Neurološka rehabilitacija
Da li program u inostranstvu ima smisla zavisi od toga koje neurološko stanje imate. Posle jednokratnog događaja kao što je moždani udar, terapija ide za oporavkom. Kod MS ili Parkinsonove bolesti ona čuva ono što imate. Ovaj vodič donosi dokaze iz studija za svaku dijagnozu i navodi ko bi trebalo da ostane kod kuće.
O ovom odeljenju
Od svakih 100 pacijenata sa moždanim udarom koji dobiju organizovanu rehabilitaciju, šestoro više odlazi kući samostalno. Iste metode danas se primenjuju i kod MS, Parkinsonove bolesti i povrede kičmene moždine.
Ta brojka potiče iz Cochrane analize 29 randomizovanih studija i 5.902 pacijenta. Važila je za svaki uzrast i svaki stepen težine. Šta program može da učini za Vas zavisi od Vaše dijagnoze, od toga koliko je vremena prošlo od početka i od toga šta danas možete da uradite, zato nam pošaljite svoje nalaze i kratak video, a lekar fizijatar će Vam odgovoriti sa realnim ciljevima, predloženim trajanjem i odgovarajućim oblikom lečenja, bez naknade.
Rečeno Vam je da je oštećenje nerava već nastalo i da je terapija sledeći korak. Neurološka rehabilitacija je taj korak. Obuhvata sva stanja mozga, kičmene moždine i nerava, od moždanog udara prošlog meseca do multiple skleroze dijagnostikovane pre deset godina. Ciljevi se znatno razlikuju. Ovde ćete naći šta dokazi pokazuju za svaku dijagnozu, koliko terapije se smatra dovoljnim, ko bi trebalo da ostane kod kuće i kako se organizuje boravak u Istanbulu.
Koja stanja se leče i šta pokazuju studije
Neurološka rehabilitacija je medicinska grana koja vraća pokret, govor, gutanje, mišljenje i samostalnost posle bolesti ili povrede nervnog sistema, uz pomoć terapije, pomagala, lekova i obuke porodice. Koriste je dve grupe pacijenata. Njima trebaju različite stvari.
Jedna grupa imala je jednokratni događaj. Moždani udar, povreda mozga, povreda kičmene moždine, operacija tumora mozga ili kičme ili napad Gijen-Bareovog sindroma desili su se jednog dana, oštećenje je zatim prestalo, a nervni sistem je počeo da se oporavlja i stvara nove veze. Rehabilitacija kod ovih pacijenata ide za oporavkom, najviše deluje u prvim mesecima kada je nervni sistem najspremniji na promenu i postavlja ambiciozne ciljeve kao što su ponovno hodanje, ponovna upotreba šake i povratak na posao. Druga grupa živi sa stanjem koje traje. Multipla skleroza, Parkinsonova bolest, bolest motornog neurona, nasledne ataksije, mišićne distrofije i hronične neuropatije ne prestaju određenog dana, pa rehabilitacija štiti funkciju. Ona gradi snagu i ravnotežu kao rezervu, leči ukočenost i zamor, sprečava padove, uči načine da se zaobiđe izgubljena sposobnost i prilagođava dom i radno mesto, a ostati isti još dve godine može da se smatra dobrim rezultatom.
Saznajte kojoj grupi pripadate pre nego što ocenjujete bilo koji program, uključujući i onaj u inostranstvu.
Moždani udar
Moždani udar ima najčvršće dokaze od svih neuroloških dijagnoza. Cochrane pregled organizovane nege u jedinici za moždani udar, poslednji put dopunjen 2020. godine, objedinio je 29 randomizovanih studija sa 5.902 pacijenta i uporedio negu usklađenog tima lekara, medicinskih sestara i terapeuta sa negom na opštem odeljenju. Posle medijane od godinu dana, timska nega je smanjila izglede za smrtni ishod za 24 odsto, a izglede za smrtni ishod ili zavisnost od tuđe pomoći za 25 odsto. Uzrast nije uticao na korist. Nisu uticali ni pol, ni vrsta moždanog udara, ni njegova težina.
Na svakih 100 pacijenata sa moždanim udarom koje je lečio organizovan tim, bilo je dvoje preživelih više, šestoro ljudi više koji žive kod kuće i šestoro više koji žive samostalno.Cochrane Database of Systematic Reviews, 2020
Ruka i šaka posle moždanog udara
Pojedine tehnike imaju sopstvene studije. U EXCITE studiji, objavljenoj u časopisu JAMA 2006. godine, 222 pacijenta koji su bili tri do devet meseci posle moždanog udara dobila su ili uobičajenu negu ili dve nedelje terapije pokretom izazvanim ograničenjem, u kojoj se zdrava šaka drži u rukavici dok slabija šaka satima dnevno vežba zadatke. Metoda odgovara ljudima koji već mogu malo da podignu ručni zglob i otvore prste. Šaka bez ikakvog pokreta ne daje joj ništa sa čim bi radila.
Godinu dana posle dve nedelje terapije pokretom izazvanim ograničenjem, pacijenti su zadatke rukom obavljali 52 odsto brže nego na početku, naspram 26 odsto uz uobičajenu negu, i više su koristili slabiju ruku kod kuće.EXCITE studija, JAMA, 2006
Multipla skleroza
Cochrane pregled iz 2019. godine objedinio je 15 sistematskih pregleda koji obuhvataju 164 randomizovane studije i 10.396 osoba sa MS. Vežbanje i fizikalna terapija poboljšali su pokretljivost i mišićnu snagu, smanjili zamor i podigli kvalitet života, sve uz dokaze umerenog kvaliteta, a multidisciplinarni programi, bilo bolnički bilo ambulantni, doneli su dugoročnije napretke u svakodnevnim aktivnostima i učešću u životu. Za hiperbaričnu oksigenaciju, vibracione platforme i dodatke ishrani nije se moglo pokazati da pomažu.
Vežbanje ne izaziva relapse. Taj stari strah držao je čitavu generaciju osoba sa MS van teretane.
Parkinsonova bolest
Metaanaliza iz 2020. godine u časopisu Neurorehabilitation and Neural Repair objedinila je 191 studiju sa 7.998 učesnika. Konvencionalna fizioterapija poboljšala je motorne simptome, hodanje i kvalitet života. Trening na traci za trčanje i trening sa otporom poboljšali su hodanje, trening strategija uz signale poboljšao je ravnotežu i hodanje, a ples, nordijsko hodanje i borilačke veštine kao što je tai či poboljšali su zajedno motorne simptome, ravnotežu i hod. Trening dvostrukog zadatka nije pokazao značajnu korist ni na jednom ishodu. Mnoge klinike ga reklamiraju.
Povreda kičmene moždine, povreda mozga i bolesti nerava
Rehabilitacija posle povrede kičmene moždine uči nezi mokraćne bešike, creva i kože, veštinama korišćenja kolica i premeštanju, uz jačanje, ponovo uvežbava hodanje tamo gde je povreda nepotpuna i deli salu sa programima za povrede mozga, koji fizičkom delu dodaju rad na mišljenju i ponašanju. Gijen-Bareov sindrom je poseban jer nervi ponovo rastu, pa velika većina pacijenata ponovo prohoda u roku od godinu dana, a terapija u međuvremenu održava zglobove gipkim i vraća snagu. Kod bolesti motornog neurona pomoć koja se računa jeste podrška disanju, pomagala za komunikaciju i oprema. To se obezbeđuje blizu kuće.
Šta sadrži dobar program
Četiri stvari razlikuju ozbiljan program od rasporeda tretmana, a to su dovoljno aktivne terapije, pun tim, ciljevi koji se mogu izmeriti i oblik koji odgovara pacijentu.
Koliko terapije je dovoljno
Više terapije donosi više oporavka posle moždanog udara. Metaanaliza iz 2014. godine u časopisu Stroke uporedila je grupe iz studija kojima je planirano više vremena za terapiju sa grupama kojima je planirano manje, a planirano vreme je predviđalo napredak čak i kada je analiza uzela u obzir koliko je vremena prošlo od moždanog udara. Pacijenti koji su počeli kasno imali su korist od doze kao i oni koji su počeli rano.
Grupe kojima je dato više vremena za terapiju napredovale su više od grupa kojima je dato manje, sa veličinom efekta od 0,35 u objedinjenim studijama.Lohse, Lang i Boyd, Stroke, 2014
Minuti u rasporedu su gruba mera.
To su i sami autori rekli i zatražili su da buduće studije broje aktivno vreme i ponavljanja umesto planiranog vremena. Pacijent može da provede sat vremena u sali i da radi petnaest minuta od toga. Kada upoređujete programe, gledajte iza oglašenih sati i pitajte šta ih ispunjava. Prebrojte seanse na kojima je jedan pacijent sa jednim terapeutom, one koje su grupne vežbe i one na kojima se stavlja topli oblog ili elektrostimulaciona elektroda dok terapeut radi sa nekim drugim. Pasivni tretmani imaju malu ulogu kod bola i spastičnosti. Oni ne uvežbavaju nervni sistem, i raspored popunjen njima je siromašan koliko god dugačak izgledao. Jedinice za rehabilitaciju u Turskoj koje objavljuju svoje programe navode između dva i sedam sati dnevno, pet ili šest dana u nedelji, a koristan pokazatelj za poređenje jeste broj aktivnih sati jedan na jedan unutar tih ukupnih brojki.
Ko čini tim
Timska nega je sastojak koji su proveravale studije o jedinicama za moždani udar. Program vredi onoliko koliko vredi raspon stručnjaka u njemu i to koliko dobro međusobno razgovaraju.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite je da biste videli sve kolone.
| Stručnjak | Radi na | Tipičan cilj |
|---|---|---|
| Lekar fizijatar | Utvrđivanje onoga što ograničava funkciju, lekovi za spastičnost, bol, bešiku i raspoloženje, injekcije botulinum toksina, vođenje tima. | Peta ravno na podu pri stajanju. |
| Fizioterapeut | Snaga, ravnoteža, hodanje, premeštanje, sprečavanje padova, vežbe disanja. | Prehodati 50 metara sa štapom i bez pomoći druge osobe. |
| Radni terapeut | Funkcija ruke i šake, pranje, oblačenje, kuvanje, udlage, prilagođavanje kolica i doma. | Obući košulju i zakopčati je bez pomoći, za manje od deset minuta, do kraja treće nedelje programa. |
| Logoped | Bezbedno gutanje, razgovetnost govora, jezik posle moždanog udara, jačina glasa kod Parkinsonove bolesti. | Bezbedno popiti vodu. |
| Neuropsiholog | Pamćenje, pažnja, planiranje, raspoloženje, prilagođavanje pacijenta i porodice. | Samostalno koristiti kalendar u telefonu za vođenje terapije. |
| Medicinska sestra za rehabilitaciju | Programi za kožu, bešiku i creva, lekovi, prenošenje terapijskih veština u preostalih 20 sati dana. | Samostalno uraditi kateterizaciju četiri puta dnevno bez pomoći. |
Ortotičar za ortoze, nutricionista i socijalni radnik priključuju se po potrebi. Neurolozi i neurohirurzi ostaju uključeni zbog osnovne bolesti.
Kako se ciljevi postavljaju i mere
Svaki cilj u desnoj koloni te tabele sadrži zadatak, rastojanje ili vreme. Cilj kao što je poboljšati hodanje ne može da se proveri, dok cilj prehodati 50 metara sa štapom i bez pomoći druge osobe do četvrte nedelje može da bude ispunjen ili ne, a neispunjen cilj tera tim da otkrije zašto.
Bolničko lečenje, dnevni program ili kratak blok
Na ovom tržištu postoje tri oblika. Izbor prati koliko Vam je nege potrebno i da li se Vaše stanje oporavlja ili traje.
Kako da odlučim, otputujem i nastavim kod kuće
Odluka da se putuje zbog terapije zaslužuje istu pažnju kao odluka da se putuje zbog operacije, i počinje od ljudi koji ne bi trebalo da dolaze.
Ko bi trebalo da ostane kod kuće
Svako ko je medicinski nestabilan treba da sačeka. To znači moždani udar u poslednje dve nedelje, infekciju pluća, nekontrolisane epileptičke napade, krvni ugrušak koji se leči manje od nekoliko nedelja ili zavisnost od respiratora. Osobe usred relapsa MS treba prvo da završe lečenje kod svog neurologa. Pacijenti sa bolešću motornog neurona dobijaju više od lokalnog tima koji može da prilagodi dom, uvede podršku disanju i vraća se svakog meseca, nego od bloka terapije u inostranstvu. Uznapredovala demencija ograničava ono čemu terapija može da nauči, jer nova veština mora da se zapamti da bi se koristila. I teška nelečena depresija dolazi prva na red. Ona dobro reaguje na lečenje, a sa njim se vraća i motivacija. Najzad, osoba sa stanjem koje traje, a koja nema načina da vežba po povratku kući, treba dobro da razmisli, jer blok od tri nedelje donosi porast snage, ravnoteže i samopouzdanja koji bledi tokom narednih meseci ako ga kućni program ili lokalni terapeut ne nastave.
Ništa od ovoga nije odbijanje. Besplatan pregled Vaših nalaza postoji da bi se, u pisanom obliku, reklo da li je verovatno da će Vam neki program pomoći i koji.
Šta poslati i šta dobijate nazad
Snimite dva kratka snimka telefonom okrenutim vodoravno. Jedan treba da prikaže ustajanje sa stolice i deset koraka hoda sa pomagalom ili pomoćnikom koje inače koristite, a drugi obe šake dok posežu, hvataju i puštaju.
Šta može da krene naopako
Terapija spada u najbezbednije postupke u medicini, a problemi koji se jave dovoljno su predvidivi da se za njih može pripremiti. Padovi su na prvom mestu u svakom programu koji pomera granice ravnoteže i hoda, pa terapeuti za nove zadatke koriste pojaseve za hod, razboj i plafonske sisteme sa pojasom, a odeljenje pri prijemu procenjuje noćni rizik. Slabo rame posle moždanog udara lako se povredi kada neko vuče za ruku tokom premeštanja. Pravilno rukovanje, oslonac za ruku u stolici i tejpovanje to sprečavaju. Kod MS porast telesne temperature donosi privremeni povratak starih simptoma, što se rešava kraćim intervalima vežbanja u rashlađenoj sali i odmorom između njih. Pad krvnog pritiska pri ustajanju muči osobe sa Parkinsonovom bolešću, osobe sa povredom kičmene moždine i one posle dugog ležanja, a rešava se merenjem pritiska u ležećem i stojećem položaju, proverom terapije, kompresivnim čarapama i sporim ustajanjem iz ležećeg položaja. Krvni ugrušci i dekubitus prate nepokretnost. Preventivni lekovi za razređivanje krvi, raspored okretanja i svakodnevna provera kože su rutina na odeljenju za rehabilitaciju. Depresija posle moždanog udara je česta i usporava oporavak, pa skrining pripada prvoj nedelji.
Istanbul je vruć u julu i avgustu. Proleće i jesen više odgovaraju osobama sa MS.
Dužina boravka i letenje
Dužina prati oblik programa. Računajte na osam nedelja za bolnički program, četiri do osam za dnevni program i dve do tri za kratak blok, pa dodajte dva ili tri dana na početku za procenu i jedan na kraju za otpusni razgovor.
Terapija ne nameće nikakav period čekanja pre leta. Možete otputovati kući već dan posle poslednje seanse.
Let za Istanbul je pitanje za lekara koji leči osnovnu bolest. Medicinske smernice avio-kompanija postavljaju najmanje deset dana do dve nedelje posle moždanog udara, duže posle operacije mozga ili kičme, i traže da epileptički napadi i krvni pritisak budu pod kontrolom, a na letu dužem od četiri sata osoba sa slabim nogama treba da nosi kompresivne čarape, pije vodu i pomera skočne zglobove na svakih pola sata. Rezervišite pomoć sa invalidskim kolicima i sedište pored prolaza zajedno sa kartom.
Ako se plan promeni
Procena prvog dana može da pokaže da je mišljenje dato na daljinu bilo previše oprezno ili previše optimistično, pa se ciljevi te nedelje pišu iznova. Spastičnost koja koči napredak leči se botulinum toksinom, kome treba jedna do dve nedelje za pun efekat, pa se najteže istezanje i rad na hodu planiraju posle toga. Infekcija mokraće ili pad mogu da koštaju nekoliko dana. Novi neurološki događaj je redak i ozbiljan. Drugi moždani udar, relaps MS ili niz epileptičkih napada premeštaju pacijenta iz sale u neurološku službu, a u opštoj bolnici to znači drugi sprat iste zgrade, sa dijagnostikom i intenzivnom negom u istoj ustanovi. Postavite to pitanje svakom samostalnom centru koji razmatrate. Brži napredak od planiranog je prijatna verzija, u kojoj se ciljevi podižu, bolnički pacijent postaje dnevni pacijent, a ponuda treba da se u pisanom obliku smanji u skladu sa tim.
Šta određuje cenu
Cena neurološke rehabilitacije sastavljena je od malog broja delova.
Oblik programa postavlja osnovu, jer bolnički krevet sa negom košta dnevno mnogo više od dnevnog dolaska. Broj sati terapije jedan na jedan dolazi drugi po redu i to je stavka koju najviše vredi proveriti, jer se dva programa iste dužine mogu razlikovati trostruko po aktivnoj terapiji. Dužina u nedeljama množi oba. Tehnologija dodaje još jedan sloj tamo gde su robotski trening hoda, trake za trčanje sa rasterećenjem telesne težine ili sistemi virtuelne stvarnosti deo plana, a medicinske stavke se naplaćuju kako nastaju, među njima botulinum toksin, ortoze i udlage, ispitivanje gutanja, ponovljeni snimci i konsultacije specijalista. I Vaše zdravstveno stanje pomera cifru. Dijabetes, srčana bolest, kateter, sonda za ishranu, dekubitus ili telesna težina koja traži dvoje zaposlenih pri svakom premeštanju dodaju vreme nege i lekarskog rada.
Paketi koje objavljuju turske bolnice i agencije za medicinski turizam pokrivaju lekarsku procenu i nedeljnu proveru, dogovorene terapijske seanse, prevodioca, transfere sa aerodroma i noćenja na odeljenju ili u hotelu. Avio-karte, putno osiguranje, lekovi, ortoze, injekcije, dodatne seanse i svako lečenje nepovezane bolesti ostaju van toga.
Postavite četiri pitanja svakome ko Vam pošalje cifru. Koliko je dnevnih sati jedan na jedan, da li su krevet i obroci pratioca uračunati u ukupan iznos, šta promena oblika programa u bilo kom smeru radi sa cenom i da li uz program ide pisani izveštaj sa rezultatima prvog i poslednjeg dana. Cifra koja za Vas nešto znači dolazi posle lekarskog pregleda Vaše dokumentacije.
Samo putovanje
Jedan koordinator iz tima za međunarodne pacijente dodeljuje Vam se čim pošaljete prvu poruku i ostaje uz Vas do otpusta. Pokriveno je sedam jezika, a to su engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski. Drugi jezici se prevode na zahtev. Otprilike deset dana pre puta kancelarija za međunarodne pacijente šalje potvrdu termina i pozivno pismo u kome se navode bolnica i lekar koji leči, a to je dokument koji konzulati traže uz zahtev za medicinsku vizu. Ista kancelarija organizuje transfer sa aerodroma i dnevni prevoz između hotela i bolnice za dnevne pacijente i rezerviše smeštaj za pacijenta i pratioca za noći van bolničkog boravka. Recite koordinatoru rano ako Vam treba vozilo pristupačno za invalidska kolica, soba bez stepenika ili tuš u koji možete da uđete kolicima. Bolničke sobe imaju ležaj za pratioca. Jedan član porodice može da ostane svake noći.
Halal, vegetarijanski i dijabetički obroci dolaze iz bolničke kuhinje. U ustanovi postoji prostorija za molitvu.
Terapija podrazumeva neposredan dodir više sati dnevno. Ako biste radije lekarku, recite to u prvoj poruci, i zahtev se ispunjava kad god raspored to dozvoljava.
Posle povratka kući
Napredak ostvaren u programu traje samo ako se rad nastavi, a to važi za svaku dijagnozu na ovoj stranici.
Odlazite sa pisanim izveštajem koji sadrži oba niza rezultata, kućnim programom vežbi sa fotografijama ili snimkom, spiskom lekova i pismom za Vašeg lekara i terapeuta. Vaš koordinator i posle toga ostaje dostupan na istom WhatsApp broju. Koristite ga za pitanja o vežbama i pošaljite snimak ako Vam nešto deluje pogrešno. Stalni savet kod moždanog udara i povrede kičmene moždine jeste svakodnevno vežbanje zadataka koje ste ponovo naučili, a kod MS i Parkinsonove bolesti vežbanje većinu dana u nedelji doživotno, u bilo kom obliku koji ćete nastaviti da radite, uz ponovni blok jednom godišnje ako je prvi pomogao.
Neki događaji traže lokalnog lekara istog dana. Pad sa bolom ili udarac u glavu, topla otečena potkolenica, novi trag pritiska na koži koji ne bledi, povišena temperatura uz kateter ili nagla promena snage, govora, vida ili budnosti nikada ne smeju da čekaju na poruku poslatu u drugu zemlju.
Česta pitanja o neurološkoj rehabilitaciji
Koja stanja leči neurološka rehabilitacija?
Da li neurološka rehabilitacija deluje i godinama posle moždanog udara?
Koliko sati terapije dnevno ću imati?
Koliko dugo treba da ostanem u Istanbulu?
Da li moja supruga, suprug ili dete mogu da ostanu sa mnom?
Literatura
- Langhorne P, Ramachandra S; Stroke Unit Trialists' Collaboration. Organised inpatient (stroke unit) care for stroke: network meta-analysis. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2020;4(4):CD000197.
- Wolf SL, Winstein CJ, Miller JP, et al. Effect of constraint-induced movement therapy on upper extremity function 3 to 9 months after stroke: the EXCITE randomized clinical trial. JAMA. 2006;296(17):2095-2104.
- Amatya B, Khan F, Galea M. Rehabilitation for people with multiple sclerosis: an overview of Cochrane Reviews. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2019;1(1):CD012732.
- Radder DLM, Ligia Silva de Lima A, Domingos J, et al. Physiotherapy in Parkinson's Disease: A Meta-Analysis of Present Treatment Modalities. Neurorehabilitation and Neural Repair. 2020;34(10):871-880.
- Lohse KR, Lang CE, Boyd LA. Is more better? Using metadata to explore dose-response relationships in stroke rehabilitation. Stroke. 2014;45(7):2053-2058.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio İmran Bakaç, Fizikalna terapija i rehabilitacija.
Medicinski proverio
İmran Bakaç
Fizikalna terapija i rehabilitacija
Poslednje ažuriranje: