Pređi na sadržaj
Transplantacija koštane srži - alogena transplantacija matičnih ćelija
Hematologija

Transplantacija koštane srži - alogena transplantacija matičnih ćelija

O ovom odeljenju

 
HEMATOLOGIJA

Oko desete godine leukemija prestaje da bude glavna opasnost. Posle toga to je sama transplantacija, a obe te brojke su se znatno pomerile.

Jedna studija je pratila 4.741 osobu koja je živela najmanje dve godine posle alogene transplantacije, kroz četiri decenije transplantacija. Smrt od osnovne bolesti se izravnala oko desete godine i do tridesete godine dostigla 12,2 odsto. Smrtni ishodi izazvani svime što je transplantacija ostavila za sobom nastavili su da rastu, do 22,3 odsto. Infekcije, drugi karcinomi, bolesti pluća i bolesti srca čine najveći deo toga, a svaka od tih brojki je bolja za transplantacije izvedene posle 2005. nego za one izvedene pre 1990.

12,2 i 22,3
Odsto onih koji umiru od bolesti naspram onih koji umiru od posledica transplantacije, do tridesete godine
9,9 do 4,2
Izgubljene godine života, transplantacije pre 1990. naspram onih posle 2005.
52,7 naspram 34,9
Odsto živih, bez relapsa i bez GVHD posle godinu dana, nova profilaksa naspram stare
Besplatno
Pisano drugo mišljenje o vašoj dijagnozi, mogućnostima za davaoca i vremenskom planu
Besplatne konsultacije

Granica od deset godina

Alogena transplantacija zamenjuje obolelu krv i imuni sistem onima koji pripadaju drugoj osobi. Ta rečenica sadrži sve što je kod nje teško. Nova srž radi, što i jeste cilj, a novi imuni sistem dolazi sa svojim stavom o telu u kome se obreo, što je cena. Obe polovine su stvarne. Kada se razmena sagleda na taj način, ostatak ove stranice postaje razumljiv, jer je skoro svaka odluka u transplantacionoj medicini pregovor između želje da ćelije davaoca budu dovoljno agresivne da unište leukemiju i želje da budu dovoljno tolerantne da ostave na miru kožu, creva, oči i pluća.

Nalaz oko kojeg je sastavljena ova stranica
Istraživači u tri američka centra pratili su 4.741 osobu koja je preživela najmanje dve godine posle alogene transplantacije, obuhvativši transplantacije izvedene od 1974. do 2014. Smrt izazvana povratkom osnovne bolesti izravnala se oko desete godine i do tridesete godine dostigla 12,2 odsto. Smrt od uzroka koji nisu povratak bolesti nikada se nije izravnala. Do tridesete godine dostigla je 22,3 odsto i i dalje je rasla. U poređenju sa opštom populacijom, preživeli su i trideset i više godina posle transplantacije umirali 5,4 puta češće nego što bi se očekivalo.

Deo tog nalaza koji se obično izostavlja

Napredak tokom te četiri decenije je druga polovina istog nalaza, i on je velik. U celoj kohorti očekivano trajanje života bilo je skraćeno za 20,8 odsto, što iznosi 8,7 izgubljenih godina života. Podeljeno po periodima, brojka postojano opada. Ljudi transplantirani između 1974. i 1989. izgubili su 9,9 godina. Između 1990. i 2004. godine, 6,5 godina. Od 2005. do 2014. godine, 4,2 godine. Smanjenje kasne smrtnosti bilo je najjasnije kod onih koji su transplantirani u detinjstvu i kod onih koji su primili srž umesto mobilisanih ćelija iz krvi, a to je detalj koji je važan dalje na ovoj stranici.

1
Prva i druga godina odlučuju o najvećem delu ishoda. Relaps, akutna bolest kalema protiv domaćina i infekcije grupišu se ovde, i oko ovog perioda je izgrađena svaka transplantaciona jedinica.
2
Od treće do desete godine hronična bolest kalema protiv domaćina pravi svoju štetu, tiho, kroz kožu, oči, usta, zglobove i pluća.
3
Posle desete godine bolest je uglavnom iza vas, a transplantacija nije. Preuzimaju infekcije, drugi karcinomi, bolesti srca i pluća, i oni su razlog zašto postoji praćenje preživelih.

Reči koje ćete čuti

Transplantaciona medicina počiva na skraćenicama, a skraćenice stižu brže nego što ih iko objasni. One koje slede pojavljuju se u lekarskim pismima.

Na uskim ekranima se ova tabela pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.

Izrazi koji se pojavljuju u lekarskim pismima posle transplantacije i šta svaki od njih znači
Izraz Šta znači
Alogena Ćelije druge osobe. Autologna znači vaše sopstvene ćelije koje se prikupe i vrate vama.
HLA Proteini tkivne podudarnosti koji određuju da li se davalac i primalac podudaraju. Obično se testira deset njih.
Haploidentičan Srodnik koji se podudara tačno na polovini. Roditelj, dete i polovina braće i sestara.
Kondicioniranje Hemioterapija, ponekad uz zračenje, data pre ćelija da bi se oslobodio prostor i potisnuo imuni sistem.
Nulti dan Dan kada ulaze ćelije davaoca. Svaki drugi dan se računa od njega.
Prihvatanje kalema Dan kada nova srž počinje da proizvodi ćelije. Definiše se porastom broja neutrofila koji se održava.
GVHD Bolest kalema protiv domaćina. Imuni sistem davaoca napada primaoca. Akutni i hronični oblik ponašaju se različito.
GVL Kalem protiv leukemije. Isti imuni sistem davaoca napada preostali karcinom, i zato transplantacija uopšte deluje.
MRD Merljiva rezidualna bolest. Karcinom koji se otkriva osetljivim testovima kada srž pod mikroskopom izgleda normalno.
Himerizam Udeo krvnih ćelija koje potiču od davaoca. Testira se više puta tokom prve godine.

Kome je transplantacija namenjena

Alogena transplantacija leči nivo rizika, a ne bolest, što objašnjava kako dve osobe sa istom dijagnozom mogu dobiti potpuno različit savet.

1
Akutna mijeloidna leukemija i akutna limfoblastna leukemija, kod kojih genetika leukemije ili slab odgovor na prvu hemioterapiju podižu rizik od relapsa dovoljno visoko da je opravdaju.
2
Mijelodisplastični sindromi i mijelofibroza, kod kojih sama srž otkazuje i nijedan lek ne ispravlja osnovni klon.
3
Neki limfomi i hronične leukemije posle neuspeha drugih lečenja, gde je efekat kalema protiv leukemije jedini preostali mehanizam.
4
Teška aplastična anemija, talasemija i anemija srpastih ćelija, gde srž uopšte nije maligna i transplantacija je u potpunosti zamenjuje. Kod njih su stope izlečenja najviše u ovoj oblasti.
5
Određeni nasledni imunski i metabolički poremećaji kod dece, gde imuni sistem koji radi mora da dođe od druge osobe.

Vaše sopstvene ćelije naspram tuđih

Dva postupka dele reč transplantacija, a nemaju skoro ništa zajedničko. Porodice dolaze mešajući ta dva pojma češće nego bilo šta drugo, jer rođak koji je lako prošao autolognu transplantaciju zbog mijeloma stvara očekivanje koje se ne prenosi.

Šta ih razdvaja

  • Autologna koristi vaše sopstvene matične ćelije, prikupljene unapred i vraćene posle hemioterapije u visokim dozama. Nema davaoca, nema odbacivanja, nema GVHD, ali nema ni efekta kalema protiv leukemije.
  • Alogena koristi ćelije druge osobe, što donosi imuni sistem koji može da napadne karcinom, ali i vas.
  • Oporavak posle autologne traje nedeljama. Oporavak posle alogene traje godinu dana u uobičajenom slučaju i duže kada se razvije hronična GVHD.
  • Autologna transplantacija retko izleči leukemiju. Alogena transplantacija je leči, a razlika leži skoro u potpunosti u imunom sistemu davaoca.
  • Rizik od smrti od samog postupka je nizak posle autologne i znatan posle alogene, zato se nikome ne nudi olako.

Koji davalac, kada postoji izbor

Pre deset godina redosled je bio jednostavan. Danas nije. Prvi je bio podudaran brat ili sestra, drugi podudaran nesrodni davalac, a srodnik koji se podudara na polovini bio je poslednje rešenje koje nosi tešku bolest kalema protiv domaćina. Ciklofosfamid posle transplantacije je taj redosled potpuno promenio. Reč je o dozi hemioterapije koja se daje nekoliko dana posle ulaska ćelija, tempiranoj tako da ukloni najagresivnije T limfocite davaoca, a da ostatak kalema ostavi netaknutim.

Šta pokazuje poređenje

Istraživači u Atlanti postavili su uže pitanje o izboru davaoca. Njihova serija od 406 uzastopnih transplantacija poredila je primaoce haploidentične transplantacije od davaoca starosti 35 godina ili manje sa primaocima transplantacije od podudarnog brata ili sestre ili podudarnog nesrodnog davaoca starosti 35 godina ili više. Trogodišnje preživljavanje iznosilo je 62 odsto u mladoj grupi sa podudaranjem na polovini, 64 odsto kod starijih podudarnih braće i sestara i 54 odsto kod starijih nesrodnih davalaca. Preživljavanje bez bolesti iznosilo je 58, 55 i 44 odsto istim redom. Relaps je bio najniži u mladoj haploidentičnoj grupi, 24 odsto naspram 37 odsto kod starijih nesrodnih davalaca. Umerena do teška hronična bolest kalema protiv domaćina bila je značajno ređa posle transplantacije sa podudaranjem na polovini nego posle bilo koje podudarne opcije. Drugim rečima, starost davaoca sada se takmiči sa podudarnošću davaoca, i tamo gde je izbor između mladog srodnika koji se podudara na polovini i nepoznate osobe starije od 35 godina koja se podudara u potpunosti, dokazi idu u prilog srodniku.

Srž ili krv

Ćelije davaoca dolaze sa jednog od dva mesta. Ili davalac odlazi u operacionu salu i srž se u anesteziji uzima iz zadnjeg dela karlice, ili davalac četiri dana prima injekcije faktora rasta, pa se ćelije tokom nekoliko sati izdvajaju iz vene na ruci. Krv danas skoro svuda obezbeđuje većinu transplantacija, delom zato što manje traži od davalaca, a delom zato što se te ćelije brže prihvataju. Lakše i brže nije isto što i bolje. Tako je pokazala studija.

Šta je pokazala randomizovana studija

Četrdeset osam američkih i kanadskih centara nasumično je rasporedilo 551 pacijenta sa nesrodnim davaocima da prime ili filtrirane ćelije iz krvi ili srž, a zatim ih je pratilo dve godine. Preživljavanje je iznosilo 51 odsto za krv i 46 odsto za srž, a razlika je bila dovoljno mala da je studija nije mogla proglasiti stvarnom. Dva druga rezultata jesu bila stvarna. Neuspeh kalema, odnosno situacija u kojoj se nova srž nikada nije primila, dogodio se kod 3 odsto u grupi sa krvlju i 9 odsto u grupi sa srži. Hronična bolest kalema protiv domaćina posle dve godine javila se kod 53 odsto u grupi sa krvlju i 41 odsto u grupi sa srži. Ni akutna GVHD ni relaps se nisu razlikovali. Izbor, dakle, zamenjuje veći rizik da se kalem nikada ne primi za veći rizik od hronične bolesti koja može trajati godinama, a razumni timovi to vagaju različito u zavisnosti od dijagnoze i od toga koliko je zatajenja srži već prisutno. Pacijent sa aplastičnom anemijom, gde nema leukemije koju treba napasti i gde hronična GVHD ne donosi ništa, dobija srž. Pacijent sa leukemijom visokog rizika dobija krv.

Kondicioniranje i koliko jako mora da bude

Pre nego što stignu ćelije davaoca, postojeća srž mora da se ukloni, a postojeći imuni sistem potisne dovoljno da ih ne može odbaciti. To radi kondicioniranje, a njegova jačina spada među dve ili tri odluke koje oblikuju sve što sledi.

Kondicioniranje punog intenziteta uništava srž u potpunosti i ne može se poništiti. Ako se ćelije davaoca posle njega ne prihvate, nema na šta da se osloni. Kondicioniranje smanjenog intenziteta potiskuje umesto da uništava, mnogo se više oslanja na imuni sistem davaoca da dovrši posao i upravo je ono omogućilo transplantaciju ljudima starijim od 60 godina i onima sa oštećenjem organa od ranijeg lečenja.

Timovi taj izbor predstavljaju kao odnos između kondicije i kontrole bolesti, a razmena je stvarna, a ne blaga.

1
Prvo dolaze godine i funkcija organa. Osoba od 30 godina sa normalnim srcem, normalnim plućima i normalnom jetrom podnosi puni intenzitet. Osoba od 68 godina sa slabim srcem ne podnosi, a forsiranje ubija ljude.
2
Koliko je bolesti preostalo važno je isto toliko, a dokazi su ovde dovoljno čvrsti da menjaju odluke.
3
Ranije lečenje se računa. Neko ko je već imao zračenje grudnog koša ili autolognu transplantaciju nosi oštećenje koje će kondicioniranje punog intenziteta pronaći.
4
Tip davaoca se u to uklapa. Haploidentični protokoli su građeni oko smanjenog intenziteta i ciklofosfamida posle transplantacije, a haploidentične transplantacije punog intenziteta rade se u manjem broju centara.
5
Deo toga je i ono što pacijent želi. Smanjeni intenzitet znači manju verovatnoću smrti u prvih sto dana i veću verovatnoću povratka bolesti. Nekim ljudima je jasno čega se više plaše.

Šta odlučuje nalaz srži pre transplantacije

Nedugo pre početka kondicioniranja uzima se uzorak srži, i on se čita na dva načina. Pod mikroskopom, gde patolog broji blastne ćelije i remisiju proglašava ispod 5 odsto. I protočnom citometrijom, koja nalazi ćelije leukemije u odnosu od otprilike jedne na deset hiljada i prijavljuje ih kao merljivu rezidualnu bolest. Drugo čitanje je ono koje bi trebalo da menja plan.


Istraživači su uzeli 743 osobe sa akutnom mijeloidnom leukemijom, sve u mikroskopskoj remisiji i sve sa urađenim protočnim testom pre transplantacije, a zatim ih razdvojili po tom rezultatu i po jačini kondicioniranja. U grupi sa negativnim nalazom jačina skoro da nije pravila razliku, što je korisno znati jer znači da slab pacijent sa čistim nalazom nije oštećen blažim režimom. Tamo gde je nalaz bio pozitivan razlika je bila velika. Trogodišnje preživljavanje bez relapsa iznosilo je 69 odsto posle kondicioniranja punog intenziteta, naspram 47 odsto posle smanjenog intenziteta i 47 odsto posle najblažih režima. Ukupno preživljavanje iznosilo je 71 odsto naspram 55 i 52. Sam relaps bio je 18 odsto naspram 30. Uputstvo koje iz ovoga sledi je neprijatno i jasno. Tamo gde srž pre transplantacije još uvek nosi merljivu bolest, a pacijent je dovoljno sposoban da to preživi, kondicioniranje punog intenziteta vredi dodatnog ranog rizika, a izbor blažeg režima radi udobnosti u toj situaciji košta oko dvadeset poena preživljavanja.

Proverite da li je protočni test urađen. Na mnogim mestima nije, pa se plan pravi bez njega.

Dan koji zovu nulti dan

Svako ko gleda samu transplantaciju odlazi razočaran. Nema operacione sale, nema hirurga. Kesa sa ćelijama, crvena ili bleda u zavisnosti od izvora, okači se na stalak za infuziju i uliva u centralni venski kateter od dvadesetak minuta do par sati, uz sestru koja prati parametre i lekara negde u blizini. Ljudi za to vreme ručaju.

Kako izgledaju dani oko toga

Brojanje teče unazad i unapred od te kese. Kondicioniranje zauzima negativne dane, obično negde između minus sedmog i minus drugog dana, i to je deo od koga se ljudi osećaju loše. Dan ili dva odmora stoje između poslednje hemioterapije i ćelija. Zatim nulti dan. Sam nulti dan je miran. Pa onda težak period, otprilike od drugog do dvanaestog dana, kada je kondicioniranje oborilo krvnu sliku, a nova srž još nije počela da radi. Ranice u ustima se vraćaju u skoro svakom opisu koji ljudi kasnije daju, i leče se jakim analgeticima jer to i zaslužuju. Mučnina, proliv, groznica i transfuzije pripadaju ovom periodu. Niko porodice ne upozori dovoljno na njega. Članovima porodice je uznemirujuće što najteži dani dolaze posle transplantacije, a ne pre nje, pa vredi unapred jasno reći da se to očekuje i da nije znak da transplantacija nije uspela.

Čekanje da broj ćelija poraste

Prihvatanje kalema se proglašava kada broj neutrofila pređe pola jedinice i tu se zadrži tri uzastopna dana. Sa ćelijama iz krvi to se obično dešava negde između 11. i 16. dana. Sa srži je to nekoliko dana kasnije. Oporavak trombocita kasni nedelju ili dve, a ponekad i mnogo duže.

Dnevni nalaz postaje središte svega za porodicu. Gledanje u broj ne može da se izbegne i uglavnom ne pomaže, jer ravan nalaz dva dana zaredom znači vrlo malo, a i jedan jedini porast znači vrlo malo. Informacija je u trendu kroz nedelju dana. Pored broja ćelija, test himerizma meri koliki udeo cirkulišućih ćelija nosi genetski potpis davaoca, i ponavlja se u razmacima tokom prve godine. Potpun himerizam davaoca znači da je novi sistem u potpunosti preuzeo. Mešoviti himerizam znači da su prisutna oba sistema, što se rano posle kondicioniranja smanjenog intenziteta očekuje, a zabrinjava ako se javi kasno ili počne da opada, jer pad himerizma davaoca prethodi relapsu nedeljama.

Prvih sto dana

Otpust dolazi negde između tri i pet nedelja posle nultog dana, i to nije kraj ničega. Granica od sto dana je uobičajena granica ranog perioda, a za pacijenta koji putuje iz inostranstva to je broj koji određuje smeštaj, vize i koliko dugo neko mora da ostane uz njega.

Život u tom periodu je skučen. Dolasci u ambulantu počinju sa dva ili tri nedeljno i polako se proređuju. Krv se vadi na svakom od njih. Dugačak spisak lekova mora da se uzima po rasporedu, a imunosupresiv koji sprečava bolest kalema protiv domaćina je onaj koji se ne sme preskočiti, jer se njegov nivo u krvi stalno proverava, a nizak nalaz prati promena doze, a ne sleganje ramenima. Važe pravila o hrani, važe pravila o posetama, a temperatura iznad 38 stepeni nije nešto što se posmatra kod kuće preko noći. Temperatura znači pregled istog dana, svaki put, jer pacijent posle transplantacije može da se pogorša za nekoliko sati, a uobičajeni znaci infekcije izostaju kada nema belih krvnih zrnaca da ih proizvedu. Većina ljudi nosi iscrpljenost koju san ne otklanja. Apetit se vraća polako, ukus se vraća čudno, a kosa ponovo raste od otprilike trećeg meseca, ponekad druge boje ili strukture nego ranije. Ništa od ovoga nije komplikacija. Ovaj period kod svih ima takav oblik, a kada se to zna unapred, lakše se izdrži.

Akutna bolest kalema protiv domaćina

Akutna GVHD napada tri cilja i samo tri. Kožu, gde pravi osip koji obično počinje na dlanovima, tabanima i iza ušiju. Creva, gde pravi proliv koji se meri po zapremini umesto da se opisuje. Jetru, koja se javlja kao porast bilirubina i žućkasta prebojenost. Lekari je stepenuju od jedan do četiri prema tome koliko je svaki od njih zahvaćen, a stepen određuje koliko se snažno leči.

Stepen jedan znači samo kožu i dobija kortikosteroidnu kremu. Stepen dva uvodi sistemske kortikosteroide. Stepeni tri i četiri su ozbiljna bolest koja zahteva prijem, a bolest otporna na kortikosteroide, odnosno GVHD koja ne odgovori na kortikosteroide u roku od nekoliko dana, nosi visoku smrtnost i tu sada stoje noviji lekovi kao što je ruksolitinib. Većina akutne GVHD se javlja u prvih sto dana, mada je kondicioniranje smanjenog intenziteta i infuzije limfocita davaoca mogu pomeriti kasnije, pa je staro pravilo da sve posle 100. dana mora biti hronično napušteno. Praktično je važno da se osip i meke stolice u trećoj nedelji prijave, a ne trpe, jer rano lečenje deluje daleko bolje od kasnog, a prag za započinjanje kortikosteroida opada što pacijent duže čeka.

Hronična bolest kalema protiv domaćina

Hronična GVHD se ponaša kao druga bolest pod istim imenom. Ponaša se kao autoimuna bolest, može da zahvati skoro svaki organ i pojedinačno je najveći razlog zašto preživeli posle transplantacije ni godinama kasnije nisu dobro.

Gde se javlja

Suve oči sa osećajem peska koje više ne podnose ekrane. Suva usta sa ranicama i promenjenim osećajem ukusa. Koža koja se zadebljava i zateže, ponekad dovoljno da ograniči koliko se rame ili koleno mogu pokrenuti. Nokti koji dobijaju brazde i odižu se. Zglobovi koji se ukoče. Pluća, u obliku obliterantnog bronhiolitisa, koji sužava male disajne puteve i najopasnija je manifestacija jer ostaje nema sve dok plućna funkcija već ne padne. Jetra, creva i genitalni trakt kod oba pola, o kome se pita daleko ređe nego što bi trebalo. Zahvata između trećine i polovine ljudi posle alogene transplantacije, češće posle ćelija iz krvi nego posle srži, a lečenje znači dugotrajnu imunosupresiju, koja nosi sopstveni rizik od infekcije i sopstvene posledice po kosti i metabolizam. Kortikosteroidi ostaju prva linija. Oduvek su bili. Ruksolitinib, ibrutinib i belumosudil su se poslednjih godina pojavili za bolest otpornu na kortikosteroide, a ekstrakorporalna fotofereza se koristi u centrima koji je imaju. Iskren zaključak je da se hronična GVHD danas vodi bolje nego ranije i da nije rešena.

Šta hronična GVHD košta van bolnice

Medicinski radovi prijavljuju hroničnu GVHD po organskim sistemima i stepenima težine. Pacijenti je doživljavaju kroz pitanje da li i dalje mogu da rade svoj posao.

Anketa koju niko ne citira

Istraživači su pitali 165 preživelih koji žive sa hroničnom bolešću kalema protiv domaćina šta se desilo sa njihovim radnim životom. Osamdesetoro njih je bilo zaposleno kada su išli na transplantaciju. Od tih osamdeset, 61,3 odsto je uzelo bolovanje zbog invalidnosti, 58,8 odsto je smanjilo radne sate, 27,5 odsto je prešlo na manje zahtevan posao, a 33,8 odsto je potpuno napustilo posao. Sedmoro od deset je prijavilo da su im prihodi domaćinstva pali. Skoro tri četvrtine je imalo potrebu za redovnom pomoći negovatelja, a trošak je pao i na negovatelje, pa je 34,5 odsto njih smanjilo sopstvene radne sate, a 16,6 odsto napustilo sopstveni posao. Niko ove brojke ne bi trebalo da čita kao razlog da odbije transplantaciju koja je inače indikovana. One su razlog da se planira domaćinstvo koje živi od manje novca duže nego što iko očekuje, i razlog da se pita šta jedna ustanova nudi u pogledu fizikalne terapije, očne nege, stomatološke nege i psihološke podrške, umesto da se pretpostavi da se lečenje završava kada je hematološka ambulanta zadovoljna.

Prevencija koja se promenila

Trideset godina je sprečavanje bolesti kalema protiv domaćina posle podudarne transplantacije značilo inhibitor kalcineurina sa metotreksatom. Ta kombinacija je radila dovoljno dobro da je prestala da se preispituje. Godine 2023. jedna randomizovana studija ju je preispitala.

Četiri stotine trideset jedna odrasla osoba na transplantaciji smanjenog intenziteta od podudarnih davalaca nasumično je raspoređena da primi ili staru kombinaciju ili ciklofosfamid posle transplantacije uz takrolimus i mikofenolat. Glavna mera bila je preživljavanje posle godinu dana bez relapsa i bez značajne bolesti kalema protiv domaćina. Iznosila je 52,7 odsto uz novi režim naspram 34,9 odsto uz stari, uz odnos hazarda 0,64 sa intervalom poverenja od 0,49 do 0,83.

Teška akutna GVHD bila je ređa. Hronična GVHD koja zahteva sistemsko lečenje bila je ređa. Više ljudi je posle godinu dana bilo potpuno bez imunosupresije, a to je ishod koji pacijenti stvarno osećaju. Ukupno preživljavanje, preživljavanje bez bolesti, relaps, smrt od uzroka koji nisu relaps i prihvatanje kalema nisu se bitno razlikovali, pa ništa nije žrtvovano da bi se to postiglo.

Ciklofosfamid posle transplantacije, razvijen da bi transplantacije sa podudaranjem na polovini bile preživljive, sada je prešao i u potpuno podudarne transplantacije. Postavite to pitanje svakoj ustanovi, jer odgovor otkriva koliko je skoro protokol revidiran.

Zašto GVHD nije samo komplikacija

Pretpostavimo da bi bolest kalema protiv domaćina mogla sutra da se ukine uklanjanjem svih T limfocita davaoca pre nego što se kesa okači. To je pokušano. Stope relapsa rastu.

Imuni sistem davaoca koji napada kožu i creva isti je onaj imuni sistem davaoca koji lovi preživele ćelije leukemije. Pacijenti kod kojih se razvije blaga hronična GVHD imaju relaps ređe od pacijenata kod kojih se ona ne razvije uopšte. Zato transplantacija izleči leukemiju, a sama hemioterapija u vrlo visokoj dozi ne izleči, i zato cilj nikada nije bio da se reakcija kalema protiv domaćina ukloni, nego da se usmeri.

Ta rečenica sadrži svu težinu ove oblasti. Svaki lek koji smanjuje GVHD rizikuje da sa njom smanji i antileukemijski efekat, a ciklofosfamid posle transplantacije je zaslužio svoje mesto upravo zato što izgleda da to dvoje razdvaja bolje od svega pre njega. On objašnjava i nešto što porodice jako zbunjuje, a to je zašto lekar može da zvuči skoro zadovoljno zbog blagog osipa u petoj nedelji. Malo je zaštitno. Mnogo je opasno. Prepoznavanje toga šta je pred vama čini najveći deo veštine.

Infekcije i ponovo izgrađen imuni sistem

Posle prihvatanja kalema nalazi na papiru izgledaju normalno mnogo pre nego što imuni sistem počne da radi. Neutrofili se vraćaju za nedelje. Funkcija T limfocita traži godinu dana ili više, a tamo gde se razvije hronična GVHD i imunosupresija se nastavlja, traži još duže. Krvna slika laže.

Obrazac infekcija prati raspored. Bakterijske i gljivične infekcije dominiraju u nedeljama neutropenije. Reaktivacija virusa dominira u mesecima posle prihvatanja kalema, uz citomegalovirus, Epstein Barr virus i adenovirus koji se prate nedeljnim analizama krvi, tako da lečenje počinje na osnovu rastućeg broja, a ne na osnovu simptoma. Inkapsulirane bakterije i kasne gljivične infekcije pripadaju periodu posle šest meseci, naročito kod ljudi koji su i dalje na kortikosteroidima.

Deo te prevencije traje godinama. Antivirusna i antigljivična profilaksa i kotrimoksazol protiv pneumocistisa su standard, a datum prekida zavisi od testova imunskog oporavka, a ne od kalendara. Saznajte kada se vaša prekida.

Zašto su infekcije važnije nego što izgleda
U tridesetogodišnjem praćenju dugotrajno preživelih, infekcija je bila pojedinačno najveći uzrok smrti od nečega drugog osim osnovne bolesti, sa udelom od 10,7 odsto preživelih i stopom 52 puta većom nego što se očekuje u opštoj populaciji. Taj višak nije ograničen na prvu godinu. I trideset godina kasnije, ljudi koji su imali alogenu transplantaciju i dalje češće umiru od infekcije od onih koji je nisu imali, što je najjači postojeći argument da se vakcinacija i stomatološka nega shvate ozbiljno i dugo pošto su svi prestali da o sebi misle kao o pacijentu.

Ponovno započinjanje vakcinacije

Transplantacija briše imunitet stečen ranije u životu, uključujući imunitet od vakcinacije u detinjstvu. Ceo raspored mora da se da ponovo, i to je jedan od delova koji se najlakše izgube kada pacijent ode kući u drugu zemlju.

Kada počinje i šta obuhvata

  • Inaktivisane vakcine obično počinju između šestog i dvanaestog meseca, a tačno vreme zavisi od toga da li je imunosupresija prekinuta.
  • Pneumokokna, hemofilusna, meningokokna, tetanus, difterija, veliki kašalj, dečja paraliza i hepatitis B daju se ponovo kao pun ciklus, a ne kao buster doza.
  • Vakcina protiv gripa daje se svake godine i može da počne ranije od ostalih, od otprilike četvrtog meseca.
  • Žive vakcine, što obuhvata male boginje, zauške i rubeolu i varičelu, odlažu se do otprilike dve godine i daju se samo tamo gde je imunosupresija prekinuta i gde nema aktivne hronične GVHD.
  • Članove domaćinstva takođe treba vakcinisati, jer je zaštita ljudi oko preživelog deo zaštite samog preživelog.

Na telefonu se ova tabela pomera levo i desno. Prevucite je da biste videli drugu kolonu.

Uobičajen raspored ponovne izgradnje imuniteta posle alogene transplantacije, prilagođen imunskom oporavku
Vreme posle transplantacije Šta se obično daje
4 meseca Grip, zatim svake godine
6 do 12 meseci Konjugovana pneumokokna, hemofilusna, meningokokna, tetanus i difterija, veliki kašalj, inaktivisana vakcina protiv dečje paralize
Od 12. meseca nadalje Hepatitis B, polisaharidna pneumokokna posle konjugovanog ciklusa, humani papiloma virus tamo gde je starosno primereno
24 meseca Male boginje, zauške i rubeola i varičela, samo ako je imunosupresija prekinuta i hronična GVHD neaktivna

Ko bi trebalo to da uradi

Međunarodni pacijenti se gube upravo na ovom mestu. Raspored dogovoren u jednoj zemlji sprovodi porodični lekar u drugoj, često bez kopije onoga što je planirano. Svaki pacijent lečen kod nas odlazi sa rasporedom ispisanim po datumu i po vakcini, na engleskom, uz testove antitela koji treba da ga prate, tako da lekar bilo gde može da ga preuzme bez nagađanja.

Plodnost i šta uraditi unapred

Kondicioniranje obično okončava plodnost. Režimi punog intenziteta to čine skoro uvek, režimi smanjenog intenziteta manje pouzdano, ali ipak dovoljno često da niko ne bi trebalo da računa na izuzetak, a prilika za delovanje zatvara se pre nego što kondicioniranje počne. Niko je kasnije ne otvara ponovo.

  • Muškarci mogu da pohrane spermu, što traje dan ili dva i jednostavno je svuda gde postoji laboratorija.
  • Žene mogu da zamrznu jajne ćelije ili embrione tamo gde ima vremena za stimulaciju, a tkivo jajnika može da se zamrzne tamo gde ga nema.
  • Deca se suočavaju sa istim gubitkom bez mogućnosti da o njemu odlučuju, pa razgovor pripada roditeljima i, tamo gde je dete dovoljno staro, i detetu.
  • Hormonska nadoknada je posle toga obično potrebna ženama, a testosteron je ponekad potreban muškarcima, i oboje štite kosti kao i sve ostalo.

Deo koji se preskače

Transplantacije se organizuju brzo, jer bolest ne čeka i jer je remisija prilika, a ne stanje. U toj žurbi razgovor o plodnosti je onaj koji ispadne sa spiska, a posle se više ne može voditi. Ako ga niko nije pokrenuo sa vama, pokrenite ga sami. Odlaganje od nekoliko dana radi pohranjivanja sperme skoro nikada nije klinički značajno, a mali broj slučajeva u kojima bolest zaista ne dopušta ni to treba da vam bude objašnjen, a ne pretpostavljen.

Šta se dešava posle desete godine

Većina objavljenih krivih preživljavanja prestaje na pet godina. Tu konvenciju je stvorio dizajn studija, a ne biologija, i kod transplantacije ona aktivno obmanjuje, jer se kriva koja je važna pomera još dugo pošto je rad napisan. Transplantacione krive se pomeraju decenijama.

Šta pokazuje tridesetogodišnje praćenje

Među ljudima koji su već preživeli dve godine, smrt od povratka osnovne bolesti izravnala se oko desete godine i završila na 12,2 odsto do tridesete godine. Smrt od svega ostalog se nije izravnala. Dostigla je 22,3 odsto i na kraju praćenja je i dalje rasla. Razloženo, infekcije su činile 10,7 odsto preživelih uz stopu 52 puta veću od opšte populacije, drugi karcinomi 7,0 odsto uz 4,8 puta veću, kardiovaskularne bolesti 4,6 odsto uz 4,1 put veću i bolesti pluća 2,7 odsto uz 13,9 puta veću. Sve zajedno, preživeli trideset i više godina od transplantacije i dalje su umirali 5,4 puta češće nego što bi se očekivalo. Pročitajte spisak ponovo i primetite šta je na njemu. Infekcija, drugi karcinom, srce i pluća. Nijedno od to četvoro nije leukemija, a nijedno od njih nije ni neizbežno, jer uz svako od njih ide skrining ili prevencija koja deluje kada neko ne zaboravi da je sprovede.

Brojka koja menja kako se ovo čita
Ista studija je procenila da alogena transplantacija košta 20,8 odsto preostalog očekivanog trajanja života, što u proseku iznosi 8,7 godina. Zatim je tu brojku razdvojila po periodima. Za transplantacije izvedene pre 1990. gubitak je bio 9,9 godina. Između 1990. i 2004. godine, 6,5 godina. Za one izvedene od 2005. nadalje bio je 4,2 godine. Gubitak je prepolovljen i više od toga za tri decenije, a nije stigao do nule.

Ko prolazi bolje od proseka

Dve grupe su se izdvojile. Ljudi transplantirani pre osamnaeste godine i ljudi koji su primili koštanu srž umesto filtriranih ćelija iz krvi. Drugo od toga se direktno vezuje za razliku u hroničnoj GVHD između ta dva izvora, što podseća da odluka doneta jednog jedinog dana u sobi za lečenje i dvadeset godina kasnije proizvodi posledice. Srž ili krv. Jedan razgovor, dvadeset godina posledica.


Ništa ovde ne govori protiv transplantacije. Govori u prilog planu praćenja koji računa na decenije, a ne na godine.

Kontrole posle lečenja

Ako se kasne komplikacije i dalje nagomilavaju, praćenje mora da se nastavi. U praksi to znači pisani raspored za koji je neko odgovoran, a najčešći propust u međunarodnoj transplantacionoj nezi je da niko nije odgovoran za njega kada pacijent odleti kući. Neko mora da bude imenovan.

1
Godišnje analize krvi koje obuhvataju funkciju štitaste žlezde, zalihe gvožđa, funkciju bubrega, glukozu i lipide, jer endokrine i metaboličke posledice dolaze tiho i sve su izlečive kada se pronađu.
2
Testiranje plućne funkcije jednom godišnje prvih godina i kad god se javi nedostatak vazduha, jer se obliterantni bronhiolitis uhvati po padu nalaza mnogo pre nego po simptomu.
3
Pregled kože jednom godišnje, imajući u vidu da su karcinomi kože najčešći drugi karcinomi posle transplantacije i da je zaštita od sunca najjeftinija mera na ovoj stranici.
4
Skrining na karcinom koji počinje ranije i ponavlja se češće nego u opštoj populaciji, sa posebnom pažnjom na dojku, grlić materice, usta i štitastu žlezdu, i uz pamćenje svakog zračnog polja.
5
Merenje gustine kostiju, jer kortikosteroidi, gubitak hormona i neaktivnost zajedno stvaraju osteoporozu u godinama u kojima je inače niko ne bi tražio.
6
Stomatološki i oftalmološki pregled jednom godišnje, jer su oboje mete hronične GVHD i oboje se preskaču.

Ko drži spisak

Plan praćenja preživelih funkcioniše kada je za njega odgovorna jedna imenovana osoba i kada pacijent nosi kopiju. Za nekoga ko je lečen u inostranstvu to znači da odlazi sa dokumentom u kome stoje dijagnoza, dati režim kondicioniranja, tip davaoca, istorija GVHD, svaki lek i predviđeni datum njegovog prekida, raspored vakcinacije i razmaci skrininga, napisani na engleskom i sa datumom. Porodični lekar bilo gde u svetu može da postupi po tome. Niko ne može da postupi po otpusnoj listi koja opisuje prve tri nedelje i tu stane, a u jazu između ta dva dokumenta se najveći broj kasnih komplikacija otkriva onda kada su već napravile štetu umesto onda kada bi ih analiza krvi uhvatila. Zapišite plan. Nosite ga. Predajte ga na svakom novom pregledu do kraja života, jer lekar pred vama ove godine verovatno nije video nijednog preživelog posle transplantacije, a možda ni ove decenije.


Naš koordinator takođe vodi raspored i šalje podsetnik umesto da čeka da ga neko pita.

Brojke, iskreno

Ishodi transplantacije se više razlikuju po pacijentu nego po centru, zbog čega je svaka pojedinačna istaknuta brojka skoro bez značenja. Rasponi koji slede potiču iz objavljenih serija navedenih na ovoj stranici, da bi brojke koje vam tim da imale sa čim da se uporede. Svaku od njih shvatite kao raspon.

Na malom ekranu povucite ovu tabelu bočno da biste videli sve tri kolone.

Objavljene brojke iz studija navedenih na ovoj stranici, uz populaciju koju svaka od njih opisuje
Šta je mereno Prijavljena brojka Kod koga
Trogodišnje preživljavanje, mlad davalac sa podudaranjem na polovini 62 odsto 406 uzastopnih transplantacija, davalac star 35 godina ili manje
Trogodišnje preživljavanje, podudaran brat ili sestra stariji od 35 godina 64 odsto Ista serija
Trogodišnje preživljavanje, nesrodni davalac stariji od 35 godina 54 odsto Ista serija
Dvogodišnje preživljavanje, krv naspram srži, nesrodni davalac 51 naspram 46 odsto 551 randomizovan pacijent, razlika nije statistički značajna
Neuspeh kalema, krv naspram srži 3 naspram 9 odsto Ista studija
Hronična GVHD posle dve godine, krv naspram srži 53 naspram 41 odsto Ista studija
Jednogodišnje preživljavanje bez relapsa i bez značajne GVHD 52,7 naspram 34,9 odsto 431 randomizovana odrasla osoba, nova profilaksa naspram stare
Trogodišnje preživljavanje bez relapsa kada je nalaz srži bio pozitivan 69 odsto pun intenzitet naspram 47 odsto smanjen 743 pacijenta sa akutnom mijeloidnom leukemijom
Petogodišnje preživljavanje, srž sa podudaranjem na polovini naspram dve jedinice krvi pupčanika 42 naspram 36 odsto 368 randomizovanih pacijenata
Smrt od povratka bolesti do tridesete godine 12,2 odsto 4.741 osoba živa posle dve godine
Smrt od drugih uzroka do tridesete godine 22,3 odsto Ista kohorta, i dalje u porastu na kraju praćenja

Zatražite brojke ustanove koja vas leči, za vašu bolest i za vaš nivo rizika, a odbijanje shvatite kao informaciju.

Lečenje u Istanbulu

Niko ne bi trebalo da o transplantaciji misli kao o putovanju. Ona funkcioniše kao preseljenje na nekoliko meseci, a organizacija oko nje je skoro jednako važna kao i medicina, jer porodica kojoj u devetoj nedelji ponestane novca ili smeštaja ima klinički problem, a ne samo logistički. Većina ljudi provede tri do pet nedelja na bolničkom lečenju, što je dvadeset do trideset pet noći na odeljenju, a zatim ostaje u blizini bolnice do otprilike 100. dana, pa međunarodna porodica treba da planira otprilike još devedeset noći u hotelu ili stanu sa pratiocem. Sposobnost za let kući procenjuje se po krvnoj slici, po tome da li je GVHD aktivna i po tome koliko imunosupresije još traje, i to je obično negde posle tri meseca, a ne na unapred određen datum. Cenu svega toga određuju tip davaoca i potraga za njim, režim kondicioniranja, koliko bolnički boravak stvarno traje, da li komplikacije zahtevaju intenzivnu negu i koliko se ambulantnog perioda provodi ovde. Sve to stavljamo u pisanom obliku pre nego što iko rezerviše let, uz jasno naznačene delove koji bi mogli da se promene.

1
Najpre bez naknade pregledamo vaše nalaze. To znači nalaze srži, genetiku, protočni test ako je urađen, dosadašnje lečenje i svaku već urađenu tipizaciju davaoca. Dobijate pisano mišljenje, a tamo gde ono kaže da je plan koji već imate ispravan, tako i kaže.
2
Naš tim govori engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, a prevođenje na druge jezike organizujemo na zahtev, tako da se dnevni nalaz i odluka tog dana objašnjavaju na jeziku na kome porodica zaista misli.
3
Jedan koordinator ostaje uz vas od prve poruke do otpusta. Ne odeljenje. Osoba, sa imenom i brojem telefona.
4
U sobi se nalazi ležaj za pratioca, organizuju se hotel i transferi sa aerodroma, obroci se pripremaju kao halal, vegetarijanski ili dijabetički po potrebi, a u zgradi postoji prostorija za molitvu.
5
Pozivno pismo za vizu šalje se oko deset dana pre vašeg puta, uz priloženu listu dokumenata.
6
Pošto se vratite kući, koordinator ostaje dostupan na WhatsApp, vaš raspored praćenja ide sa vama na engleskom, a pisani kontrolni pregled šalje se posle tri meseca i ponovo posle godinu dana.

Pitanja koja vredi postaviti

Deset pitanja razdvaja ustanove jednu od druge, a na svako od njih u jednoj rečenici može da odgovori svako ko poznaje sopstvenu praksu.

Pitajte svaku transplantacionu jedinicu, uključujući i ovu
Koliko alogenih transplantacija radite godišnje i koliko je od njih haploidentično. Da li se ciklofosfamid posle transplantacije koristi i za podudarne davaoce, a ne samo za one sa podudaranjem na polovini. Da li se protočna citometrija za merljivu rezidualnu bolest radi pre kondicioniranja i da li pozitivan nalaz menja režim. Kada se davaoci razlikuju po godinama i po podudarnosti, kako se donosi izbor. Da li se srž ikada koristi pre filtriranih ćelija iz krvi i kod kojih pacijenata. Kolika je vaša smrtnost bez relapsa do 100. dana. Ko prati reaktivaciju virusa i koliko često. Ko piše raspored vakcinacije i na kom jeziku. Da li se očuvanje plodnosti rutinski razmatra pre kondicioniranja. I ko je odgovoran za praćenje kada pacijent odleti kući.

Ustanova koja na svih deset odgovori bez oklevanja je ustanova koja sama sebe proverava.

Pitanja koja nam postavljaju, česta pitanja o transplantaciji koštane srži

Da li je transplantacija koštane srži isto što i transplantacija matičnih ćelija

Isti postupak, različiti izvori. Ćelije mogu doći iz srži u karlici ili iz vene posle četiri dana injekcija. Reč koja je važna je alogena, jer znači da ih je neko drugi darovao.

Koliko sve traje od prvog pregleda

Tipizacija i potraga za davaocem traju nedeljama, duže tamo gde se nijedan brat ili sestra ne podudara pa se moraju pretraživati registri. Kada se davalac potvrdi, kondicioniranje traje oko nedelju dana, bolnički boravak tri do pet nedelja, a period bliskog ambulantnog praćenja do otprilike 100. dana. Planirajte četiri do šest meseci izvan uobičajenog života, i duže ako se razvije hronična bolest kalema protiv domaćina.

Kolika je šansa da se nađe davalac ako nemam braću ni sestre

Veća nego ranije, i zavisi od vašeg porekla. Međunarodni registri sadrže desetine miliona dobrovoljaca i u njima preovlađuju davaoci severnoevropskog porekla, pa pacijent iz Turske, sa Bliskog istoka, iz Severne Afrike, Južne Azije ili iz mešovite porodice dobija podudarnog davaoca daleko ređe nego što sama veličina tih registara nagoveštava. Nekada je tu razgovor bio završen. Nije više, jer transplantacija sa podudaranjem na polovini funkcioniše. Roditelj se po definiciji podudara tačno na polovini, dete se po definiciji podudara tačno na polovini, a polovina sve braće i sestara takođe se podudara na polovini, što znači da skoro svaki pacijent ima upotrebljivog davaoca negde u porodici čak i kada registri ne vrate ništa. Tamo gde su dostupna dva ili tri srodnika, tim onda bira među njima prema godinama, prema statusu citomegalovirusa, prema antitelima specifičnim za davaoca i prema polu.

Da li je transplantacija sa podudaranjem na polovini lošija od potpuno podudarne

Ne onako kako je nekada bila. U seriji od 406 uzastopnih transplantacija, trogodišnje preživljavanje iznosilo je 62 odsto za mlade davaoce sa podudaranjem na polovini, 64 odsto za stariju podudarnu braću i sestre i 54 odsto za starije nesrodne davaoce. Teška hronična GVHD bila je najređa u grupi sa podudaranjem na polovini. Starost davaoca se sada takmiči sa podudarnošću davaoca.

Da li ću sigurno dobiti bolest kalema protiv domaćina

Ne, a blag oblik nije prosto loša vest. Akutna GVHD zahvata veliku manjinu, a hronična GVHD između trećine i polovine ljudi. Isti imunski odgovor davaoca napada i preostalu leukemiju, i tako transplantacija izleči bolest koju sama hemioterapija ne izleči, i zato je cilj da se reakcija kontroliše, a ne da se ukine.

Da li davalac prolazi kroz nešto teško

Davanje iz krvi znači četiri dana injekcija od kojih bole kosti, pa nekoliko sati na aparatu. Davanje srži znači anesteziju i bolan donji deo leđa jedan dan. Davaoca procenjuje poseban tim. Davaoci takođe mogu da se predomisle.

Mogu li deca ovo da imaju

Da, i deca prolaze bolje od odraslih po skoro svakoj meri. U tridesetogodišnjem praćenju dugotrajno preživelih, ljudi transplantirani pre osamnaeste godine imali su manji gubitak očekivanog trajanja života od bilo koje druge grupe. Plodnost i rast traže planiranje pre nego što kondicioniranje počne, a to je razgovor koji se najčešće ostavi za prekasno.

Šta se dešava ako se leukemija vrati posle transplantacije

Zavisi od toga kada. Rani relaps ostavlja vrlo malo prostora. Mogućnosti se naglo sužavaju unutar prvih šest meseci. Kasniji relaps ostavlja više prostora, a dostupni potezi obuhvataju ukidanje imunosupresije da bi imuni sistem davaoca radio jače, infuziju dodatnih limfocita davaoca, ciljane lekove tamo gde genetika to dozvoljava i drugu transplantaciju kod odabranih ljudi. Nijedan od tih poteza nema zagarantovan uspeh i o svima njima treba razgovarati pre nego što zatrebaju, jer porodice koje su već čule plan daleko bolje podnose taj telefonski poziv od porodica koje ga prvi put čuju pod pritiskom.

Da li zaista moram da ostanem sto dana

Skoro toliko. Period do otprilike 100. dana nosi najveći rizik od bolesti kalema protiv domaćina i od infekcije, i traži dolaske u ambulantu dva ili tri puta nedeljno uz analizu krvi na svakom. Raniji let znači da se te provere ili preskaču ili prepuštaju timu koji nije učestvovao u odlukama. Sposobnost za let procenjuje se po krvnoj slici, po aktivnosti GVHD i po preostaloj imunosupresiji. Ne po kalendaru.

Reference

  1. Bhatia S, Dai C, Landier W, et al. Trends in late mortality and life expectancy after allogeneic blood or marrow transplantation over 4 decades, a Blood or Marrow Transplant Survivor Study report. JAMA Oncol. 2021;7(11):1626-1634.
  2. Bolaños-Meade J, Hamadani M, Wu J, et al. Post transplantation cyclophosphamide based graft versus host disease prophylaxis. N Engl J Med. 2023;388(25):2338-2348.
  3. Anasetti C, Logan BR, Lee SJ, et al. Peripheral blood stem cells versus bone marrow from unrelated donors. N Engl J Med. 2012;367(16):1487-1496.
  4. Karam E, Laporte J, Solomon SR, et al. Who is a better donor for recipients of allogeneic hematopoietic cell transplantation, a young HLA mismatched haploidentical relative or an older fully HLA matched sibling or unrelated donor. Biol Blood Marrow Transplant. 2019;25(10):2054-2060.
  5. Ramsey SD, Bansal A, Sullivan SD, et al. Cost effectiveness of haploidentical bone marrow transplantation versus double umbilical cord blood transplantation, results from BMT CTN 1101. Transplant Cell Ther. 2023;29(7):464.e1-464.e8.
  6. Yu J, Lal LS, Gable J, et al. Chronic graft versus host disease and work productivity, patient and caregiver perspectives. Transplant Cell Ther. 2023;29(7):470.e1-470.e9.
  7. Morsink LM, Sandmaier BM, Othus M, et al. Conditioning intensity, pre transplant flow cytometric measurable residual disease, and outcome in adults with acute myeloid leukemia undergoing allogeneic hematopoietic cell transplantation. Cancers. 2020;12(9):2339.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Ali Hakan KAYA, Hematologija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve