Autologna transplantacija matičnih ćelija
Autologna transplantacija matičnih ćelija, koja se i dalje često naziva autolognom transplantacijom koštane srži, prikuplja Vaše sopstvene matične ćelije, zamrzava ih i vraća ih posle doze hemioterapije koju koštana srž inače ne bi preživela. Bez davaoca, bez podudaranja, bez odbacivanja.
O ovom odeljenju
Ništa se ne presađuje. Ćelije su Vaše, a lečenje je hemioterapija koju one čine preživljivom.
Autologna transplantacija prikuplja Vaše sopstvene matične ćelije, zamrzava ih, daje dozu hemioterapije nekoliko puta veću nego što bi koštana srž mogla da preživi, a zatim vraća ćelije da je obnove, bez davaoca, bez podudaranja tkiva, bez odbacivanja i bez bolesti kalema protiv domaćina. U najčešćoj primeni, kod multiplog mijeloma, dve velike randomizovane studije pokazale su da donosi dug dodatni period bez napredovanja bolesti i da zasad ne produžava život. Taj rezultat je poštena polazna tačka za svaki razgovor o tome da li je treba uraditi.
Naziv je pogrešan
Nazivanje ovog postupka transplantacijom stvara sliku koja nema veze sa onim što se zaista dešava. Porodice dolaze očekujući registar davalaca, podudaranje tkiva i nepoznatu osobu koja je pristala da pomogne. Ništa od toga ovde ne postoji.
Šta se zaista dešava
Krvne matične ćelije se podsticajem izvode iz Vaše koštane srži u krvotok, izdvajaju se aparatom, zamrzavaju i čuvaju nekoliko nedelja, jer u tom razmaku primate dozu hemioterapije daleko veću od one koju telo inače može da preživi, zato što koštana srž prva strada, a ona je bezbedno smeštena u zamrzivač. Vaše sopstvene ćelije se zatim vraćaju infuzijom i tokom dve nedelje obnavljaju krvni sistem. Sve je poteklo od Vas. Niko ništa nije donirao. Nijedan registar nije pretraživan.
Reči koje ćete čuti
Uz svaki korak ide poneki izraz koji niko ne zastane da objasni, pa ih evo redom kojim se pojavljuju.
Autologno znači Vaše sopstvene ćelije, pa autologna transplantacija matičnih ćelija i autologna transplantacija koštane srži označavaju isto lečenje. Alogeno znači od druge osobe i opisuje drugačiji zahvat sa davaocem, rizikom od odbacivanja i rizikom da donirani imuni sistem napadne Vas, a mobilizacija je postupak izbacivanja matičnih ćelija iz koštane srži u krv. Afereza je naziv za aparat koji ih prikuplja. CD34 je naziv markera koji se broji da bi se utvrdilo da li je prikupljeno dovoljno ćelija, a biće Vam naveden i ciljni broj. Kondicioniranje znači samu hemioterapiju visokim dozama. Melfalan 200 opisuje standardno kondicioniranje kod mijeloma, odnosno 200 miligrama na svaki kvadratni metar telesne površine. BEAM označava protokol od četiri leka koji se koristi kod limfoma. Prihvatanje kalema je naziv za dan kada vraćene ćelije ponovo počnu da stvaraju krv. Neutropenija obuhvata period u kome gotovo da nema ćelija koje se bore protiv infekcija, a tada se pacijenti osećaju najgore. Mukozitis znači razgradnju sluznice usta i creva i pamti se duže od svega ostalog. Održavanje se odnosi na lek koji se kod mijeloma uzima godinama posle transplantacije. MRD znači merljiva rezidualna bolest, odnosno mijelom ili limfom koji osetljiv test pronalazi i onda kada mikroskop ne pokazuje ništa.
Zašto mijelom
Zbog multiplog mijeloma se izvodi više autolognih transplantacija nego zbog bilo čega drugog, a razlog za to oblikuje celu ovu stranicu.
Mijelom nastaje iz plazma ćelija u koštanoj srži. Dobro reaguje na lečenje i vraća se, pa ponovo reaguje i ponovo se vraća, godinama, i niko ne očekuje da ga jedno lečenje okonča, pa je cilj dubina i trajanje odgovora, a ne izlečenje. Melfalan u visokoj dozi dostiže dubinu koju standardne doze ne postižu, i tako je ovaj zahvat devedesetih godina stekao svoje mesto. Ono što se od tada promenilo jeste konkurencija. Kombinacije lekova koje se daju pre i posle transplantacije danas su toliko delotvorne da pitanje više nije da li transplantacija deluje, već da li im i dalje dovoljno doprinosi, a to pitanje je sada ispravno postavljeno u dve velike randomizovane studije. Obe su uključile novodijagnostikovane pacijente, svim učesnicima dale istu savremenu kombinaciju lekova, a zatim randomizovale samo transplantaciju. Takav dizajn daje težinu njihovom odgovoru, jer izdvaja jednu promenljivu oko koje se svi spore umesto da poredi staro doba sa novim.
Kome je namenjena
Pet širokih situacija zahteva ovaj zahvat, a one gotovo da nemaju ništa zajedničko, što je neobično za jedan isti postupak.
Prva studija
Dve decenije nakon što je zahvat postao standard kod mijeloma, neko ga je konačno uporedio sa samim savremenim lekovima.
Istraživači u Francuskoj i Sjedinjenim Državama randomizovali su 700 novodijagnostikovanih pacijenata. Svi su primili istu kombinaciju tri leka, lenalidomida, bortezomiba i deksametazona. Polovina je zatim išla na transplantaciju, a polovina nije, i obe grupe su posle toga dobijale terapiju održavanja. Medijana preživljavanja bez progresije iznosila je 50 meseci sa transplantacijom prema 36 bez nje, uz odnos hazarda 0,65. Kompletan odgovor je iznosio 59 odsto prema 48, a nedetektabilna rezidualna bolest 79 odsto prema 65.
Zatim podatak o preživljavanju. Četvorogodišnje ukupno preživljavanje bilo je 81 odsto u grupi sa transplantacijom i 82 odsto bez nje. Ta razlika nije dostigla značajnost i nije išla u korist transplantacije. Neutropenija trećeg ili četvrtog stepena javila se kod 92 odsto transplantiranih pacijenata prema 47, a infekcije kod 20 odsto prema 9, pa je studija pokazala stvarnu i znatnu dobit u vremenu bez progresije, plaćenu stvarnim i znatnim porastom toksičnosti, bez merljive dobiti u dužini života nakon četiri godine.
Potvrdna studija
Pojedinačne studije retko nešto konačno rešavaju. Druga, sprovedena uporedo sa drugačijim dizajnom i dužim praćenjem, objavljena je pet godina kasnije.
Šta je pokazala
Sedamsto dvadeset dva pacijenta randomizovana su na istu kombinaciju tri leka sa transplantacijom ili bez nje, a ovog puta je terapija održavanja nastavljena do napredovanja bolesti umesto da se prekine posle unapred određenog perioda. Pri medijani praćenja od 76 meseci, medijana preživljavanja bez progresije iznosila je 67,5 meseci sa transplantacijom prema 46,2 bez nje, uz odnos hazarda 1,53 na štetu grupe bez transplantacije, a kompletan odgovor je bio 46,8 odsto prema 42,0, što je razlika koja nije dostigla značajnost. Petogodišnje ukupno preživljavanje bilo je 80,7 odsto sa transplantacijom i 79,2 bez nje, uz odnos hazarda za smrt 1,10 i interval poverenja od 0,73 do 1,65. Teški neželjeni događaji povezani sa lečenjem javili su se kod 94,2 odsto pacijenata iz grupe sa transplantacijom prema 78,2. Dve studije, dva kontinenta, dva dizajna. Isti oblik odgovora. Druga studija je i terapiju održavanja vodila drugačije, nastavljajući je do napredovanja bolesti, a to je samo po sebi produžilo preživljavanje bez progresije u obe grupe u poređenju sa prvom studijom. To nas podseća da se pozadinsko lečenje menja tokom samih poređenja dok ona još traju.
Šta znači izostanak razlike u preživljavanju
Oba smera izveštavanja ovo pogrešno tumače, pa je ovde preciznost važna.
Pošteno rečeno, kod mijeloma autologna transplantacija odlaže bolest bez zasad merljivog produženja života, pacijenti koji je preskoče mogu biti transplantirani kasnije, u relapsu, sa razumnim rezultatima, i oba puta se mogu braniti, a ustanova koja transplantaciju predstavlja kao očigledno neophodnu nije pročitala drugu studiju. Ustanova koja je predstavlja kao prevaziđenu nije pročitala prvu.
Kako se odluka donosi danas
Nijedna studija nije uklonila transplantaciju iz lečenja mijeloma. Ono što su učinile jeste da su automatski korak pretvorile u odluku, a ta odluka počiva na pet stvari.
Treća studija, koja postavlja drugačije pitanje
Evropski istraživači su poredili transplantaciju sa protokolom lekova koji čine bortezomib, melfalan i prednizon kod 1.197 novodijagnostikovanih pacijenata, a zatim su posebno ispitali da li dodatno konsolidaciono lečenje pomaže. Medijana preživljavanja bez progresije iznosila je 56,7 meseci sa transplantacijom prema 41,9 sa protokolom lekova, uz odnos hazarda 0,73. Teška trombocitopenija javila se kod 83 odsto transplantiranih pacijenata prema 16, a infekcije kod 30 odsto prema 4. Od 311 smrtnih ishoda u studiji, za 38 je procenjeno da su verovatno povezani sa lečenjem, a 26 od njih bilo je u grupi sa transplantacijom. Ta studija podržava transplantaciju u poređenju koje druge dve nisu napravile, i istovremeno jasno pokazuje cenu takvog pristupa.
Da li druga transplantacija pomaže
Ako je jedno lečenje visokom dozom dobro, dva bi trebalo da budu bolja. To rezonovanje zvuči logično i ispitano je.
Šta je pokazala studija sa tri grupe
Američka studija je 758 pacijenata posle prve transplantacije randomizovala u tri grupe, pa je jedna dobila drugu transplantaciju praćenu održavanjem, jedna četiri ciklusa konsolidacionog lečenja praćena održavanjem, a jedna je išla pravo na samo održavanje. Preživljavanje bez progresije nakon 38 meseci iznosilo je 58,5 odsto, 57,8 odsto i 53,9 odsto u tri grupe. Ukupno preživljavanje iznosilo je 81,8, 85,4 i 83,7 odsto. Nijedna od tih razlika nije bila dovoljno velika da potvrdi korist. Praktična posledica je da druga transplantacija više nije rutina, da ni konsolidaciono lečenje više nije rutina i da se dokazi nalaze na strani terapije održavanja posle jedne transplantacije. Svako kome se nudi planirana dvostruka transplantacija treba da pita na kojim je pacijentima taj plan zasnovan, jer za većinu pacijenata donosi toksičnost bez merljive koristi.
Prikupljanje ćelija
Pacijenti se zbog ovog koraka brinu mnogo više nego što zaslužuje, a zbog hemioterapije mnogo manje.
Injekcije faktora rasta daju se pod kožu nekoliko dana, obično posle doze hemioterapije, i izbacuju matične ćelije iz koštane srži u krvotok, a najčešća neželjena pojava je dubok bol u kukovima i donjem delu leđa, što je znak koštane srži koja naporno radi i reaguje na obične lekove protiv bolova. Prikupljanje se zatim obavlja aparatom povezanim sa velikom venom, ponekad preko katetera postavljenog u vrat ili prepone, i traje tri do pet sati. Krv izlazi, prolazi kroz centrifugu koja izdvaja sloj matičnih ćelija i vraća se. Ljudi za to vreme čitaju i razgovaraju. Peckanje oko usana zbog antikoagulansa u sistemu je često i koriguje se tokom same seanse.
Većini ljudi su potrebne jedna do tri seanse, a kada se dobije premalo ćelija, sledi druga mobilizacija, ponekad uz dodatni lek koji snažnije pomera ćelije, i to kašnjenje je frustrirajuće, ali nije opasno. Iz same kosti se ne uzima ništa. Slika duge igle u kuku pod opštom anestezijom pripada prikupljanju koštane srži od davaoca, što je drugačiji postupak koji se izvodi na drugoj osobi.
Sama doza
Kondicioniranje je ono što leči, a objašnjava se najmanje od svega u ovom procesu.
Šta se zapravo daje
Kod mijeloma je standard melfalan u dozi od 200 miligrama po kvadratnom metru telesne površine, dat tokom jednog ili dva dana, a doza se smanjuje kod pacijenata sa lošom funkcijom bubrega ili u poodmaklim godinama, dok kod limfoma uobičajeni protokol kombinuje četiri leka tokom oko šest dana. Kod tumora germinativnih ćelija kombinacija je karboplatin sa etopozidom, data kao dva odvojena ciklusa, sa vraćanjem matičnih ćelija posle svakog. Svaki od ovih protokola izabran je zato što u visokoj dozi uništava određenu bolest i zato što su njegove toksičnosti izvan koštane srži podnošljive. Pitajte koji je protokol planiran i zašto, pitajte da li je doza prilagođena Vašoj funkciji bubrega i pitajte koliko dana traje, jer odgovor određuje koliko će trajati težak period. Komadići leda tokom infuzije melfalana merljivo smanjuju pojavu ranica u ustima i ništa ne koštaju, a ustanova koja ih ne nudi propušta nešto jednostavno.
Boravak u bolnici
Dve do četiri nedelje bolničkog lečenja, najvećim delom u jednokrevetnoj sobi, pri čemu težak period pada u sredinu, a ne na početak.
Kako to izgleda
Sami dani hemioterapije podnošljivi su za većinu pacijenata. Ćelije se vraćaju dan ili dva kasnije i taj dan protekne bez posebnih događaja. Zatim krvna slika pada, a od petog do dvanaestog dana posle vraćanja ćelija ljudi se osećaju najgore, sluznica usta i creva se razgrađuje, jelo postaje teško, proliv je čest i u nekom trenutku gotovo uvek dođe temperatura, što se očekuje i odmah leči antibioticima, a nikada se samo posmatra. Transfuzije eritrocita i trombocita su rutina. Oko dvanaestog do četrnaestog dana vraćene ćelije počinju da stvaraju neutrofile, temperatura se smiruje, usta zarastaju za nekoliko dana, a apetit se vraća neravnomerno. Otpust sledi kada se krvna slika održava i kada pacijent može da jede i pije.
Porodicama teško pada što najteži dani dolaze posle transplantacije, a ne pre nje, pa pomaže da se unapred jasno kaže da je to očekivani tok, a ne znak da je nešto pošlo naopako.
Rizici
Od svih transplantacionih zahvata ovaj nosi najmanju opasnost, ali je i dalje opasan.
Rani rizici
Teška infekcija tokom perioda niske krvne slike glavni je uzrok smrti, a kod pacijenata u dobrom stanju rizik od smrti usled samog zahvata kreće se u niskim jednocifrenim vrednostima, pri čemu su obe studije o mijelomu merile toksičnost, a ne smrtnost, i ta toksičnost je bila znatna. Teška neutropenija zahvatila je 92 odsto transplantiranih pacijenata u jednoj studiji, infekcije 20 odsto, a teški neželjeni događaji povezani sa lečenjem 94,2 odsto u drugoj.
Kasni rizici
- Drugi maligni tumor krvi godinama kasnije, izazvan hemioterapijom, a ne ćelijama. U jednoj seriji pacijenata sa tumorima germinativnih ćelija trojica su posle lečenja razvila akutnu leukemiju.
- Smanjena plodnost, zbog čega razgovor o tome mora da se vodi pre kondicioniranja, a ne posle njega.
- Dejstva pojedinih lekova na pluća i srce, koja se javljaju dugo nakon što transplantacija prestane da bude ičija glavna briga, ponekad i deceniju kasnije.
- Gubitak imuniteta stečenog vakcinama iz detinjstva, što znači da ceo kalendar mora ponovo da se sprovede po pisanom planu.
- Zamor koji traje duže od svih drugih simptoma, obično tri do šest meseci, a povremeno i duže.
Brojke kod mijeloma
Tri randomizovane studije daju brojke koje pacijent sa mijelomom treba da ima pred sobom pre nego što odluči.
Na uskim ekranima se ova tabela pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.
| Studija | Šta je poređeno | Preživljavanje bez progresije | Ukupno preživljavanje |
|---|---|---|---|
| Francuska i američka, 700 pacijenata | Kombinacija tri leka sa transplantacijom ili bez nje | 50 meseci prema 36, odnos hazarda 0,65 | 81 odsto prema 82 nakon četiri godine, bez značajne razlike |
| Američka, 722 pacijenta, praćenje 76 meseci | Isto poređenje uz održavanje nastavljeno do progresije | 67,5 meseci prema 46,2, odnos hazarda 1,53 na štetu grupe bez transplantacije | 80,7 odsto prema 79,2 nakon pet godina, odnos hazarda 1,10 |
| Evropska, 1.197 pacijenata | Transplantacija prema bortezomibu, melfalanu i prednizonu | 56,7 meseci prema 41,9, odnos hazarda 0,73 | Nije bilo primarno poređenje, za 38 od 311 smrtnih ishoda procenjeno je da su povezani sa lečenjem |
| Američka sa tri grupe, 758 pacijenata | Druga transplantacija prema konsolidaciji prema samom održavanju | 58,5, 57,8 i 53,9 odsto nakon 38 meseci | 81,8, 85,4 i 83,7 odsto |
Pređite pogledom kolonu o preživljavanju i svaki put se pojavljuje isto. Transplantacija pouzdano odlaže mijelom. Dokaz da produžava život još nije dobijen. Ni u jednoj studiji.
Limfom, ukratko
Limfom je prvi potvrdio sam koncept, a danas deli prostor sa lečenjem genetski izmenjenim ćelijama.
Kako stvari stoje
Autologna transplantacija ostaje standard kod relapsnog Hodžkinovog limfoma koji reaguje na spasavajuću hemioterapiju, kod nekih limfoma plaštnih ćelija i T ćelijskih limfoma u prvoj remisiji, i kod difuznog B krupnoćelijskog limfoma koji se vraća više od godinu dana posle prvog lečenja. Kod B krupnoćelijskog limfoma koji se vraća unutar godinu dana, randomizovane studije danas daju prednost genetski izmenjenim T ćelijama u odnosu na transplantaciju, i većina grupa se tome prilagodila, a reč koja o svemu odlučuje jeste hemiosenzitivnost, odnosno to da se limfom i dalje smanjuje kada se da spasavajuća hemioterapija. Hemioterapija visokim dozama i dalje je hemioterapija, pa će limfom koji ne reaguje na uobičajenu dozu ignorisati i veliku, zbog čega snimak posle spasavajućeg lečenja potvrđuje plan umesto da ga odlaže.
Tumori germinativnih ćelija
Najmanje poznata od svih primena i ona u kojoj ovaj zahvat najjasnije izlečuje ljude, a odnosi se na vrstu raka koju niko ne povezuje sa koštanom srži.
Jedan centar je lečio 184 uzastopna muškarca čiji su se tumori germinativnih ćelija vratili posle hemioterapije platinom, i to sa dva ciklusa visokih doza karboplatina i etopozida, pri čemu je posle svakog sledilo vraćanje sopstvenih matičnih ćelija, a tokom medijane praćenja od četiri godine 116 od 184 pacijenta bilo je u trajnoj kompletnoj remisiji. Među onima lečenim u drugoj liniji, 94 od 135 bilo je bez bolesti. Među onima lečenim u trećoj liniji ili kasnije, 22 od 49. Čak i među muškarcima čija je bolest bila otporna na platinu, 18 od 40 ostalo je bez bolesti.
- Ove brojke opisuju izlečenje, a ne odlaganje, što tumore germinativnih ćelija izdvaja od svih drugih primena na ovoj stranici.
- Lečenje se daje kao dva odvojena ciklusa visokih doza, pa prikupljanje mora da obezbedi dovoljno ćelija za oba.
- Trojica od 184 muškarca umrla su od lečenja, a trojica su kasnije razvila akutnu leukemiju, pa je cena navedena, a ne skrivena.
- Upućivanje u ustanovu koja ovo redovno radi ovde je važnije nego gotovo bilo gde drugde. Objavljeni rezultati dolaze iz centara koji to rade stalno.
- Čuvanje sperme spada pre prvog ciklusa, a kod relapsne bolesti je često već obavljeno pre prvobitne hemioterapije.
Autoimune bolesti
Ovde zahvat potpuno menja svrhu. Nijedan rak se ne uništava. Imuni sistem koji se okrenuo protiv sopstvenog vlasnika rastavlja se i ponovo gradi.
Rezonovanje je da autoimunu bolest pokreću dugoživeće imune ćelije koje nose sećanje na napad na sopstveno tkivo. Hemioterapija visokim dozama uništava te ćelije, a vraćene matične ćelije stvaraju novu imunu populaciju koja taj napad nije naučila. To deluje kao resetovanje, a ne kao potiskivanje. Upravo to ga razlikuje od lekova koji se uzimaju doživotno. Da li resetovanje traje jeste suštinsko pitanje, a kod dve bolesti je u randomizovanim studijama upoređeno sa najboljim dostupnim lečenjem lekovima.
Ova primena ostaje daleko manje poznata od onih u onkologiji i stalno raste, a nosi i najveći raskorak između onoga što može da ponudi specijalizovani centar i onoga što može opšta bolnica, pa je upućivanje važno.
Multipla skleroza
Najjači randomizovani dokazi u transplantaciji kod autoimunih bolesti dolaze iz relapsno remitentne multiple skleroze koja i uz lečenje nastavlja da daje relapse.
Odnos hazarda od 0,07 predstavlja neuobičajeno veliki efekat za bilo koje lečenje kod bilo koje bolesti, i treba ga čitati zajedno sa njegovim ograničenjima, jer je studija uključila određenu grupu, naime osobe sa aktivnom relapsnom bolešću koje su nastavljale da daju relapse uprkos lečenju, i pratila ih je medijanu od dve godine. Ona ne govori da transplantacija kod progresivne multiple skleroze bez aktivnih relapsa postiže isto, a razlika između te dve situacije upravo odlučuje ko ima koristi.
Sklerodermija
Sistemska skleroza sa zahvatanjem unutrašnjih organa ima lošiju prognozu od mnogih malignih bolesti i druga je autoimuna bolest kod koje ovaj zahvat ima randomizovane dokaze.
Studija i njen vremenski tok
Sedamdeset pet odraslih osoba sa teškom sklerodermijom koja zahvata pluća ili bubrege randomizovano je na mijeloablativnu autolognu transplantaciju ili na godinu dana mesečne primene ciklofosfamida, a poređenje je osmišljeno tako da se čita kroz godine, a ne kroz mesece, jer se sklerodermija menja sporo, pa su se rezultati razdvajali kako je praćenje bivalo duže.
Na telefonu ova tabela klizi levo i desno. Prevucite je da biste videli drugu kolonu.
| Mereno u | Transplantacija prema ciklofosfamidu |
|---|---|
| 54 meseca, ukupni rangirani ishod | U korist transplantacije u 67 odsto od 1.404 poređenja u parovima |
| 54 meseca, preživljavanje bez događaja | 79 odsto prema 50 odsto |
| 72 meseca, preživljavanje bez događaja | 74 odsto prema 47 odsto |
| 72 meseca, ukupno preživljavanje | 86 odsto prema 51 odsto |
| 54 meseca, potreba za uvođenjem leka koji menja tok bolesti | 9 odsto prema 44 odsto |
| Smrtnost povezana sa lečenjem | 3 odsto nakon 54 meseca i 6 odsto nakon 72 meseca, prema nijednom slučaju |
Razlika u ukupnom preživljavanju od 86 prema 51 odsto najveća je korist na ovoj stranici, a stoji uz smrtnost povezanu sa lečenjem od 6 odsto, i obe brojke su istovremeno tačne i obe pripadaju razgovoru.
Šta košta transplantacija kod autoimunih bolesti
Transplantacija kod osobe koja nema rak menja osećaj rizika, čak i kada su brojke iste. Pacijent sa mijelomom odmerava opasno lečenje naspram bolesti koja će sigurno napredovati, a pacijent sa multiplom sklerozom odmerava opasno lečenje naspram bolesti koja može ostati stabilna godinama i naspram lekova koji su nesavršeni, ali retko smrtonosni. Ista smrtnost povezana sa lečenjem od 3 do 6 odsto u te dve situacije čita se različito, i svako ko predstavlja transplantaciju kod autoimunih bolesti bez isticanja te brojke na početku predstavlja je nepošteno. Još dve stvari pripadaju razgovoru. Dokazi su najjači u tačno određenim, jasno definisanim grupama, odnosno kod aktivne relapsne multiple skleroze i teške sklerodermije sa zahvatanjem organa, a slabiji su ili ih nema drugde. I centara sa stvarnim iskustvom je malo, pa ovo postaje jedna od retkih situacija u kojima je putovanje radi lečenja zaista ispravna odluka, a ne marketinška ponuda.
Plodnost
Plodnost se preskače češće od bilo kog drugog koraka kada se transplantacija organizuje brzo, a naknadno se tome više ne može vratiti.
Oporavak
Pacijenti kažu da je raspored oporavka jedina stvar za koju bi voleli da im je neko unapred dao u pisanom obliku.
Na malom ekranu povucite ovu tabelu bočno da biste videli drugu kolonu.
| Kada | Kako to obično izgleda |
|---|---|
| Peti do dvanaesti dan posle vraćanja ćelija | Najteži period. Sluznica usta i creva se razgrađuje, javlja se temperatura, daju se transfuzije |
| Dvanaesti do dvadeseti dan | Krvna slika se oporavlja, temperatura se smiruje, jelo postaje moguće, sledi otpust |
| Treća do osma nedelja | Kontrole jednom nedeljno, zatim na dve nedelje. Malo energije, čudan ukus, nepouzdan apetit |
| Drugi do četvrti mesec | Postepeno poboljšanje uz povremene loše dane. Kosa raste. Vakcinacija počinje ponovo po pisanom planu |
| Četvrti do dvanaesti mesec | Većina ljudi se u nekom obliku vraća na posao. Zamor koji traje duže od godinu dana zaslužuje ispitivanje |
Šta pomaže
Svakodnevno hodanje već od prve nedelje, makar i kratko po sobi, skraćuje gubitak kondicije koji izaziva najveći deo kasnijeg zamora, a česti mali obroci bolji su od čekanja apetita koji dolazi kasno. Ako poslodavcu odmah iznesete realan vremenski okvir, izbegavate drugi razgovor u trenutku kada optimistični rok ne bude ispunjen. A zamor koji traje duže od godinu dana isplati se tretirati kao simptom, a ne kao promena ličnosti, jer su funkcija štitaste žlezde, zalihe gvožđa, vitamin D i raspoloženje merljivi i svi se mogu lečiti.
Šta da pitate
Svako pitanje ispod ima kratak tačan odgovor, a ona koja izazovu dug i neodređen odgovor nešto Vam govore.
- Da li je ovo autologna ili alogena transplantacija i zašto baš ta.
- Koji protokol kondicioniranja je planiran, u kojoj dozi i da li je prilagođen mojoj funkciji bubrega.
- Kolika je stopa smrtnosti od ovog zahvata u Vašoj ustanovi, izražena kao raspon, kod pacijenata sličnih meni.
- Kod mijeloma, šta su dve randomizovane studije pokazale o preživljavanju i zašto mi uz to preporučujete transplantaciju.
- Koliko ovakvih zahvata godišnje izvodite baš kod moje bolesti.
Odgovor koji bi trebalo da Vas zabrine
Svako ko ovo opisuje kao rutinski zahvat sa brzim oporavkom ili ga nije izveo mnogo puta ili Vam ne govori ono što zna, jer oporavak nije brz, brojke o toksičnosti u objavljenim studijama nisu male, a ustanova kojoj nije teško da to kaže jeste ustanova koja je kroz to prošla sa dovoljno pacijenata da o tome bude iskrena.
Šta nećemo tvrditi
Bolničke stranice o transplantaciji sklone su obećanjima. Evo šta ova neće obećati.
Nijedna brojka o preživljavanju neće Vam biti navedena pre nego što neko pročita Vašu dijagnozu, dosadašnji odgovor na lečenje i funkciju organa. Niko ovde neće reći pacijentu sa mijelomom da će zbog transplantacije živeti duže, jer su dve randomizovane studije to tražile i nisu našle. Niko neće predstaviti transplantaciju kod autoimunih bolesti bez prethodnog navođenja smrtnosti povezane sa lečenjem. Naši sopstveni rezultati neće biti dati kao jedan procenat bez navođenja pacijenata koji stoje iza njega. I zahvat neće biti nazvan bezbednim, jer ljudi od njega i dalje umiru.
Ako Vam je druga ustanova dala čistu brojku bez pratećeg raspona, pitajte koji su je pacijenti dali i pratite šta se zatim dešava.
Odlučivanje iz druge zemlje
Udaljenost menja ovu odluku na načine koje nijedna studija nije merila.
Šta putovanje donosi kao trošak
Prvo košta vreme, jer nalazi moraju da se prevedu, viza da se dobije, a letovi rezervišu, a mijelom koji je u odgovoru ili limfom zadržan spasavajućom hemioterapijom ne čeka dok se to odvija. Drugo košta kontinuitet, jer se lek koji se uzima godinama posle transplantacije zbog mijeloma propisuje i prati kod kuće, a primopredaja koja nije valjano napisana zapravo ne postoji. Novac je treći i pripada otvorenom razgovoru. Troškove ovde određuju broj potrebnih seansi prikupljanja, izabrani protokol kondicioniranja, to da li je planiran drugi ciklus visokih doza kao kod tumora germinativnih ćelija, koliko traje bolnički boravak, da li komplikacije zahtevaju intenzivnu negu i koliko dugo ostaje pratilac. Ništa od toga se do poslednje cifre ne može znati pre Vašeg dolaska, pa Vam ustanova duguje spisak onoga što pomera iznos i pisanu procenu raspona, napravljenu pre nego što iko rezerviše let, uz jasno navođenje delova koji bi se mogli promeniti.
Šta putovanje donosi kao korist
Dolazak u ustanovu koja ovaj zahvat izvodi dovoljno često da u njemu bude dobra i koja će otvoreno reći kada je bolje čekati, uzimati lekove umesto toga, ili se lečiti bliže kući. Kod transplantacije zbog autoimunih bolesti taj argument je jači nego bilo gde drugde na ovoj stranici, jer iskusnih centara zaista ima malo, a razlika između iskusnog i onog koji to radi povremeno jeste merljiva.
Računajte na četrnaest do dvadeset osam noći bolničkog lečenja. Zatim četiri do šest nedelja u blizini bolnice, dok ambulanta proverava krvnu sliku dva puta nedeljno, a potom jednom nedeljno. Sposobnost za let kući procenjuje se prema broju neutrofila, prema tome da li se svaka infekcija potpuno povukla i da li možete pouzdano da jedete i pijete, pa se datum ne dogovara unapred.
Šta organizujemo
Otprilike dva meseca van kuće, najvećim delom izvan bolničkog kreveta, zbog čega su praktični aranžmani deo lečenja, a ne dodatak.
Pitajte za ime koordinatora pre nego što bilo šta rezervišete. Ustanova koja ne može da ga navede govori Vam kako će proteći naredna dva meseca.
Posle svega
Transplantacija se završava i počinje duža, tiša faza, a to je deo kojim se najlošije upravlja kada se pacijent vrati kući u drugu zemlju.
Šta mora da bude zapisano
Imunitet stečen vakcinama iz detinjstva briše kondicioniranje i ceo kalendar mora ponovo da se sprovede, počev od oko šestog meseca i duže od dve godine za žive vakcine, a taj plan treba da Vas prati ispisan po datumima i vakcinama, na engleskom, kako bi porodični lekar bilo gde mogao da postupi po njemu. Terapija održavanja kod mijeloma mora da se propisuje, prati i prilagođava godinama, a ime onoga ko to radi treba da bude određeno pre nego što odletite. Krvna slika, funkcija bubrega, funkcija štitaste žlezde i vitamin D zahtevaju povremene provere. Pregled kože i skrining na maligne bolesti primeren uzrastu počinju ranije i ponavljaju se češće nego kod ljudi koji nisu primili hemioterapiju visokim dozama. Ništa ovde nije složeno. Sve se gubi kada niko za to ne preuzme odgovornost, a pacijent koji u svojim rukama nosi dokument sa datumima najpouzdaniji je oblik te odgovornosti.
Besplatno drugo mišljenje
Pošaljite nalaze pre nego što bilo šta rezervišete. Ne košta ništa i povremeno menja odgovor.
Treba poslati dijagnozu i svaki genetski ili hromozomski nalaz, dosadašnje lečenje sa datumima, procenu odgovora posle tog lečenja, svaki nalaz o merljivoj rezidualnoj bolesti, skorašnju krvnu sliku sa funkcijom bubrega i jetre i skorašnje snimke. Nazad dobijate pisano mišljenje o tome da li je ovaj zahvat sada pravi korak za Vas, da li bi Vam čekanje ili drugačije lečenje bolje poslužilo i kako izgleda realan raspon ishoda za nekoga u Vašoj situaciji.
Kada to mišljenje kaže da je plan koji već imate ispravan, tako i bude rečeno, a to je čest, a ne redak ishod.
Pitanja koja nam postavljaju, česta pitanja o autolognoj transplantaciji
Da li mi je potreban davalac za autolognu transplantaciju
Ne. Ćelije su Vaše. Autologna transplantacija matičnih ćelija ne koristi ništa drugo. One se uzimaju iz Vaše krvi, zamrzavaju i vraćaju posle hemioterapije visokim dozama. Bez davaoca, bez podudaranja tkiva, bez odbacivanja i bez bolesti kalema protiv domaćina. Zahvat sa davaocem naziva se alogeni i to je drugačiji postupak sa drugačijim i većim skupom rizika.
Da li se nešto uzima iz mojih kostiju
Gotovo nikada više. Injekcije izbacuju matične ćelije iz koštane srži u krvotok, a aparat ih tokom nekoliko sati prikuplja iz vene, dok slika duge igle u kuku pod anestezijom pripada prikupljanju koštane srži od davaoca, što se izvodi na drugoj osobi.
Ako kod mijeloma ne produžava život, zašto je raditi
Zato što znatno odlaže bolest. U većoj studiji medijana preživljavanja bez progresije bila je 67,5 meseci sa transplantacijom prema 46,2 meseca bez nje. To donosi otprilike dvadeset jedan dodatni mesec bez daljeg lečenja i van bolnice, a ukupno preživljavanje nakon pet godina bilo je 80,7 odsto prema 79,2, što je razlika koja nije bila značajna, i obe te činjenice pripadaju odluci.
Mogu li da preskočim transplantaciju i uradim je kasnije ako se mijelom vrati
U mnogim slučajevima da, i to je jedan od razloga zbog kojih se oba puta mogu braniti. Ćelije se mogu prikupiti i zamrznuti sada i upotrebiti u relapsu, a argument za raniju transplantaciju je to što je bolest tada najbolje kontrolisana, a pacijent u najboljem stanju, dok je argument za čekanje to što se toksičnost izbegava što je duže moguće.
Koliko je opasna
Kod pacijenta u dobrom stanju rizik od smrti usled autologne transplantacije kreće se u niskim jednocifrenim vrednostima, sa teškom infekcijom tokom perioda niske krvne slike kao glavnim uzrokom, a toksičnost ispod smrtnog ishoda nije mala. U jednoj studiji o mijelomu teški neželjeni događaji povezani sa lečenjem javili su se kod 94,2 odsto transplantiranih pacijenata.
Da li se koristi i za nešto drugo osim raka
Da, i dokazi su randomizovani. Kod relapsno remitentne multiple skleroze koja je i uz lekove nastavljala da daje relapse, napredovanje bolesti javilo se kod 3 od 55 transplantiranih pacijenata prema 34 od 55 koji su nastavili sa lekovima, a kod teške sklerodermije je ukupno preživljavanje nakon 72 meseca bilo 86 odsto prema 51 odsto uz ciklofosfamid, uz smrtnost povezanu sa lečenjem od 6 odsto.
Koliko traje boravak u bolnici
Dve do četiri nedelje, najvećim delom u jednokrevetnoj sobi sa ograničenim posetama, a najteži dani padaju u sredinu, a ne na početak, obično od petog do dvanaestog dana posle vraćanja ćelija, što iznenađuje porodice koje očekuju da će sami dani hemioterapije biti najteži.
Koliko treba da se osećam normalno
Duže nego što Vam iko najavi. Većina ljudi pristojno funkcioniše do trećeg meseca i u nekom obliku se vraća na posao između četvrtog i dvanaestog meseca, a zamor koji traje duže od godinu dana treba ispitati, a ne prihvatiti, jer su funkcija štitaste žlezde, zalihe gvožđa, vitamin D i raspoloženje uzroci koji se mogu lečiti.
Da li će uticati na moju plodnost
Često hoće, a razgovor o tome mora da se vodi pre početka kondicioniranja. Čuvanje sperme traje dan ili dva, a zamrzavanje jajnih ćelija ili embriona traje duže i ponekad ne može da se uklopi u raspored, pa to pripada prvoj nedelji planiranja, a ne poslednjoj.
Reference
- Attal M, Lauwers-Cances V, Hulin C, et al. Lenalidomide, bortezomib, and dexamethasone with transplantation for myeloma. N Engl J Med. 2017;376(14):1311-1320.
- Richardson PG, Jacobus SJ, Weller EA, et al. Triplet therapy, transplantation, and maintenance until progression in myeloma. N Engl J Med. 2022;387(2):132-147.
- Cavo M, Gay F, Beksac M, et al. Autologous haematopoietic stem cell transplantation versus bortezomib, melphalan and prednisone, with or without consolidation therapy and lenalidomide maintenance for newly diagnosed multiple myeloma. Lancet Haematol. 2020;7(6):e456-e468.
- Stadtmauer EA, Pasquini MC, Blackwell B, et al. Autologous transplantation, consolidation, and maintenance therapy in multiple myeloma, results of the BMT CTN 0702 trial. J Clin Oncol. 2019;37(7):589-597.
- Burt RK, Balabanov R, Burman J, et al. Effect of nonmyeloablative hematopoietic stem cell transplantation versus continued disease modifying therapy on disease progression in patients with relapsing remitting multiple sclerosis, a randomized clinical trial. JAMA. 2019;321(2):165-174.
- Sullivan KM, Goldmuntz EA, Keyes-Elstein L, et al. Myeloablative autologous stem cell transplantation for severe scleroderma. N Engl J Med. 2018;378(1):35-47.
- Einhorn LH, Williams SD, Chamness A, et al. High dose chemotherapy and stem cell rescue for metastatic germ cell tumors. N Engl J Med. 2007;357(4):340-348.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Rafet EREN, Hematologija.
Medicinski proverio
Prof. dr Rafet EREN
Hematologija
Poslednje ažuriranje: