Alogena transplantacija koštane srži
Alogena transplantacija koštane srži procenjuje se u poređenju sa alternativom, nikada sama za sebe. Ovaj vodič iznosi dve procene koje odlučuju, verovatnoću da se bolest vrati bez transplantacije i verovatnoću da sama transplantacija dovede do smrti, a zatim pokazuje šta utiče na svaku od njih, od genomske klasifikacije i testiranja rezidualne bolesti do indeksa rizika bolesti, skora komorbiditeta, tipa donora i životnog doba.
O ovom odeljenju
Hrabrost nije promenljiva. Dva broja jesu, i oba se mogu proceniti pre nego što iko na bilo šta pristane.
Prvi broj pita koliko je verovatno da će se bolest vratiti ako nemate transplantaciju. Drugi broj računa verovatnoću da vas transplantacija ubije iz razloga koji nemaju veze sa bolešću, a sve ostalo, potraga za donorom, kondicioniranje, godina dana poseta klinici, proizlazi iz toga koji je od ta dva broja veći. Metaanaliza 24 ispitivanja i 6.007 pacijenata pokazala je da je kod jedne cele rizične grupe prvi broj već dovoljno mali da transplantacija pogoršava stvari.
Dva broja
Porodice čuju reč transplantacija i posegnu za jezikom hrabrosti. Lekari posegnu za računicom. Računica prolazi bolje.
Alogena transplantacija koštane srži zamenjuje bolestan krvni i imunski sistem darovanim. Ona leči bolesti koje nikakva količina hemioterapije ne izleči, i to čini mehanizmom koji takođe oštećuje ljude, ponekad trajno a ponekad sa smrtnim ishodom. Ta kombinacija znači da se lečenje ne može procenjivati samo za sebe, pa se mora procenjivati u poređenju sa alternativom, pacijent po pacijent, a poređenje se svodi na dve procene koje svaki kompetentan hematološki tim može da napravi za nedelju dana. Koliko je verovatno da se ova bolest vrati bez transplantacije. Koliko je verovatno da ova transplantacija ubije ili onesposobi nekoga ko bi inače živeo. Nijedna procena nije potpuno tačna. Obe su daleko bolje od nagađanja, i obe su proučavane na desetinama hiljada ljudi, što znači da razgovor koji je pred Vama nije skok u veru nego poređenje opcija sprovedeno pod pritiskom vremena.
Ova stranica prolazi kroz oba broja, kroz ono što na njih utiče i kroz to šta činiti kada ispadnu bliski jedan drugom.
Pitanje ispod pitanja
Pacijenti pitaju da li će transplantacija uspeti. Tim odgovara na uže pitanje, a to je da li transplantacija daje više preživelih nego izostanak transplantacije kod ljudi koji liče na Vas.
Broj jedan, šta se dešava bez transplantacije
Sve ovde dolazi od bolesti. Njena genetika, kako je odgovorila na prvi ciklus hemioterapije, da li osetljivo testiranje i dalje nalazi bolest kada srž izgleda čisto, i koliko se puta već vraćala, a za neke bolesti i neke genetike taj broj je mali. Za druge se približava izvesnosti.
Broj dva, koliko transplantacija košta
Sve ovde dolazi od Vas. Životno doba, srce, pluća, jetra, bubrezi, prethodno lečenje, infekcije koje nosite, tip dostupnog donora i planirani intenzitet kondicioniranja. To se prikazuje kao mortalitet bez relapsa, što je verovatnoća umiranja od procedure umesto od maligne bolesti, a u savremenim serijama kreće se od ispod jedan prema deset do više od jedan prema tri.
Kada računica kaže ne
Najkorisnija u toj metaanalizi jeste grupa koja nije dobila ništa.
Za akutnu mijeloidnu leukemiju dobrog rizika u prvoj remisiji, hazard relapsa ili smrti uz transplantaciju iznosio je 1,06, a hazard smrti 1,07. Oba intervala poverenja prelazila su preko jedinice. Transplantacija tim pacijentima nije pomogla, a nosila je svaki rizik koji transplantacija nosi, zbog čega ih savremena praksa zadržava na hemioterapiji i čuva transplantaciju u rezervi za relaps koji se možda nikada neće dogoditi.
Pročitajte to dvaput, jer ide protiv instinkta. Intuicija da agresivnije lečenje mora biti sigurnije lečenje ovde je pogrešna na merljiv način. Transplantacija ponuđena nekome čija se bolest verovatno ne bi vratila nije bonus. Ona oduzima.
Potpuno ista logika važi obrnuto za bolest visokog rizika, gde odbijanje transplantacije radi izbegavanja njenog ranog mortaliteta menja vidljiv rizik za veći nevidljiv. Obe greške se dešavaju. Druga greška se dešava češće, a prva više boli kada se gleda.
Reči iz izveštaja
Prepiska o transplantaciji puna je skraćenica, pa evo onih koje su važne, redom kojim ćete ih sretati.
Alogena znači da ćelije potiču od druge osobe, što je cela tema ove stranice. Autologna znači da su Vaše sopstvene ćelije prikupljene i vraćene, i to je drugačija procedura sa drugačijim rizicima. Kondicioniranje znači hemioterapiju, ponekad uz zračenje, koja se daje pre nego što stignu donorske ćelije. Nulti dan označava dan kada se one daju, a svaki drugi dan broji se od njega. Prihvatanje grafta imenuje dan kada nova srž počinje da proizvodi krvne ćelije. GVHD označava bolest grafta protiv domaćina, kada donorski imunski sistem napada osobu kojoj je dat, a nRM označava mortalitet bez relapsa, što je drugi od dva broja na kojima je izgrađena ova stranica. MRD označava merljivu rezidualnu bolest, odnosno leukemiju koju osetljivo testiranje nalazi kada mikroskop ne može. HLA obuhvata proteine tkivnog tipa koji odlučuju koliko se dobro donor podudara. Haploidentičan opisuje srodnika koji se podudara tačno na polovini, što po definiciji važi za svakog roditelja i svako dete. A indeks rizika bolesti i indeks komorbiditeta dva su sistema bodovanja koji sve ovo pretvaraju u nešto što možete porediti.
Šta je sekvenciranje uradilo prvom broju
Donedavno je prvi broj uglavnom poticao iz broja hromozoma. Tri pregrade, povoljna, srednja i nepovoljna, i velika srednja pregrada koja nikome nije govorila mnogo.
Studija na 1.540 pacijenata lečenih u tri prospektivna ispitivanja sekvencirala je 111 gena povezanih sa malignim bolestima i našla 5.234 drajverske mutacije u 76 gena ili genomskih regiona. Osamdeset šest odsto pacijenata nosilo je dve ili više drajverskih mutacija. Obrasci istovremenih mutacija razvrstali su kohortu u jedanaest klasa sa različitim ishodima, a efekat bilo koje pojedinačne mutacije često se menjao u zavisnosti od toga šta je stajalo pored nje.
Ta poslednja rečenica je važna, jer mutacija koja sama po sebi predviđa dobar ishod može predvideti loš u određenom društvu, što znači da je nalaz koji nabraja mutacije bez tumačenja njihovih kombinacija samo polovina nalaza.
Jedanaest klasa umesto tri
Jedanaest klasa nije toliko zamenilo stare rizične grupe koliko je razbilo srednju, a tu je sedela većina pacijenata i tu je odluka o transplantaciji bila najteža.
Zašto je ovo važno uz postelju bolesnika
Tri klase bile su nove. Leukemija pokretana mutacijama u regulatorima hromatina ili splajsinga RNK činila je osamnaest odsto pacijenata. Leukemija koja nosi mutacije TP53, dobitke i gubitke celih hromozoma, ili oboje, činila je trinaest odsto. Obe te grupe prolazile su loše, a mutacije koje definišu klasu sabirale su svoje efekte umesto da se preklapaju, pa je za pacijenta koji se nalazi u bilo kojoj od njih verovatnoća povratka bolesti posle same hemioterapije dovoljno visoka da računica obično govori u prilog transplantaciji čak i kada drugi broj nije povoljan. Za pacijenta sa mutiranim NPM1 i odgovarajućim društvom oko njega može važiti suprotno. Nalazi hromozoma ne pokazuju ništa od toga, a jedinica koja nije sekvencirala Vašu srž procenjuje prvi broj instrumentom koji je zastareo negde oko 2016.
Test koji najviše pomera broj
Genetika opisuje bolest sa kojom ste počeli. Merljiva rezidualna bolest opisuje bolest koju i dalje imate.
Šta on menja
Srž koja pod mikroskopom izgleda čisto i dalje može nositi jednu leukemijsku ćeliju na deset hiljada, a protočna citometrija ili molekularni test će je naći. Pacijenti koji očiste taj test imaju daleko ređe relapse od pacijenata koji ga ne očiste, unutar iste genetske rizične grupe i istog lečenja, što znači da pozitivan test oštro podiže prvi broj i može graničnu odluku pretvoriti u jasnu, dok negativan test može učiniti suprotno. Praktično uputstvo je jednostavno. Saznajte da li je test urađen, šta je pokazao i da li je odgovor uopšte promenio nečiji plan. U velikom broju centara on se uopšte ne radi, a odluka doneta bez njega donosi se na starijim informacijama nego što pacijent misli.
Indeks rizika bolesti
Neko je na kraju morao sve ovo da pretvori u jedan uporediv broj, i to je ono što indeks rizika bolesti radi. On uzima dijagnozu i status bolesti u trenutku transplantacije i razvrstava pacijente u četiri grupe. Istraživači su ga testirali na 13.131 osobi prijavljenoj američkom registru koje su transplantirane između 2008. i 2010. Dvogodišnje preživljavanje kretalo se od 64 odsto u najnižoj grupi do 24 odsto u najvišoj, a što je još važnije, indeks je bio najjači pojedinačni prediktor u analizi i zadržao je svoju snagu bez obzira na životno doba pacijenta, intenzitet kondicioniranja, izvor grafta ili tip donora. Prerađena verzija napravljena na nasumično izabranoj grupi za obuku od 9.849 pacijenata potom je predviđala bolje od originalne kod preostalih 3.282. Taj detalj je važan jer skor koji preživi deljenje, ponovno prilagođavanje i ponovno testiranje na ljudima koje nikada nije video jeste skor koji možete citirati pacijentu bez nelagode.
Šta indeks ne zna
Nijedan skor ne opisuje pacijenta. Indeks rizika bolesti napravljen je pre rutinskog sekvenciranja i pre nego što je testiranje merljive rezidualne bolesti postalo uobičajeno, pa prvu remisiju tretira kao prvu remisiju bez obzira na to da li je srž zaista prazna.
Dve osobe mogu završiti u istoj grupi a suočavati se sa stvarno različitim izgledima, jedna nosi mutaciju TP53 i pozitivan nalaz protočne citometrije, druga nosi mutirani NPM1 i čist nalaz. Dobar tim koristi grupu kao polaznu poziciju a zatim naglas raspravlja sa njom, pred Vama, koristeći nalaz sekvenciranja i rezultat rezidualne bolesti, dok je tim koji navede grupu i tu stane pomešao istraživački instrument sa odlukom.
Dva skora jedan pored drugog
Oba broja sada iza sebe imaju objavljen sistem bodovanja. Da ih vidite jedan pored drugog najbrži je način da shvatite šta se u razgovoru zapravo meri.
Na uskim ekranima ova tabela se pomera bočno. Prevucite da biste došli do svake kolone.
| Grupa | Dvogodišnje preživljavanje | Ko otprilike spada ovde |
|---|---|---|
| Nizak | 64 odsto | Indolentna bolest ili prva remisija kod bolesti sa povoljnom biologijom |
| Srednji | Oko polovine | Najveća grupa, obuhvata većinu akutnih leukemija u prvoj remisiji |
| Visok | Oko trećine | Uznapredovala bolest, druga remisija ili agresivna biologija |
| Veoma visok | 24 odsto | Bolest koja nije u remisiji u trenutku transplantacije |
Drugi skor radi drugačije, jer umesto da ocenjuje bolest on ocenjuje osobu, dodavanjem bodova za probleme sa organima za koje je već pokazano da povećavaju verovatnoću umiranja od procedure.
Na telefonu ova tabela klizi levo i desno. Prevucite je da biste videli drugu kolonu.
| Šta je testirano | Šta je dobijeno |
|---|---|
| Proučavani pacijenti | 8.115 alogenih i 11.652 autologne prve transplantacije prijavljene širom Sjedinjenih Država između 2007. i 2009. |
| Efekat na mortalitet bez relapsa | Rastući skorovi bili su nezavisno povezani sa rastućim rizikom, sa vrednošću verovatnoće ispod 0,0001 |
| Gde se nalazi skok | Skor tri ili više povećavao je rizik u svakoj podgrupi, kroz dijagnoze, uzraste i intenzitete kondicioniranja |
| Gde nije | Skorovi jedan i dva ponašali su se kao nula kod dece i kod ljudi kojima je dato kondicioniranje nižeg intenziteta |
Kako se pravilno čita skor komorbiditeta
Skorovi se pogrešno čitaju u dva pravca, i oba pravca štete ljudima.
Šta pitati kada Vam daju broj
Saznajte koja su stanja uračunata i koliko je bodova svako doprinelo, jer je lista javna i imate pravo da je proverite. Pitajte koja se od njih mogu popraviti pre nego što kondicioniranje počne, pošto se preopterećenje gvožđem, loše kontrolisan dijabetes, nelečena zubna infekcija i gubitak kondicije mogu menjati, a zatim pitajte koji je mortalitet bez relapsa sama jedinica videla na sto dana i na godinu dana kod pacijenata sa Vašim skorom, a ne šta kaže literatura. I pitajte da li je skor promenio plan, jer je skor koji je izračunat pa zanemaren samo papirologija.
Životno doba je prestalo da bude prepreka
Veći deo istorije ovog lečenja broj na izvodu iz matične knjige rođenih završavao je razgovor. Šezdeset je služilo kao granica, zatim šezdeset pet. Granica se pomerila zato što se promenilo kondicioniranje, a ne zato što su se promenili pacijenti.
Šta se dogodilo sa onima preko sedamdeset
- Između 2000. i 2013. godine 1.106 odraslih starosti sedamdeset godina ili više imalo je prvu alogenu transplantaciju u 103 američka centra.
- Te transplantacije su sa jedne na hiljadu svih alogenih transplantacija u 2000. porasle na 3,85 odsto u 2013, što je tridesetostruka promena u tome kome se one nude.
- Dvogodišnje preživljavanje poraslo je sa 26 odsto u ranijem periodu na 39 odsto u kasnijem, a preživljavanje bez progresije poraslo je sa 22 odsto na 32 odsto.
- Dvogodišnji mortalitet povezan sa transplantacijom ostao je tamo gde je bio, između 33 i 35 odsto, i nije se nimalo poboljšao tokom tog perioda.
- U savremenoj polovini serije, skor komorbiditeta tri ili više, graft iz krvi pupčanika i kondicioniranje punog intenziteta svaki su nezavisno predviđali lošije preživljavanje.
Kako to pošteno pročitati
Dobitak u preživljavanju došao je od boljeg izbora pacijenata i od ređih relapsa, a ne od toga što je procedura postala bezbednija. Jedna od tri osobe transplantirane posle sedamdesete i dalje je umirala od transplantacije umesto od bolesti, a ta brojka je stajala na mestu trinaest godina, pa je ispravan zaključak da odabrane ljude preko sedamdeset treba razmotriti, što su autori i napisali, i da biti razmotren nije isto što i biti pogodan. Svako preko sedamdeset kome je rečeno da ga životno doba isključuje dobio je zastarelu informaciju. Ako Vam je neko rekao da životno doba više nije važno, to je pogrešno u drugom pravcu.
Skorovi napravljeni posle ta dva
Oba gornja skora imaju poznate slabosti, a dve istraživačke grupe pokušale su da ih isprave kombinujući ono što svaki od njih meri.
Istraživači u Japanu uzeli su 2.344 osobe transplantirane u prvoj remisiji akutne mijeloidne leukemije, podelili ih na skup za obuku i skup za validaciju i napravili indeks od pet stavki, koristeći životno doba, pol, funkcionalni status, skor komorbiditeta i tip donora. Primenjen na pacijente iz validacije, razdvojio je dvogodišnji mortalitet bez relapsa na četiri nivoa od 11, 16, 27 i 33 odsto. Njegova diskriminacija iznosila je 0,67. Evropski skor postigao je 0,60, a indeks komorbiditeta korišćen sam postigao je 0,57.
Evropski istraživači uradili su nešto slično kod 812 pacijenata sa transplantacijom smanjenog intenziteta u prvoj remisiji, uzevši najjače stavke iz oba postojeća skora i dodavši status citomegalovirusa kod donora i primaoca, a njihove tri rizične grupe imale su dvogodišnji mortalitet bez relapsa od 8 odsto, 17 odsto i 38 odsto. Tako širok raspon, unutar grupe pacijenata koji su svi na papiru izgledali uglavnom slično, najjasniji je argument za formalno bodovanje ljudi umesto za procenjivanje preko stola.
Kako se radi računica
Stavljanje oba broja na sto istovremeno daje razgovoru oblik.
- Zapišite verovatnoću da se bolest vrati u roku od dve godine bez transplantacije, koristeći genetiku, test rezidualne bolesti i broj remisije. Nazovite to prvom brojkom.
- Zapišite verovatnoću umiranja od transplantacije u roku od dve godine, koristeći skor komorbiditeta, životno doba, tip donora i planirano kondicioniranje. Nazovite to drugom brojkom.
- Uporedite ih i zapamtite da relaps posle hemioterapije nije automatski smrtonosan, pa je prva brojka rizik povratka bolesti, a ne rizik umiranja od nje.
- Pitajte šta se dešava sa obe brojke ako čekate. Neke bolesti postaju teže za transplantaciju sa svakim mesecom. Neke se uopšte ne menjaju.
- Pitajte šta se dešava sa obe brojke uz drugog donora, drugi intenzitet kondicioniranja ili osam nedelja prethodnog poboljšanja kondicije, jer je svaka od tih stvari poluga koju neko može povući.
- Zatim odlučite, znajući da tamo gde su dve brojke bliske dokazi prestaju da daju odgovor i Vaše sopstvene želje opravdano preuzimaju odlučivanje.
Nikoga ne treba tražiti da pristane na ovo pre nego što je video te dve brojke zapisane.
Prva remisija ili druga
Rasprave na sastanku o transplantaciji vrte se oko toga kada daleko više nego oko toga da li.
Argumenti za svaku opciju
Transplantacija u prvoj remisiji zahvata bolest kada je najkontrolisanija, kada efekat grafta protiv leukemije ima najmanje posla i kada je pacijent u najboljoj kondiciji. Čekanje drži transplantaciju u rezervi, potpuno izbegava njene rizike za pacijente koji bi ionako bili izlečeni i dopušta da druga remisija dokaže da se bolest uopšte još može kontrolisati. Metaanaliza transplantacija u prvoj remisiji rešava pitanje za dva kraja spektra rizika a sredinu ostavlja zaista otvorenom, zbog čega dva iskusna hematologa mogu gledati istog pacijenta srednjeg rizika i doći do suprotnih zaključaka a da nijedan od njih nije nemaran. Tamo gde se to dogodi, test rezidualne bolesti razrešava nerešeno, a tamo gde test nije urađen rasprava se nastavlja bez novih informacija.
Sat koji otkucava za donora
Odluka o transplantaciji nije isto što i mogućnost da se ona izvede, jer donor mora da postoji, da pristane, da prođe medicinsku procenu i da stigne u prostoriju za prikupljanje ćelija, a svaka od tih stvari uzima vreme koje bolest ne daje nužno.
Oslušnite rečenicu koja kaže da je pretraga u toku i da će plan biti finalizovan kada se ona završi. Ta rečenica treba da Vas umiri. Ćutanje o tome koje nedelje stiže odgovor ne treba.
Priprema kondicije za transplantaciju
Nekoliko stvari koje podižu drugi broj može se smanjiti, a prozor za njihovo snižavanje jesu nedelje između odluke i kondicioniranja. Preopterećenje gvožđem od ponovljenih transfuzija oštećuje jetru i srce i odgovara na lečenje. Zubna infekcija izaziva probleme kasnije, a nalazi se za jedno popodne. Šećer u krvi koji je kroz mesece kortikosteroida odlutao naviše vraća se dole kada neko obrati pažnju. Gubitak kondicije nakon šest nedelja u bolničkom krevetu odgovara na hodanje, a hodanje je najjeftinija stvar na ovoj stranici, i pušenje mora da prestane, a prestanak dve nedelje pre kondicioniranja bolji je od prestanka nedelju dana posle otpusta. Ništa ovde ne pretvara skor pet u skor jedan. Ono što čini jeste da zaustavlja pomeranje skora naviše dok svi čekaju donora, a kod graničnog pacijenta povremeno pomeri odluku. Ništa od toga nije blistav posao i sve je jeftino, a to je kombinacija zbog koje lečenje obično biva prenebregnuto u oblasti punoj skupih intervencija. Neko iz tima treba da bude zadužen za tu listu i da je štiklira, jer posao koji pripada svima ne pripada nikome.
Šta nijedan skor ne sadrži
Svaki broj na ovoj stranici opisuje populacije. Vi ostajete jedna osoba, a nekoliko stvari koje će odlučiti kako će ovo proći kod Vas niko nikada nije bodovao.
Promenljive koje se ne boduju
Da li neko može da živi sa Vama četiri meseca. Da li Vaše domaćinstvo preživljava nestanak jedne plate. Da li imate zajednički drugi jezik sa medicinskim sestrama koje će Vam objašnjavati stvari u tri ujutru. Da li najbliža bolnica Vašem domu može da zbrine febrilnog pacijenta posle transplantacije u dva u nedelju, ili da li ste osoba kojoj je dugo opasno lečenje lakše podneti nego dugo neizvesno čekanje, ili obrnuto. Ništa od ovoga ne spada u meka razmatranja dodata na kraju radi potpunosti. One menjaju ishode, odlučuju da li neko stigne do sto pregleda u klinici i pripadaju razgovoru u istom trenutku kada i odnosi hazarda, a ne posle.
Objavljene brojke
Ispod se nalaze brojke navedene na ovoj stranici, sa populacijom iz koje svaka potiče, tako da ono što Vam tim kaže ima sa čime da se uporedi.
Povucite ovu tabelu bočno na malom ekranu da biste došli do sve tri kolone.
| Šta je mereno | Prijavljena brojka | Kod koga |
|---|---|---|
| Relaps ili smrt uz transplantaciju, loš rizik | Hazard 0,69 | 24 prospektivna ispitivanja, 6.007 odraslih u prvoj remisiji |
| Relaps ili smrt uz transplantaciju, srednji rizik | Hazard 0,76 | Ista objedinjena analiza |
| Relaps ili smrt uz transplantaciju, dobar rizik | Hazard 1,06 | Ista objedinjena analiza, interval poverenja prelazi jedinicu |
| Dvogodišnje preživljavanje, najniža grupa rizika bolesti | 64 odsto | 13.131 pacijent iz registra transplantiran od 2008. do 2010. |
| Dvogodišnje preživljavanje, najviša grupa rizika bolesti | 24 odsto | Ista kohorta iz registra |
| Pacijenti koji nose dve ili više drajverskih mutacija | 86 odsto | 1.540 pacijenata sekvenciranih na 111 gena povezanih sa malignim bolestima |
| Dvogodišnji mortalitet bez relapsa, indeks sa četiri nivoa | 11, 16, 27 i 33 odsto | 2.344 pacijenta transplantirana u prvoj remisiji |
| Dvogodišnji mortalitet bez relapsa, smanjeni intenzitet | 8, 17 i 38 odsto | 812 pacijenata transplantiranih u prvoj remisiji |
| Dvogodišnje preživljavanje preko sedamdeset godina | 26 odsto uz porast na 39 odsto | 1.106 pacijenata, raniji prema kasnijem periodu |
| Dvogodišnji mortalitet povezan sa transplantacijom preko sedamdeset | 33 do 35 odsto | Ista serija, nepromenjen tokom trinaest godina |
Svaka brojka tamo potiče iz populacije i nijedna ne predviđa ništa za jednu osobu.
Šta drugo mišljenje treba da sadrži
Druga mišljenja u ovoj oblasti na glasu su kao učtiva prepričavanja prvog. Korisno mišljenje izgleda drugačije. Počinje grupom rizika bolesti i time koji ju je nalaz sekvenciranja tu smestio. U njega spada i to da li je test rezidualne bolesti urađen, šta je pokazao i šta bi se promenilo kada bi se ponovio, zajedno sa procenom mortaliteta bez relapsa datom kao raspon i skorom komorbiditeta koji je tu procenu dao. Zatim dolaze donori, odnosno koji su realno dostupni i koliko bi svaki trajao. Potom jasna izjava o tome da li recenzent prihvata plan koji je već pred Vama, a tamo gde se ne slaže, šta bi umesto toga uradio i zašto. Sve to zapisano, jer se odluka o transplantaciji preispituje tri ili četiri puta od strane ljudi koji prvi put nisu bili u prostoriji, a razgovor koji niko nije zabeležio jeste razgovor koji se mora voditi ponovo iz početka.
Naše mišljenje stiže u pisanoj formi i ne košta ništa. Tamo gde se slaže sa planom koji već imate, to i kaže i preporučuje da ostanete tamo gde jeste.
Kada je odgovor ne
Ponekad računica ispadne protiv transplantacije, a razgovor koji sledi vodi se loše češće nego bilo koji drugi razgovor u ovoj oblasti.
Ne može značiti nekoliko različitih stvari i one nisu zamenljive. Može značiti da je bolest dovoljno povoljna da bi transplantacija oduzimala umesto da dodaje, što je dobra vest saopštena u zbunjujućem tonu. Može značiti da je drugi broj danas previsok a da za osam nedelja možda neće biti, što je odlaganje a ne odbijanje, ili može značiti da bolest nije dovoljno kontrolisana da bi transplantacija izdržala, u kom slučaju je sledeći korak lečenje usmereno na postizanje kontrole pa ponovno postavljanje pitanja. Ili može značiti da ništa dostupno verovatno neće delovati, što je najteža verzija i ona koja zaslužuje najviše vremena i najjasniji jezik. Svako kome je rečeno ne ima pravo da zna koje mu je od ta četiri ne rečeno, a porodica koja ode a da to ne zna provešće mesece verujući da su zatvorena vrata koja su samo bila pridržana datumom.
Između odluke i nultog dana
Kada se jednom kaže da, teče utvrđen redosled, a poznavanje njegovog oblika sprečava da čekanje liči na nerad.
- Potvrda i obrada donora, paralelno sa lečenjem koje drži bolest pod kontrolom.
- Potpuna procena organa. Pregled srca, plućna funkcija, laboratorija bubrega i jetre, virusna serologija, stomatološki pregled i sveži uzorak srži.
- Razgovor o plodnosti, koji se mora voditi pre kondicioniranja, a nikada posle njega, i koji je korak koji se najčešće preskače kada stvari idu brzo.
- Postavljanje centralnog katetera, obično nekoliko dana pre nego što kondicioniranje počne.
- Samo kondicioniranje, koje traje negde između nedelju dana i dva dana pre nultog dana, zavisno od režima.
- Zatim ćelije, koje stižu kao kesa na stalku za infuziju i daju se tokom sat ili dva, bez ičeg dramatičnog u tom danu.
Šta srediti dok to teče
Smeštaj za pratioca, prihode i bolovanje, ko se brine o deci ili roditeljima i ko ima punomoćje ako neko vreme ne budete mogli da odlučujete, a porodice koje te stvari urede tokom nedelja čekanja lakše podnose sto dana koji slede nego porodice koje ih uređuju u hodniku.
Šta porodica odlučuje
Jedna osoba pristaje na transplantaciju. Više ljudi je proživljava.
Obaveze koje niko ne nabraja
Pratioci moraju biti prisutni mesecima, što znači da neko prestaje da radi, a ako je brat ili sestra donor, ta osoba nosi ulogu za koju niko nije tražio da se prijavi, a pošten način da se to reši jeste da je proceni poseban tim koji može reći ne u njeno ime a da pacijent nikada ne sazna zašto. Deci treba objašnjenje prilagođeno njihovom uzrastu i ponovljeno, jer nestanak roditelja u bolnicu na mesec dana pada teško i pada različito sa četiri, sa devet i sa petnaest godina. Neko mora da drži papirologiju, spisak lekova i kalendar pregleda, i ta osoba treba da bude naglas imenovana umesto da se pojavi po automatizmu kao ona koja najmanje može da odbije. Odlučivanje o svemu ovome pre prijema nije pesimizam. To je razlika između porodice koja se snalazi i porodice koja improvizuje četiri meseca.
Odlučivanje o ovome iz druge zemlje
Udaljenost menja računicu na načine koje objavljeni skorovi nikada nisu merili.
Šta putovanje dodaje drugom broju
Vreme je prva stvar, jer pretraga koja bi kod kuće trajala četiri nedelje traje duže kada nalazi moraju da se prevode, vize dobijaju a letovi rezervišu, a kod bolesti koja se drži pod kontrolom a nije izlečena, odlaganje nije neutralno. Zatim sledi kontinuitet. Pacijent transplantiran u jednoj zemlji a praćen u drugoj oslanja se na predaju podataka koja mora biti pravilno napisana ili se uopšte ne dogodi. Novac dolazi treći, i spada u otvoren razgovor a ne na kraj. Cenu alogene transplantacije određuju tip donora i pretraga, izabrani režim kondicioniranja, koliko bolnički boravak zaista traje, da li komplikacije zahtevaju intenzivnu negu, koliko se ambulantnog perioda provodi ovde i koliko dugo pratilac ostaje. Nasuprot svemu tome stoji razlog zbog kojeg ljudi putuju, a to je pristup jedinici koja operaciju izvodi dovoljno često da u njoj bude dobra, a posebno onoj koja može izvesti polupodudarnu transplantaciju kada registri ne daju ništa.
Šta Vam nećemo reći
Stranice poput ove obično su mesto gde bolnica obećava stvari. Evo šta nećemo obećati.
Nećemo Vam dati brojku preživljavanja pre nego što pročitamo nalaz Vaše srži, Vaše sekvenciranje, Vaš rezultat rezidualne bolesti i funkciju Vaših organa, jer je broj dobijen bez toga marketing. Nećemo Vam reći da je transplantacija Vaša jedina opcija pre nego što proverimo da li Vaša grupa rizika bolesti govori drugačije. Nećemo navoditi sopstvene rezultate kao jedan procenat bez toga da Vam kažemo od kojih pacijenata potiču. I nećemo Vam reći da je procedura bezbedna, jer se objavljeni mortalitet bez relapsa u svim serijama na ovoj stranici kreće između otprilike osam i trideset pet odsto, zavisno od toga ko se transplantira.
Ako Vam je druga jedinica dala čistu brojku bez raspona, pitajte koji su je pacijenti dali.
Transplantacija kod nas
Istanbul ima praktičnu prednost baš kod ove procedure, a preciznije navođenje te prednosti pomaže više od nejasnog.
Zašto pitanje donora ovde stoji drugačije
U međunarodnim registrima preovlađuju dobrovoljci severnoevropskog porekla, pa se pacijenti iz Turske, sa Bliskog istoka, iz Severne Afrike, Južne Azije i iz mešovitih porodica daleko ređe podudaraju sa nesrodnim nepoznatim davaocem nego što veličina tih registara sugeriše. Polupodudarna transplantacija od roditelja, deteta, brata ili sestre uklanja taj problem, jer je srodnik koji se podudara tačno na polovini dostupan skoro svakome, pa jedinice koje takve transplantacije rade rutinski nude tim populacijama nešto što jedinice koje ih ne rade ne mogu, šta god drugo bilo tačno za jedno ili drugo mesto. To je pošten argument za to da se ovo uradi u centru kao što je naš, a ta tvrdnja je uža od onih koje se obično iznose.
Šta organizujemo
Transplantacija funkcioniše kao preseljenje a ne kao putovanje, a praktična podrška oko nje odlučuje da li porodica stigne do kraja.
Računajte na dvadeset do trideset pet noći bolničkog lečenja, zatim na još otprilike devedeset noći u blizini bolnice dok pregledi u klinici teku dva ili tri puta nedeljno. Sposobnost za let kući procenjuje se na osnovu krvne slike, toga da li je bolest grafta protiv domaćina aktivna i koliko imunosupresije još traje, što obično pomera taj trenutak iza trećeg meseca, umesto na fiksni datum.
Praktična strana, po redu
Pitanja koja nam postavljaju, česta pitanja o alogenoj transplantaciji
Šta alogena zapravo znači
Ćelije od druge osobe. Autologna znači da su Vaše sopstvene ćelije prikupljene i vraćene, što je drugačija procedura sa mnogo nižim rizikom i bez efekta grafta protiv leukemije. Alogena donosi ceo darovani imunski sistem, što je ono što leči bolest i ono što izaziva najviše problema.
Kako lekari odlučuju da li mi je potrebna
Poređenjem dve procene. Verovatnoće da se bolest vrati bez transplantacije, uzete iz genetike, statusa remisije i osetljivog testiranja rezidualne bolesti, naspram verovatnoće umiranja od same transplantacije, uzete iz životnog doba, funkcije organa, tipa donora i intenziteta kondicioniranja, pa se tamo gde je prva jasno veća transplantacija nudi. Tamo gde je druga veća, ne nudi se.
Da li je transplantacija uvek bolja od još hemioterapije
Ne, a dokazi su u tome precizni. U objedinjenoj analizi 24 ispitivanja koja su obuhvatila 6.007 odraslih sa akutnom mijeloidnom leukemijom u prvoj remisiji, pacijenti sa genetikom dobrog rizika nisu dobili ništa, uz odnose hazarda od 1,06 za relaps ili smrt i 1,07 za smrt, dok je ista analiza kod pacijenata lošeg rizika našla jasnu korist.
Koliki je rizik od umiranja zbog procedure
Zavisi u potpunosti od toga ko se transplantira, pa svaka pojedinačna brojka zaslužuje sumnju, a objavljeni dvogodišnji mortalitet bez relapsa iznosio je 8, 17 i 38 odsto u tri rizične grupe u jednoj evropskoj seriji, 11 do 33 odsto u četiri grupe u japanskoj, i 33 do 35 odsto kod ljudi preko sedamdeset. Tražite svoj raspon i skor koji stoji iza njega.
Da li sam prestar
Verovatno ne samo zbog godina. Alogene transplantacije kod ljudi starosti sedamdeset godina i više porasle su sa skoro nijedne u 2000. na gotovo četiri odsto svih alogenih transplantacija do 2013, a dvogodišnje preživljavanje u toj grupi poraslo je sa 26 na 39 odsto, dok je mortalitet povezan sa transplantacijom u istoj grupi ostao oko jedan prema tri, pa biti razmotren i biti pogodan nisu ista stvar.
Da li moj genetski nalaz zaista menja odluku
Često, da. Sekvenciranje 111 gena kod 1.540 pacijenata pokazalo je da je 86 odsto nosilo dve ili više drajverskih mutacija i da je značenje bilo koje pojedinačne mutacije često zavisilo od toga koje su druge stajale pored nje. Odluka doneta samo na osnovu broja hromozoma donosi se instrumentom koji je prevaziđen.
Šta ako se niko u mojoj porodici ne podudara
Roditelj i dete podudaraju se tačno na polovini po definiciji, a otprilike polovina braće i sestara takođe, pa polupodudaran donor postoji skoro za svakoga, i taj put najviše znači pacijentima čije je poreklo slabo zastupljeno u međunarodnim registrima, što uključuje veći deo Turske, Bliski istok, Severnu Afriku i Južnu Aziju.
Mogu li dobiti drugo mišljenje bez putovanja
Da. Pošaljite nalaz srži, genetiku, svaki rezultat rezidualne bolesti, istoriju lečenja i svaku tipizaciju donora, i dobijate pismeno mišljenje bez naknade. Tamo gde se ono slaže sa planom koji već imate, to i kaže.
Koliko dugo moram da budem odsutan
Dvadeset do trideset pet noći bolničkog lečenja, zatim oko devedeset noći blizu bolnice dok pregledi u klinici teku dva ili tri puta nedeljno, a let kući procenjuje se prema krvnoj slici, prema tome da li je bolest grafta protiv domaćina aktivna i prema preostaloj imunosupresiji, što to obično pomera iza tri meseca.
Reference
- Koreth J, Schlenk R, Kopecky KJ, et al. Allogeneic stem cell transplantation for acute myeloid leukemia in first complete remission, systematic review and meta analysis of prospective clinical trials. JAMA. 2009;301(22):2349-2361.
- Papaemmanuil E, Gerstung M, Bullinger L, et al. Genomic classification and prognosis in acute myeloid leukemia. N Engl J Med. 2016;374(23):2209-2221.
- Armand P, Kim HT, Logan BR, et al. Validation and refinement of the Disease Risk Index for allogeneic stem cell transplantation. Blood. 2014;123(23):3664-3671.
- Sorror ML, Logan BR, Zhu X, et al. Prospective validation of the predictive power of the hematopoietic cell transplantation comorbidity index, a Center for International Blood and Marrow Transplant Research study. Biol Blood Marrow Transplant. 2015;21(8):1479-1487.
- Yanada M, Konuma T, Mizuno S, et al. Predicting non relapse mortality following allogeneic hematopoietic cell transplantation during first remission of acute myeloid leukemia. Bone Marrow Transplant. 2021;56(2):387-394.
- Versluis J, Labopin M, Niederwieser D, et al. Prediction of non relapse mortality in recipients of reduced intensity conditioning allogeneic stem cell transplantation with AML in first complete remission. Leukemia. 2015;29(1):51-57.
- Muffly L, Pasquini MC, Martens M, et al. Increasing use of allogeneic hematopoietic cell transplantation in patients aged 70 years and older in the United States. Blood. 2017;130(9):1156-1164.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Rafet EREN, Hematologija.
Medicinski proverio
Prof. dr Rafet EREN
Hematologija
Poslednje ažuriranje: