Pređi na sadržaj
Hronična limfocitna leukemija: simptomi i lečenje
Onkologija

Hronična limfocitna leukemija: simptomi i lečenje

Hronična limfocitna leukemija (HLL) je vrsta raka koja pogađa krv i koštanu srž. Nastaje kada određena vrsta belih krvnih zrnaca koja se zove limfociti raste nenormalno i vremenom se nakuplja.

Limfociti imaju važnu ulogu u imunskom sistemu jer pomažu telu da se bori protiv infekcija. Kod HLL ove ćelije postaju maligne i umnožavaju se na nekontrolisan način. Ipak, za razliku od agresivnih leukemija, HLL obično napreduje sporo.

HLL se smatra hroničnim oboljenjem jer se razvija postepeno i u pojedinim slučajevima ne zahteva hitno lečenje. Mnogi pacijenti žive sa ovom bolešću godinama uz redovno praćenje od strane zdravstvenih stručnjaka.

Simptomi hronične limfocitne leukemije

U ranim fazama HLL često ne izaziva primetne simptome. Neki ljudi je otkriju slučajno tokom rutinskih analiza krvi.

Kada se simptomi jave, mogu obuhvatati sledeće.

  • Stalni umor ili slabost
  • Uvećane limfne žlezde na vratu, ispod pazuha ili u preponama
  • Neobjašnjiv gubitak telesne težine
  • Česte infekcije
  • Povišena temperatura bez vidljive infekcije
  • Noćno znojenje
  • Uvećana slezina, koja može izazvati nelagodnost ili osećaj punoće u trbuhu
  • Lako nastajanje modrica ili krvarenje
  • Nedostatak vazduha u uznapredovalim fazama

Ovi simptomi nastaju zato što se nenormalni limfociti nakupljaju u krvi, koštanoj srži i limfnom sistemu i ometaju normalno stvaranje krvnih ćelija i rad imunskog sistema.

Važno je da se obratite lekaru ako simptomi traju ili se vremenom pogoršavaju.

Uzroci i faktori rizika

Tačan uzrok HLL nije u potpunosti poznat. Bolest nastaje kada u limfocitima dođe do genetskih promena, zbog kojih se oni nenormalno umnožavaju i izbegavaju prirodnu smrt ćelije.

Istraživači smatraju da njenom razvoju može doprineti kombinacija genetskih činilaca i faktora iz okoline.

Faktori rizika

  • Godine života. HLL je češća kod osoba starijih od 60 godina.
  • Porodična istorija. Ako bliski srodnik ima HLL ili drugi rak krvi, rizik je veći.
  • Pol. Muškarci nešto češće obolevaju od HLL nego žene.
  • Izloženost pojedinim hemikalijama. Dugotrajna izloženost određenim industrijskim hemikalijama može povećati rizik.
  • Genetske mutacije. Promene u DNK unutar limfocita imaju ključnu ulogu u nastanku bolesti.

Ipak, kod mnogih osoba kojima se dijagnostikuje HLL ne postoji jasno prepoznatljiv faktor rizika.

Dijagnostika hronične limfocitne leukemije

HLL se obično dijagnostikuje analizama krvi i specijalizovanim laboratorijskim ispitivanjima.

Analize krvi

Kompletna krvna slika (KKS) je često prvi test koji pokazuje nenormalne nalaze. Lekari mogu uočiti sledeće.

  • Veliki broj limfocita
  • Nenormalan broj belih krvnih zrnaca

Ako je nivo limfocita povišen, potrebna su dodatna ispitivanja da bi se dijagnoza potvrdila.

Protočna citometrija

Protočna citometrija je laboratorijski test kojim se analiziraju krvne ćelije da bi se utvrdilo da li su limfociti maligni i da bi se odredile njihove posebne osobine. Ovaj test pomaže u potvrđivanju HLL.

Pregled koštane srži

U nekim slučajevima lekari mogu uraditi biopsiju koštane srži kako bi procenili koliko je bolest uticala na stvaranje krvnih ćelija.

Snimanja

Snimanja kao što su ultrazvuk, CT ili PET mogu se koristiti za sledeće.

  • Procenu uvećanih limfnih žlezda
  • span>Proveru uvećanja slezine
  • Procenu proširenosti bolesti

Genetsko testiranje

Lekari mogu uraditi i genetske i molekularne testove kako bi prepoznali određene mutacije. Ovi nalazi pomažu u odlukama o lečenju i u proceni kako bi bolest mogla da napreduje.

Dijagnoza obično podrazumeva povezivanje nalaza krvi, laboratorijskih ispitivanja i kliničke procene.

Određivanje stadijuma hronične limfocitne leukemije

Posle postavljanja dijagnoze lekari određuju stadijum bolesti. Određivanje stadijuma pomaže da se proceni koliko je rak uznapredovao i da li je lečenje potrebno.

Dva glavna sistema za određivanje stadijuma su sledeća.

  • Rai sistem
  • Binet sistem

Ovi sistemi procenjuju činioce kao što su sledeći.

  • Uvećanje limfnih žlezda
  • Uvećanje slezine
  • Anemija (mali broj crvenih krvnih zrnaca)
  • Mali broj trombocita

HLL u ranom stadijumu možda neće zahtevati hitno lečenje i često se samo redovno prati. Uznapredovali stadijumi obično zahtevaju aktivno lečenje.

Lečenje hronične limfocitne leukemije

Lečenje HLL zavisi od sledećih činilaca.

  • Stadijuma bolesti
  • Simptoma
  • Nalaza analiza krvi i genetskih markera
  • Starosti pacijenta i opšteg zdravstvenog stanja

Nekim pacijentima lečenje nije potrebno u trenutku postavljanja dijagnoze i oni zahtevaju samo redovno praćenje.

Pažljivo praćenje

Ako je HLL stabilna i ne izaziva značajne simptome, lekari mogu preporučiti posmatranje umesto neposrednog lečenja.

Tokom tog perioda radi se sledeće.

  • Redovno se rade analize krvi
  • Fizikalnim pregledima prate se limfne žlezde i slezina
  • Simptomi se pažljivo prate

Lečenje počinje ako bolest napreduje ili ako se simptomi pogoršaju.

Mogućnosti aktivnog lečenja

Lečenje hronične limfocitne leukemije (HLL) nije uvek potrebno odmah nakon postavljanja dijagnoze. Ipak, kada bolest napreduje, izaziva simptome ili pokazuje znake agresivnog toka, aktivno lečenje postaje neophodno.

Izbor lečenja zavisi od nekoliko činilaca, među kojima su sledeći.

  • Stadijum bolesti
  • Genetske mutacije i laboratorijski nalazi
  • Starost pacijenta i opšte zdravstveno stanje
  • Prisustvo simptoma
  • Odgovor na prethodno lečenje (ako ga je bilo)

Danas su mogućnosti lečenja naprednije i više prilagođene pojedincu nego ranije. Lekari obično biraju terapiju na osnovu osobina bolesti i činilaca specifičnih za pacijenta.

Ciljana terapija

Ciljana terapija je jedan od najvažnijih napredaka u lečenju HLL. Umesto da uništavaju sve ćelije koje se brzo dele, kao kod klasične hemioterapije, ciljani lekovi deluju na određene molekule ili puteve koji malignim ćelijama pomažu da prežive i umnožavaju se.

Ovi lekovi blokiraju signale koji leukemijskim ćelijama omogućavaju da rastu i odupiru se smrti.

Uobičajene grupe ciljane terapije su sledeće.

Inhibitori BTK

Ovi lekovi blokiraju protein koji se zove Brutonova tirozin kinaza (BTK), koji ima ključnu ulogu u preživljavanju ćelija HLL. Blokiranjem ovog proteina lek sprečava maligne ćelije da rastu i šire se po telu.

Inhibitori BTK se često uzimaju kao oralni lekovi i primenjuju se kao prva linija lečenja ili kod ponovne pojave bolesti.

Inhibitori BCL-2

BCL-2 je protein koji malignim ćelijama pomaže da izbegnu prirodnu smrt ćelije. Kod HLL je ovaj protein često prekomerno aktivan, a lek deluje tako što obnavlja normalan proces smrti ćelije, pa leukemijske ćelije mogu prirodno da odumru.

Ovi lekovi se često kombinuju sa drugim terapijama radi bolje delotvornosti.

Imunoterapija

Imunoterapija jača ili menja imunski sistem tela tako da može delotvornije da prepozna i uništi maligne ćelije.

Kod HLL imunoterapija najčešće obuhvata sledeće.

Monoklonska antitela

To su antitela napravljena u laboratoriji koja se vezuju za određene proteine na površini leukemijskih ćelija. Kada se vežu, obeležavaju maligne ćelije za uništenje od strane imunskog sistema.

Monoklonska antitela se često primenjuju na sledeće načine.

  • U kombinaciji sa ciljanom terapijom
  • Zajedno sa hemioterapijom
  • Kao deo prve linije lečenja ili lečenja ponovne pojave bolesti

Hemioterapija

Hemioterapija koristi lekove koji uništavaju ćelije koje se brzo dele, uključujući i maligne ćelije.

Kod HLL se hemioterapija ne primenjuje tako često kao ranije jer su ciljane terapije pokazale bolju delotvornost i manje dugoročnih neželjenih dejstava. Ipak, može se primeniti u određenim situacijama.

Hemioterapija se često kombinuje sa sledećim terapijama.

  • Imunoterapija
  • Ciljana terapija

Ovaj kombinovani pristup kod nekih pacijenata poboljšava odgovor na lečenje.

Česta neželjena dejstva hemioterapije su sledeća.

  • Proređivanje ili gubitak kose
  • Umor
  • Mučnina i povraćanje
  • Smanjene vrednosti krvne slike
  • Povećan rizik od infekcija

Kombinovana terapija

Mnogi pacijenti primaju kombinovanu terapiju umesto jednog leka. Kombinovano lečenje može obuhvatati sledeće.

  • Ciljana terapija i imunoterapija
  • Ciljana terapija i kratkotrajna hemioterapija
  • Dva ciljana leka u određenim slučajevima visokog rizika

Cilj kombinovane terapije jeste da se poveća delotvornost lečenja, smanji rizik od otpornosti i poboljša dugoročna kontrola bolesti. Planovi lečenja su u velikoj meri prilagođeni pojedincu na osnovu genetskih markera i napredovanja bolesti.

Transplantacija matičnih ćelija

Transplantacija matičnih ćelija nije uobičajen način lečenja za većinu osoba sa HLL. Ona se obično razmatra samo u određenim slučajevima visokog rizika ili kada bolest ne odgovara na druge terapije.

Pre transplantacije sprovodi se sledeće.

  • Terapija visokim dozama primenjuje se da bi se uništile maligne ćelije
  • Zdrave matične ćelije se daju infuzijom radi obnove koštane srži

Ovaj postupak nosi značajne rizike, uključujući infekcije i imunske komplikacije, pa je namenjen odabranim pacijentima.

Lečenje ponovljene ili refraktarne HLL

Kod nekih pacijenata može doći do ponovne pojave bolesti, što znači da se bolest vraća posle lečenja. Drugi možda neće dovoljno odgovoriti na početnu terapiju (refraktarna bolest).

U tim slučajevima lekari mogu uraditi sledeće.

  • Preći na drugi ciljani lek
  • Primeniti drugu kombinaciju lekova
  • Prilagoditi lečenje na osnovu novih rezultata genetskog testiranja

Napredak savremenih terapija poboljšao je ishode i kod ponovljene HLL.

Potporna nega tokom lečenja

Uz aktivno lečenje raka, potporna nega ima veoma važnu ulogu.

Potporne mere obuhvataju sledeće.

  • Antibiotike ili antivirusne lekove za sprečavanje ili lečenje infekcija
  • Vakcinacije prema preporuci specijalista
  • Transfuzije krvi ako se jave anemija ili mali broj trombocita
  • Faktore rasta koji podstiču stvaranje krvnih ćelija
  • Zbrinjavanje neželjenih dejstava lečenja

Zaključak

Hronična limfocitna leukemija je sporo rastući rak krvi koji uglavnom pogađa starije odrasle osobe. U mnogim slučajevima napreduje postepeno i može da ne zahteva hitno lečenje. Razumevanje bolesti, njenih simptoma i dostupnih mogućnosti lečenja pomaže pacijentima da je uspešno kontrolišu. Redovno praćenje, savremene ciljane terapije i personalizovana medicinska nega znatno su poboljšali preživljavanje i kvalitet života osoba koje žive sa HLL.

Uz ranu dijagnozu i pravilno vođenje bolesti, mnogi ljudi mogu da nastave svakodnevni život uz minimalne promene, uz stalni lekarski nadzor.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Podolog Beste ALTINORDU, Podologija.

Poslednje ažuriranje: