Fizikalna terapija i rehabilitacija
Dvanaest nedelja nadgledanog vežbanja izjednačilo se sa artroskopijom kolena u svakoj tački posle dve godine i ostavilo jaču natkolenicu. Rehabilitacija deluje kada se dozira kao lek, a ne kada se nudi kao savet.
O ovom odeljenju
Rehabilitacija je recept, a doza je lečenje. Previše, prerano, pogoršalo je ishode posle moždanog udara.
U najvećem ispitivanju ranog pokretanja posle moždanog udara, koje je obuhvatilo 2.104 pacijenta u 56 jedinica u pet zemalja, grupa koja je pokretana jače i ranije imala je lošije rezultate posle tri meseca, sa 46 odsto dobrih ishoda naspram 50 odsto. Princip važi u oba smera, jer kardiološka rehabilitacija zasnovana na vežbanju smanjuje verovatnoću novog infarkta i otprilike prepolovljuje broj bolničkih prijema.
Rehabilitacija se ponaša kao doza
Fizikalna terapija i rehabilitacija pacijentima se opisuje kao kretanje, aktivnost ili jednostavno ponovno pokretanje. Takav jezik čini da sve zvuči kao savet. A ponaša se kao lek, sa pravom količinom, pravim trenutkom za početak i pravim načinom primene, i svaka od te tri stvari može da promaši u pravcu previše jednako lako kao i u pravcu premalo. Ispitivanje koje je to dokazalo jeste ono kojim počinje ova stranica. AVERT je randomizovao 2.104 pacijenta sa moždanim udarom u 56 jedinica za akutni moždani udar u pet zemalja, na protokol čestog pokretanja u višoj dozi koje počinje u roku od 24 sata ili na pokretanje kakvo njihova jedinica inače sprovodi, a rezultati su objavljeni u časopisu Lancet 2015. godine. Gotovo svi u obe grupe pokrenuti su tokom prvog dana, pa je ispitivanje proveravalo dozu, a ne samu ideju. Dobri ishodi posle tri meseca zabeleženi su kod 46 odsto grupe sa višom dozom naspram 50 odsto grupe sa uobičajenom negom, uz prilagođeni odnos šansi od 0,73. Komplikacije nepokretnosti nisu bile ređe u grupi koja se više kretala.
Ranije i jače dalo je lošiji rezultat.
Taj nalaz nije ukinuo ranu rehabilitaciju, ali jeste promenio ono što dobra jedinica radi sa njom. Pitanje više nije da li početi, nego koliko, koliko često i od kada, a to je isti skup pitanja koja farmaceut postavlja o receptu. Svaka ustanova koja ne može da odgovori na ta tri pitanja za Vaše stanje nudi Vam aktivnost umesto lečenja.
Šta ovo odeljenje zaista leči
Pet grupa stanja čini najveći deo uputa na ovo odeljenje i zajedno pokrivaju širi raspon nego što većina pacijenata očekuje.
Na uskim ekranima ova tabela se pomera u stranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Grupa | Tipična stanja | Čemu program teži |
|---|---|---|
| Neurološka | Moždani udar, traumatska povreda mozga, povreda kičmene moždine, multipla skleroza, Parkinsonova bolest, povrede nerava | Ponovno učenje pokreta kroz ponavljanje, zaštita zglobova od kontraktura i obnavljanje samostalnosti u svakodnevnim poslovima |
| Ortopedska i mišićno-koštana | Bol u leđima i vratu, tegobe sa ramenom i kolenom, oboljenja tetiva, oporavak posle ugradnje veštačkog zgloba ili fiksacije preloma | Vraćanje obima pokreta i snage i opterećivanje tkiva dovoljno da se preoblikuje bez izazivanja pogoršanja |
| Kardiološka i pulmološka | Posle infarkta, bajpas operacije ili ugradnje stenta, hronična bolest pluća, dugotrajan nedostatak vazduha | Bezbedno podizanje sposobnosti za napor uz nadzor i smanjenje verovatnoće novog događaja |
| Posle bilo koje operacije | Operacije trbuha, grudnog koša, kičme, operacije zbog raka i transplantacije | Otvaranje pluća, podizanje pacijenta na noge i obnavljanje mišića koje teška bolest i ležanje oduzimaju |
| Uporan bol i gubitak funkcije | Bol koji traje i posle zarastanja, gubitak kondicije, tegobe vezane za posao i sport | Postepeno opterećivanje, raspoređivanje napora i vraćanje samopouzdanja, uz lečenje straha od pokreta kao dela problema |
U nekim zemljama ova specijalnost se zove fizikalna medicina i rehabilitacija, u drugima fizioterapija, a ime je pacijentu mnogo manje važno od dve druge stvari. Da li program postavlja lekar specijalista rehabilitacije. Da li ga terapeuti sprovode dovoljno često da bi doza imala značaj.
Procena koja odlučuje o svemu ostalom
Ništa u programu rehabilitacije nema veliki smisao pre nego što neko izmeri odakle krećete i zapiše gde pokušavate da stignete.
Šta meri prva procena
Pravilna prva procena traje skoro ceo sat i daje brojeve, a ne utiske. Obim pokreta u svakom relevantnom zglobu, u stepenima. Snaga ocenjena mišić po mišić. Koliko daleko hodate za šest minuta, izmereno u obeleženom hodniku, sa zapisanom razdaljinom umesto procene na osnovu toga koliko ste zadihani na kraju. Koliko Vam treba da ustanete sa stolice, prehodate tri metra, okrenete se i ponovo sednete. Šta možete, a šta ne možete kod kuće bez pomoći, ocenjeno skalom koju neko drugi može da ponovi. Bol u mirovanju i bol pri pokretima koji su Vama važni. Kod neurološkog pacijenta, posebne motorne skale i skale ravnoteže koje stanje zahteva.
Zatim se ciljevi zapisuju Vašim rečima.
Ciljevi napisani Vašim rečima
Penjanje stepenicama do Vašeg stana bez zaustavljanja jeste cilj. Poboljšanje pokretljivosti nije. Ta razlika odlučuje da li program ima metu u koju može da cilja, da li iko može u šestoj nedelji da kaže da li deluje i da li se razgovor o otpustu oslanja na merenje ili na utisak. Tražite da vidite svoje početne brojeve i svoje zapisane ciljeve. Odeljenje koje ne može da ih pokaže na zahtev nije ni merilo.
Moždani udar i povreda mozga, gde su vreme i intenzitet glavno pitanje
Ponavljanje pokreće oporavak pokreta posle moždanog udara više nego bilo koja tehnika, a mozak se najviše reorganizuje tokom prvih meseci, pa je ukupan broj ispravnih pokreta koje pacijent izvede važniji za konačni rezultat od naziva pristupa odštampanog na programu. Otuda i napetost koju je AVERT otkrio. Period kada je mozak najplastičniji isti je onaj period kada povređeni mozak najslabije podnosi napor.
Šta je preživelo rezultat studije AVERT
Preživeo je oblik dobre prakse, a nijedan pojedinačni broj nije. Pokretanje i dalje počinje prvog ili drugog dana, i počinje blago, sedenjem, stajanjem i kratkim premeštanjima, a ne pređenom razdaljinom. Intenzitet raste tokom prve dve nedelje kako pacijent pokazuje da ga podnosi, vođen krvnim pritiskom, nivoom kiseonika i time kako neurološki pregled izgleda posle toga. Od druge nedelje nadalje, kada se fiziologija smiri, doza postaje glavna poluga, a broj ispravnih ponavljanja koje pacijent izvede svakog dana najjače je povezan sa tim koliko se funkcije vraća. Zato pitanje koje treba postaviti jedinici za rehabilitaciju o pacijentu sa moždanim udarom nema veze sa tim koje metode koristi. Pitajte koliko minuta aktivne terapije pacijent dobija svakog dana, koliko od tih minuta ide na zahvaćenu stranu i ko odlučuje kada se doza povećava.
Kada fizikalna terapija zamenjuje operaciju
Dve od najčešćih operacija u ortopediji upoređene su direktno sa strukturisanim vežbanjem u randomizovanim ispitivanjima, a rezultati bi trebalo da promene način na koji pacijent sa bilo kojim od ta dva problema čita preporuku za operaciju, jer se kod jedne od njih pokazalo da operacija ne donosi ništa što dvanaest nedelja nadgledanog rada već nije dalo.
Istrošen meniskus
Kise i saradnici randomizovali su 140 odraslih osoba srednjih godina sa degenerativnom rupturom medijalnog meniskusa potvrđenom na MRI, bez jasne artroze na snimku, na dvanaest nedelja nadgledane terapije vežbanjem ili na samu artroskopsku parcijalnu meniscektomiju, i objavili rezultate u časopisu BMJ 2016. godine. Posle dve godine razlika u skorovima kolena između grupa iznosila je 0,9 poena na skali od 100 poena, što je zanemarljivo. Snaga mišića natkolenice poboljšala se u grupi sa vežbanjem do trećeg meseca. Hirurška grupa nije dobila ništa. Devetnaest odsto grupe sa vežbanjem prešlo je na operaciju tokom praćenja i time nije dobilo ništa dodatno. Dvanaest nedelja nadgledanog rada donelo je ono što je donela operacija i ostavilo nogu jačom.
Hroničan bol u donjem delu leđa
Istraživači Cochrane objedinili su 249 randomizovanih ispitivanja lečenja vežbanjem kod hroničnog nespecifičnog bola u donjem delu leđa. U poređenju sa izostankom lečenja, uobičajenom negom ili placebom, vežbanje je smanjilo bol za 15,2 poena na skali od 100 poena, što prelazi prag koji su autori postavili za klinički značajnu razliku. Efekat na ograničenje funkcije bio je manji, 6,8 poena, i nije prešao svoj prag. U poređenju sa drugim konzervativnim lečenjem prednost je bila stvarna, ali skromna, a vežbanje je nadmašilo sam savet i elektroterapiju, dok prednosti nad manuelnom terapijom nije bilo.
Kada se ta dva rezultata čitaju zajedno, pojavljuje se obrazac koji važi za svaki pregled. Strukturisano vežbanje je pravo lečenje sa merljivim efektom, iskrenije je o veličini tog efekta nego većina alternativa, a u posebnom slučaju istrošenog meniskusa bez artroze daje jednako dobar rezultat kao operacija i ostavlja Vas jačim.
Posle srčanog događaja, najjači dokazi u ovoj oblasti
Kardiološka rehabilitacija zasnovana na vežbanju ima najveću i najčistiju bazu dokaza od svega što ovo odeljenje radi. Takođe ostaje najmanje korišćeno lečenje u kardiologiji.
Cochrane pregled iz 2021. godine objedinio je 85 randomizovanih ispitivanja sa 23.430 ljudi sa koronarnom bolešću srca, upoređujući rehabilitaciju zasnovanu na vežbanju sa kontrolom bez vežbanja. U prvoj godini doveo je do velikog smanjenja novih infarkta, uz odnos rizika od 0,72 na dokazima visoke pouzdanosti, i do velikog smanjenja bolničkih prijema iz svih uzroka, uz odnos rizika od 0,58, pri čemu je dvanaest ljudi trebalo lečiti da bi se kod jednog izbegao prijem, a to je broj potreban za lečenje koji bi većina kardiologa rado videla uz neku tabletu. Posle više od tri godine praćenja, kardiovaskularna smrtnost pala je uz odnos rizika od 0,58. Korist se održala bez obzira na dozu vežbanja, okruženje, zemlju ili mešavinu srčanih dijagnoza, što je dovoljno neobično u objedinjenoj analizi 85 ispitivanja da zaslužuje da se posebno navede.
Dvanaest pacijenata završi kardiološku rehabilitaciju i jedan od njih izbegne bolnički prijem do kog bi inače došlo. Vrlo malo lekova u kardiologiji ima tako mali broj potreban za lečenje.
Pitanje koje treba postaviti svom kardiologu
Postavite ga i ako je oporavak delovao jednostavno
Svako ko je imao stent, bajpas ili infarkt, a nikada mu nije ponuđen nadgledani program vežbanja, nedovoljno je lečen i opravdano je pitati zašto.
Priprema kondicije pre operacije i šta to zaista donosi
Prehabilitacija znači vežbanje u nedeljama pre planirane operacije, po logici da pacijent u boljoj formi bolje podnosi udar. Ideja privlači svakoga, a dokazi su mešovitiji nego što oduševljenje nagoveštava.
Šta su pokazala objedinjena ispitivanja
Dvadeset randomizovanih ispitivanja sa 1.258 pacijenata objedinjeno je u sistematskom pregledu iz 2023. godine pre velikih operacija trbuha. Nadgledana prehabilitacija poboljšala je razdaljinu u testu šestominutnog hoda u proseku za 33 metra, a za 47 metara u programima sa više od jedne nadgledane seanse nedeljno. Poboljšao se i vršni unos kiseonika. Postoperativne komplikacije nisu se značajno razlikovale između grupa sa prehabilitacijom i uobičajene nege, uz odnos rizika od 0,80 i interval poverenja koji prelazi jedinicu.
Bolja forma, da. Manje komplikacija, nedokazano.
Zašto se ipak isplati
To je i dalje razlog da se radi kod mnogih pacijenata, jer duži hod i bolje disanje pre operacije olakšavaju rani oporavak bez obzira na to šta se dešava sa stopom komplikacija, i jer učestalost nadgledanih seansi očigledno ima značaj. Ništa od toga ne dozvoljava da se blok prehabilitacije prodaje kao osiguranje od komplikacija, a svaki program koji to radi preuveličava ono što su ispitivanja pokazala.
Šta sadrži stvarna terapijska seansa
Seanse se razlikuju prema stanju. Okvir ispod važi za većinu njih.
- Kratka ponovna procena u odnosu na prethodnu seansu, koja obuhvata šta je bolelo posle nje, šta je bilo lakše i šta merenja pokazuju danas.
- Priprema tkiva kojem je potrebna, što može biti manuelni rad, mobilizacija zgloba ili toplota, i što oduzima nekoliko minuta seanse, a nikada njen najveći deo.
- Aktivni rad, koji je samo lečenje. Vežbanje sa opterećenjem, uvežbavanje hoda i ravnoteže, ponavljanje zadataka kod neurološkog pacijenta ili nadgledano kondiciono vežbanje kod kardiološkog.
- Progresija, u kojoj terapeut povećava opterećenje, obim, brzinu ili složenost na osnovu toga kako je prošao prethodni blok, a nikada na osnovu broja nedelje.
- Kućni program, ažuriran na svakoj seansi i zapisan, jer ono što se dešava u preostala dvadeset tri sata odlučuje o najvećem delu rezultata.
Odnosi su važniji od sastojaka. Seansa koja troši četrdeset minuta na pasivno lečenje i deset na aktivni rad ima obrnut odnos bez obzira na opremu koja se koristi, a pacijent koji ju je platio dobio je deset minuta onoga što menja merenje i pedeset minuta onoga što ga ne menja.
Prema čemu treba biti oprezan
Rehabilitacija privlači više nedokazane opreme nego skoro bilo koja druga oblast, jer aparati izgledaju kao lečenje, a od pacijenta ne traže ništa.
Pasivne metode shvatite u najboljem slučaju kao dodatak. Ultrazvuk, kratkotalasna dijatermija, laser i većina električne stimulacije imaju slabe dokaze za stanja za koja se najčešće prodaju, a njihov glavni efekat u praksi jeste da popune dvadeset minuta seanse koja je trebalo da sadrži vežbanje sa opterećenjem, što pacijenta košta i novca i ponavljanja. Toplota i led zaslužuju mesto kao mere udobnosti koje omogućavaju aktivni rad, što je manja tvrdnja i tačna je. Jednako budite oprezni prema unapred određenom paketu seansi koji se prodaje pre nego što Vas je iko procenio. Program koji je imao dvadeset seansi pre prvog merenja jeste proizvod, a ne recept, i nema način da se završi ranije ako se brže oporavite ili da se produži ako se ne oporavite. Isto važi za svaku ponudu koja u prvom redu navodi broj seansi. Brojevi dogovoreni pre pregleda jesu komercijalne odluke u kliničkom ruhu, pa insistirajte prvo na proceni, zatim na planu i na ceni izvedenoj iz plana, tim redom i nikako drugačije.
Pitajte šta se dešava pri ponovnoj proceni i šta bi dovelo do promene plana.
Kako se meri napredak
Svaki ozbiljan program ponavlja ista merenja koja je uradio na početku, u razmacima određenim unapred i upisanim u plan pre prve seanse, kako niko kasnije ne bi odlučivao da li brojeve vredi prikupljati.
Na malom ekranu kolone izlaze izvan ivice. Pomerite tabelu u stranu da biste ih pročitali.
| Merenje | Šta pokazuje |
|---|---|
| Razdaljina u šestominutnom hodu | Ukupna izdržljivost i mera koja se najviše koristi u kardiološkim, pulmološkim i preoperativnim programima. Poboljšanja se izražavaju u metrima i porede sa Vašim početnim vrednostima |
| Test ustani i idi | Koliko traje da ustanete sa stolice, prehodate tri metra, okrenete se i sednete. Praktičan pokazatelj pokretljivosti i rizika od pada koji se ponavlja za manje od minuta |
| Obim pokreta u stepenima | Meri se zglob po zglob goniometrom, čime se ukočeno rame ili koleno prati objektivno, a ne po utisku |
| Ocenjena snaga mišića | Ispituje se mišić po mišić, sve češće ručnim dinamometrom, kako bi broj bio uporediv između seansi i između terapeuta |
| Skorovi specifični za stanje | Skale za koleno, rame, leđa i moždani udar koje spajaju bol, funkciju i kvalitet života u jedan broj sa objavljenim pragom značajne promene |
| Vaši sopstveni ciljevi | Da li sada možete da radite konkretne stvari zapisane pri proceni, što je mera koja odlučuje da li je program uspeo kod Vas |
Tražite ove brojeve na polovini programa. Čekanje do otpusta je prekasno. Program koji do polovine ne pokazuje nikakav pomak treba menjati. Služba koja meri samo pri otpustu oduzela je sebi priliku da ispravi kurs, što je greška u osmišljavanju, a ne peh, i to je najlakša stvar koju možete proveriti pre nego što bilo šta rezervišete.
Kada rehabilitacija nije pravi odgovor
Situacije u kojima bi Vas ovo odeljenje trebalo uputiti negde drugde čine kratak spisak, a poznavanje tog spiska pre puta štedi uzaludno putovanje.
Odeljenja koja prihvataju svaki uput bez ovih pitanja ne primenjuju procenu. Procena je najveći deo onoga što plaćate.
Planiranje intenzivnog programa u inostranstvu
Rehabilitacija je jedina oblast na ovom sajtu kod koje je dužina lečenja središnji problem planiranja, jer lečenje traje mesecima, a putovanje ne.
Jedan model funkcioniše. Blok. Dve do četiri nedelje svakodnevne nadgledane terapije, intenzitetom koji nijedna ambulanta kod kuće ne pruža, usmerenim na određeni skup ciljeva, a zatim pisani program koji nastavljate tamo gde živite. Takav oblik odgovara neurološkom pacijentu u prvoj godini posle moždanog udara, osobi koja je stala u napretku uz terapiju dva puta nedeljno kod kuće, pacijentu koji se priprema za veliku operaciju ili se od nje oporavlja i svakome čija lokalna služba ne može da obezbedi učestalost koju njegovo stanje zahteva. Ne odgovara onome kome je potrebno šest meseci neprekidnog nadzora, a reći to je korisnije nego prodati mu tri nedelje.
Pošaljite snimke kao slike, a ne samo kao nalaze, operativni izveštaj ako je bilo operacije, otpusnu listu sa svake hospitalizacije, spisak lekova koje uzimate, sve prethodne nalaze rehabilitacije sa merenjima i jednostavan opis onoga što danas možete i ne možete u poređenju sa stanjem pre nego što je problem počeo. Lekar specijalista rehabilitacije ih pročita i kaže Vam šta bi blok realno postigao, koliko bi dugo trebalo da traje i da li je Vaš slučaj takav da putovanje ne donosi ništa. Taj pregled je besplatan. Ne obavezuje Vas ni na šta. Letenje najmanje ograničava ovu grupu, jer većina pacijenata na rehabilitaciji putuje medicinski stabilna, a izuzetke vredi navesti. Sveža hirurška rana, nedavni srčani događaj, vrlo nizak broj krvnih ćelija i nestabilna kičma svaki nose svoju potvrdu o sposobnosti za let, a datum Vam daje Vaš lekar. Rezervišite kartu koja se može menjati i pročitajte putno osiguranje pre nego što kupite po ceni.
Praćenje posle povratka kući jeste deo koji odlučuje da li se blok isplatio, jer dobitak bledi bez nastavka. Odlazite sa pisanim kućnim programom, snimkom vežbi izvedenih ispravno, kompletnim skupom merenja urađenih pri prijemu i otpustu kako bi Vaš terapeut mogao da nastavi niz i sa utvrđenim razmakom za kontrolu. Vaš koordinator ostaje dostupan na istom WhatsApp broju, a Vi šaljete ponovljena merenja u dogovorenim trenucima kako bi program mogao da se prilagodi odavde. Nov bol koji ne prolazi, zglob koji oteče posle svake seanse ili bilo kakav gubitak funkcije koju ste povratili ide prvo lokalnom lekaru, a odmah zatim nama. Naš tim za međunarodne pacijente direktno pokriva engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz prevođenje na druge jezike na zahtev, a jedan koordinator vodi slučaj od Vaše prve poruke do otpusta. Smeštaj za noći bolničkog boravka i transfere sa aerodroma organizuje ista služba, dodatni ležaj u sobi znači da neko prenoći uz Vas kada je program bolnički, kuhinja priprema halal, vegetarijansku i dijabetesnu ishranu, na licu mesta postoji prostorija za molitvu, a zahtev za terapeuta ili lekara ženskog pola prosleđuje se odeljenju, koje ga ispunjava kad god raspored to dozvoljava.
Šta utiče na cenu programa rehabilitacije
Nijedna objavljena cifra neće odgovarati Vašem slučaju, jer se ukupan iznos za rehabilitaciju gradi od broja seansi i od toga ko ih sprovodi, a ne od naziva zahvata.
Povucite tabelu u stranu tamo gde telefon odseca poslednju kolonu.
| Šta utiče na ukupan iznos | U kom pravcu i zašto |
|---|---|
| Broj seansi i njihovo trajanje | Glavna stavka. Svakodnevni blok tokom tri nedelje i ambulantna nega dva puta nedeljno različiti su proizvodi sa različitim cenama |
| Bolnički ili ambulantni program | Bolnički program dodaje krevet, negu i noćenja koja odgovaraju hotelskim, a donosi učestalost koju ambulantni program ne može da dostigne |
| Koliko je struka uključeno | Sama fizioterapija košta manje od programa kojem su potrebni i radna terapija, logopedska terapija ili psihologija, što neurološki slučajevi često zahtevaju |
| Procena i ponovna procena | Pravilno početno i ponovljeno merenje traži vreme lekara i terapeuta, i to je deo koji vredi platiti, nikada deo na kojem treba štedeti |
| Ortoze, udlage i pomagala | Namenski izrađeni ortopedski aparati, udlage i pomagala za hod kotiraju se posebno, a detetu koje raste ili ekstremitetu koji se menja treba ih ponovo izraditi |
| Složenost stanja | Moždani udar sa poremećajem govora i gutanja ili povreda kičmene moždine traži više ljudi tokom dužeg perioda nego koleno |
Vaše sopstveno stanje utiče na cenu pre nego što išta počne. Godine, bolesti srca i pluća, dijabetes, gojaznost, koliko dugo problem traje i koliko je funkcije izgubljeno, sve to menja broj seansi u oba pravca. Niko to ne može da odredi samo na osnovu dijagnoze.
Koliko seansi ova cifra podrazumeva i šta se dešava ako ponovna procena kaže da je potrebno više. Ko sprovodi seanse, fizioterapeut ili asistent, i koliko minuta svaka traje. Da li su lekarska procena i ponovna procena uključene u cifru. Da li su ortoze, udlage i pomagala uključeni ili se kotiraju posebno. I da li ponuda pokriva pisani kućni program i kasnije praćenje na daljinu. Svaki broj koji nešto znači dolazi od lekara koji je pročitao Vaše snimke i Vaše prethodne nalaze rehabilitacije, a to čitanje ne košta ništa.
Česta pitanja o fizikalnoj terapiji i rehabilitaciji
Koliko seansi će mi biti potrebno?
Niko na to ne može pošteno da odgovori pre nego što Vas proceni, a ponuda koja prvo navodi broj prodaje proizvod umesto da planira lečenje. Kao grub okvir, jednostavan mišićno-koštani problem često reaguje u roku od šest do dvanaest nadgledanih seansi uz kućni program koji teče uporedo, kardiološka rehabilitacija obično traje osam do dvanaest nedelja, a neurološka rehabilitacija posle moždanog udara meri se mesecima, sa intenzitetom pomerenim na prve od njih. Dve stvari treba da budu utvrđene unapred, bez obzira na konačan broj, a to su datum ponovne procene i spisak nalaza koji bi promenili plan, jer to dvoje zajedno sprečava da lečenje teče po sopstvenoj inerciji.
Da li je fizikalna terapija jednako dobra kao operacija?
Kod nekih problema ispitivanja kažu da jeste. Kod odraslih srednjih godina sa degenerativnom rupturom meniskusa i bez jasne artroze na rendgenu, dvanaest nedelja nadgledanog vežbanja izjednačilo se sa artroskopskom operacijom posle dve godine i dalo veću snagu mišića natkolenice. Kod drugih, uključujući velike rupture kod mladih pacijenata, nestabilnost i pritisak na nerv sa pogoršanjem slabosti, operacija je pravi odgovor, a rehabilitacija sledi posle nje. Pitanje pripada Vašim snimcima i Vašem pregledu, nikada opštem pravilu.
Da li rehabilitacija deluje i mesecima ili godinama posle moždanog udara?
Da. Brzina promene se usporava. Oporavak je najbrži tokom prvih meseci i nastavlja se blažim nagibom još dugo posle toga, pa pacijent koji je stao u napretku uz terapiju dva puta nedeljno često ponovo napreduje kada se učestalost poveća tokom zgusnutog bloka. Taj napredak zatim treba nastaviti kod kuće da bi se održao.
Koliko dugo bih morao da ostanem?
Intenzivan blok obično traje dve do četiri nedelje svakodnevne nadgledane terapije, i to je oblik koji odgovara putovanju. Kraće od dve nedelje ne pomera nijedno merenje. Duže od četiri nedelje van kuće odgovara malom broju ljudi, delom zato što cena raste, a najviše zato što rehabilitacija zadržava napredak samo ako se nastavi, pa je mesec dana u inostranstvu praćen ničim lošiji plan od tri nedelje u inostranstvu praćene programom koji Vaš terapeut može da vodi. Tu je bolji dogovor blok kod nas i nastavak programa tamo gde živite, uz razmenu merenja u oba smera kako nijedna strana ne bi nagađala.
Da li će tamo neko govoriti mojim jezikom?
Sedam jezika je pokriveno direktno, i to engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz prevođenje na druge jezike na zahtev, a jedan koordinator ostaje uz Vas od prve poruke do otpusta. Jezik je na ovom odeljenju važniji nego na većini drugih, jer je lečenje u suštini uputstvo, a vežba izvedena malo pogrešno jeste izgubljena vežba.
Šta se dešava kada odletim kući?
Odlazite sa pisanim kućnim programom, snimkom svake vežbe izvedene ispravno i kompletnim skupom merenja sa prijema i otpusta, kako bi terapeut tamo gde živite mogao da nastavi bez počinjanja iznova. Vaš koordinator ostaje dostupan na istom WhatsApp broju, a Vi šaljete ponovljena merenja u dogovorenim razmacima kako bi program mogao da se prilagodi odavde. Taj poslednji deo pacijenti najčešće preskaču, a upravo on odlučuje da li se napredak iz bloka zadržava, jer program koji niko ne proverava u roku od oko šest nedelja sklizne nazad ka onome što je pacijentu udobno.
Reference
- AVERT Trial Collaboration group. Efficacy and safety of very early mobilisation within 24 h of stroke onset (AVERT). A randomised controlled trial. Lancet. 2015;386(9988):46-55.
- Kise NJ, Risberg MA, Stensrud S, Ranstam J, Engebretsen L, Roos EM. Exercise therapy versus arthroscopic partial meniscectomy for degenerative meniscal tear in middle aged patients. Randomised controlled trial with two year follow-up. BMJ. 2016;354:i3740.
- Dibben G, Faulkner J, Oldridge N, Rees K, Thompson DR, Zwisler AD, Taylor RS. Exercise-based cardiac rehabilitation for coronary heart disease. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2021;11(11):CD001800.
- Hayden JA, Ellis J, Ogilvie R, Malmivaara A, van Tulder MW. Exercise therapy for chronic low back pain. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2021;9(9):CD009790.
- Duro-Ocana P, Zambolin F, Jones AW, Bryan A, Moore J, Quraishi-Akhtar T, et al. Efficacy of supervised exercise prehabilitation programs to improve major abdominal surgery outcomes. A systematic review and meta-analysis. Journal of Clinical Anesthesia. 2023;86:111053.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio İmran Bakaç, Fizikalna terapija i rehabilitacija.
Medicinski proverio
İmran Bakaç
Fizikalna terapija i rehabilitacija
Poslednje ažuriranje: