Pređi na sadržaj
Operacija kile
Opšta hirurgija

Operacija kile

O ovom odeljenju

 
OPŠTA HIRURGIJA

Operacija kile gotovo nikada nije hitna. Pitanje je kada, a dve trećine onih koji čekaju na to pitanje odgovore u roku od dvanaest godina.

Holandska studija je nasumično rasporedila 496 muškaraca starijih od pedeset godina, kojima je kila jedva smetala, u grupu za operaciju ili u grupu za pažljivo praćenje, a zatim ih je pratila medijanu od dvanaest godina. Čekanje se pokazalo bezbednim, uz strangulaciju, odnosno prekid dotoka krvi u sadržaj kile, kod 3,9 odsto tokom celog perioda. Čekanje se pokazalo i privremenim. Do dvanaeste godine 64,2 odsto njih ipak je došlo na operaciju, a muškarci koji su čekali dvostruko su češće žalili zbog svog izbora nego oni koji nisu čekali.

64 odsto
Pacijenti iz grupe sa pažljivim praćenjem koji su došli na operaciju u roku od dvanaest godina
3,9 odsto
Strangulacija tokom dvanaest godina čekanja, komplikacija koju svi pominju
37,7 prema 18
Odsto onih koji su žalili zbog izbora, čekanje naspram operacije
Besplatno
Pismeno mišljenje o nalazu pregleda, snimcima i istoriji vaših tegoba
Besplatna konsultacija

Da li je pogrešno pitanje

Širom sveta se svake godine uradi više od dvadeset miliona operacija preponske kile, što ovu operaciju čini najčešćom koju većina opštih hirurga ikada izvede i jednom od retkih kod kojih vreme izvođenja zaista bira pacijent. Kila je otvor u mišićnom i vezivnom zidu trbuha kroz koji nešto prolazi, obično masno tkivo, a ponekad i vijuga creva. Ovakvi otvori ne zarastaju. Nijedna vežba ne zatvara otvor, nijedan pojas ga ne leči i nikakvo jačanje trbušnog zida ne može da nagovori rupu u sloju fascije da se ponovo spoji, a ono što kila umesto toga radi jeste da stoji tu, da se godinama polako uvećava i da povremeno izazove hitno stanje.

Sve što sledi oslanja se na tu poslednju reč, jer reč povremeno nosi ogromnu težinu.

Pitajte hirurga da li kilu treba operisati i odgovor zavisi od toga šta vam kila danas radi, a ako pitanje postavite kao da li će je na kraju trebati operisati, odgovor je za većinu ljudi potvrdan. Dve randomizovane studije pratile su muškarce koji su odlučili da jedva simptomatsku kilu ostave bez operacije, jedna u Sjedinjenim Državama i jedna u Holandiji, i obe su različitim putevima stigle do istog mesta. Posle deceniju ili više, otprilike dve trećine došlo je na operaciju. Niko nije bio prisiljen na to i niko nije bio mereno oštećen čekanjem, ali su kile pobedile iscrpljivanjem, jer tako uvek biva. Kada se to razume, menja se i svrha konsultacije. Ona prestaje da bude rasprava o tome da li operisati i postaje razgovor o tome kada operisati. Ova stranica objašnjava šta čekanje zaista košta, šta zauzvrat košta operacija, razliku između otvorenog i laparoskopskog pristupa, šta je mrežica i šta znači buka oko nje, kile koje uopšte nisu u preponi i kako proceniti hirurga. Stranica se obraća odraslima sa uobičajenom kilom trbušnog zida, a ne roditeljima dece, čija je situacija dovoljno drugačija da zaslužuje sopstvenu stranicu.

Reči i kuda dalje

Dve reči se u ambulantama koriste labavo i obe su važne.


Inkarcerirana znači da je sadržaj kile zaglavljen i da se više ne može vratiti unutra. To samo po sebi je neprijatno i nije hitno stanje. Strangulirana znači da je prekinut dotok krvi u ono što je zaglavljeno, što u roku od nekoliko sati dovodi do propadanja creva i predstavlja pravo hitno stanje. Većina inkarceriranih kila nikada ne strangulira. Svaka strangulirana kila bila je prvo inkarcerirana, zbog čega izbočina koja odjednom odbija da se vrati unutra zaslužuje telefonski poziv istog dana, a ne čekanje i posmatranje.
Pojmovi koji se koriste na ovoj stranici
Ingvinalna znači u preponi i tu se nalazi sedam od svakih deset kila trbušnog zida. Femoralna znači tik ispod preponske brazde, češća je kod žena i opasnija. Umbilikalna znači na pupku. Incizijska znači kroz ožiljak prethodne operacije. Mrežica je ravan list plastike, gotovo uvek polipropilena, koji se postavlja preko otvora da bi se opterećenje rasporedilo. Repozicija znači vraćanje sadržaja tamo gde pripada.

Kile se razvrstavaju prema tome gde je otvor, a ta podela je važnija nego što pacijenti misle, jer menja i hitnost i vrstu operacije.

Na uskim ekranima ova tabela se pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.

Četiri česte kile trbušnog zida i ono što ih razdvaja
Vrsta Gde se nalazi Ko je uglavnom dobija Zašto je razlika važna
Ingvinalna U preponi, iznad brazde Muškarci, sa velikom razlikom, u svakom uzrastu Najčešća vrsta i ona koju su proučavale obe studije o pažljivom praćenju.
Femoralna Tik ispod preponske brazde Žene daleko češće nego muškarci Uzak vrat, veći rizik od strangulacije i najčešće se operiše bez odlaganja.
Umbilikalna Na pupku ili pored njega Odrasli sa povećanim obimom struka i žene posle trudnoće Male se mogu pratiti. Mrežica je bolja od samih šavova za sve što je veće od centimetar ili dva.
Incizijska Kroz ožiljak ranije operacije Svako ko je imao operaciju trbuha Najteža grupa za kvalitetnu operaciju i ona sa najvećim brojem recidiva.

Šta čekanje zaista košta

Obe randomizovane studije koje odgovaraju na ovo pitanje navedene su ispod, a nijedna se ne citira dovoljno na bolničkim stranicama, verovatno zato što odgovor nezgodno stoji pored formulara za zakazivanje.

Američka studija, praćenje od jedanaest i po godina
254 muškarca sa ingvinalnom kilom koja im je zadavala malo tegoba ili nimalo raspoređena su u grupu za pažljivo praćenje. Otprilike trećina je prešla na operaciju do treće godine, a do kraja praćenja kumulativna stopa prelaska dostigla je 68 odsto. Muškarci stariji od 65 godina prelazili su mnogo češće od mlađih, 79 odsto prema 62 odsto. Bol je bio razlog kod 54,1 odsto njih. Tri muškarca u celoj grupi zahtevala su hitnu operaciju i nijedan nije umro.

Holandska studija i ono što je ona dodala

U Roterdamu je 496 muškaraca starosti pedeset godina i više nasumično raspoređeno između pažljivog praćenja i planirane operacije, a zatim su proveravani dvanaest godina kasnije, i glavni podatak ispao je blizak američkom, 64,2 odsto onih koji su prešli na operaciju. Ono što je holandski tim merio, a Amerikanci nisu, jeste kajanje, i to je nalaz koji vredi poneti na konsultaciju. Među muškarcima koji su čekali, 37,7 odsto je reklo da žali zbog te odluke. Među muškarcima koji su operisani, to je reklo 18,0 odsto. Skorovi kvaliteta života bili su identični između grupa, što govori da kajanje nije imalo nikakve veze sa onesposobljenošću, a sve veze sa godinama provedenim u nošenju sa nečim što će ionako biti rešeno. Brzina prelaska na operaciju takođe se razlikovala prema početnim tegobama. Polovina muškaraca sa blago simptomatskom kilom operisana je u roku od dve godine. Kod muškaraca čija kila nije izazivala nikakve tegobe, istoj polovini je trebalo šest godina.

Kako zajedno čitati te dve studije
Čekanje je bezbedno. Čekanje je takođe, za većinu, odlaganje a ne odluka, i to odlaganje je kraće što vam kila već više smeta. Kila bez tegoba kod muškarca u četrdesetim godinama može se razumno ostaviti godinama. Kila koja boli na kraju radnog dana već je pokrenula sat, a studije kažu da taj sat ide oko dve godine.
Ništa od ovoga ne važi za kilu koja boli, koja je brzo narasla, koja se spušta u skrotum ili koju ima žena. Te situacije su obrađene niže na stranici i nose drugačiju preporuku.

Rizik koji svi pominju

Strangulacija je strah koji dovodi ljude u ambulantu i zaslužuje srazmeran odgovor, a ne ni umirivanje ni dramatizaciju. Tokom dvanaest godina namernog čekanja u holandskoj studiji, kod deset od 255 muškaraca kila se zaglavila i bila ugrožena, što iznosi 3,9 odsto tokom više od jedne decenije. Američka studija je zabeležila tri hitne operacije među 254 muškarca tokom jedanaest i po godina, bez ijednog smrtnog ishoda, a izraženo po godini a ne po deceniji, godišnji rizik za običnu preponsku kilu kod muškarca nalazi se negde ispod jedan odsto, a većina objavljenih serija ga stavlja znatno niže od toga. Taj broj ostaje nizak. Ništa ga ne svodi na nulu, a tri stvari ga oštro povećavaju. Femoralna kila, koja se nalazi ispod preponske brazde i prolazi kroz tesan prsten koji sadržaju ne ostavlja prostora da se vrati, nosi daleko veći rizik od ingvinalne i razlog je što se žene sa izbočinom u preponi leče brže od muškaraca. Ranija hospitalizacija zbog kile obeležava osobu čija je kila već pokazala šta može, a kila koja je počela da se inkarcerira, što znači da se izbočina više ne spljošti kada legnete i pritisnete, prešla je u drugu kategoriju od one koju su studije proučavale, pa se svakome iz jedne od te tri grupe operacija nudi s razlogom, a dokazi o pažljivom praćenju ih ne obuhvataju.

Argumenti protiv operacije

Pažljivo praćenje postoji zato što operacija nije bez posledica, a posledica ima ime, jer hronični postoperativni ingvinalni bol znači uznemirujući umereni bol koji je prisutan i tri meseca posle operacije preponske kile i koji ometa uobičajene aktivnosti. Međunarodna grupa koja je detaljno pregledala ovu literaturu procenila je učestalost klinički značajnog hroničnog bola na 10 do 12 odsto, uz pad tokom godina, dok je bol dovoljno jak da ometa rad ili svakodnevni život iznosio između 0,5 i 6 odsto, u zavisnosti od serije. To su iskreni brojevi i oni su znatno veći nego što većina pacijenata očekuje, jer se operacija kile svuda opisuje kao mala operacija, a male operacije ne bi trebalo da kod jedne od deset osoba ostave preponu koja dugo boli.

Kome se to dešava

Isti pregled je utvrdio ko je pod rizikom i ta lista je korisna pre nego što odlučite. Mlađi pacijenti pate od toga više od starijih. Žene pate više od muškaraca, a osoba koja ima jake bolove pre operacije verovatnije će ih imati i posle nje, što je jedan od okrutnijih nalaza u hirurgiji. Isto važi za osobu čiji je bol neposredno posle operacije bio jak, što govori u prilog tome da ranu kontrolu bola treba shvatiti ozbiljno i nikada stoički. Operacija kile koja je već recidivirala nosi veći rizik od prve operacije. I otvoreni pristup nosi veći rizik od laparoskopskog, što je najupotrebljivija stavka na toj listi i vraća se dva odeljka niže.

Ko ne treba da čeka

Nasuprot svemu tome, nekoliko situacija oduzima mogućnost izbora, a hirurg koji ih predstavlja kao stvar izbora je neumesno neutralan.

  • Svaka kila koja boli. Studije koje opravdavaju čekanje uključivale su ljude bez tegoba ili sa vrlo blagim tegobama i njihovi nalazi ne važe za kilu koja boli kroz ceo dan.
  • Femoralna kila ili preponska kila kod žene dok se femoralna ne isključi, jer grupa koja piše smernice ovde posebno preporučuje operaciju bez odlaganja i predlaže laparoskopski pristup kako se druga, skrivena femoralna kila ne bi previdela.
  • Izbočina koja se više ne vraća unutra ili ona koja je postala bolna na dodir, crvena ili praćena povraćanjem. To je odlazak u urgentni centar, a ne zakazivanje pregleda.
  • Kila koja vidno raste iz meseca u mesec ili ona koja se spušta u skrotum, jer oba slučaja čine konačnu operaciju obimnijom, a slojeve tkiva težim za rad.
  • Kila kod osobe koja treba da započne lečenje koje kasnije čini operaciju rizičnijom, kao što je imunosupresivna terapija ili planirana velika operacija na drugom mestu.

Svako ko nije na toj listi ima pravi izbor, a smisao ovako jasnog iznošenja brojki jeste da izbor pripada osobi koja živi sa kilom.

Otvorena naspram laparoskopske operacije

Oba pristupa postavljaju list mrežice preko otvora i oba su delotvorna. Razlikuju se. Gde hirurg stoji, kroz šta mora da prođe da bi stigao do otvora i šta pacijent oseća u nedeljama posle operacije. Grupa koja piše smernice nije proglasila jednu najbolju operaciju, već je rekla da bi odeljenje trebalo da bude u stanju da ponudi obe, jer se ispravan odgovor menja sa kilom i sa hirurgom koji drži instrumente.

Široka tabela ispod. Povucite je bočno da biste videli sve kolone.

Šta razdvaja otvorenu operaciju od laparoskopske kod odraslih
  Otvorena operacija Laparoskopska operacija
Kako se izvodi Rez od šest do osam centimetara preko prepone, mrežica se postavlja ispred mišićnog zida i prišiva. Tri mala porta, mrežica se iznutra postavlja iza mišićnog zida, obično je drži samo pritisak iz trbuha.
Anestezija Može se izvesti u lokalnoj anesteziji kod hirurga koji ima iskustva sa njom, što odgovara krhkim pacijentima. Opšta anestezija u skoro svim slučajevima.
Hronični bol Veći. Grupa koja piše smernice navodi otvorenu operaciju među faktorima rizika za trajni bol u preponi. Manji, i to je najjasnija prednost ovog pristupa.
Recidiv Uporediv kada hirurg ima iskustva sa tehnikom koju koristi. Uporediv, uz dužu krivu učenja iza te uporedivosti.
Obe strane odjednom Zahteva dva odvojena reza. Rešava se kroz ista tri porta, zbog čega obostrane kile snažno govore u prilog ovom pristupu.
Kriva učenja Kraća. Većina opštih hirurga je vlada ovom tehnikom. Oko sto nadziranih operacija pre nego što rezultati dostignu dobrog hirurga za otvorenu tehniku.

Uz tu tabelu ide jedna ograda. Metaanaliza ograničena na starije odrasle osobe, koja je objedinila pet studija, pokazala je da laparoskopski pristup daje kraći boravak u bolnici, manje infekcija rane i manje hroničnog bola upravo u uzrasnoj grupi u kojoj hirurzi iz opreza najradije posežu za otvorenom operacijom. Ostali ishodi bili su izjednačeni. Dakle, refleks da je laparoskopska hirurgija za mlade i zdrave ne opstaje u dodiru sa podacima, mada krhak pacijent koji bi lokalnu anesteziju podneo mnogo bolje od opšte ostaje stvaran i čest izuzetak.

Dva laparoskopska pristupa

Laparoskopska operacija kile postoji u dve verzije i hirurzi se oko njih spore više nego što pacijenti ikada čuju. Jedna ulazi u trbušnu duplju, postavlja mrežicu iznutra i zatim preko nje ponovo zatvara peritoneum, dok druga sve vreme ostaje izvan peritoneuma, radeći u sloju između njega i mišića, i nikada ne ulazi u duplju, pa je Cochrane pregled objedinio dvadeset tri randomizovane studije sa 2.266 pacijenata da bi se utvrdilo šta je bolje.

  • Ozbiljne komplikacije bile su 0,4 odsto prema 0,7 odsto, što je razlika sasvim u granicama slučajnosti.
  • Recidiv je bio izjednačen, 1,2 odsto prema 1,1 odsto.
  • Ni kod hroničnog bola nije bilo jasne razlike, mada su autori pregleda baš to poređenje ocenili kao vrlo nesigurno.
  • Jedna stvarna razlika ipak se pojavila. Pristup koji ostaje izvan peritoneuma prelazio je na drugu tehniku u 2,5 odsto slučajeva prema 0,7 odsto, jer je radni prostor uži i ponekad popusti.

Autori pregleda ocenili su gotovo sve sopstvene dokaze kao dokaze niske pouzdanosti i zaključili da će izbor i dalje odražavati sklonost hirurga. Taj odgovor nikoga ne zadovoljava. Za pacijenta to znači nešto jednostavno. Pitanje koji od ta dva pristupa hirurg koristi govori vam malo. Pitanje koliko ih uradi godišnje govori vam vrlo mnogo.

Mrežica i buka oko nje

Mrežica izaziva više strepnje nego bilo koji drugi deo ove operacije, a razdvajanje stvarnog pitanja od uvezenog traži jedan pasus, jer se gotovo sve sudske tužbe i medijski napisi na koje su ljudi naišli odnose na karličnu mrežicu koja se kod žena koristi za prolaps i inkontinenciju, a to je drugačiji proizvod, postavljen u drugo tkivo i u drugu svrhu. Mrežica za trbušni zid kod kile ima dugu istoriju i jednostavnu ocenu svih grupa koje su je ispitivale, a ona glasi da operacije sa mrežicom recidiviraju daleko ređe od operacija sa samim šavovima.

Iskren stav o mrežici jeste da ona deluje, da je međunarodna grupa koja piše smernice preporučuje kao prvi izbor i da mali broj ljudi razvije bol ili nelagodnost povezanu sa njom, zbog čega mrežicu ponekad treba ukloniti. Taj broj je mali, a alternativa, operacija pod napetošću koju drže šavovi, zakaže nekoliko puta češće. Svako ko vam kaže da je mrežica uvek opasna nije u pravu, a nije u pravu ni onaj ko vam kaže da je mrežica uvek bez posledica.

Šta se zaista razlikuje među mrežicama

Pacijenti pitaju koja je mrežica najbolja, a dokazi daju razočaravajući odgovor. Lakša mrežica izaziva nešto manju nelagodnost u prvim nedeljama, a ta prednost nestane dok neko izmeri recidiv ili dugoročni bol. Grupa koja piše smernice odbacuje izbor mrežice samo prema težini. Umesto toga su važne dve konkretne stvari, jer se obe i dalje dešavaju.

1
Mrežica u obliku čepa, koja se gura u otvor poput zapušača, češće erodira u okolne strukture od ravnog lista, pa grupa koja piše smernice predlaže da se tehnike sa čepom uopšte ne koriste.
2
Kod laparoskopske operacije koja ostaje izvan peritoneuma, pričvršćivanje mrežice spajalicama ili klamericama nepotrebno je u skoro svakom slučaju, jer je pritisak u trbuhu drži ravno. Sredstva za pričvršćivanje jedan su od prepoznatih uzroka trajnog bola, pa hirurg koji rutinski pričvršćuje mrežicu dodaje rizik bez koristi.
3
Veće kile unutrašnjeg dela prepone su izuzetak, jer tu grupa koja piše smernice preporučuje pričvršćivanje mrežice da bi se održala uz veći defekt.

Umbilikalne i epigastrične kile

Otvor na pupku je druga po učestalosti kila kod odraslih i ponaša se dovoljno drugačije od preponske kile da traži sopstvena pravila. Okrugla, mala i češće sadrži grudvicu masnog tkiva nego vijugu creva. Male kile koje ne izazivaju tegobe mogu se pratiti isto kao i mirna preponska kila, a ono što umbilikalne kile čini posebnim jeste da njihova malenost mami hirurge da ih zatvore samo šavovima, a četiri randomizovane studije sa 620 pacijenata sada su pokazale koliko to košta.

Šavovi naspram mrežice, u brojkama

Objedinjavanjem tih studija, operacija sa mrežicom smanjila je stopu recidiva na petinu one kod operacije sa šavovima, uz odnos šansi od 0,22. Infekcija rane, modrice i nakupljanje tečnosti bili su statistički izjednačeni između dva postupka, čime se uklanja uobičajeni argument za izbegavanje mrežice u maloj rani, a operacija sa šavovima ostaje razumna za zaista sićušan defekt, dok za sve veće od centimetar ili dva studije pokazuju samo u jednom smeru. Pokrenite ovo pitanje direktno sa hirurgom koji predlaže zatvaranje umbilikalne kile od tri centimetra šavovima, jer je razgovor kratak, a dokazi nisu dvosmisleni.

Kile kroz stari ožiljak

Incizijska kila je ona koja nastaje tamo gde je bila ranija operacija, kada se zatvoreni slojevi trbušnog zida razdvoje ispod zaraslog ožiljka na koži, i od svih kila ona hirurga najmanje zadovoljava, a pažljivu operaciju najviše nagrađuje, jer je tkivo već jednom popustilo, defekt je više širok nego okrugao, a stope recidiva u literaturi daleko su veće nego kod bilo koje operacije preponske kile. Infekcija rane pri prvoj operaciji, gojaznost, pušenje, dijabetes i rana koja je morala ponovo da se otvara čine je verovatnijom. Hirurzi postavljaju mrežicu ili iznad mišićnog sloja, što je brže, ili iza njega u sloju između mišića i peritoneuma, što traje duže, a jedna turska randomizovana studija pratila je sto pacijenata medijanu nešto više od tri godine da bi uporedila ta dva postupka. Recidiv je bio sličan, 6 odsto za mrežicu postavljenu iznad i 2 odsto za mrežicu postavljenu iza, a razlika je bila premala da bi studija te veličine mogla da je proglasi značajnom. Sve ostalo razdvojilo se jasno, jer su pacijenti kojima je mrežica stajala iza mišića imali značajno manji postoperativni bol i značajno manje problema sa ranom. Operacija koja traje duže daje udobnijeg pacijenta, a to je razmena koju bi većina ljudi prihvatila kada bi im je neko objasnio.

Niko ne bi trebalo da bude operisan zbog incizijske kile bez prethodnog CT snimka. Snimak utvrđuje koliko je otvor širok, da li postoji više od jednog i da li su se mišići povukli u stranu, a te tri činjenice odlučuju da li je reč o sat vremena u operacionoj sali ili o rekonstrukciji trbušnog zida. Hirurg koji nudi datum pre nego što je video snimak zapravo nagađa.

Zatražite i sami da vidite nalaz snimka.

Sam dan operacije

Nekomplikovana operacija kile je u većini sveta dnevna hirurgija i grupa koja piše smernice je preporučuje, pod uslovom da je neko organizovao negu posle operacije. Noćenje je pogodnost za ljude koji su putovali, a nikada klinička potreba.

Kolone izlaze izvan ivice na malom ekranu. Pomerite tabelu u stranu da biste pročitali sve.

Kako teče uobičajena planirana operacija kile, sat po sat
Kada Šta se dešava
Šest sati ranije Ništa za jelo. Bistre tečnosti do dva sata ranije. Lekovi za razređivanje krvi prekidaju se po rasporedu dogovorenom na konsultaciji, a nikada po nagađanju.
Po dolasku Hirurg obeležava stranu dok stojite, jer mala kila postaje nevidljiva čim legnete. Proverite da li to zaista radi.
Operacija Trideset do šezdeset minuta za jednu stranu. Duže za obe strane, za recidivnu kilu ili kada kila dopire do skrotuma.
Prva dva sata Budni ste, sedite, jedete i pijete. Bol se leči pre nego što postane jak, što je važnije nego što zvuči.
Pre otpusta Potvrđeno mokrenje, pregledana rana, predata pisana uputstva i ime osobe za kontakt tokom prve nedelje.

Dva detalja u vezi sa anestezijom vredi pomenuti unapred. Lokalna anestezija je stvarna mogućnost kod otvorene operacije i dobro odgovara starijem ili krhkom pacijentu, pod uslovom da hirurg ove operacije redovno radi u lokalnoj anesteziji, jer je to veština a ne podešavanje na aparatu. Za pacijente starije od 65 godina grupa koja piše smernice predlaže opštu anesteziju umesto spinalne, jer je profil komplikacija povoljniji. U svakom slučaju, ubrizgavanje lokalnog anestetika u ranu i slojeve tkiva na kraju operacije preporučuje se kod svake otvorene operacije i to je najjeftinija stvar koju hirurg može da uradi da bi smanjio bol u prva dva dana.

Pristanite na tu injekciju.


Modrice preko prepone i naniže u skrotum kod muškaraca izgledaju zabrinjavajuće oko trećeg dana i gotovo uvek nisu ništa. Otok na istom mestu treba razlikovati od modrica, a time se bavi naredni odeljak.

Oporavak i mit o podizanju tereta

Saveti o aktivnosti posle operacije kile su mesto gde se ova stranica razilazi sa većinom onoga što se pacijentima govori, pa izvor zaslužuje da bude pomenut dvaput. Pregledajući dokaze o ograničavanju aktivnosti posle operacije kile, grupa koja piše smernice preporučuje da pacijenti nastave uobičajene aktivnosti bez ograničenja čim se budu osećali udobno. Ne posle šest nedelja. Ne posle stepenastog rasporeda dozvoljenih težina. Čim bude udobno.

Ta preporuka postoji zato što studije koje su tražile vezu između rane aktivnosti i recidiva tu vezu nisu našle, dok je šteta od toga što se zaposlenoj osobi kaže da šest nedelja ne podiže ništa neposredna i očigledna. Mrežicu drži pritisak iz trbuha i tkivo koje u nju urasta već u roku od nekoliko dana, i operacija se ne raspada zato što je neko u drugoj nedelji nosio kese iz prodavnice.

  • Hodanje od prve večeri, vožnja čim naglo kočenje ne bi izazvalo oklevanje, što je obično između trećeg i sedmog dana.
  • Kancelarijski rad u roku od nekoliko dana. Fizički rad kada ga prepona podnese, što je kod većine ljudi između jedne i tri nedelje.
  • Seks kada bude udobno, bez utvrđenog roka, a isti odgovor važi i za vežbanje.
  • Zavoj koji može da se skine posle četrdeset osam sati, tuširanje od tada, i resorptivni šavovi oko kojih ne treba ništa raditi.
  • Nelagodnost koja se popravlja iz nedelje u nedelju. Nelagodnost koja se pogoršava posle prve nedelje pripada narednom odeljku.

Ispod svega toga stoji jedna ograda. Udobnost je vodič, a prepona koja se u drugoj nedelji snažno buni na određeni pokret zaslužuje da je poslušate još nekoliko dana. Ono što dokazi isključuju jeste kalendar, a nikako zdrav razum.

Slušajte preponu i zanemarite datume.

Šta treba da vas vrati kod lekara

Problemi posle operacije kile su retki i prate prepoznatljive obrasce, a ono što razdvaja uobičajen oporavak od problema jeste smer, a ne jačina. Uobičajena nelagodnost se svake nedelje malo popravlja. Problem radi suprotno.

U prve dve nedelje

Povišena temperatura, rana koja postane crvena, topla i bolna na dodir, ili tečnost koja curi iz reza, sve to traži pregled istog dana. Otok u preponi kojeg nije bilo pri otpustu obično je serom, odnosno nakupina bistre tečnosti tamo gde je bila kesa kile, i povlači se sam tokom nekoliko nedelja bez drenaže. Razlikovanje seroma od recidiva posle dve nedelje gotovo je nemoguće i za hirurga, pa je razumno uputstvo da ga prijavite i pustite nekoga da pogleda, umesto da se brinete sami. Jak bol koji nastupi iznenada, naročito uz povraćanje ili nemogućnost ispuštanja vetrova, po prirodi je drugačiji i pripada urgentnom centru istog sata, jer vijuga creva može biti uhvaćena unutar operisanog mesta, a ta situacija se meri satima, a nikako danima.

Posle prvih meseci

Izbočina koja se vraća na istom mestu znači recidiv dok se ne dokaže suprotno, a važno je šta se dalje radi. Kilu koja se vrati posle otvorene operacije treba operisati otpozadi, dakle laparoskopski, a onu koja se vrati posle laparoskopske operacije treba operisati spreda. Pristup recidivu kroz ožiljno tkivo kroz koje je hirurg već prošao način je na koji nastaju povrede živaca i trajni bol, a grupa koja piše smernice izričito govori o zameni pristupa. Bol bez izbočine, koji traje duže od tri meseca, zaslužuje pravu procenu, a nikako strpljenje, po mogućstvu od tima u kome je i neko ko se bavi lečenjem bola. Uzroci koji se mogu lečiti su stvarni i bolje odgovaraju na rano lečenje.

Izbor hirurga

Jedna rečenica u međunarodnim smernicama znači više od svega ostalog napisanog o ishodima operacija kile, a glasi ovako. Broj slučajeva po hirurgu važniji je od obima ustanove. Poznata bolnica u kojoj baš vaš hirurg uradi dvadeset ovakvih operacija godišnje lošiji je izbor od obične bolnice u kojoj ih uradi tri stotine, a ništa na sajtu vam ne govori šta od toga gledate. Zato pitajte.

1
Koliko operacija kile lično uradite godišnje i koliko ih uradite laparoskopski.
2
Da li nudite i otvorenu i laparoskopsku operaciju. Odeljenje koje vlada samo jednom od njih preporučiće samo nju, svaki put i svakome.
3
Kolika je vaša stopa recidiva i da li je pratite. Da li taj broj uopšte postoji važnije je od toga koliki ispadne.
4
Kako pričvršćujete mrežicu i zašto. Hirurg koji rutinski koristi spajalice u operaciji izvan peritoneuma dodaje poznat uzrok bola.
5
Ako se ova kila vrati, ko je operiše i kojim pristupom.

Nijedno od tih pet pitanja ne traži ni minut za odgovor.

Kriva učenja, iskreno iznesena

Oko sto nadziranih laparoskopskih operacija stoji između sposobnog opšteg hirurga i rezultata koji odgovaraju dobrom hirurgu za otvorenu tehniku, a taj broj dolazi od grupe koja piše smernice, a ne od nekoga ko prodaje operaciju. Takav podatak objašnjava zašto se prednost laparoskopije u pogledu hroničnog bola pojavljuje u studijama iskusnih ustanova, a može da nestane u svakodnevnoj praksi. Neko ko je na početku te krive i dobro radi otvorenu operaciju bolji je izbor od istog hirurga koji laparoskopsku operaciju radi tek zadovoljavajuće.

Šta to znači za kilu sa obe strane

Obostrane kile snažno naginju odluku ka laparoskopskom pristupu, jer ista tri porta pokrivaju obe strane, a alternativa su dva odvojena reza u preponi sa dva odvojena oporavka, dok je tamo gde hirurgu nije ugodno da obe strane uradi laparoskopski razuman plan da ih uradi otvoreno u dva navrata, a retko kada je razumno da ih uradi otvoreno istog dana.

Operacija u Istanbulu

Operacija kile dobro podnosi putovanje, što je upravo razlog da se jasno kaže šta treba a šta ne treba dogovarati na daljinu. Planirana preponska ili umbilikalna kila kod osobe u razumno dobrom stanju dobar je kandidat za planirano putovanje. Inkarcerirana kila nije, a nije ni velika incizijska kila kod osobe kojoj CT snimak nije pročitao hirurg koji će operisati. Pošaljite fotografije područja u stojećem položaju, a ne ležeći, svaki nalaz ultrazvuka ili CT snimka zajedno sa samim snimcima, podatak o ranijim operacijama trbuha, svoje lekove sa označenim lekovima za razređivanje krvi i jednostavan opis onoga što vas kila sprečava da radite, kao i svoju visinu i težinu, jer povećan obim struka menja i pristup i rizik od recidiva i svaki hirurg želi to da zna pre nego što se obaveže na plan. Jedan od naših hirurga to pročita i odgovori u pisanom obliku, bez naknade, a kada je zaključak da se ova kila za sada može bezbedno ostaviti, u odgovoru to i piše i ne nudi se datum.

1
Prvi dan. Dolazak, prevoz, konsultacija sa hirurgom koji operiše, pregled u stojećem i ležećem položaju, analize krvi i pregled anesteziologa. Strana se obeležava, a plan se zapisuje.
2
Drugi dan. Operacija, obično pre podne, zatim jelo i hodanje istog popodneva. Većina ljudi bi mogla kući te večeri, a ostaju preko noći na odeljenju zato što su na putu.
3
Treći dan. Pregled rane, pisani operativni nalaz sa navedenom tehnikom i upotrebljenom mrežicom i plan za previjanje.
4
Četvrti dan. Završni pregled, pisana potvrda sposobnosti za let od lekara koji vas je tog jutra pregledao, zatim let kući.
5
Posle toga. Koordinator ostaje dostupan na aplikaciji WhatsApp, a svako pitanje o otoku ili rani dobija odgovor istog dana umesto formulara.

Nekoliko stvari koje bi se inače morale dogovarati odvojeno deo su ovog puta lečenja. Radimo na sedam jezika bez zakazivanja prevodioca, a to su engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, dok se sve van te liste dogovara unapred. Jedan koordinator primi vašu prvu poruku, ostaje uz vas do otpusta i nastavlja da odgovara na aplikaciji WhatsApp i pošto se vratite kući, gde se fotografija rane pogleda istog dana, a pisana kontrola stiže posle šest nedelja. Pratilac spava u sobi na krevetu koji odeljenje obezbeđuje. Noćenja u hotelu i prevoz sa aerodroma rezervišu se pre nego što sletite. Pozivno pismo za vizu izlazi iz naše kancelarije oko deset dana pre leta. Obroci su halal, vegetarijanski ili prilagođeni dijabetesu, a molitvena soba nalazi se na spratu odeljenja. Cene ne objavljujemo, jer cena zavisi od toga da li je jedna strana ili obe, od izabranog pristupa, od toga da li je kila prva ili recidiv i od toga da li je potrebno noćenje na odeljenju, a broj izrečen pre nego što vas je neko pregledao je broj koji će se promeniti.

Pismeno mišljenje nikome ne naplaćujemo.

Pitanja koja nam postavljaju, česta pitanja o operaciji kile

Može li se kila izlečiti bez operacije

Ne. Svaka kila je otvor u sloju vezivnog tkiva, a takvi otvori se ne zatvaraju sami. Vežbanje jača mišiće oko defekta, ali ga ne popravlja, a pojas za kilu zadržava sadržaj unutra bez ikakve popravke. Operacija je jedina popravka koja postoji.

Da li je bezbedno ostaviti kilu bez operacije

Kod odraslog muškarca sa ingvinalnom kilom koja izaziva malo tegoba ili nimalo, jeste. Studije na dva kontinenta pratile su muškarce koji su čekali više od decenije i našle strangulaciju kod 4 odsto tokom celog perioda. Oko dve trećine je ipak na kraju došlo na operaciju, najčešće zato što je kila počela da boli.

Koliko dugo treba da prođe dok ponovo ne budem mogao da podižem terete

Međunarodne smernice preporučuju povratak uobičajenim aktivnostima bez ograničenja čim vam bude udobno, što za prosečnog pacijenta znači dane a ne nedelje, a stara zabrana podizanja tereta od šest nedelja nije potkrepljena dokazima i zaposlene ljude skupo košta.

Treba li da brinem zbog mrežice

Ne na osnovu onoga što ste čitali o karličnoj mrežici, koja je drugačiji proizvod za drugačiji problem. Mrežica za trbušni zid recidivira daleko ređe od operacije sa šavovima i međunarodno se preporučuje kao prvi izbor. Mali broj ljudi razvije nelagodnost povezanu sa mrežicom i taj rizik je stvaran i mnogo manji od stope neuspeha operacije pod napetošću.

Da li ću posle operacije imati bolove

Između 10 i 12 odsto ljudi ima bol u preponi koji je i tri meseca kasnije značajan, a između 0,5 i 6 odsto ima bol dovoljno jak da ometa rad ili svakodnevni život. Rizik je manji posle laparoskopske nego posle otvorene operacije, manji kod starijih nego kod mlađih pacijenata i manji tamo gde je bol u prvim danima bio dobro kontrolisan.

Mogu li se obe strane operisati odjednom

Mogu, a obe strane su situacija koja najviše ide u prilog laparoskopskom pristupu, jer ista tri porta dopiru do svake strane, a oporavak je jedan oporavak umesto dva.

Koliko brzo mogu da letim kući

Obično trećeg ili četvrtog dana posle jednostavne operacije, uz pisanu potvrdu lekara koji vas je tog jutra pregledao, mada velika ili komplikovana operacija traži više vremena i ta odluka se donosi na odeljenju, a ne na formularu za rezervaciju.

Reference

  1. HerniaSurge Group. International guidelines for groin hernia management. Hernia. 2018;22(1):1-165.
  2. Van den Dop LM, Van Egmond S, Heijne J, et al. Twelve year outcomes of watchful waiting versus surgery of mildly symptomatic or asymptomatic inguinal hernia in men aged 50 years and older, a randomised controlled trial. EClinicalMedicine. 2023;64:102207.
  3. Fitzgibbons RJ, Ramanan B, Arya S, et al. Long term results of a randomized controlled trial of a nonoperative strategy, watchful waiting, for men with minimally symptomatic inguinal hernias. Ann Surg. 2013;258(3):508-515.
  4. Andresen K, Rosenberg J. Transabdominal pre peritoneal versus totally extraperitoneal laparoscopic techniques for inguinal hernia repair. Cochrane Database Syst Rev. 2024;7(7):CD004703.
  5. Pang NQ, Ng CSY, Wong CJH. Laparoscopic versus open groin hernia repair in older adults, a systematic review and meta analysis. ANZ J Surg. 2022;92(10):2457-2463.
  6. Shrestha D, Shrestha A, Shrestha B. Open mesh versus suture repair of umbilical hernia, meta analysis of randomized controlled trials. Int J Surg. 2019;62:62-66.
  7. Sevinç B, Okuş A, Ay S, Aksoy N, Karahan Ö. Randomized prospective comparison of long term results of onlay and sublay mesh repair techniques for incisional hernia. Turk J Surg. 2018;34(1):17-20.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Hatice Deniz BÖLER, Opšta hirurgija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve