Pređi na sadržaj
Totalna artroplastika kuka
Ortopedija i traumatologija

Totalna artroplastika kuka

O ovom odeljenju

Bol u kuku koji više ne reaguje na tablete, fizikalnu terapiju i odmor većinu pacijenata na kraju dovede do istog razgovora, da li je ugradnja veštačkog kuka pravi sledeći korak. Ovaj tekst objašnjava šta operacija zaista podrazumeva, kako hirurzi biraju između zadnjeg, prednjeg i bočnog pristupa, šta fiksacija i klizna površina znače za trajanje implantata i šta put podrazumeva ako dolazite na operaciju u inostranstvo.

60 do 90 minuta
Uobičajeno vreme u operacionoj sali za primarnu ugradnju veštačkog kuka
3 hirurška pristupa
Zadnji, direktni prednji i bočni, biraju se prema Vašoj anatomiji
92,1 odsto
Predviđeno preživljavanje implantata nakon 30 godina u velikoj studiji zasnovanoj na registrima
1 do 2 nedelje
Okvirna smernica pre nego što većina stranih pacijenata dobije dozvolu za let

Besplatna konsultacija

Pitate se da li je Vaš kuk stigao do te tačke

Pošaljite rendgenski snimak ili CT kuka i nalaz svog specijaliste putem WhatsApp-a. Ortoped će Vam reći da li ugradnja veštačkog kuka odgovara Vašem slučaju, koji pristup i tip implantata bi Vam verovatno odgovarali i koliko biste otprilike morali da ostanete, bez naknade i pre nego što bilo šta rezervišete.

Šta se zapravo zamenjuje kod veštačkog kuka

Zglob kuka koji je istrošen, najčešće zbog osteoartroze, više ne klizi onako kako bi trebalo. Površine postaju hrapave, hrskavica koja ih je nekada amortizovala se istanjuje, a kost počinje da se kreće po kosti. Ugradnja veštačkog kuka uklanja oštećenu glavu butne kosti i preoblikuje čašicu, a zatim postavlja veštački zglob sastavljen od malog broja komponenti. Stem se nalazi unutar butne kosti, glava se postavlja na vrh stema, a čašica sa uloškom ulazi u preoblikovani acetabulum, čime se zajedno ponovo stvara kretanje kugle u čašici koje je prirodni zglob izgubio.

Nijedna od ovih komponenti nije zamenljiva između različitih proizvođača, a konkretna kombinacija koju hirurg bira zavisi od kvaliteta Vaše kosti, nivoa aktivnosti, godina i često od hirurgovog ličnog iskustva sa određenim sistemom. Ono što ostaje nepromenjeno jeste osnovni cilj. Vratiti stabilan i bezbolan obim pokreta koji Vam omogućava da stojite, hodate i penjete se stepenicama, a da zglob ne bude prva stvar na koju mislite.

Totalna artroplastika kuka, operacija ugradnje proteze kuka i zamena kuka veštačkim zglobom opisuju istu operaciju. Hirurzi obično koriste izraz totalna artroplastika kuka u medicinskoj dokumentaciji, a ugradnja veštačkog kuka u razgovoru sa pacijentima, pa se u ovom tekstu ti izrazi koriste naizmenično.


Kada su mogućnosti konzervativnog lečenja iscrpljene

Hirurzi obično preporučuju ugradnju veštačkog kuka kada bol ograničava uobičajene svakodnevne aktivnosti i kada više ne reaguje na regulisanje telesne težine, fizikalnu terapiju, prilagođavanje aktivnosti i, kod mnogih pacijenata, injekciju kortikosteroida ili hijaluronske kiseline. Osteoartroza čini većinu ovih slučajeva. Avaskularna nekroza, kod koje otkazuje dotok krvi u glavu butne kosti pa sama kost počinje da propada, i inflamatorni artritis koji godinama zahvata zglob čine veći deo ostalih slučajeva.

Godine same po sebi ne znače mnogo. I vitalna osoba od 55 godina sa teškim oštećenjem zgloba i oprezna osoba od 78 godina sa umerenim oštećenjem mogu biti razumni kandidati, a obema se može razumno savetovati i da sačekaju. Ono što zaista ima značaj jeste koliko zglob ograničava svakodnevni život u odnosu na Vaše opšte zdravlje i koliko ćete verovatno dobro podneti anesteziju i fizičke zahteve rehabilitacije, procena koju hirurg donosi od slučaja do slučaja, a ne prema datumu rođenja.

Prelom kuka se obično zbrinjava drugačijim, hitnijim putem, o kome se odlučuje u roku od nekoliko dana od povrede, a ne planira mesecima unapred, pa se smernice u ovom tekstu odnose na elektivnu ugradnju veštačkog kuka, odvojeno od operacije preloma. Aktivna infekcija bilo gde u telu, nekontrolisana inflamatorna bolest i značajna nelečena osteoporoza situacije su u kojima će hirurg po pravilu zastati i dodatno ispitati stanje pre nego što pristane na operaciju.

Pad sa iznenadnim bolom u kuku ne spada u ovaj put lečenja
Iznenadni bol u kuku nakon pada ili nemogućnost oslanjanja na nogu zahtevaju hitan pregled istog dana zbog mogućeg preloma. Sve što je opisano u ovom tekstu odnosi se na planiranu, elektivnu operaciju zgloba koji se postepeno istrošio, što je odvojena klinička odluka od hitnog zbrinjavanja preloma.

Zadnji, prednji ili bočni, tri načina da se dođe do zgloba

Svaka ugradnja veštačkog kuka dolazi do istog zgloba, ali postoje tri ustaljena puta do njega, a taj izbor oblikuje rani oporavak više od većine drugih odluka donetih pre operacije. Nijedan nije ispravan za svakog pacijenta, a hirurg iskusan u jednom pristupu obično će postići bolje rezultate od hirurga koji je manje upoznat sa drugim, bez obzira na to koji pristup određena klinika preferira.

Ova tabela se pomera bočno na uskom ekranu. Prevucite da biste videli sve kolone.

Poređenje tri pristupa
Pristup Put do zgloba Šta obično pruža
Zadnji Sa zadnje strane, kroz mišiće koji se na kraju operacije ponovo spajaju Širok i poznat pregled pogodan za većinu kukova, uključujući i složenu anatomiju, uz određene mere opreza pri pokretima u ranom periodu
Direktni prednji Sa prednje strane, prolaskom između mišićnih slojeva umesto njihovim presecanjem Često manje ograničenja pokreta i brži povratak snage u ranoj fazi, mada je tehnički zahtevan i ne odgovara svakoj građi
Bočni Sa strane, kroz deo grupe abduktornih mišića Dobra stabilnost u pogledu iščašenja u iskusnim rukama, uz sporiji povratak bezbolne snage abduktora dok taj mišić zarasta

Kanadska studija troškova koja je pratila 104 pacijenta godinu dana nakon operacije pokazala je da su ukupni ambulantni troškovi oporavka bili statistički slični kod sva tri pristupa, iako su pacijenti nakon prednjeg pristupa u ranoj fazi koristili nešto više poseta medicinske sestre, što se odrazilo na više troškove zdravstvene nege upravo u toj grupi. Pristup menja karakter ranog oporavka. Prema ovim dokazima, on ne menja koliko Vas godina nakon operacije košta u pogledu kontrolnih pregleda.


Cementna, bescementna ili kombinacija obe

Fiksacija opisuje kako se stem i čašica pričvršćuju za živu kost i predstavlja odluku odvojenu od toga kojim se pristupom dolazi do zgloba.

Cementna fiksacija

Koštani cement koji se brzo stvrdnjava odmah povezuje implantat sa kosti, pružajući stabilnost od trenutka kada se operacija završi. Ovo tradicionalno odgovara starijim pacijentima sa mekšom, poroznijom kosti, gde cement može bolje da drži nego sama kost.

Bescementna fiksacija

Hrapava ili obložena površina implantata utiskuje se u kost za koju se očekuje da će urasti u nju tokom narednih nedelja. Ovo odgovara pacijentima sa dobrim kvalitetom kosti i danas je češći izbor u mnogim ustanovama, jer se tako uopšte ne ostavlja cement u telu.

Hibridna fiksacija

Cementirani stem u kombinaciji sa bescementnom čašicom, ili povremeno obrnuto, omogućava hirurgu da svaku komponentu prilagodi onome što konkretna kost zahteva, bez obaveze da koristi jedan metod fiksacije za obe strane zgloba.

Meta-analiza koja je objedinila 18 studija i 55.942 primarne ugradnje veštačkog kuka pokazala je da je ukupna stopa periprotetskog preloma bila nešto viša kod bescementnih stemova nego kod cementiranih, 1,3 odsto prema 0,9 odsto, mada razlika nije dostigla statističku značajnost u objedinjenim podacima. Geometrija stema imala je veći značaj od same odluke o cementu. Bescementni dizajni sa četvorougaonim konusom zapravo su smanjivali rizik od preloma, dok su pojedini anatomski oblikovani bescementni stemovi povećavali i rizik od preloma i rizik od revizije. Bescementna fiksacija je u celini imala značajno nižu stopu aseptičnog razlabavljenja nego cementna fiksacija u istim objedinjenim studijama. Nijedan metod fiksacije ne pobeđuje po svim merilima, zbog čega odluku donosi hirurg koji gleda Vašu kost, od slučaja do slučaja, a ne prema unapred utvrđenom pravilu ustanove.


Od čega su napravljene zglobne površine

Klizni par čine dve površine koje se zaista dodiruju kada se zglob pokrene, a bira se odvojeno i od pristupa i od metoda fiksacije. Keramička glava uz uložak od visoko umreženog polietilena najčešća je savremena kombinacija. Keramika na keramiku i metal na polietilen takođe su u širokoj upotrebi, pri čemu svaka kombinacija nosi nešto drugačiji profil rizika, umesto da postoji jednostavna rang lista boljeg i lošijeg.

Meta-analiza 33 studije koje obuhvataju više od 120.000 ugradnji veštačkog kuka uporedila je klizni par keramika na keramiku sa različitim kombinacijama sa polietilenom. Stope revizije, aseptičnog razlabavljenja i periprotetskog preloma bile su uglavnom slične kod svih tipova kliznih parova. Keramika na keramiku pokazala je nižu stopu iščašenja nego metal na polietilen i nižu stopu osteolize, postepenog gubitka kosti usled čestica habanja, nego i metal na polietilen i metal na visoko umreženi polietilen. Kompromis je za većinu pacijenata pre zvučni nego klinički. Klizni parovi keramika na keramiku primetno češće škripe nego bilo koja kombinacija sa polietilenom, što neki pacijenti primete, a drugi nikada.

Nijedna od ovih razlika nije dovoljno velika da bi jedna kombinacija kliznih površina bila očigledno pravi izbor za sve. Kvalitet kosti, nivo aktivnosti i to kako pacijent odmerava mali rizik od škripanja u odnosu na malu prednost u pogledu habanja jesu činioci kroz koje hirurg zaista prolazi sa Vama pre odluke.


Šta se dešava na dan operacije

Spinalna ili opšta anestezija dogovara se sa anesteziologom unapred, a mnogi pacijenti dobijaju obe, spinalni blok za samu operaciju i laganu sedaciju tako da se ništa ne oseti niti zapamti. Hirurg pravi rez duž izabranog pristupa, uklanja oštećenu glavu butne kosti i oblikuje acetabulum da prihvati novu čašicu. Kanal butne kosti priprema se prema veličini i obliku koje izabrani stem zahteva, komponente se postavljaju, a zglob se pokreće kroz očekivani obim pokreta radi provere stabilnosti i dužine noge pre zatvaranja rane.

Regionalni nervni blok se najčešće postavlja pre ili tokom zahvata radi kontrole bola kada anestezija prestane da deluje, a izbor konkretnog bloka postao je zasebno područje aktivnog istraživanja, o čemu govori naredni odeljak. Sama operacija obično traje od jednog sata do sat i po kod jednostavne primarne ugradnje, a duže kod kuka sa prethodnim operacijama, neuobičajenom anatomijom ili značajnom deformacijom koju treba ispraviti.

Većina protokola podrazumeva da pacijenti ustanu i naprave nekoliko koraka uz nadzor već nekoliko sati nakon povratka u sobu, koristeći hodalicu ili štake uglavnom zbog ravnoteže, jer noga već može da nosi težinu. Fizikalna terapija obično počinje istog dana ili sledećeg jutra, a brzina tog prvog hodanja više govori o rehabilitacionom protokolu bolnice nego o samoj operaciji.


Kontrola bola u prvim danima

Kontrola bola u prvih 48 sati određuje koliko brzo pacijent počinje da se kreće, a regionalni nervni blokovi oko kuka danas su standardni deo tog plana i više se ne smatraju opcionim. Dve tehnike preovlađuju u savremenoj praksi. Blok perikapsularne nervne grupe u kombinaciji sa blokom lateralnog kutanog nerva butine, i blok fascije ilijake.

Meta-analiza iz 2026. godine koja je objedinila 16 uporednih studija pokazala je da kombinovani perikapsularni blok sa blokom lateralnog kutanog nerva butine daje niže ocene bola u miru i pri pokretu nego blok fascije ilijake, uz nižu učestalost postoperativne mišićne slabosti i bolje očuvanu snagu kvadricepsa. Pacijenti koji su ga primili takođe su prvi put prohodali uz nadzor u proseku oko devet sati ranije, imali su manju ukupnu potrebu za morfinom i otpušteni su oko tri četvrtine dana ranije. Nisu sve bolnice usvojile noviju tehniku, pa je to razumno pitanje koje vredi postaviti svom hirurškom timu, umesto pretpostavke da je ona već standard gde god se lečite.


Šta pokazuju dugoročni podaci i registri

Ugradnja veštačkog kuka ima jednu od najdužih i najpažljivije praćenih baza dokaza u ortopedskoj hirurgiji, zasnovanu na nacionalnim registrima zglobova koji decenijama prate svaki ugrađeni kuk. Analiza iz 2026. godine koja je objedinila 29 kliničkih studija sa skoro 1,9 miliona zahvata zabeleženih u osam nacionalnih registara pokazala je preživljavanje od 93,6 odsto nakon 20 godina za savremene kombinacije kliznih parova, sa ekstrapolacijom na predviđenih 92,1 odsto nakon 30 godina. Jednostavno rečeno, očekuje se da će otprilike devet od deset danas ugrađenih veštačkih kukova i tri decenije kasnije i dalje funkcionisati sa originalnim implantatom.

Taj podatak nadograđuje sve prethodno navedeno. On ga ne zamenjuje. Izbor kliznog para pomera rizik od iščašenja i osteolize na marginama, a metod fiksacije pomera rizik od preloma i razlabavljenja u sličnim malim okvirima, pri čemu ništa od toga nije dovoljno veliko da bitno promeni osnovni podatak o preživljavanju. I to samo po sebi nešto govori. Ugradnja veštačkog kuka je sazrela do tačke u kojoj izbor između razumnih savremenih opcija više menja karakter i sporedne rizike Vašeg oporavka nego izglede da zglob na kraju potraje.

Podaci o ponovnim prijemima govore o nedeljama neposredno nakon operacije, a ne o decenijama posle nje. Analiza 367.199 primarnih ugradnji veštačkog kuka i kolena u velikoj hirurškoj bazi podataka u Sjedinjenim Državama pokazala je pad stopa ponovnog prijema u roku od 30 dana tokom perioda istraživanja, sa 4,5 odsto na 3,3 odsto. Kod ugradnje veštačkog kuka hirurške komplikacije, pre svega problemi sa ranom i krvni ugrušci, činile su nešto više od polovine ponovnih prijema, a iščašenje i periprotetski prelom bili su treći vodeći hirurški uzrok. Medicinske komplikacije nepovezane sa samim kukom činile su veći deo ostatka.

Uzeto zajedno, podaci podržavaju prilično umirujuću, ali iskrenu sliku. Ozbiljne rane komplikacije su retke i njihova učestalost opada, a sam implantat je napravljen tako da većini pacijenata potraje do kraja radnog i penzionerskog života, dok konkretna kombinacija pristupa, fiksacije i kliznog para oblikuje sitna slova Vašeg oporavka pre nego krajnji ishod.


Oporavak od prvih koraka do pune aktivnosti

Mere opreza pri pokretima u prvim nedeljama u velikoj meri zavise od toga kojim se pristupom došlo do Vašeg zgloba. Zadnji pristup obično nosi ograničenja za duboko savijanje u kuku, prekrštanje nogu i okretanje stopala ka unutra tokom određenog ranog perioda, dok prednji ili bočni pristup obično nosi manje ograničenja, u zavisnosti od protokola. Pitajte svoj hirurški tim tačno šta važi za Vas, umesto da pretpostavite da pravilo pročitano na internetu važi za svakoga. Ispod tih razlika oporavak i dalje prati uglavnom predvidiv tok.

Ova tabela se pomera bočno na uskom ekranu. Prevucite da biste videli sve kolone.

Okvirni tok oporavka kod jednostavne primarne ugradnje
Period Šta je uobičajeno
1. do 2. nedelja Nega rane, smanjenje otoka, postepeno povećanje pređene razdaljine uz hodalicu ili štake
3. do 6. nedelja Kuk počinje da podnosi opterećenje, većina pacijenata hoda bez pomagala, često se vraća i vožnja automobila
3. do 6. mesec Kuk uglavnom prestaje da određuje kako planirate svoj dan
Do 12 meseci Manji napreci u snazi i samopouzdanju se nastavljaju

Godine, kondicija pre operacije i stepen već nastalog gubitka mišićne mase pomeraju ove rokove ranije ili kasnije kod pojedinog pacijenta. Retrospektivno poređenje uparenih pacijenata nije pokazalo statistički značajnu razliku u dužini boravka u bolnici između direktnog prednjeg i zadnjeg pristupa kada su savremeni protokoli oporavka jednako primenjeni na obe grupe, što podseća da rehabilitacioni program same bolnice često utiče na brzinu oporavka koliko i rez.

Sposobnost za let procenjuje se odvojeno od sposobnosti za hodanje, jer dugi letovi povećavaju rizik od stvaranja ugrušaka posle svake operacije donjih ekstremiteta. Hirurzi po pravilu žele da vide ranu koja zarasta, pokretljivost kuka u očekivanom ranom obimu i dovoljno vremena provedenog u uspravnom položaju da bi bili sigurni da se rizik od ugrušaka smirio. Oko jedne do dve nedelje je uobičajena smernica za jednostavnu primarnu ugradnju veštačkog kuka, što se potvrđuje pojedinačno na Vašem kontrolnom pregledu, a ne utvrđuje unapred za svakog pacijenta.


Organizacija puta od upućivanja do otpusta

Većina stranih pacijenata nam se javi nakon što je lokalni hirurg već preporučio ugradnju veštačkog kuka, često uz listu čekanja dužu od godinu dana. Slanje nedavnog rendgenskog snimka karlice, zajedno sa podacima o već pokušanim terapijama, najkorisnija je stvar koju možete uraditi na početku. To omogućava lekaru da govori o Vašem konkretnom zglobu, a ne o ugradnji veštačkog kuka kao opštoj temi, i da Vam iskreno kaže da li se operacija odnosi na Vaš slučaj i koji pristup verovatno odgovara Vašoj građi. Ovaj prvi pregled dokumentacije je besplatan i ni na šta Vas ne obavezuje.

Po dolasku očekujte standardne analize krvi, anesteziološku procenu, EKG kod većine pacijenata i sva snimanja koja nisu već pregledana na daljinu. Svima koji uzimaju lekove za razređivanje krvi ili imaju dijabetes ovo treba proveriti dovoljno rano pre operacije kako bi se doze bezbedno prilagodile. Većina privatnih bolnica koje leče strane pacijente u Turskoj navodi boravak u bolnici od otprilike dve do četiri noći za jednostavnu primarnu ugradnju veštačkog kuka, a pratilac je po pravilu dobrodošao da ostane sa Vama tokom hospitalizacije, pri čemu je tačan raspored smeštaja najbolje dogovoriti prilikom izrade ponude, a ne saznati pri prijemu.

Pisani otpusni list sa podacima o korišćenom implantatu, njegovoj veličini i preporučenom planu rehabilitacije treba da putuje kući sa Vama u obliku po kome Vaš lekar ili fizioterapeut može odmah da postupi, bez potrebe da prvo kontaktira nekoga u inostranstvu.


Kontakt sa hirurškim timom nakon odlaska kući

Kratka kontrola na daljinu, obično video poziv ili razmena poruka, uobičajena je oko druge i šeste nedelje nakon povratka kući, radi pregleda rane i napretka u pokretljivosti. Lokalna fizikalna terapija u Vašoj zemlji obično može da nastavi isti plan rehabilitacije koji ste započeli u inostranstvu, a deljenje operativnog izveštaja sa tim fizioterapeutom znači da procena ne mora da počinje od nule.

Kada odmah treba otići kod lekara
Crvenilo koje se širi, povišena temperatura, rana koja se otvara ili iz koje curi sadržaj, iznenadni bol u kuku uz promenu položaja ili dužine noge, ili nov bol i otok u listu koji mogu ukazivati na krvni ugrušak. Podaci iz registara pokazuju da su problemi sa ranom i krvni ugrušci vodeći hirurški uzroci ponovnog prijema nakon ugradnje veštačkog kuka, pa svaki od ovih znakova zaslužuje lekarski pregled istog dana, gde god da se nalazite, uz poruku timu u inostranstvu nakon toga, a ne umesto toga.

Problemi dovoljno ozbiljni da zahtevaju ponovni prijem ostaju retki, mada stranica koja tvrdi da se oni nikada ne dešavaju ne bi govorila istinu. Ono što zaista ima značaj kada se vratite kući jednostavnije je od same brige, da li bolnica koja Vas je operisala ostaje dostupna i da li lokalni lekar može bez odlaganja da dobije od tog tima ono što mu je potrebno.


Glavni činioci koji određuju cenu ugradnje veštačkog kuka

Svaku fiksnu cenu navedenu pre nego što specijalista pregleda Vaše snimke uzmite sa izvesnom rezervom. Kod ugradnje veštačkog kuka cena zavisi od izabranih materijala implantata, hirurškog pristupa, toga da li se menja jedan ili oba kuka, broja noći u bolnici i od toga da li se fizikalna terapija i kontrolni pregledi obračunavaju posebno ili su uključeni u paket.

Pitajte u pisanoj formi šta navedena cena uključuje, a šta ne. Operacija i implantat, boravak u bolnici, transferi sa aerodroma, prevođenje i kontrolni pregledi stavke su koje se najčešće pojavljuju u ponudi jedne klinike, a neprimetno nestaju iz ponude druge. Revizijska operacija, ili kuk komplikovan prethodnom fiksacijom preloma ili značajnom displazijom, po pravilu košta više od jednostavnog primarnog slučaja, zbog dodatnog planiranja i dužeg trajanja operacije.

Cena je jedan od glavnih razloga zbog kojih pacijenti traže ortopedsku negu izvan Zapadne Evrope ili Severne Amerike, jer privatno lečenje u Turskoj obično košta znatno manje od uporedive operacije tamo. Univerzitetska bolnica Biruni formira cene svojih paketa tako da hirurški tim, boravak u bolnici i podrška nakon operacije ostanu na istom nivou bez obzira na to iz koje zemlje pacijent dolazi, mada se ništa izvan tog opšteg okvira ne može iskreno navesti dok specijalista zaista ne pregleda Vaše snimke.


Detalji koje vredi potvrditi pre rezervacije

Dobar klinički plan samo je jedna polovina ovakvog puta. Vredi obaviti dva odvojena razgovora pre nego što potvrdite datume.

Klinička pitanja koja treba postaviti

Pitajte direktno koji pristup i koju kombinaciju fiksacije i kliznog para Vaš hirurg preporučuje za Vaš konkretan kuk i zašto, umesto da prihvatite jedan podrazumevani odgovor za sve pacijente. Tim koji je siguran u svoje obrazloženje provešće Vas kroz taj izbor, umesto da ga preleti.

Organizacioni detalji koje treba potvrditi pre rezervacije

Saznajte koliko pratilaca može da putuje sa Vama i potvrdite raspored smeštaja u pisanoj formi, umesto da to ostavite za dogovor pri prijemu. Direktno proverite koje jezike pokriva tim za strane pacijente i posebno pitajte da li se može zatražiti lekarka, ako Vam je to važno. Posebni zahtevi u ishrani, prostorije za molitvu i očekivani rok za izdavanje pozivnog pisma za vizu vredi pomenuti u istom razgovoru, jer bolnica iskusna u radu sa stranim pacijentima treba da ima spremne odgovore na sva tri pitanja.


Često postavljana pitanja

Koliko traje operacija ugradnje veštačkog kuka?
Jednostavna primarna ugradnja veštačkog kuka obično traje od jednog sata do sat i po u operacionoj sali. Kuk sa prethodnim operacijama, neuobičajenom anatomijom ili deformacijom koju treba ispraviti može trajati duže, o čemu će hirurg razgovarati sa Vama unapred.
Koji je hirurški pristup najbolji, zadnji, prednji ili bočni?
Nijedan od tri pristupa nije univerzalno bolji. Svaki odgovara drugačijoj anatomiji i drugačijem hirurškom iskustvu, a objavljena istraživanja pokazala su da su ambulantni troškovi oporavka uglavnom slični kod sva tri. Pristup koji Vaš hirurg najbolje poznaje, primenjen na kuk kome zaista odgovara, obično ima veći značaj od naziva tehnike.
Koliko traje veštački kuk?
Velika istraživanja zasnovana na registrima predviđaju da približno 92 odsto savremenih veštačkih kukova i nakon 30 godina i dalje funkcioniše sa originalnim implantatom. Pojedinačni rezultati zavise od izbora kliznog para, nivoa aktivnosti i kvaliteta kosti, ali savremeni implantati su napravljeni za decenije upotrebe, a ne za unapred određen kraći vek.
Postoji li najbolja životna dob za ugradnju veštačkog kuka?
Ne postoji fiksna granica godina. Hirurzi odmeravaju koliko zglob ograničava svakodnevni život u odnosu na Vaše opšte zdravlje i sposobnost da podnesete anesteziju i rehabilitaciju, a razumni kandidati postoje sa obe strane bilo koje starosne granice koju biste naveli.
Koliko dugo moram da ostanem u Turskoj posle operacije?
Većina hirurga želi da Vas vidi lično bar jednom nakon operacije pre nego što Vam dozvoli let, što minimalni boravak obično stavlja na jednu do dve nedelje. Hirurg potvrđuje tačan datum na Vašem kontrolnom pregledu na osnovu toga kako napreduju rana i Vaša pokretljivost.
Koje pokrete treba da izbegavam posle ugradnje veštačkog kuka?
To uglavnom zavisi od korišćenog hirurškog pristupa. Zadnji pristup obično nosi mere opreza u vezi sa dubokim savijanjem u kuku, prekrštanjem operisane noge i okretanjem stopala ka unutra tokom određenog ranog perioda, dok prednji ili bočni pristup po pravilu nosi manje ograničenja. Vaš hirurški tim će Vam tačno objasniti šta važi za Vas pre nego što napustite bolnicu.

Naučne reference

  1. Pentland V, Thompson Z, Dayimu A, Demiris N, Bohm E, Campbell D. Survivorship of modern total hip replacement to 30 years, systematic review, meta-analysis, and extrapolation of global joint registry data. Lancet. 2026;407(10531):855-866. doi:10.1016/S0140-6736(25)02305-0
  2. Boutros M, Awad G, Hamdan KB, Rubin L, Mansour E. Ceramic-on-ceramic versus polyethylene-based bearings in total hip arthroplasty, a meta-analysis. European Journal of Orthopaedic Surgery and Traumatology. 2026;36(1). doi:10.1007/s00590-026-04825-8
  3. Borazjani R, Ayatizadeh SH, Sattarian M, Moein SA, Mont MA, Kreuzer SW. Quadrangular taper cementless designs are associated with lower risks of postoperative periprosthetic fracture compared with cemented stems and other cementless designs following primary total hip arthroplasty, a systematic review and meta-analysis. The Journal of Arthroplasty. 2026. doi:10.1016/j.arth.2026.01.031
  4. Barton KI, Kooner P, Petis SM, Somerville LE, Marsh JD, Howard JL. There is no difference in outpatient costs within one year post total hip arthroplasty when comparing surgical approach. The Journal of Arthroplasty. 2026;41(9):2593-2598. doi:10.1016/j.arth.2025.12.039
  5. Jain D, Khanna P, K A, Garg N, Batra S, Malhotra R. Length of hospital stay between direct anterior approach and posterior approach in primary total hip arthroplasty. Hip and Pelvis. 2026;38(3):251-256. doi:10.5371/hp.2026.38.3.251
  6. Metoxen AJ, Ferreira AC, Zhang TS, Harrington MA, Halawi MJ. Hospital readmissions after total joint arthroplasty, an updated analysis and implications for value based care. The Journal of Arthroplasty. 2022;38(3):431-436. doi:10.1016/j.arth.2022.09.015
  7. Li J, Zhang X, Zu C, Chen Q, Lian L, Zhu Z. Meta-analysis of PENG+LFCN versus FICB on ERAS related outcomes, postoperative pain, motor function and recovery in hip surgery. Journal of Investigative Surgery. 2026;39(1):2663595. doi:10.1080/08941939.2026.2663595

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Suat BATAR, Ortopedija i traumatologija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve