ponovo pričvršćuje, a skočni zglob postaje funkcionalno koleno unutar proteze. | Izvanredna funkcija i trajnost kod aktivnog deteta, bez implantata koji može otkazati. Izgled je upečatljiv i porodicama su potrebni vreme i savetovanje da bi odlučile. |
Zamena endoprotezom dominira u lečenju odraslih jer odmah vraća funkcionalan ekstremitet i ne zavisi od biologije koju će hemioterapija upravo potisnuti. Ta poslednja stavka je važnija nego što zvuči. Citostatici koji se nastavljaju tri nedelje posle operacije ometaju srastanje kosti i zarastanje rane, pa se od rekonstrukcije kojoj je potrebno da graft sraste traži da to učini u najgorim mogućim uslovima, dok je metalni implantat nosiv istog dana kada je ugrađen.
Deca su izuzetak i njihove rekonstrukcije biraju se drugačije, jer osmogodišnje dete sa implantatom fiksne dužine u butnoj kosti završava rast sa jednom nogom znatno kraćom od druge.
Kada je amputacija bolja operacija
Hirurzi koji nikada ne preporučuju amputaciju time nisu ljubazni. Spasavanje ekstremiteta koje ostavi tumor za sobom, ili koje posle četiri operacije i godinu dana komplikacija da bolan i beskoristan ekstremitet, gore je od dobro urađene amputacije sa dobro prilagođenom protezom, a razlozi da se ona izabere su konkretni.
Pet nalaza čini amputaciju ispravnim izborom.
- Tumor koji obavija glavni nerv, bez sloja između njih.
- Tumor obmotan oko arterije i vene na način koji nijedan premošćujući graft ne može rešiti, što se dešava u karlici i u poplitealnoj jami češće nego igde.
- Premalo preostalog mišića posle široke margine da bi se prekrio implantat ili pokretao zglob.
- Infekcija koja je već uspostavljena u ležištu tumora.
- Tumor koji je probio kožu i izrastao kroz nju, kontaminirajući polje izvan onoga što bilo koji sloj disekcije može obuhvatiti.
Recidiv na operisanom mestu je šesti razlog i on donosi najteži razgovor od svih, jer je pacijent do tada proveo godinu dana čuvajući ekstremitet. Spasavanje već spasenog ekstremiteta moguće je u odabranim slučajevima. To je i situacija u kojoj insistiranje na ekstremitetu počinje da košta preživljavanje, a ne samo funkciju.
Pacijenti koji do te odluke dođu pravilno obavešteni dobro je podnose. Proteze su se ogromno poboljšale. Savremeni modeli za potkolene i natkolene amputacije vraćaju hodanje, rad i sport, sama operacija je kraća i bezbednija od složene rekonstrukcije koju će možda trebati revidirati tri puta, i nema implantata koji čeka da se olabavi za petnaest godina. Izbor mora doći od tima koji radi obe operacije i nema interes ni u jednoj.
Hemioterapija pre i posle operacije
Osteosarkom visokog gradusa i Ewingov sarkom leče se kao sistemske bolesti koje se slučajno ispolje u kosti. Prvo ide hemioterapija, otprilike deset nedelja, zatim operacija, pa još hemioterapije kada rana zaraste. Metotreksat, doksorubicin i cisplatin čine standardni protokol za osteosarkom i zajedno su poznati kao MAP, dok Ewingov sarkom zahteva drugačiju i intenzivniju kombinaciju lekova raspoređenu na veći deo godine. Hondrosarkom je izuzetak. Slabo odgovara na lekove i na zračenje, pa operacija mora obaviti sav posao iz prvog pokušaja, što kod te histologije daje margini veću težinu nego kod bilo koje druge. Preoperativni ciklus obavlja dva posla istovremeno. Napada mikrometastaze premale da bi se videle na bilo kom snimku i daje timu meru koju nijedan snimak ne može pružiti, jer patolog prebrojava koji je udeo tumorskih ćelija u reseciranom uzorku uništen. Ispod deset odsto vitalnog tumora smatra se dobrim odgovorom i to ostaje najjači prognostički pokazatelj kod ove bolesti, što je i razlog zašto vam niko ne može dati prognozu na dan operacije.
EURAMOS-1, najveća randomizovana studija ikada sprovedena kod osteosarkoma, registrovala je 2.260 pacijenata i našla dobar histološki odgovor kod njih 1.041. Među 716 pacijenata sa dobrim odgovorom koji su pristali na randomizaciju, trogodišnje preživljavanje bez događaja iznosilo je 76 odsto. Studija je ispitivala da li dodavanje održavajuće terapije interferonom alfa-2b uz MAP poboljšava taj rezultat i nije ga poboljšalo, uz odnos hazarda 0,83 sa intervalom poverenja koji prelazi jedinicu, dok je 133 od 268 pacijenata koji su započeli interferon i prijavili toksičnost imalo neželjena dejstva trećeg ili višeg stepena. Taj rezultat je ostavio MAP kao osnovu i od tada mu ništa nije dodato.
Ništa od tada nije nadmašilo ta tri leka.
Zračenje ima malu ulogu u hirurgiji sarkoma kosti na ekstremitetima. Ewingov sarkom je izuzetak, gde zračenje leči neresektabilni primarni tumor ili dopunjuje blisku marginu, a sarkomi mekih tkiva oko kosti često ga primaju pre ili posle resekcije.
Praktično, to znači da je operacija jedan termin unutar lečenja koje traje veći deo godine. Svaki plan koji vam nudi operaciju bez odgovora na to ko daje hemioterapiju, gde i po kom rasporedu, nije plan.
Rizici i koliko često se javljaju
Stope komplikacija posle resekcije tumora i rekonstrukcije znatno su više nego kod uobičajene ortopedske hirurgije, a svaka stranica koja tvrdi drugačije ne opisuje ovu operaciju, jer je omotač tkiva uklonjen, implantat je veliki, pacijent je imunosuprimiran zbog hemioterapije, a sve zajedno traje satima. Svaka stavka u nastavku može se zbrinuti. Poznavanje ranih znakova je ono što omogućava da se zbrine na vreme.
Broj urađenih slučajeva utiče na sve ovo. Sarkomi kosti su dovoljno retki da opšti ortopedski hirurg može videti dva u celoj karijeri, a ranije citirana serija biopsija izmerila je tačno ono što se dešava kada se retka bolest zbrinjava tamo gde je retka.
Oporavak, nedelju po nedelju
Prve dve nedelje. Fizioterapija počinje dan posle operacije. Sa cementiranom endoprotezom u butnoj ili golenjačnoj kosti, oslanjanje na operisanu nogu počinje u prvih nekoliko dana, jer je konstrukcija stabilna od trenutka ugradnje. Necementirani stem ili rekonstrukcija graftom štite se šest do dvanaest nedelja, a hirurg to uputstvo daje prema onome što je zaista urađeno u operacionoj sali, pa ga opšti protokol ne poništava. Drenovi se vade kada prestanu da dreniraju, boravak na odeljenju traje pet do deset noći posle resekcije na ekstremitetu i znatno duže posle resekcije karlice, a do odlaska sa odeljenja trebalo bi da hodate hodnikom uz hodalicu ili štake, pod nadzorom.
Od druge do šeste nedelje. Zarastanje rane je prioritet u ovom periodu, jer hemioterapija ne može ponovo početi dok se rana ne zatvori, a svaka nedelja odlaganja nešto košta. Konci ili kopče skidaju se posle dve do tri nedelje. Rad na obimu pokreta nastavlja se svakodnevno, snaga kvadricepsa posle zamene distalnog femura vraća se dovoljno sporo da to zaista bude frustrirajuće, a patohistološki nalaz stiže u ovom periodu i razmatra se sa onkologom.
Otok traje mesecima duže od bola.
Od tri meseca do godinu dana. Većina pacijenata hoda bez pomagala tri meseca posle rekonstrukcije donjeg ekstremiteta, a rekonstrukcija gornjeg ekstremiteta dostiže korisnu funkciju otprilike u isto vreme, mada podizanje ruke iznad glave posle zamene proksimalnog humerusa ostaje trajno ograničeno. Ostatak godine pripada hemioterapiji koliko i ekstremitetu, a snaga se uz nju vraća neravnomerno. Puno poverenje u rekonstrukciju dolazi za šest do dvanaest meseci.
Trčanje, skakanje i kontaktni sportovi trajno ostaju van liste kada endoproteza zamenjuje zglob. Plivanje, vožnja bicikla, hodanje i vežbanje na spravama se podstiču, a rotacioplastika ili rekonstrukcija fibulom kod mladog pacijenta dozvoljava znatno više nego implantat.
Koliko dugo ostajete i kada letite
Lečenje sarkoma ne uklapa se u kratko hirurško putovanje oko kog je većina medicinskog turizma izgrađena, a svaki aranžman koji se pretvara da jeste propašće negde na sredini, obično u trenutku kada hemioterapija mora da počne, a niko se nije dogovorio ko je daje. Planirajte tri faze.
Niko ovo ne završi za deset dana.
Procena i biopsija traju nedelju do deset dana na licu mesta i obuhvataju MRI cele kosti, CT grudnog koša i scintigrafiju kostiju ili PET, samu biopsiju i multidisciplinarni sastanak na kom se donosi plan. Preoperativna hemioterapija zatim traje oko deset nedelja i može se davati kod kuće po zajedničkom protokolu ako vaša lokalna onkološka služba to prihvati, a to je aranžman koji ceo put lečenja čini prihvatljivim i po vremenu i po novcu.
Operacija i oporavak oko nje zahtevaju četiri do šest nedelja u zemlji. To obuhvata preoperativnu pripremu, operaciju, pet do deset noći na odeljenju, kontrolu rane posle dve do tri nedelje, početak fizioterapije i razgovor o patohistološkom nalazu.
Letenje zavisi od rane i od rizika od tromboze više nego od kalendara. Tri do četiri nedelje posle velike rekonstrukcije ekstremiteta uobičajeno je vreme za dozvolu, uz zaraslu ranu, bez temperature i uz dogovoren plan tromboprofilakse za let. Sedište pored prolaza, hodanje svakog sata, kompresivna čarapa i zaliha injekcija koje su vam propisane.
Povedite nekoga sa sobom. Pacijent na štakama posle resekcije butne kosti ne može sam da iznese prtljag, transfer sa aerodroma i hotelsku sobu, a pozivno pismo za vizu može navesti pratioca ako to zatražite prilikom zakazivanja termina.
Šta određuje cenu
Nijedna brojka ni na jednom sajtu ne važi za sarkom kosti, jer lečenje nije jedna stvar. To su dijagnostička obrada, hemioterapija neizvesnog trajanja, operacija čiji obim nije utvrđen dok se snimci ne pročitaju, implantat biran sa police veoma različitih implantata i program rehabilitacije prilagođen obimu oštećenja. Šest promenljivih pomera ukupan iznos, i to znatno.
Koja kost i koliko nje. Zamena distalnog femura, zamena celog femura i hemipelvektomija su tri različite operacije u tri reda veličine troška. Izabrana rekonstrukcija. Modularna endoproteza, implantat izrađen po meri prema vašem CT snimku, alograft iz banke tkiva i slobodna vaskularizovana fibula nose različite troškove materijala i operacione sale, a implantat po meri dodaje i vreme izrade. Histologija. Hondrosarkom se leči samo operacijom, dok osteosarkom i Ewingov sarkom dodaju mesece bolničkih ciklusa hemioterapije. Broj ciklusa, koji određuje odgovor na terapiju i koji niko ne utvrđuje unapred. Da li se u plan uključuje zračenje, što je slučaj kod Ewingovog sarkoma i kod mnogih sarkoma mekih tkiva, a kod većine koštanih nije. I da li je potreban plastično hirurški režanj za pokrivanje, što dodaje drugi hirurški tim i dužu operaciju. Tih šest stavki ne menjaju ukupan iznos za po deset odsto. Između jednostavne zamene distalnog femura kod hondrosarkoma i rekonstrukcije polovine karlice implantatom po meri kod Ewingovog sarkoma kome treba osamnaest ciklusa i slobodan režanj, ta dva lečenja gotovo da nemaju ništa zajedničko osim reči operacija.
Vaša sopstvena medicinska istorija takođe utiče na iznos. Godine, dijabetes, bolesti srca i pluća, ranije operacije na istom mestu, lekovi za razređivanje krvi i količina bolničke rehabilitacije koju će vaš slučaj zahtevati menjaju plan, a time i cifru.
Paketi koji se objavljuju na ovom tržištu obično pokrivaju transfere, preoperativne analize, honorare hirurga i anesteziologa, implantat, predviđen broj noći na odeljenju, bolničku fizioterapiju, prevodioca, određen broj noći u hotelu i kontrolne preglede pre odlaska. Obično ne pokrivaju avionske karte, putno osiguranje, dodatne noći u bolnici, intenzivnu negu preko planirane i lečenje komplikacija. Ciklusi hemioterapije često se navode odvojeno od hirurškog paketa, i to je najčešći razlog zašto dve ponude za istu bolest izgledaju potpuno različito. Pet pitanja pretvara istaknutu cenu u nešto što možete uporediti. Koji obim resekcije ova cifra podrazumeva i šta se sa njom dešava ako MRI pokaže više bolesti. Da li je implantat imenovan i da li je modularan ili izrađen po meri prema vašem CT snimku. Da li su ciklusi hemioterapije unutar cifre ili van nje. Koliko noći na odeljenju cifra obuhvata pre nego što se dodatne noći počnu posebno naplaćivati. I ko plaća kada komplikacija zahteva drugu operaciju.
Svaka upotrebljiva cifra dolazi od hirurga i onkologa koji su pročitali vaše nalaze i snimke. Taj pregled je besplatan, a kontakt podaci na vrhu ove stranice su mesto gde sve počinje.
Nakon povratka kući
Praćenje posle sarkoma je intenzivno i traje godinama, jer su i recidiv i plućne metastaze izlečivi kada se otkriju mali, a raspored u nastavku, koji prati obrazac korišćen u centrima za sarkome, traži dve stvari od vas kada se vratite kući, a to su lokalni onkolog ili ortopedski hirurg spreman da zakaže snimanja i funkcionalan kanal ka operativnom timu koji će ih pročitati.
Praćenje ovde traje deceniju.
Ova tabela se pomera bočno na uskom ekranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Period | Koliko često | Šta se radi |
|---|---|---|
| Prva i druga godina | Na svaka 3 meseca | Pregled operisanog ekstremiteta, snimanje grudnog koša zbog plućnih metastaza i rendgenski snimci rekonstrukcije. |
| Od treće do pete godine | Na svaka 4 do 6 meseci | Isti set pregleda, uz MRI operisanog mesta kada god simptom ili rendgenski snimak otvori pitanje. |
| Od šeste do desete godine | Jednom godišnje | Snimanje grudnog koša, rendgen implantata i procena funkcije. Ovde se otkrivaju i kasni recidiv i kasno olabavljenje implantata. |
| Posle 10 godina | Jednom godišnje ili po dogovoru | Uglavnom praćenje implantata, uz skrining na kasne posledice terapije antraciklinima i platinom. |
Pre odlaska zatražite operativni izveštaj, patohistološki nalaz, podatke o implantatu sa kataloškim i serijskim brojevima, evidenciju hemioterapije i otpusne snimke, na jeziku koji vaši lekari čitaju. Kartica implantata je važnija nego što pacijenti misle, jer hirurg u vašoj zemlji ne može revidirati uređaj koji ne može da identifikuje.
Četiri stvari zahtevaju lekara istog dana, a poruka nije dovoljna. Temperatura uz toplu, otečenu ranu ili ranu koja curi. Nova kvržica ili novi bol na operisanom mestu. Iznenadna nemogućnost oslanjanja na nogu koja je dan ranije bila dobro. Nedostatak vazduha ili bol u grudima.
Kontrole na daljinu između snimanja odvijaju se porukama i video pozivom, uz snimke poslate kao datoteke. Tako operativni tim ostaje uključen kada se vratite kući.
Česta pitanja o hirurgiji sarkoma
Da li ću izgubiti nogu?
Lokalna bolnica je već uradila biopsiju ili uklonila kvržicu. Da li je prekasno?
Koliko dugo moram da ostanem u Turskoj?
Kada mogu da letim kući posle operacije spasavanja ekstremiteta?
Šta se dešava ako implantat otkaže godinama kasnije, kada budem kod kuće?
Može li neko da putuje sa mnom?
Reference
- Mankin HJ, Mankin CJ, Simon MA. The hazards of the biopsy, revisited. Members of the Musculoskeletal Tumor Society. The Journal of Bone and Joint Surgery. American Volume. 1996;78(5):656-663.
- Wang L, Fan Y, Zhou Y, Zhong G. Prognosis of limb-salvage treatment of osteosarcoma in adolescent patients, a meta-analysis. Oncology Letters. 2023;26(5):466.
- Salunke AA, Chen Y, Tan JH, Chen X, Khin LW, Puhaindran ME. Does a pathological fracture affect the prognosis in patients with osteosarcoma of the extremities? A systematic review and meta-analysis. The Bone and Joint Journal. 2014;96-B(10):1396-1403.
- Bielack SS, Smeland S, Whelan JS, et al. Methotrexate, doxorubicin, and cisplatin plus maintenance pegylated interferon alfa-2b versus MAP alone in patients with resectable high-grade osteosarcoma and good histologic response to preoperative MAP. Journal of Clinical Oncology. 2015;33(20):2279-2287.
- Broida SE, Arguello AM, Sullivan MH, et al. Unplanned excision of synovial sarcoma, factors associated with recurrence and survival. Cancers. 2024;16(18):3157.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr Şafak SAYAR, Ortopedija i traumatologija.
Medicinski proverio
Doc. dr Şafak SAYAR
Ortopedija i traumatologija
Poslednje ažuriranje: