Pređi na sadržaj
Hronična mijeloidna leukemija (HML) i savremene mogućnosti lečenja
Onkologija

Hronična mijeloidna leukemija (HML) i savremene mogućnosti lečenja

Najvažnije u kratkim crtama

  • Hronična mijeloidna leukemija HML je sporo rastući maligni poremećaj krvi i koštane srži.
  • Izaziva je specifična genetska promena poznata kao filadelfija hromozom.
  • HML prvenstveno pogađa bela krvna zrnca i dovodi do njihovog nekontrolisanog rasta.
  • Mnogi pacijenti u ranoj fazi nemaju nikakve simptome.
  • HML napreduje kroz tri faze, hroničnu fazu, akcelerisanu fazu i blastnu fazu.
  • Dijagnostika obuhvata analize krvi, pregled koštane srži i genetsko testiranje.
  • Ciljana terapija inhibitorima tirozin kinaze značajno je poboljšala preživljavanje.
  • Većina pacijenata kod kojih je bolest otkrivena rano može da živi dugo i gotovo normalno.
  • Redovno praćenje je neophodno da bi se potvrdila delotvornost lečenja.

Definicija hronične mijeloidne leukemije

Hronična mijeloidna leukemija je maligna bolest koja pogađa mijeloidne ćelije u koštanoj srži. Mijeloidne ćelije se normalno razvijaju u crvena krvna zrnca, trombocite i određene vrste belih krvnih zrnaca. Kod HML abnormalna genetska promena dovodi do toga da telo stvara previše belih krvnih zrnaca.

Ta abnormalna bela krvna zrnca ne funkcionišu ispravno, nagomilavaju se u krvi i koštanoj srži i ometaju stvaranje zdravih krvnih ćelija.

HML se svrstava u hronične leukemije jer obično napreduje sporo, posebno u ranoj fazi. Po tome se razlikuje od akutnih leukemija, koje napreduju brzo i zahtevaju hitnu intervenciju.

Karakteristika HML je prisustvo specifične genetske promene koja se naziva filadelfija hromozom, abnormalni hromozomski gen poznat kao BCR ABL1, koji dovodi do nekontrolisanog rasta ćelija.

Uzroci hronične mijeloidne leukemije

Tačan razlog zbog kog HML nastaje nije u potpunosti poznat. Ipak, glavni uzrok je jasno utvrđen na genetskom nivou.

Filadelfija hromozom

HML izaziva genetska mutacija koja nastaje kada delovi hromozoma 9 i hromozoma 22 zamene mesta. Taj proces se naziva translokacija. Rezultat je skraćeni hromozom 22, poznat kao filadelfija hromozom.

Ovaj abnormalni hromozom stvara novi gen koji se zove BCR ABL1.

Kako gen BCR ABL1 izaziva HML

Gen BCR-ABL1 stvara abnormalni protein koji deluje kao stalno aktivna tirozin kinaza. Tirozin kinaze normalno kontrolisano regulišu rast ćelija i prenos signala, ali ovaj protein neprekidno šalje signale koji govore krvnim ćelijama da rastu i dele se bez regulacije, istovremeno sprečavajući prirodni proces programirane ćelijske smrti, što omogućava nagomilavanje abnormalnih belih krvnih zrnaca u krvi i koštanoj srži i dovodi do nastanka i napredovanja HML. Ova genetska mutacija se stiče tokom života. Ne nasleđuje se od roditelja i ne može se preneti na decu.

Faktori rizika

Iako tačan okidač često nije poznat, neki faktori mogu povećati rizik.

  • Starije životno doba
  • Muški pol
  • Izloženost visokim dozama zračenja

U većini slučajeva jasan uzrok se ne utvrdi.

Simptomi hronične mijeloidne leukemije

Simptomi se razlikuju u zavisnosti od faze bolesti. Mnogi ljudi u ranoj fazi nemaju simptome i bolest im se otkrije tokom rutinskih analiza krvi.

Česti simptomi

  • Uporan umor
  • Slabost
  • Neobjašnjiv gubitak telesne težine
  • Noćno znojenje
  • Blago povišena telesna temperatura
  • Gubitak apetita

Simptomi zbog uvećane slezine

Slezina se kod HML često uvećava jer filtrira abnormalne krvne ćelije. To može izazvati sledeće tegobe.

  • Bol ili osećaj punoće u gornjem levom delu trbuha
  • Osećaj brze sitosti i posle malih obroka
  • Nelagodnost u trbuhu

Simptomi povezani sa krvnom slikom

Pošto HML ometa normalno stvaranje krvnih ćelija, pacijenti mogu imati sledeće tegobe.

  • Bledu kožu zbog anemije
  • Nedostatak vazduha
  • Česte infekcije
  • Lako stvaranje modrica ili krvarenje

Simptomi često postaju izraženiji kako bolest napreduje.

Detaljan prikaz faza hronične mijeloidne leukemije

HML se razvija kroz tri različite faze. Razumevanje ovih faza je važno jer odgovor na lečenje i prognoza zavise od stadijuma bolesti.

Hronična faza

Hronična faza je najranija i najčešća faza u trenutku postavljanja dijagnoze. Oko 80 do 90 odsto pacijenata dijagnozu dobije u ovoj fazi.

Karakteristike ove faze su sledeće.

  • Broj blastnih ćelija u krvi ili koštanoj srži je manji od 10 odsto.
  • Broj belih krvnih zrnaca je povišen.
  • Simptomi su blagi ili ih nema.
  • Slezina može biti blago uvećana.

Tokom ove faze broj abnormalnih belih krvnih zrnaca je povećan, ali su ona još uvek relativno zrela i delimično funkcionalna. Pacijenti se mogu osećati dobro ili imati samo blag umor.

Lečenje inhibitorima tirozin kinaze u ovoj fazi je veoma delotvorno. Većina pacijenata postiže dobru kontrolu bolesti i uz odgovarajuću terapiju može da živi mnogo godina.

Uz pravilno lečenje mnogi pacijenti ostaju u hroničnoj fazi neograničeno dugo.

Akcelerisana faza

Akcelerisana faza nastupa kada bolest postane agresivnija i počne da napreduje.

Karakteristike akcelerisane faze su sledeće.

  • Blastne ćelije čine 10 do 19 odsto ćelija krvi ili koštane srži.
  • Broj belih krvnih zrnaca teže se kontroliše.
  • Broj trombocita može biti veoma visok ili veoma nizak.
  • Simptomi se pogoršavaju.
  • Uvećanje slezine se povećava.

Pacijenti mogu imati izraženiji umor, gubitak telesne težine, povišenu temperaturu i nelagodnost u trbuhu. Zbog ovih promena bolest postaje otpornija na lečenje.

Lečenje postaje složenije, a lekari mogu promeniti lekove ili razmotriti intenzivnije mogućnosti.

Bez odgovarajućeg lečenja akcelerisana faza može preći u blastnu fazu.

Blastna faza ili blastna kriza

Blastna faza je najuznapredovaliji i najopasniji stadijum HML. Podseća na akutnu leukemiju.

Karakteristike blastne faze su sledeće.

  • Blastne ćelije čine 20 odsto ili više ćelija krvi ili koštane srži.
  • Razvijaju se teški simptomi.
  • Funkcija koštane srži je ozbiljno narušena.

U ovom stadijumu nezrela bela krvna zrnca koja se nazivaju blasti brzo se umnožavaju i potiskuju zdrave ćelije. To dovodi do sledećih stanja.

  • Teška anemija
  • Ozbiljne infekcije
  • Obilna krvarenja
  • Bol u kostima
  • Izrazit umor

Blastna faza je opasna po život i zahteva hitno lečenje. Mogu biti potrebni intenzivna hemioterapija, prilagođavanje ciljane terapije ili transplantacija matičnih ćelija.

Cilj lečenja u ovom stadijumu je da se bolest vrati u hroničnu fazu i ponovo stavi pod kontrolu.

Dijagnostika hronične mijeloidne leukemije

Rano otkrivanje ima ključnu ulogu u poboljšanju ishoda lečenja i dugoročnoj kontroli bolesti.

Kompletna krvna slika

Kompletna krvna slika je obično prva analiza koja se radi. Često pokazuje sledeće nalaze.

  • Značajno povišen broj belih krvnih zrnaca
  • Smanjen broj crvenih krvnih zrnaca
  • Abnormalan broj trombocita

Ovakva odstupanja bude sumnju i zahtevaju dalje ispitivanje.

Razmaz periferne krvi

Kod ove analize laboratorijski stručnjak pregleda uzorak krvi pod mikroskopom da bi uočio abnormalna ili nezrela bela krvna zrnca. Povećan broj blasta ili atipičnih ćelija ide u prilog dijagnozi i pomaže u proceni aktivnosti bolesti.

Biopsija koštane srži

Pregled koštane srži potvrđuje dijagnozu i daje važne podatke o napredovanju bolesti. Lekarima omogućava sledeće.

  • Merenje procenta blastnih ćelija
  • Određivanje faze bolesti
  • Procenu građe koštane srži i stepena zahvaćenosti

Citogenetsko testiranje

Citogenetska analiza se sprovodi radi otkrivanja hromozomskih abnormalnosti, pre svega prisustva filadelfija hromozoma, koji je karakterističan za HML.

Molekularno testiranje

Testiranje lančanom reakcijom polimeraze (PCR) otkriva i meri nivo gena BCR-ABL1. Ova analiza je neophodna ne samo za potvrdu dijagnoze, već i za praćenje toga koliko dobro pacijent vremenom odgovara na lečenje.

Lečenje hronične mijeloidne leukemije

Lečenje hronične mijeloidne leukemije HML usmereno je na blokiranje abnormalnog proteina koji izaziva nekontrolisani rast belih krvnih zrnaca. Zahvaljujući savremenim ciljanim terapijama, većina pacijenata može postići dugoročnu kontrolu bolesti, posebno kada se dijagnoza postavi u hroničnoj fazi.

Inhibitori tirozin kinaze

Inhibitori tirozin kinaze, poznati kao TKI, predstavljaju prvu liniju lečenja HML. Ovi lekovi deluju na abnormalni protein BCR-ABL1 koji nastaje zbog filadelfija hromozoma.

Često korišćeni TKI lekovi su sledeći.

  • Imatinib
  • Dasatinib
  • Nilotinib
  • Bosutinib
  • Ponatinib

Ovi lekovi se uzimaju oralno i veoma su delotvorni u normalizaciji krvne slike i smanjenju broja leukemijskih ćelija. Većina pacijenata odgovara veoma dobro, posebno u ranoj fazi bolesti.

Praćenje odgovora na terapiju

Redovne analize krvi i molekularno testiranje neophodni su za merenje nivoa BCR ABL1 i potvrdu da lečenje deluje. Praćenje pomaže da se rezistencija otkrije rano i omogućava lekarima da po potrebi prilagode terapiju.

Postupanje kod rezistencije

Ako bolest ne odgovara na novi TKI, lekari mogu preći na drugi lek. Testiranje na mutacije može pomoći u izboru leka.

Transplantacija matičnih ćelija

Transplantacija matičnih ćelija može se razmotriti kod pacijenata koji ne odgovaraju na više lekova ili kod kojih bolest pređe u uznapredovale faze. Ova mogućnost nosi veće rizike i namenjena je odabranim slučajevima.

Ciljevi lečenja

Glavni ciljevi lečenja su sledeći.

  • Vraćanje krvne slike u normalu
  • Smanjenje ili uklanjanje merljivih leukemijskih ćelija
  • Sprečavanje prelaska u akcelerisanu ili blastnu fazu
  • Održavanje dugotrajne remisije

Uz ranu dijagnozu i odgovarajuću terapiju većina pacijenata sa HML može da živi dugo i gotovo normalno.

Zaključak

Hronična mijeloidna leukemija je sporo rastući maligni poremećaj krvi koji izaziva specifična genetska mutacija poznata kao filadelfija hromozom. Napreduje kroz tri faze, hroničnu fazu, akcelerisanu fazu i blastnu fazu.

Hronična faza se najlakše leči i najmanje je opasna. Akcelerisana faza ukazuje na napredovanje bolesti i zahteva pažljivo vođenje lečenja. Blastna faza je agresivna i opasna po život.

Savremene ciljane terapije pretvorile su HML u stanje kojim se kod većine pacijenata može upravljati. Uz ranu dijagnozu, odgovarajuće lečenje i redovne kontrole, mnogi ljudi sa HML mogu živeti dugo i produktivno.

Razumevanje faza, simptoma i mogućnosti lečenja osnažuje pacijente da aktivno učestvuju u sopstvenoj nezi i poboljšava ukupne ishode.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Mehmet Alper ÖZTÜRK, Opšta hirurgija.

Poslednje ažuriranje: