Osteosarkom - uklanjanje raka kosti
Većina tekstova o osteosarkomu staje na nozi. Teže pitanje je šta se dešava kada bolest stigne do pluća i da li njeno hirurško uklanjanje i tada može da se završi izlečenjem. Kod jednog dela pacijenata može.
O ovom odeljenju
Počelo je kao bol iznad kolena koji se noću pojačavao i nije prolazio uz odmor, a neko ga je nazvao bolovima rasta ili udarcem sa fudbala. Osteosarkom se kod većine tinejdžera javlja upravo tako, pa se razmak između prvog simptoma i dijagnoze zato meri mesecima. Na ovoj stranici objašnjavamo šta uklanjanje osteosarkoma zaista podrazumeva, zašto je operacija na kosti samo deo lečenja i kako se sve organizuje kada putujete radi lečenja.
Besplatna konsultacija
Pošaljite nalaz biopsije i snimak grudnog koša zajedno
Tim za sarkome čita patohistološki nalaz, magnetnu rezonancu cele zahvaćene kosti i CT grudnog koša u jednom pregledu, a zatim vam kaže šta bi uklanjanje ovog tumora podrazumevalo, da li nešto u plućima menja plan i gde bi se davala hemioterapija pre i posle operacije. Ova procena je besplatna i ne obavezuje vas ni na šta.
Šta je osteosarkom
Osteosarkom je rak ćelija koje grade kost, pa tumor koji nastaje stvara kost, loše i na pogrešnom mestu. Ta jedna činjenica objašnjava gotovo sve što sledi. Objašnjava izgled na rendgenskom snimku, gde se nova kost taloži u neurednim prugama, a periost se odiže od tela kosti. Objašnjava tvrdoću tumorske mase, način na koji ona razara korteks iznutra, kao i to zašto zračna terapija protiv njega znatno manje može da učini nego lekovi i hirurški nož. Tri četvrtine ovih tumora nastaje oko kolena, u donjem delu butne kosti ili u gornjem delu golenjače, jer kost tu raste najbrže i najduže. Oboljevaju dve starosne grupe. Veći vrh je u adolescenciji i ranim dvadesetim godinama i toliko blisko prati nagli rast da su visoki tinejdžeri zastupljeniji, a drugi, manji vrh javlja se posle šezdesete, često u kosti koja je već izmenjena Pedžetovom bolešću ili zračnom terapijom primenjenom decenijama ranije zbog nečeg drugog. Te dve grupe pacijenata veoma različito podnose lečenje, a plan napisan za petnaestogodišnjaka ne može se preneti na sedamdesetogodišnjaka.
Osteosarkom se širi u pluća.
Do njih stiže krvnim putem, a ne preko limfnih čvorova, pa CT grudnog koša pripada prvoj proceni, a ne kontrolnom praćenju. To objašnjava i zašto svaki peti pacijent već na dan dijagnoze ima vidljive naslage u plućima. Bolest se širi i unutar iste kosti, stvarajući zasebne čvoriće iznad ili ispod glavnog tumora, koji se nazivaju skip metastaze i koji imaju sopstvenu težinu u proceni prognoze. Skip metastaza u trenutku dijagnoze povećala je rizik od smrti 2,52 puta u seriji iz Nacionalne baze podataka o raku opisanoj u nastavku, što je blizu uticaja same bolesti u plućima.
Kako se ispoljava
Prvo dolazi bol i on ima karakter koji vredi prepoznati, jer je dubok, pojačava se nedeljama umesto da nastane uz povredu, budi pacijenta noću i ne prati fizičku aktivnost onako kako to čini istegnuće. Otok se javlja kasnije. Ponekad mnogo kasnije, a tada je kvržica čvrsta, srasla sa kosti ispod i dovoljno velika da se porodica seća kako su je primetili nedeljama pre nego što ju je iko izmerio. Šepanje, smanjena pokretljivost najbližeg zgloba ili kost koja se prelomi pri beznačajnoj sili mogu biti prvi znak. Povišena temperatura i gubitak telesne težine dovoljno su retki da njihovo odsustvo nikoga ne umiruje. Razmak između prvog bola i dijagnoze duži je nego što porodice očekuju, a za to je uglavnom odgovorna biologija bolesti. Retrospektivna kohorta od 1.227 pacijenata sa sarkomima kosti visokog stepena malignosti pokazala je medijanu dijagnostičkog intervala od četiri meseca, pri čemu su karakteristike tumora predviđale ko najduže čeka, dok socijalni činioci gotovo nisu imali uticaja. Umirujuće je to što dužina tog intervala nije promenila učestalost amputacija ni preživljavanje. Jednu stvar jeste promenila, jer je dobra nekroza nakon preoperativne hemioterapije bila ređa kod pacijenata koji su duže čekali, 25 odsto naspram 34 odsto.
Obični rendgenski snimci bolnog predela otkriju većinu osteosarkoma, a koštaju gotovo ništa. Roditelju čije dete ima bolove šest nedelja, ta rečenica znači više od svega ostalog ovde.
Sve posle rendgenskog snimka pripada centru za sarkome. Magnetna rezonanca mora da obuhvati celu kost, a ne samo bolni deo, jer snimak ograničen na koleno propušta skip leziju u predelu kuka, pa se operacija onda planira na osnovu nepotpunih podataka. Hirurg koji će izvesti resekciju planira i biopsiju, a kanal biopsije ide tamo odakle ga taj hirurg kasnije može ukloniti u jednom komadu zajedno sa tumorom.
Šta uklanjanje mora da obuhvati
Uklanjanje osteosarkoma znači uklanjanje svake njegove naslage do koje se može doći. Reč svake je ona koja se najčešće previdi. Tri cilja moraju biti razjašnjena pre nego što datum operacije išta znači.
- Primarni tumor u kosti, uklonjen unutar neprekinutog sloja zdravog tkiva koji se tokom operacije nijednom ne probija.
- Svaka skip lezija u istoj kosti, zbog čega magnetna rezonanca ide od zgloba do zgloba, a resekcija ponekad mora biti mnogo duža nego što vidljiva masa nagoveštava.
- Naslage u plućima, koje uklanja torakalni hirurg u okviru istog ukupnog plana, ponekad u više navrata, a ponekad i sa razmakom od nekoliko godina.
Pretrage za određivanje stadijuma postoje da bi definisale ta tri cilja i svaka od njih odgovara na određeno pitanje umesto da samo pruža utehu.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite je da biste videli sve kolone.
| Pretraga | Pitanje na koje odgovara | Šta se menja ako je nalaz pozitivan |
|---|---|---|
| Magnetna rezonanca cele kosti | Gde se tumor završava unutar koštane srži, da li je prešao zonu rasta i kakav je njegov odnos prema arteriji, veni i nervu. | Određuje dužinu kosti koja se uklanja i odlučuje da li je rekonstrukcija ekstremiteta uopšte moguća. |
| CT grudnog koša | Da li postoje naslage u plućima, koliko ih je i na kojoj strani se nalaze. | Planu se dodaje torakalna operacija. Operacija na kosti se time ne ukida. |
| Scintigrafija kostiju ili PET | Da li je zahvaćena još neka kost i koliko je primarni tumor metabolički aktivan pre početka lečenja. Početno stanje je važno koliko i sam nalaz. | Drugo koštano žarište menja cilj celog plana i o tome se otvoreno razgovara pre nego što se bilo šta započne. |
| Planirana biopsija | Tačan histološki podtip i stepen malignosti, iz tkiva uzetog duž kanala koji se kasnije može ukloniti resekcijom. | Potvrđuje dijagnozu i određuje protokol hemioterapije. Loše postavljen kanal biopsije može koštati ekstremiteta. |
| Pregledi srca i bubrega | Da li pacijent može bezbedno da podnese doksorubicin, cisplatin i visoke doze metotreksata. | Doze i izbor lekova se prilagođavaju, što je najvažnije kod starijih pacijenata. |
Redosled kojim se sve odvija
Lečenje teče utvrđenim redosledom i taj redosled ima stvarnu svrhu. Hemioterapija na početku smanjuje tumor i učvršćuje njegovu ivicu, pa se mora ukloniti manje kosti, leči mikroskopsku bolest koja već kruži telom na dan dijagnoze i daje uzorak iz kog patolog očitava koliko lekovi dobro deluju, a to je merenje koje nijedan snimak ne može da pruži i koje nijedan lekar ne može da pretpostavi. Ako se redosled obrne, sve tri koristi se gube.
Dijagnoza i određivanje stadijuma
Magnetna rezonanca cele kosti, CT grudnog koša, scintigrafija kostiju ili PET, planirana biopsija, funkcija srca i bubrega. Jedna do dve nedelje, a multidisciplinarni konzilijum je na kraju tog perioda.
Hemioterapija pre operacije
Metotreksat, doksorubicin i cisplatin, u ciklusima tokom oko deset nedelja, preko centralnog venskog katetera. Uz njih dolaze gubitak kose, ranice u ustima, mučnina i pad krvne slike, a svako od tih stanja se leči, a ne trpi, što vredi reći tinejdžeru koji je čitao o tome na internetu.
Resekcija
Tumor, kanal biopsije i sloj zdravog tkiva uklanjaju se u jednom komadu. Koštani defekt se rekonstruiše u istoj anesteziji. Krvna slika mora da se oporavi pre nego što se odredi datum.
Patohistološki nalaz
Dve do tri nedelje kasnije daje status ivica resekcije i procenat uništenog tumora. Te dve stavke oblikuju narednu godinu. Važnije su od svega što je prethodno rečeno u ordinaciji.
Hemioterapija posle operacije
Nastavlja se kada se rana zatvori i traje ukupno do godinu dana. Operacija pluća, kada je potrebna, uklapa se u pauze između ciklusa uz dogovor dva hirurška tima.
Zastoji unutar tog niza koštaju više od zastoja pre njega. Rana koja ne zarasta drži pacijenta bez lekova nedeljama, što je jedan od najjačih razloga da se pokrivanje plastičnom hirurgijom planira unapred, u okviru resekcije, umesto da se improvizuje naknadno.
Broj koji predviđa sve ostalo
Kada resecirani uzorak stigne u laboratoriju, patolog ga mapira i utvrđuje koji je udeo tumorskih ćelija hemioterapija uništila. Taj udeo je stepen nekroze. Ništa drugo u nalazu se po važnosti ne može meriti sa njim.
Devedeset odsto je granica, a neko ju je proverio umesto da je pretpostavi
Istraživači su kroz Nacionalnu bazu podataka o raku analizirali 1.580 pacijenata lečenih između 2010. i 2015. godine tražeći bolju graničnu vrednost. Nisu je našli. Petogodišnje ukupno preživljavanje bilo je 74 odsto za uzorke sa nekrozom od 95 do 100 odsto i 70 odsto za nekrozu od 90 do 94 odsto, što je razlika bez statističkog značaja. Ispod 90 odsto rizik od smrti se udvostručio, uz odnos rizika od 2,00. Među tumorima sa lošim odgovorom nijedna dalja podela nije predviđala ništa, pa su nekroza od 82 odsto i nekroza od 40 odsto nosile istu poruku.
Pa šta taj broj onda menja? Ne lekove. Studije koje su pojačavale lečenje kod pacijenata sa lošim odgovorom nisu pokazale dobitak u preživljavanju, a ista studija je utvrdila da su metastaze u trenutku dijagnoze ionako jači prediktor od stepena nekroze, uz odnos rizika od 2,85. Taj nalaz je informacija za planiranje i za određivanje učestalosti praćenja, i porodica treba tako da ga čuje, a ne kao presudu izrečenu detetu. Jedan nalaz iz tog rada zaslužuje da bude izgovoren naglas. Pacijenti bez zdravstvenog osiguranja i pacijenti iz grupa sa najnižim primanjima znatno su ređe dostizali nekrozu od 90 odsto, što gotovo sigurno odražava kasno javljanje lekaru i prekide u lečenju, a ne biologiju bolesti. Pristup neprekinutoj hemioterapiji deo je samog lečenja, a za porodicu koja putuje radi lečenja to je praktično pitanje o tome gde će se ciklusi davati.
Uklanjanje tumora iz kosti
Operacija kojom se čuva ekstremitet je standardni zahvat i organizacija Cancer Research UK navodi da se primenjuje kod oko 85 od svakih 100 osteosarkoma. Hirurg uklanja zahvaćeni segment kosti sa slojem zdravog tkiva i u istom aktu premošćuje nastali defekt, najčešće modularnom metalnom endoprotezom koja zamenjuje kost i zglob na njenom kraju. Amputacija se zadržava za tumore koji obuhvataju glavni nerv ili glavne krvne sudove, koji su probili kožu ili koji bi ostavili premalo mišića za pokret i za pokrivanje rekonstrukcije.
Tri četvrtine ovih zahvata odnosi se na koleno.
Endoprotetska zamena je u prednosti po brzini. Konstrukcija podnosi opterećenje istog dana kada je ugrađena, pacijent počinje da hoda u roku od nekoliko dana, a hemioterapija se nastavlja po planu umesto da se čeka srastanje kosti pod dejstvom lekova koji ometaju zarastanje i ostavljaju graft bez podrške. Biološke rekonstrukcije su značajne kada je resekcija interkalarna, odnosno kada se uklanja deo tela kosti, a oba susedna zgloba ostaju očuvana. Jedan pristup podrazumeva uklanjanje zahvaćenog segmenta, njegovo ozračivanje izvan tela sterilišućom dozom i vraćanje pacijentove sopstvene kosti vijcima kao grafta. Serija iz tercijarnog centra sa 96 osteotomija kod 48 pacijenata, prosečne starosti 15,8 godina, zabeležila je izostanak srastanja u 11,4 odsto, otkazivanje grafta u 2,1 odsto, infekciju u 12,5 odsto i lokalni recidiv u mekim tkivima u 14,5 odsto slučajeva, uz nalaz da V dijafizna osteotomija i dodatna mala pločica na toj osteotomiji skraćuju vreme do srastanja. To su detalji koji razdvajaju graft koji sraste od onog koji ne sraste, a o njima se odlučuje u operacionoj sali, a ne u ordinaciji.
Prenos vaskularizovane lisne kosti je druga biološka opcija. Pacijentova sopstvena lisna kost premešta se sa svojom arterijom i venom, mikrohirurg je spaja sa krvnim sudovima na novom mestu, a ona se tokom godina zadebljava kako preuzima opterećenje.
Uklanjanje bolesti iz pluća
Osteosarkom se upravo na ovom mestu razilazi sa gotovo svim drugim vrstama raka o kojima je porodica čitala, a to je i deo koji većina tekstova izostavlja. Kod većine solidnih tumora bolest u plućima znači da se cilj lečenja menja i da operacija više nije sa namerom izlečenja. Kod osteosarkoma nije tako. Naslage u plućima se hirurški uklanjaju, a to uklanjanje jedan deo pacijenata potpuno izleči. Najjači dokaz dolazi iz uzastopne serije od 463 deteta, adolescenta i mlade odrasle osobe lečenih metastazektomijom pluća u tri italijanska centra između 1973. i 2014. godine, uz medijanu praćenja od 18,6 godina. Ukupno preživljavanje bilo je 34,0 odsto na pet godina i 29,7 odsto na dvadeset godina, a upravo je ravna linija te krive između pete i dvadesete godine suština, jer znači da su pacijenti živi posle pet godina uglavnom bili izlečeni, a ne samo držani pod kontrolom. Od 138 pacijenata koji su i dalje bili živi, njih 42 imalo je recidiv i bilo izlečeno dodatnim metastazektomijama, neki od njih i više puta. Tri činioca su predviđala ko će imati koristi, a to su dužina perioda bez bolesti pre zahvatanja pluća, broj naslaga i to da li su resekcijom uklonjene sve.
Potpuno uklanjanje je ono što odlučuje.
Delimično uklanjanje nosi rizik operacije bez dobitka u preživljavanju, zbog čega torakalni hirurg pregleda i opipava svaki režanj umesto da se bavi samo onim što je snimak pokazao, i zbog čega se u mnogim centrima upravo iz tog razloga i dalje bira otvoreni pristup umesto laparoskopskog. Ruke pronalaze ono što CT propusti. Male naslage ispod granice rezolucije snimka otkriju se pod prstima češće nego što porodica očekuje. Kada su zahvaćene obe strane, dve operacije se razdvajaju za nekoliko nedelja, kako bi jedno plućno krilo povratilo zapreminu pre nego što se otvori drugo i kako se od pacijenta ne bi tražilo da usred ciklusa hemioterapije diše sa dva sveže operisana plućna krila. Recidiv u plućima posle perioda bez bolesti zato nije kraj lečenja. To je razlog da se uradi snimak, da se naslage prebroje i da se ponovo operiše ako su prebrojive i ako je pacijent dovoljno dobrog opšteg stanja, a italijanska serija je ono što omogućava da se to kaže otvoreno. Porodice koje to unapred razumeju mnogo lakše podnose prvi nenormalan kontrolni snimak.
Iz toga slede dve praktične posledice za svakoga ko organizuje lečenje u drugoj zemlji. Prva je da torakalni hirurg mora biti deo tima od početka, a ne da se poziva tek kada snimak pokaže promenu, jer se vreme operacije pluća usklađuje sa kalendarom hemioterapije i sa operacijom kosti, pa će ustanova koja grudni koš smatra tuđim problemom izgubiti nedelje na dogovaranje onoga što je trebalo da bude unapred isplanirano. Druga je da kontrolne snimke moraju da mogu da pročitaju ljudi koji bi operisali. CT grudnog koša očitan u drugoj zemlji i opisan telefonom nije isto što i sami snimci pred hirurgom koji bi naslage uklonio, a razlika između te dve stvari je već odlučivala o tome da li će operacija uopšte biti urađena.
Pitajte na vreme ko je torakalni hirurg.
Deca koja još rastu
Resekcija donjeg dela butne kosti kod osmogodišnjeg deteta uklanja zonu rasta koja daje najveći deo preostale dužine noge, pa fiksni implant znači da će to dete završiti rast sa jednom nogom nekoliko centimetara kraćom od druge. Neinvazivne proširive proteze rešavaju to produžavanjem pod dejstvom spoljašnjeg magnetnog polja, tokom ambulantne posete i bez reza.
Kod malog deteta rast je ključni problem.
Tehnologija se oštro popravila u okviru jedne generacije implanata i ta razlika je dokumentovana. Pariska pedijatrijska serija pratila je 40 dece prosečne starosti 8,8 godina u vreme operacije, od kojih je 36 imalo osteosarkom oko kolena, upoređujući stariji model proširive proteze sa savremenim. U starijoj grupi svaki implant koji nije otkazao na kraju je ipak morao da bude uklonjen, najčešće zbog mehaničkog otkazivanja. U savremenoj grupi preživljavanje implanta bilo je 100 odsto uz prosečno praćenje nešto duže od šest godina, prosečan skor funkcije bio je 87,6 odsto, prosečna fleksija kolena 112 stepeni, a 84 odsto te dece završilo je rast sa nogama jednake dužine. Infekcija u celoj kohorti iznosila je 7,5 odsto. Rotacioplastika ostaje druga ozbiljna opcija za malo dete sa tumorom oko kolena i to je ona o kojoj porodice najteže slušaju. Predeo kolena se uklanja, potkolenica se okreće za 180 stepeni i ponovo pričvršćuje, a skočni zglob zatim radi kao koleno unutar proteze. Funkcija i trajnost su odlični, nema implanta koji može da otkaže, a deca koja je imaju trče i bave se sportom. Izgled je uznemirujuć. Porodicama su potrebni vreme i pravo savetovanje i niko ne sme da ih požuruje ka toj odluci niti da ih od nje odvraća zato što se hirurgu taj razgovor čini neprijatnim.
Očuvanje plodnosti pripada razgovoru pre prvog ciklusa, jer i alkilirajući agensi i cisplatin je ugrožavaju, a prilika za pohranjivanje sperme ili jajnih ćelija zatvara se u trenutku kada lečenje počne. Zatražite taj razgovor ako ga niko nije pokrenuo.
Šta može da pođe naopako
Ovde se nadovezuju tri izvora štete, a to su duga operacija, veliki implant i godina citotoksičnih lekova, kod pacijenta čiji je imunitet veći deo tog vremena oslabljen. Njihovo jasno imenovanje je ono što porodici omogućava da na vreme prepozna problem.
Duboka infekcija rekonstrukcije. Najviše strahovana hirurška komplikacija, koja se u objavljenim serijama sa endoprotezama javlja kod približno jednog od deset pacijenata, a u ranije navedenoj seriji sa ozračenim autograftom u 12,5 odsto slučajeva. Povišena temperatura, rana koja se ponovo otvara ili cedi, kao i bol koji jača u ekstremitetu koji se smirivao, sve to znači pregled istog dana. Lečenje ide od ispiranja i antibiotika do zamene implanta u više faza.
Povišena temperatura je hitno stanje, svaki put.
Lokalni recidiv. Povratak tumora na operisanom mestu, uzrokovan uskom ivicom resekcije ili lošim odgovorom na hemioterapiju, a retko lošom srećom. Nova kvržica, nov bol ili nov otok zahtevaju magnetnu rezonancu, a ne period posmatranja.
Oštećenje srca i bubrega od lekova. Doksorubicin je toksičan za srčani mišić srazmerno dozi, a cisplatin oštećuje bubrege i sluh, pa se funkcija srca, funkcija bubrega i audiometrija proveravaju pre i tokom lečenja, a ukupna doza antraciklina prati se kroz celu godinu.
Izostanak srastanja i mehaničko otkazivanje. Biološke rekonstrukcije mogu da ne srastu, u 11,4 odsto slučajeva u gore navedenoj seriji, a metalne vremenom popuštaju, pucaju ili se istroše. Revizija je planirana operacija i svaka rekonstrukcija je osmišljena tako da se može revidirati.
Neutropenijska sepsa. Jedina komplikacija koja ubija brzo i ona za koju svaka porodica mora biti uvežbana. Temperatura iznad 38 stepeni u bilo kom trenutku tokom godine hemioterapije znači intravenske antibiotike u roku od sat vremena, u najbližoj bolnici, bez čekanja da vas iko pozove nazad.
Drugi maligniteti mnogo godina kasnije stvarna su, iako retka, posledica antraciklina i alkilirajućih agenasa i zbog njih praćenje preživelih traje dugo nakon što je ambulanta za sarkome prestala da brine o sarkomu.
Oporavak i godina oko njega
Fizikalna terapija počinje dan posle resekcije. Opterećenje preko cementirane endoproteze u butnoj kosti ili golenjači počinje u prvih nekoliko dana, jer je konstrukcija stabilna od trenutka ugradnje, dok se necementirana drška ili rekonstrukcija graftom štiti šest do dvanaest nedelja, a hirurg to ograničenje određuje prema onome što je stvarno urađeno u sali. Boravak u bolnici posle resekcije ekstremiteta traje pet do deset noći. Metastazektomija pluća dodaje sopstveni, kraći boravak, obično uz torakalni dren u prvih nekoliko dana.
Konci se skidaju posle dve do tri nedelje, a hemioterapija se nastavlja kada se rana zatvori.
Posle toga kalendar pripada lekovima, a ne ekstremitetu, i za taj deo su porodice najmanje pripremljene. Snaga se vraća u pauzama između ciklusa, pa tokom svakog ciklusa ponovo nazaduje, snaga kvadricepsa posle zamene donjeg dela butne kosti vraća se dovoljno sporo da zaista obeshrabruje, a pacijent nije ni dovoljno bolestan da ostane u bolnici, ni dovoljno dobro da se veći deo godine vrati u školu ili na posao. Većina ljudi hoda bez pomagala do trećeg meseca, rekonstrukcija ruke dostiže korisnu funkciju otprilike u isto vreme, mada doseg iznad glave posle zamene gornjeg dela nadlaktične kosti trajno ostaje ograničen, a rekonstrukcija prestaje da se oseća kao strano telo negde između šestog i dvanaestog meseca. Snaga se vraća na mahove. Planirajte tu godinu prema kalendaru hemioterapije i postaće podnošljiva kod kuće. Planiranje prema operaciji ne funkcioniše.
Trčanje, skakanje i kontaktni sportovi trajno se brišu sa spiska kod endoproteze koja zamenjuje zglob. Plivanje, vožnja bicikla, hodanje i vežbanje na spravama u teretani se podstiču, a rotacioplastika ili rekonstrukcija lisnom kosti kod mladog pacijenta dozvoljavaju znatno više od toga, što je jedan od razloga zašto porodice koje odvoje vreme da rotacioplastiku zaista razumeju ponekad biraju nju umesto implanta za devetogodišnjaka koji želi ponovo da igra fudbal.
Boravak, letenje i pratilac
Lečenje ovde traje oko godinu dana, što nije nimalo nalik hirurškom putovanju oko kog je građena većina medicinskog turizma, pa aranžman mora od početka biti napravljen za godinu dana ili će se raspasti na pola puta.
Dijagnoza i određivanje stadijuma traju jednu do dve nedelje na licu mesta. Hirurška faza zahteva četiri do šest nedelja u zemlji, a taj period obuhvata preoperativnu pripremu, samu resekciju, pet do deset noći u bolnici, kontrolu rane posle dve do tri nedelje, prvu fizikalnu terapiju i razgovor o tome šta je patohistološki nalaz pokazao. Kada je operacija pluća deo plana, zakazuje se u pauzi hemioterapije i dodaje otprilike još nedelju dana.
Hemioterapija određuje sve ostalo u aranžmanu. Ako se daje u celosti u inostranstvu, znači veći deo godine van kuće, što malo koja porodica može da izdrži. Ako se daje kod kuće po zajedničkom pisanom protokolu, uz tim za sarkome koji ovde određuje protokol i proverava krvnu sliku i snimke između ciklusa, postaje izvodljiva, i to je jedini dogovor koji treba prvi rešiti. Ne rezervišite ništa dok to ne bude dogovoreno u pisanom obliku. Letenje posle resekcije kosti dozvoljava se nakon otprilike tri do četiri nedelje, pod uslovom da je rana zarasla, da nema temperature i da postoji dogovoreni plan za sprečavanje tromboze. Posle torakotomije ili torakoskopske metastazektomije ograničenje je drugačije, jer plućno krilo mora biti potpuno ponovo rašireno, a svako curenje vazduha razrešeno na rendgenskom snimku grudnog koša pre nego što kabina pod pritiskom postane bezbedna, pa se obično čeka dve do tri nedelje. Rezervišite sedište uz prolaz, ustajte svakog sata, nosite kompresivnu čarapu i propisane injekcije držite u ručnom prtljagu.
Povedite nekoga sa sobom. Za dete to znači roditelja tokom celog boravka, a pozivno pismo za vizu može glasiti na oba roditelja ako to zatražite prilikom zakazivanja.
Šta utiče na cenu
Objavljeni iznosi za osteosarkom gotovo da nemaju značaj, jer je lečenje program dug godinu dana čiji oblik nije poznat kada se piše prva ponuda. Šest stvari pomera ukupan iznos, a poznavanje tih stvari omogućava vam da pročitate svaku ponudu koju dobijete.
Počnite od mesta i dužine resekcije, jer su zamena donjeg dela butne kosti, zamena cele butne kosti i resekcija karlice tri sasvim različite razmere zahvata. Zatim rekonstrukcija, jer modularna endoproteza, implant izrađen po meri prema pacijentovom CT snimku, ekstrakorporalno ozračen autograft i slobodni vaskularizovani fibularni graft nose veoma različite troškove materijala, operacione sale i vremena izrade, a proširivi pedijatrijski implant dodaje i godine poseta radi produžavanja. Zatim broj ciklusa hemioterapije, koji određuje odgovor na lečenje i koji niko ne utvrđuje unapred. Zatim da li je operacija pluća uopšte potrebna, i ako jeste, na jednoj strani ili na obe, u jednom aktu ili u više njih razdvojenih nedeljama lečenja lekovima. Zatim da li je za pokrivanje rane potreban režanj iz plastične hirurgije, što uključuje drugi hirurški tim. I koliko bolničke rehabilitacije se na kraju pokaže potrebnim.
Starost, funkcija bubrega i srca, prethodne operacije na istom mestu i svako postojeće oboljenje koje menja doziranje lekova dodatno pomeraju iznos.
Objavljeni paketi na ovom tržištu obično obuhvataju transfere sa aerodroma, snimke i analize krvi urađene pre prijema, hirurga i anesteziologa, sam implant, dogovoren broj noći u bolnici, bolničku fizikalnu terapiju, prevođenje, određen broj noći u hotelu za pratioca i preglede pre odlaska. Izvan paketa gotovo uvek ostaju avionske karte, putno osiguranje, noći preko dogovorenog broja, intenzivna nega koju niko nije planirao i troškovi lečenja eventualne komplikacije. Hemioterapija je mnogo češće izvan hirurškog paketa nego unutar njega, a kod osteosarkoma upravo ta jedna granica objašnjava najveći deo razlike između dve ponude koje naizgled opisuju isto lečenje. Šest pitanja pretvara istaknutu cenu u nešto uporedivo. Koju dužinu resekcije ta ponuda pretpostavlja i šta se dešava ako magnetna rezonanca pokaže više od toga. Da li je implant imenovan i da li je modularan, po meri ili proširiv. Koliko ciklusa hemioterapije ulazi u taj iznos. Da li je operacija pluća uključena ili isključena. Koliko noći u bolnici je dozvoljeno pre nego što se dodatne noći naplaćuju. I na kome je finansijska odgovornost ako komplikacija vrati pacijenta u operacionu salu.
Nijedan iznos ništa ne znači dok hirurg i onkolog ne pročitaju nalaze i snimke samog pacijenta. To čitanje je besplatno. Kontakt podaci na vrhu ove stranice su mesto odakle se kreće.
Praćenje pluća nakon lečenja
Praćenje posle osteosarkoma usmereno je pre svega na grudni koš i intenzivno je prve dve godine, jer se tada javlja većina recidiva. Snimanje grudnog koša i pregled operisanog ekstremiteta rade se svaka tri meseca tokom dve godine, zatim svakih četiri do šest meseci do pete godine, a potom jednom godišnje. Rendgenski snimci implanta rade se na istim kontrolama.
Propušteni snimci su način na koji izlečiv recidiv postaje neizlečiv.
Funkcija srca se zbog ukupne doze antraciklina ponovo proverava u razmacima još godinama kasnije.
Taj raspored postoji zbog prebrojivosti. Recidiv otkriven kao tri mala čvorića je problem koji se može operisati i iza kog stoji dokumentovana šansa za izlečenje, kao što pokazuje italijanska serija. Prebrojte ih. Nemojte unapred odustati. Isti recidiv otkriven osamnaest meseci kasnije, jer je snimak propušten, možda više neće biti takav.
Ponesite kući operativni izveštaj, patohistološki nalaz sa procentom nekroze, karticu implanta sa kataloškim i serijskim brojem, potpunu evidenciju hemioterapije sa ukupnom dozom doksorubicina i otpusne snimke, na jeziku koji vaši lekari čitaju. Ta ukupna doza biće važna do kraja pacijentovog života i nijedan lokalni kardiolog ne može da je pogodi.
Kada se vratite kući, tim ostaje dostupan između snimaka putem poruka i video poziva, uz snimke poslate kao datoteke. Pošaljite same snimke, a ne njihov opis.
Često postavljana pitanja o uklanjanju osteosarkoma
Rak se već proširio na pluća. Da li operacija i dalje ima smisla?
Zašto se hemioterapija daje pre operacije, a ne posle nje?
Može li moje dete da primi hemioterapiju kod kuće i da putuje samo zbog operacije?
Koliko dugo treba da budemo u Turskoj i kada možemo da letimo kući?
Da li će operisana noga mog deteta na kraju biti kraća od druge?
Šta ako se problem javi pošto se vratimo kući?
Reference
- Pastorino U, Palmerini E, Porcu L, et al. Lung metastasectomy for osteosarcoma in children, adolescents, and young adults, proof of permanent cure. Tumori. 2023;109(1):79-85.
- Richardson SM, Wurtz LD, Collier CD. Ninety percent or greater tumor necrosis is associated with survival and social determinants of health in patients with osteosarcoma in the National Cancer Database. Clinical Orthopaedics and Related Research. 2023;481(3):512-522.
- Sasi A, Ganguly S, Biswas B, et al. Determinants and impact of diagnostic interval in bone sarcomas, a retrospective cohort study. Pediatric Blood and Cancer. 2023;70(3):e30135.
- Kapoor L, Singh H, Sahoo B, et al. Factors affecting the incorporation of extracorporeally irradiated autograft for the treatment of bone tumours, a retrospective analysis from a tertiary referral centre. International Orthopaedics. 2023;47(5):1361-1372.
- Dukan R, Mascard E, Langlais T, et al. Long-term outcomes of non-invasive expandable endoprostheses for primary malignant tumors around the knee in skeletally-immature patients. Archives of Orthopaedic and Trauma Surgery. 2022;142(6):927-936.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Necdet DEMİR, Ortopedija i traumatologija.
Medicinski proverio
Vanr. prof. dr Necdet DEMİR
Ortopedija i traumatologija
Poslednje ažuriranje: