Pređi na sadržaj
Mikrodiskektomija - minimalno invazivna operacija diska
Ortopedija i traumatologija

Mikrodiskektomija - minimalno invazivna operacija diska

O ovom odeljenju

Neko vam je preporučio mikrodiskektomiju i upotrebio izraz minimalno invazivno, a vi sada želite da znate šta to zaista donosi. Ova stranica razlaže operaciju na delove. Kako se izvodi, šta tubus i endoskop menjaju a šta ostavljaju netaknutim, šta kažu Cochrane dokazi kada se tehnike porede direktno, kako izgleda dan posle i šta pacijent iz inostranstva treba da organizuje oko toga.

Besplatna konsultacija

Pošaljite MR snimke i dobijte preporuku tehnike uz obrazloženje

Procena ne košta ništa i ni na šta vas ne obavezuje. Pošaljite snimke MR lumbalne kičme i nalaz radiologa, nivo i stranu bola, koliko dugo traje i svaku slabost ili utrnulost koju ste primetili. Hirurg kičme pregleda snimke i odgovara na pitanje o kom govori ova stranica. Koja tehnika odgovara ovoj herniji, na ovom nivou, kod ovog pacijenta i zašto baš ta a ne neka druga.

15 do 25 mm
Uobičajen rez kod otvorene mikrodiskektomije
804 pacijenta
Objedinjeno poređenje po kom su tubularna i otvorena tehnika jednake
Istog dana
Kada počinje hodanje pošto anestezija prođe
6 nedelja
Dok se pukotina u zidu diska ne zatvori

Šta taj izraz obuhvata

Minimalno invazivno opisuje put do diska. Ništa više od toga.

Ispod svake verzije ove operacije hirurg radi istu stvar, a to je da dođe do nervnog korena, nežno ga pomeri u stranu i izvadi deo diska koji ga pritiska. Isti fragment, ista dekompresija. Ono što se razlikuje između otvorene mikrodiskektomije, tubularne i potpuno endoskopske jeste koliko se mišića uznemiri na putu unutra, kolika je veličina ožiljka na kraju i kroz koji optički uređaj hirurg gleda, a te tri stvari znače mnogo više za prve dve nedelje nego za rezultat posle godinu dana. Svako ko tehniku prodaje kao drugačiju operaciju sa drugačijim ishodom preskočio je dokaze, o kojima na ovoj stranici uskoro sledi reč.

Tri puta su u širokoj upotrebi. Otvorena mikrodiskektomija ide kroz rez u srednjoj liniji od petnaest do dvadeset pet milimetara, pri čemu se mišić drži u stranu retraktorom, a rad se obavlja pod operacionim mikroskopom, što hirurgu daje najširi pogled od sve tri tehnike i ostaje metod sa kojim se svaki noviji pristup poredi u studijama. Tubularna mikrodiskektomija provlači niz dilatatora kroz mišićna vlakna i ostavlja radni tubus od šesnaest do dvadeset dva milimetra na mestu, pa se mišić razmiče umesto da se odvaja. Potpuno endoskopska diskektomija koristi tubus od oko osam milimetara sa kamerom i svetlom na vrhu, ulazeći bilo između lamina bilo kroz foramen sa strane, često kod budnog pacijenta pod sedacijom.

Veličine ožiljaka razlikuju se za otprilike jedan centimetar, a to je prava mera vidljive razlike između tehnike koja se opisuje kao minimalno invazivna i one koja to nije.

Dva pojma izazivaju zabunu i vredi ih sada razdvojiti. Diskektomija uklanja hernirani fragment i ostavlja ostatak diska da i dalje obavlja svoj posao kao odstojnik između pršljenova. Fuzija uklanja ceo disk i spaja dva pršljena kavezima i zavrtnjima tako da taj segment prestaje da se pokreće. Pacijenti često dolaze pošto su čitali o drugom zahvatu, a nudi im se prvi, a ta dva stoje na suprotnim krajevima spektra hirurgije kičme u svemu što je važno, u trajanju operacije, u oporavku, u onome što kičma posle može da radi i u ceni. Diskektomija traje otprilike sat vremena i čoveka šalje kući sledećeg jutra sa segmentom koji se i dalje savija. Fuzija jednog nivoa traje tri ili četiri sata, zadržava pacijenta nekoliko dana, trajno fiksira taj segment i prenosi opterećenje na diskove iznad i ispod njega do kraja života. Hirurzi fuziju čuvaju za nestabilnost, za ponovljene recidive na istom nivou ili za skliznuti pršljen koji se nalazi iznad hernije, a pacijent kome se nudi fuzija za jednostavan prvi prolaps diska treba da pita, učtivo i direktno, šta ga tačno u njegovoj kičmi izdvaja iz grupe za diskektomiju.

Operacija, korak po korak

Šezdeset do devedeset minuta pokriva većinu ovih operacija, od trenutka kada se pacijent namesti do trenutka kada se stavi zavoj.

Pet faza u operacionoj sali

1

Nameštanje pacijenta i određivanje nivoa

Pacijent leži na stomaku sa slobodnim trbuhom, što smanjuje venski pritisak oko kičme i smanjuje krvarenje. Rendgenski snimak potvrđuje nivo pre nego što se bilo šta otvori, a ta jedna slika je ono što deli rutinsku operaciju od klasične greške koja se nikada ne sme dogoditi u hirurgiji kičme, a to je tehnički besprekorna diskektomija izvedena jedan nivo dalje od hernije zbog koje je pacijent došao.

2

Pristup kičmi

Mali rez se otvara iznad nivoa. Mišić se retrahuje, ili razmiče dilatatorima ako se koristi tubus, i ukazuje se ligament između dve lamine. Kost još nije dirana.

3

Otvaranje prozora

Prvo se uklanja ligamentum flavum, a u mnogim slučajevima zatim i nekoliko milimetara kosti sa ivice lamine. To je prozor kroz koji se sve ostalo dešava, a veličina mu odgovara potrebi hirurga da bezbedno vidi nerv.

4

Pomeranje korena i uklanjanje fragmenta

Nervni koren se tupim retraktorom nežno pomera medijalno. Ispod njega se nalazi hernija, koja izlazi u jednom komadu tamo gde ju je spoljašnji prsten zadržao, ili u više komada tamo gde je probila i migrirala naviše ili naniže iza tela pršljena, a vađenje tih raštrkanih delova je deo operacije koji razlikuje slučaj od pedeset minuta od onog od devedeset. Hirurg zatim opipa duž korena da proveri da iza njega ništa nije ostalo.

5

Provera i zatvaranje

Kada je fragment izvađen, koren treba slobodno da se pomera preko prostora diska, a to slobodno pomeranje je cilj kome hirurg teži. Rana se zatvara u slojevima, često resorptivnim šavom ispod kože i lepkom preko njega, pa nema šta kasnije da se skida.

Jedan detalj koji pacijenti retko čuju, a mnogo objašnjava o tome kako izgledaju naredne nedelje. Otvor u spoljašnjem zidu diska, onaj kroz koji je fragment izašao, ostaje otvoren. Hirurzi ga ne šiju, jer tkivo ne drži šav, a disk ga zatvara ožiljkom tokom otprilike šest nedelja. Svako ograničenje u ovom tekstu vodi poreklo od tog nezatvorenog otvora, kao i cela ideja recidiva, kao i razlog zašto pacijent koji se posle tri nedelje oseća sasvim dobro i dalje ne sme da podigne kofer.

Tubus, endoskop ili mikroskop

Hernije se nalaze na različitim mestima duž i oko nervnog korena, a taj položaj na snimku određuje izbor tehnike daleko više nego moda, marketing ili ono što je bolnica slučajno kupila u poslednje tri godine. Standardna paramedijalna hernija na nivou L4 do L5 ili L5 do S1 odgovara bilo kojoj od tri tehnike. Daleko lateralna hernija, koja se nalazi izvan kanala pored nerva koji izlazi, dostupnija je direktno kroz foramen endoskopom nego prolaskom kroz srednju liniju. Veliki sekvestrirani fragment koji je migrirao dva centimetra naviše iza tela pršljena lakše se vadi kroz širi radni kanal. Kod recidivnih hernija, okruženih ožiljkom od prethodne operacije, prednost ima ona tehnika koja hirurgu daje najbolji pogled na slojeve tkiva koji više ne izgledaju onako kako piše u udžbeniku. Dva anatomska detalja takođe ograničavaju izbor više nego što pacijenti misle. Greben bedrene kosti, vrh karlice, kod nekih ljudi stoji visoko i fizički blokira transforaminalni endoskopski put do donjeg diska na nivou L5 do S1, a tu se dešava veliki broj hernija. A hernija koja se nalazi u aksili nervnog korena, u uglu između korena i duralne vreće, nalazi se na mestu do kog ugaoni endoskop teško dopire. Ništa od toga ne piše u brošuri klinike, a sve to stoji na vašem MR snimku, što je upravo razlog zašto preporuka tehnike data pre nego što je iko pogledao vaš snimak vredi vrlo malo.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite da biste videli sve kolone.

Tri puta do istog fragmenta
Tehnika Kako se dolazi do cilja Gde opravdava svoje mesto
Otvorena mikrodiskektomija Rez u srednjoj liniji od 15 do 25 mm, mišić se drži u stranu, operacioni mikroskop Referentni standard sa kojim se sve ostalo poredi. Najširi pogled, bez kompromisa rešava migrirane fragmente i revizije kroz ožiljak
Tubularna mikrodiskektomija Dilatatori razmiču mišić, radni tubus od 16 do 22 mm ostaje na mestu, mikroskop ili endoskop kroz tubus Manje uznemiravanje mišića uz istu preglednost. Objedinjeni podaci pokazuju da je izjednačena sa otvorenom mikrodiskektomijom po svakom merenom ishodu
Potpuno endoskopska diskektomija Jedan portal od 8 mm sa kamerom i irigacijom, interlaminarni ili transforaminalni, često uz sedaciju Najmanja rana, najniža objedinjena stopa komplikacija u randomizovanim podacima, direktan pristup daleko lateralnim hernijama. Zahteva hirurga koji je daleko prešao krivu učenja

Anestezija ih takođe razdvaja. Otvorena i tubularna hirurgija izvode se u opštoj anesteziji. Potpuno endoskopska hirurgija može se izvesti u lokalnoj anesteziji uz sedaciju, što odgovara pacijentu kod kog srce ili pluća čine opštu anesteziju rizičnom i što hirurgu omogućava da budnog pacijenta pita da li ga neki pokret u blizini korena boli.

Šta je Cochrane pregled pokazao

Marketing oko minimalno invazivne hirurgije kičme obećava manje ožiljke, manje bola i brži oporavak. Dva dokaza propisno proveravaju ta obećanja, a rezultati su korisniji od brošura.

Cochrane pregled objavljen 2014. godine objedinio je jedanaest randomizovanih i kvazirandomizovanih studija sa 1.172 učesnika, poredeći minimalno invazivnu diskektomiju sa standardnom mikrodiskektomijom ili otvorenom diskektomijom. Njegovi nalazi idu protiv marketinga u nekoliko tačaka. Dokazi niskog kvaliteta pokazali su neznatno jači bol u nozi posle minimalno invazivnih tehnika između šest meseci i dve godine, neznatno jači bol u leđima posle šest meseci i posle dve godine i češće ponovno bolničko lečenje zbog recidivne hernije. Svaka od tih razlika bila je sićušna, ispod pola poena na desetostepenoj skali bola i ispod praga koji bi iko primetio. Tamo gde je minimalno invazivna hirurgija jasno bila bolja jeste infekcija, uz manji rizik od infekcije hirurškog mesta i drugih infekcija, a autori pregleda su našli da je boravak u bolnici kraći u nekim studijama i isti u drugima. Sedam od jedanaest studija nosilo je visok rizik od pristrasnosti, što su autori jasno rekli, a ta ograda podjednako slabi nalaz u oba smera. Ono što pregled pokazuje van svake rasprave jeste da niko nije dokazao da minimalno invazivna diskektomija daje značajno bolje olakšanje bola od operacije koju je trebalo da zameni, deceniju nakon što je marketing počeo da tvrdi upravo to.

Pročitajte to pažljivo i prestaje da zvuči kao kritika. To znači da su tehnike jednake u onome do čega je pacijentima stalo.

Tubularna hirurgija je ispitivana i zasebno. Metaanaliza iz 2018. godine objavljena u časopisu Medicine objedinila je deset studija i 804 pacijenta koji su poredili tubularnu mikrodiskektomiju sa konvencionalnom mikrodiskektomijom i nije našla značajnu razliku u trajanju operacije, gubitku krvi, dužini boravka, komplikacijama tokom operacije, komplikacijama posle operacije, pocepanoj duri, ponovnoj operaciji niti u ocenama bola u nozi i leđima u kratkom i dugom roku. Ništa ih nije razlikovalo.

Endoskopska hirurgija upućuje na isto po pitanju efikasnosti, a razlikuje se po bezbednosti. Četrnaest studija objedinjenih u časopisu Spine 2021. godine pokazalo je dokaze umerenog kvaliteta o tome da nema razlike u bolu u nozi ili funkciji posle tri do šest meseci i posle dvanaest meseci između transforaminalne endoskopske diskektomije i otvorene mikrodiskektomije. Metaanaliza iz 2022. godine u časopisu World Neurosurgery, koja je objedinila šest randomizovanih studija, navela je ukupne komplikacije od 5,5 odsto za potpuno endoskopsku hirurgiju naspram 10,4 odsto za otvorenu, uz odnos rizika od 0,55 i manje pocepanih dura. Njeni kohortni podaci izveštavaju o višim stopama zaostalih fragmenata i revizionih operacija posle endoskopskih zahvata, a tako izgleda kriva učenja kada se pretvori u statistiku, jer hirurg koji radi kroz uzak portal na početku svog iskustva propušta fragmente koje bi šira preglednost učinila očiglednim.

Dakle, evo stava koji se može braniti. Sve tri tehnike podjednako dobro otklanjaju išijas, pa birajte hirurga a ne tubus i prihvatite tehniku koju taj hirurg najčešće izvodi. Bolnica koja na pitanje o tehnici odgovori nabrajanjem opreme koju poseduje odgovorila je na pogrešno pitanje.

Anestezija i noć posle operacije

Buđenje posle ove operacije razlikuje se od buđenja posle većine operacija. Bol zbog kog ste došli često nestane pre nego što potpuno dođete sebi. Pacijenti opisuju čudno odsustvo tamo gde je noga ranije bolela, a posle meseci bola koji je upravljao njihovim snom, poslom i raspoloženjem, to odsustvo pogađa jače nego što ih iko upozori. Neki zaplaču, a sestre na odeljenju za kičmu videle su to dovoljno puta da maramice drže nadohvat ruke. Leđa oko rane bole, a taj bol je odgovor mišića na to što je sat vremena bio držan u stranu, i smiruje se tokom nedelju ili dve uz obične lekove protiv bolova.

Dnevna hirurgija ili jedna noć

Otpust na dan operacije je rutina u mnogim ustanovama kod jednostavne diskektomije jednog nivoa, kod zdravog pacijenta koji prve noći ima nekoga kod kuće, što odražava koliko brzo baš ova operacija vraća ljude na noge, a ne bilo kakav pritisak na bolničke postelje. Prenoćište odgovara svima ostalima, a za pacijenta iz inostranstva postaje razuman podrazumevani izbor i ne govori ništa o složenosti, jer je hotelska soba u nepoznatom gradu uveče po anesteziji gore mesto od bolničkog odeljenja.

Objavljeni turski paketi za operaciju diska navode jednu do dve noći, a tri ili četiri za složenije slučajeve.

Prva dvadeset četiri sata

Sedenje dolazi u roku od nekoliko sati. Zatim sledi hodanje. Večera stiže te večeri. Sestre će pitati o mokrenju pre nego što nekoga puste kući, jer bešika koja se puni a ne prazni jedan je od vrlo retkih znakova posle ove operacije kojima treba posvetiti pažnju u roku od sat vremena umesto na sledećem pregledu, i to je razlog zašto otpust koji deluje spremno u četiri popodne ponekad čeka do osam. San prve noći je isprekidan i to nije ništa neobično.

Kome ova operacija odgovara

Bol u nozi koji odgovara nervnom korenu, snimak koji pokazuje herniju koja pritiska taj isti koren i šest do dvanaest nedelja propisnog nehirurškog lečenja iza vas. Ta kombinacija daje rezultate o kojima studije izveštavaju, a 80 do 90 odsto takvih pacijenata dobija značajno olakšanje.

Dve situacije idu brže od tog rasporeda. Sindrom kaude ekvine, kod kog velika centralna hernija pritiska ceo snop nerava i izaziva promene u radu bešike ili creva i utrnulost u predelu sedla, hitno je hirurško stanje koje se meri satima. Slabost koja se pogoršava iz nedelje u nedelju operiše se u roku od nekoliko dana.

Lakše je reći gde razočarava. Bol u leđima bez jasnog širenja u nogu slabo reaguje, jer je ovo operacija nerva a ne bolnog zgloba ili istrošenog diska, pa će pacijent čija je glavna tegoba dubok centralni bol posle stajanja na poslu izaći iz operacije sa tim bolom netaknutim. Dugotrajna utrnulost, prisutna godinu dana, često ostaje. Isto važi i za slabost koja traje mesecima, koja se oporavlja sporo i ponekad nepotpuno.

Recite sve ovo hirurgu pre operacije. Posle je kasno. Petominutni razgovor o tome koji od vaših simptoma treba da se poprave, a koji verovatno neće, razlikuje zadovoljnog pacijenta posle tri meseca od razočaranog.

Povratak svakodnevnim aktivnostima

Osećati se dobro nije isto što i biti zaceljen, a razmak između ta dva stanja je ceo problem prvih šest nedelja posle diskektomije. Bol u nozi je nestao. Rana je centimetar lepka. Svaki instinkt govori da nastavite sa životom, a pukotina u zidu diska iza svega toga i dalje je otvorena i ostaće otvorena oko šest nedelja, što je jedini razlog zašto ograničenja navedena ispod uopšte postoje.

Savijanje, podizanje i uvrtanje su tri stvari koje se skidaju sa spiska posle šest nedelja.

Hodanje u međuvremenu obavlja posao. Deset minuta nekoliko puta dnevno na početku, uz postepeno povećanje, a do kraja prvog meseca sat vremena je realno za većinu ljudi. Sedenje funkcioniše obrnuto. Lumbalna kičma u sedećem položaju nosi veće opterećenje nego u stojećem, pa je dvadeset do trideset minuta u komadu radna granica na početku, što je važno za svakoga ko planira dug let ili kancelarijski posao. Namestite tajmer za prve dve nedelje umesto da verujete da ćete sami primetiti, jer ovde problem nije bol tokom sedenja, nego ukočena i bolna leđa dva sata kasnije, kada je šteta već načinjena. Sedite na ivici čvrstih stolica umesto da tonete u meke. Držite kukove malo iznad kolena. Izađite iz automobila svakog sata na svakom putovanju dužem od toga i uzmite sedište do prolaza na svakom letu prva tri meseca, a ne samo na letu kući.

Formalna fizikalna terapija počinje oko četvrte nedelje u većini protokola, kada se akutna bolnost smiri, i usmerena je na duboke stabilizacione mišiće koji se isključuju tokom meseci bola. Preskakanje ove faze je najčešći problem koji pacijenti sami sebi naprave posle inače uspešne diskektomije, jer kičma koja nosi zaceljen disk i skup stabilizacionih mišića koji šest meseci nisu radili kako treba i dalje deluje nepouzdano kada se od nje zatraži da podigne dete ili ponese kupovinu, a pacijent tu nepouzdanost onda pripiše operaciji, a nikada četiri nedelje rehabilitacije koje nikada nije odradio.

Kancelarijski posao se vraća između druge i četvrte nedelje, na početku sa skraćenim radnim vremenom. Fizički posao čeka osam do dvanaest nedelja u zavisnosti od toga koliko je težak, a gipsar, sestra koja okreće pacijente i radnik u magacinu su tri različita odgovora na to pitanje umesto jednog, i o tome treba razgovarati sa hirurgom dok se piše doznaka. Vožnja se vraća kada naglo kočenje može da se izvede bez oklevanja i kada nema lekova koji uspavljuju.

Plivanje, biciklizam i teretana otvaraju se od otprilike šeste nedelje uz stručan savet. Trčanje dolazi kasnije. Pitajte hirurga, jer ne postoji jedan datum koji važi za sve.

Komplikacije koje vredi razumeti

Objedinjene randomizovane studije navode ukupne komplikacije od 10,4 odsto posle otvorene diskektomije i 5,5 odsto posle potpuno endoskopske hirurgije. Te brojke obuhvataju sve, od glavobolje koja traje dva dana do povratka u operacionu salu, a ozbiljan kraj tog raspona je tanak.

Pocepana dura predvodi spisak tehničkih komplikacija, a to znači da je opna koja drži likvor zasečena dok hirurg radi oko nje. Popravka se obavlja tokom iste operacije. Posledica za pacijenta je dan ili dva ležanja ravno i, u nekim slučajevima, glavobolja koja je jača u sedećem nego u ležećem položaju. Na dugoročni rezultat ne utiče.

Recidiv zaslužuje da se dobro razume, jer pacijenti na njega mogu da utiču. Nov fragment izlazi kroz isti nezaceljen otvor u zidu diska, najčešće tokom prve godine, i najavljuje se bolom u nozi koji ide prvobitnim putem. Podizanje nečeg teškog u trećoj nedelji je prepoznatljiv okidač. Druga diskektomija daje dobre rezultate i nosi otprilike isti oporavak kao prva, dok treća na istom nivou otvara zaista drugačiji razgovor o fuziji tog segmenta, jer je disk koji je sada tri puta zakazao izgubio dovoljno svoje strukture da ga više nema smisla ostavljati na mestu.

Infekcija rane ostaje retka i reaguje na antibiotike, a tu rečenicu vredi imati na umu ako rana desetog dana izgleda upaljeno i instinkt je da se uspaničite zbog same operacije. Discitis, infekcija unutar prostora diska, redak je i ozbiljan, a javlja se kao bol u leđima koji se pojačava nedelju ili dve nakon što je sve bilo prošlo dobro.

Povreda nervnog korena dešava se retko u iskusnim rukama.

Tu je i ožiljno tkivo oko korena, koje se stvara kod svakoga posle svake ovakve operacije a smeta samo malom broju ljudi, dajući tupliju verziju starog bola u nozi koji dolazi postepeno tokom nedelja umesto preko noći, mesecima posle oporavka koji je tekao potpuno po planu. Razlikovanje od pravog recidiva je prvi zadatak, a način nastanka obavlja najveći deo tog posla pre nego što se naruči bilo kakav snimak, jer se recidivni fragment najavljuje naglo dok se ožiljno tkivo prikrada. Dodatna operacija ožiljak pogoršava umesto da ga popravi, što je dovoljno suprotno intuiciji da pacijenti često insistiraju na njoj, pa lečenje ide kroz fizikalnu terapiju, lekove za neuropatski bol i vreme. Znati sve ovo unapred pretvara zastrašujući razvoj događaja u devetom mesecu u objašnjiv i sprečava nekoga da zakaže drugu operaciju posle koje bi bio u lošijem stanju nego na početku.

Operacija u inostranstvu

Sedam do deset dana u zemlji udobno pokriva diskektomiju jednog nivoa. Procena i pregled anesteziologa traju dan ili dva, operacija i boravak na odeljenju traju jednu do dve noći, a ostatak je vreme oporavka u blizini bolnice pre nego što vam hirurg odobri putovanje.

Planirajte oko leta, jer avionsko sedište drži lumbalnu kičmu tačno u onom položaju koji prvih šest nedelja treba izbegavati. Izaberite sedište do prolaza i ustajte svakih pola sata i platite doplatu za više prostora za noge, koja se na ovom jednom putovanju isplati kao retko na kom drugom. Kompresivne čarape i svaka propisana zaštita od tromboze primenjuju se kao i posle svake operacije, a prtljag od vrata hotela do trake na drugom kraju nosi neko drugi.

Sa čim treba da otputujete

Zatražite tri dokumenta na engleskom jeziku pre polaska, i to operativni izveštaj u kom stoji nivo i strana na kojoj je operisano zajedno sa upotrebljenom tehnikom, otpusnu listu i pisana uputstva posle operacije koja pokrivaju ograničenja u trajanju od šest nedelja. Lekar kod kuće koji pročita izveštaj u kom piše leva interlaminarna endoskopska diskektomija L5 do S1 odmah zna šta je urađeno. Izveštaj u kom piše operacija diska ne govori mu ništa.

Zakažite fizikalnu terapiju kod kuće pre nego što otputujete. Četvrta nedelja stiže brzo, a pronalaženje fizioterapeuta traje duže nego što većina ljudi očekuje.

Kada se vratite kući, praćenje se odvija kroz fotografije i pitanja. Slika rane posle dve nedelje, podatak o pređenoj razdaljini u hodu i o tome da li se bol u nozi nije vratio i izveštaj lokalnog fizioterapeuta posle šest nedelja daju hirurškom timu ono što mu treba. Javite se lokalnom lekaru istog dana ako se jave nova slabost, povratak jakog bola u nozi, rana koja se otvara ili curi, povišena temperatura ili bilo kakva promena u radu bešike ili creva.

Šta stoji iza cene

Tehnika na ovo utiče više od svega ostalog. Endoskopski setovi sadrže komponente za jednokratnu upotrebu i trošak potrošnog materijala po slučaju koji operacija zasnovana na mikroskopu nema, pa se dve ponude za istu herniju razlikuju pre nego što je iko uopšte pomenuo hirurga.

Zatim dolazi broj nivoa. Dva nivoa su dve operacije. Pa onda sam plan, jer diskektomija i diskektomija sa fuzijom spadaju u potpuno različite cenovne kategorije. Pa onda noći na odeljenju, dnevna hirurgija naspram jedne noći naspram dve noći. Pa onda da li je ovo prva operacija ili revizija kroz ožiljno tkivo, koja traje duže i zahteva više pažnje. A onda i sam pacijent, jer telesna masa, dijabetes, prethodne operacije kičme i svako stanje koje zahteva mišljenje specijaliste pre anestezije menjaju plan.

Turski paketi objavljeni za operaciju diska pokrivaju samu operaciju, noći na odeljenju, preoperativne analize, lekove, steznik tamo gde se koristi, transfere sa aerodroma, prevodioca i kontrolne preglede pre odlaska, što je duži spisak nego što većina pacijenata očekuje i vredi ga čitati stavku po stavku i porediti sa svim drugim ponudama koje su dobili. Letovi, putno osiguranje, dodatne noći i lečenje komplikacije ostaju izvan toga.

Četiri pitanja pretvaraju okvirnu cifru u stvarnu. Koju tehniku podrazumeva. Koliko nivoa. Da li je fuzija uključena ili isključena. I šta se dešava sa računom ako hirurg jednom unutra nađe drugu herniju.

Jedan broj nešto znači, a dolazi od hirurga koji je pročitao vaš MR snimak.

Često postavljana pitanja

Šta znači minimalno invazivno kod mikrodiskektomije?
Opisuje put do diska, a ne samu operaciju. U svakoj verziji hirurg dolazi do nervnog korena, pomera ga u stranu i uklanja fragment koji ga pritiska. Razlikuju se uznemiravanje mišića, veličina reza i optički uređaj koji se koristi, što znači rez od 15 do 25 mm uz mikroskop kod otvorene mikrodiskektomije, radni tubus od 16 do 22 mm kod tubularne hirurgije i portal od 8 mm sa kamerom kod potpuno endoskopske diskektomije.
Da li je endoskopska operacija bolja od standardne mikrodiskektomije?
Ne po pitanju olakšanja bola. Objedinjene studije ne pokazuju razliku u bolu u nozi ili funkciji posle tri do šest meseci i posle dvanaest meseci, a metaanaliza iz 2018. godine sa 804 pacijenta našla je da su tubularna i konvencionalna mikrodiskektomija identične po svakom merenom ishodu. Randomizovani podaci ipak daju potpuno endoskopskoj hirurgiji nižu ukupnu stopu komplikacija, 5,5 odsto naspram 10,4 odsto. Iskustvo hirurga sa izabranom tehnikom bolje predviđa rezultat nego sama tehnika.
Može li se mikrodiskektomija uraditi u jednodnevnoj hirurgiji?
Da, kod diskektomije jednog nivoa kod zdravog pacijenta koji ima nekoga kod kuće, i mnoge ustanove otpuštaju pacijenta na dan operacije. Pacijentima koji putuju iz inostranstva više odgovara prenoćište, jer je hotelska soba u nepoznatom gradu uveče po opštoj anesteziji loše mesto za boravak. Objavljeni turski paketi navode jednu do dve noći, a tri ili četiri za složenije slučajeve.
Zašto su savijanje i podizanje ograničeni šest nedelja?
Zato što otvor u spoljašnjem zidu diska, onaj kroz koji je fragment izašao, ostaje otvoren na kraju operacije i zatvara se ožiljkom tokom otprilike šest nedelja. Hirurzi ga ne šiju, jer tkivo neće držati šav. Savijanje, podizanje i uvrtanje opterećuju to nezaceljeno mesto i prepoznati su okidač za nov fragment koji izlazi kroz isti otvor, zbog čega ograničenja traju mnogo duže od bola.
Koliko dugo treba da prođe pre nego što mogu da letim kući?
Planirajte sedam do deset dana u zemlji za diskektomiju jednog nivoa, što pokriva procenu, jednu do dve noći na odeljenju i vreme oporavka u blizini pre nego što vam hirurg da saglasnost. Na letu uzmite sedište do prolaza, ustajte svakih pola sata, nosite kompresivne čarape, nastavite svaku propisanu zaštitu od tromboze i pustite da neko drugi nosi torbe, jer avionsko sedište drži lumbalnu kičmu u položaju koji prvih šest nedelja treba izbegavati.
Da li će operacija rešiti i moj bol u leđima?
Verovatno neće, i to je najčešći izvor razočaranja posle tehnički uspešne diskektomije. Operacija oslobađa nerv od pritiska, pa leči bol u nozi daleko bolje nego centralni lumbalni bol. Razgovarajte o tome koji od vaših simptoma treba da se poprave pre nego što pristanete na operaciju i tražite odgovor jednostavnim rečima umesto u procentima. Utrnulost i slabost koje traju mesecima oporavljaju se sporo, u vremenskom okviru koji se meri godišnjim dobima, a ponekad se nikada ne povrate u potpunosti.

Reference

  1. Rasouli MR, Rahimi-Movaghar V, Shokraneh F, Moradi-Lakeh M, Chou R. Minimally invasive discectomy versus microdiscectomy or open discectomy for symptomatic lumbar disc herniation. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2014;2014(9):CD010328. doi:10.1002/14651858.CD010328.pub2
  2. Li X, Chang H, Meng X. Tubular microscopes discectomy versus conventional microdiscectomy for treating lumbar disk herniation. Systematic review and meta-analysis. Medicine. 2018;97(5):e9807. doi:10.1097/MD.0000000000009807
  3. Gadjradj PS, Harhangi BS, Amelink J, van Susante J, Kamper S, van Tulder M, Peul WC, Vleggeert-Lankamp C, Rubinstein SM. Percutaneous transforaminal endoscopic discectomy versus open microdiscectomy for lumbar disc herniation. A systematic review and meta-analysis. Spine. 2021;46(8):538-549. doi:10.1097/BRS.0000000000003843
  4. Yang CC, Chen CM, Lin MH, Huang WC, Lee MH, Kim JS, Chen KT. Complications of full-endoscopic lumbar discectomy versus open lumbar microdiscectomy. A systematic review and meta-analysis. World Neurosurgery. 2022;168:333-348. doi:10.1016/j.wneu.2022.06.023

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr Şafak SAYAR, Ortopedija i traumatologija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve