Pređi na sadržaj
Hirurgija karcinoma bubrega - operacija renalnog karcinoma
Urologija

Hirurgija karcinoma bubrega - operacija renalnog karcinoma

O ovom odeljenju

 
UROLOGIJA I KARCINOM BUBREGA

Čuvanje bubrega štiti bubreg. Zaštita čoveka je posebno pitanje.

Samo jedno randomizovano ispitivanje ikada je uporedilo uklanjanje bubrega sa odstranjivanjem tumora iz njega, a rezultat je bio suprotan onome što je svaki hirurg očekivao. Funkcija bubrega bila je znatno bolje očuvana posle poštedne operacije. Preživljavanje nije pratilo taj nalaz. Ova stranica objašnjava taj nalaz, šta on dozvoljava a šta ne, i pet drugih odluka koje stoje oko njega.

81 prema 76
Procenat živih deset godina posle uklanjanja bubrega u odnosu na poštednu operaciju, među 541 randomizovanim pacijentom
86 prema 65
Procenat onih koji su dostigli bar umereno oštećenje bubrežne funkcije posle te dve operacije
18,4 prema 13,9
Medijana preživljavanja u mesecima uz sam lek u odnosu na operaciju na početku, kod uznapredovale bolesti, 450 pacijenata
Besplatno
Pisano mišljenje o vašem CT snimku, analizama krvi i svim patohistološkim nalazima pre nego što otputujete
Besplatna konsultacija

Tumor koji niko nije tražio

Gotovo niko više ne dolazi do ove dijagnoze preko simptoma.

Neko vam snima trbuh zbog žučnih kamenaca, zbog bola u leđima, zbog kamena koji vas je probudio u četiri ujutru, a radiolog primeti nešto na bubregu što nema nikakve veze sa razlogom zbog kog ste došli. Pre jedne generacije slika bolesti bila je drugačija i mnogo gora, jer su ljudi dolazili sa krvlju u mokraći, tupim bolom u slabini i kvržicom koju je neko mogao da napipa, a do tada je karcinom obično rastao godinama. Skeneri su to promenili. Tumori se sada otkrivaju na tri centimetra umesto na deset, što zvuči kao nesumnjiv napredak i uglavnom to i jeste, osim što je velikoj grupi ljudi doneo nov i teži problem. Mala promena na snimku nije ista stvar kao karcinom koji se može napipati, jer neke od tih izraslina uopšte nisu karcinom, mnoge od onih koje jesu karcinom nikada neće uznemiriti osobu koja ih nosi, a snimanje koje je promenu pronašlo ne može pouzdano da razdvoji jedno od drugog.

Prvo dolazi odluka koja nema veze sa tim koja operacija. Da li uopšte operisati.

Dve operacije pod jednim imenom

Hirurgija karcinoma bubrega opisuje dve procedure koje gotovo ništa ne dele osim organa kojim se bave. Jedna uklanja ceo bubreg. Druga uklanja tumor i ostavlja bubreg da radi. Obe se rutinski nazivaju operacijom karcinoma bubrega, obe se pojavljuju pod istim naslovom na sajtovima bolnica, a razlika u tome šta vas koštaju prava je tema ove stranice.

Izbor između njih dešava se pre nego što iko zna šta je tumor. U većini slučajeva biopsija se ne uzima, patohistološki nalaz stiže nedelju dana posle operacije, a hirurg se opredeljuje na osnovu slike i jedne mere.

Jednostavnim rečima o pojmovima sa ove stranice

Renalni je medicinski pridev za sve što se tiče bubrega, pa renalni karcinom i karcinom bubrega označavaju jednu istu bolest. Karcinom bubrežnih ćelija, skraćeno RCC, obuhvata veliku većinu tih karcinoma. Radikalna nefrektomija znači uklanjanje celog bubrega zajedno sa masnim tkivom oko njega, dok parcijalna nefrektomija, koja se naziva i operacijom kojom se štede nefroni, znači odstranjivanje tumora i rekonstrukciju bubrega koji ostaje oko nastalog defekta. Nefron je mikroskopska filtracijska jedinica, a svaki bubreg ih ima oko milion. eGFR je procena iz analize krvi koliko vam je filtracijskog kapaciteta ostalo, gde šezdeset i više znači očuvanu funkciju, a trideset i manje uznapredovalu bubrežnu bolest. T1a označava tumor do četiri centimetra, T1b onaj između četiri i sedam. Ishemija su minuti tokom kojih je dotok krvi u bubreg zaustavljen klemom dok se tumor odstranjuje, citoreduktivna nefrektomija znači uklanjanje primarnog tumora kod osobe koja već ima sekundarna žarišta na drugim mestima, a adjuvantna terapija su lekovi koji se daju posle operacije da bi se smanjila šansa za povratak bolesti. Ablacija znači uništavanje tumora na mestu hladnoćom ili toplotom umesto hirurškog odstranjivanja. Onkocitom i angiomiolipom su dve česte benigne izrasline koje na snimku oponašaju karcinom.

Dve operacije jedna pored druge

Radikalna nefrektomija uklanja bubreg, masnu kapsulu oko njega i ponekad nadbubrežnu žlezdu iznad, uz podvezivanje bubrežne arterije i vene i presecanje uretera, i ta operacija traje kraće, tehnički je lakša, manje krvari i ne ostavlja ništa iza sebe što bi moglo da sadrži tumor. Parcijalna nefrektomija je drugačija vrsta posla. Hirurg prikaže bubreg, pronađe arteriju, obično je klemuje, odstrani tumor sa rubom zdravog tkiva, zatvori krvareće ležište šavovima i otpusti klemu trkom sa satom. Više stvari može da pođe naopako. Krvarenje posle operacije, curenje mokraće iz presečenog kanalnog sistema i ponovni odlazak u salu merljivo su češći.

Šta zaista odlučuje između njih

Tri stvari, ovim redom. Koliko je tumor veliki i gde se nalazi unutar bubrega, jer se mala izraslina na spoljnoj površini lako ljušti, dok ona ukopana uz kanalni sistem ne. Koliko bubrega morate da izgubite, što zavisi od druge strane i od vaših početnih analiza krvi, i na kraju da li hirurg pred vama dovoljno često radi težu operaciju da bi je radio dobro.

Kratka verzija, pre detalja
Za tumor manji od četiri centimetra koji se nalazi na mestu do kog se može doći, odstranjivanje tumora uz čuvanje bubrega svuda je uobičajena preporuka. Za veliki ili centralno postavljen tumor, uklanjanje celog bubrega je bezbednija operacija i ona koja se bira. Između ta dva pola nalazi se prava procena, a iskren odgovor je da dokazi to pitanje ne rešavaju umesto vas. Ono što sledi objašnjava zašto.

Ispitivanje koje je sve iznenadilo

Evropski centri su jedanaest godina uključivali ljude sa solitarnim tumorom bubrega od pet centimetara ili manjim i normalnim bubregom sa druge strane, pa ih zatim nasumično raspoređivali na uklanjanje celog bubrega ili na odstranjivanje tumora. Pet stotina četrdeset jedan pacijent je uključen pre nego što je studija prevremeno zatvorena zbog sporog regrutovanja. Svi uključeni očekivali su da poštedna operacija pobedi ili da se u najgorem slučaju pokaže kao ništa lošija, jer je to bio ceo smisao sprovođenja ispitivanja. Medijana praćenja dostigla je devet godina i jednu trećinu. Posle deset godina živo je bilo 81,1 odsto onih koji su izgubili bubreg, prema 75,7 odsto onih kojima je bubreg pošteđen, uz odnos hazarda 1,50 koji nije prošao test neinferiornosti i jeste prošao test superiornosti radikalne operacije.

Od 117 smrtnih ishoda zabeleženih u celom ispitivanju i tokom devet godina praćenja, samo 12 je uzrokovao karcinom bubrega. Četiri posle uklanjanja bubrega i osam posle poštedne operacije. Šta god da je razdvojilo te dve grupe tokom jedne decenije, uglavnom nije bila ova bolest.
1
Kada se analiza ograniči na pacijente kod kojih je potvrđeno da je tumor karcinom, razlika se smanjila, a statistička prednost je nestala.
2
Samo 21 pacijent u celom ispitivanju imao je progresiju bolesti, 9 posle uklanjanja i 12 posle poštedne operacije, što je veoma tanka osnova za bilo kakav zaključak.
3
Prevremeno zatvaranje ostavilo je studiju bez dovoljne snage, pa razlika u preživljavanju počiva na manje događaja nego što bi iko želeo.

Šta je isto ispitivanje reklo o bubregu

Četiri godine kasnije istraživači su se vratili istim pacijentima i pogledali analize krvi. Bubrežna funkcija merena je sve vreme.

Ako se uzme najniži eGFR zabeležen tokom praćenja za svaku osobu, 85,7 odsto onih koji su izgubili bubreg u nekom trenutku je palo ispod šezdeset, prema 64,7 odsto onih kojima je bubreg pošteđen, što je apsolutna razlika od dvadeset jednog procentnog poena. Dakle, poštedna operacija je uradila tačno ono za šta je osmišljena. A onda je razlika prestala da raste. Uznapredovala bubrežna bolest, to jest eGFR ispod trideset, javila se kod 10,0 odsto posle uklanjanja i kod 6,3 odsto posle poštedne operacije, što je razlika manja od četiri poena koju interval poverenja nije mogao da razdvoji od nule. Bubrežna insuficijencija, eGFR ispod petnaest, javila se kod 1,5 odsto odnosno 1,6 odsto, dakle identično, pa je organ bio zaštićen u sredini skale, a nezaštićen na njenom kraju, a kraj skale je mesto gde živi dijaliza.

Kako držati oba rezultata u isto vreme

Kruže dva čitanja ovog ispitivanja i svako uzima polovinu dokaza. Entuzijasti ukazuju na razliku od dvadeset jednog poena u bubrežnoj funkciji, podsećaju da hronična bubrežna bolest skraćuje život u svakom drugom kontekstu i zaključuju da nalaz o preživljavanju mora biti slučajnost studije bez dovoljne snage koja je prevremeno zatvorena. Skeptici ukazuju na odnos hazarda od 1,50 i pitaju zašto bubreg vredan čuvanja nije doneo nikakvu dobit u preživljavanju tokom decenije praćenja, i nijedan tabor nije nerazuman, iako oba promašuju nalaz koji ih zapravo miri, a to je da se hirurški izazvano oštećenje bubrega ponaša drugačije od bubrežne bolesti uzrokovane dijabetesom i hipertenzijom. Gubitak bubrega pod nožem ostavlja zdrav ostatak koji radi više. Gubitak bubrežnog tkiva zbog decenija vaskularnog oštećenja ostavlja bolesno tkivo svuda. Te dve situacije daju isti broj u analizi krvi, a ne nose istu budućnost.

To je ono što uči skromnosti. Broj nikada nije bio poenta.

Praksa se posle objavljivanja ovog ispitivanja nije vratila ka uklanjanju bubrega, i nije ni trebalo. Za mali tumor na pristupačnom mestu poštedna operacija ostaje standard, delom zato što kasnija opservaciona istraživanja na daleko većim populacijama ipak povezuju tu operaciju sa boljim preživljavanjem, a delom zato što podgrupa samog ispitivanja sa potvrđenim karcinomima nije pokazala nikakvu značajnu razliku. Ono što je ispitivanje ukinulo jeste tvrdnja da je čuvanje bubrega toliko očigledno bolje da opravdava rastezanje te operacije na tumore prevelike ili preduboke za nju, a centri koji i dalje tako tvrde navode intuiciju, a ne rezultat.

Kada bubreg mora da se ukloni u celini

Neke situacije uklanjaju mogućnost izbora, a hirurg koji nudi čuvanje bubrega u bilo kojoj od njih ili je veoma dobar ili nije iskren prema vama.

  1. Tumor koji ispunjava veliki deo bubrega, gde bi ono što bi ostalo bilo premalo da bi vredelo čuvati.
  2. Tumor koji urasta u bubrežnu venu ili naviše u donju šuplju venu, što operaciju pretvara u vaskularnu hirurgiju.
  3. Uvećani limfni čvorovi u hilusu, jer oni moraju da izađu zajedno sa preparatom.
  4. Tumor obmotan oko kanalnog sistema i glavnih krvnih sudova, gde njegovo oslobađanje znači rekonstrukciju bubrežne odvodne i dovodne mreže pod klemom.
  5. Osoba čiji je drugi bubreg potpuno normalan i čiji tumor leži tako da bi poštedna operacija bila dug i krvav poduhvat bez funkcionalne koristi.
1
Solitarni bubreg, zahvaćenost oba bubrega ili nasledni sindrom u potpunosti obrću računicu i poštedna operacija postaje obavezna.
2
Dijabetes, dugogodišnji povišeni krvni pritisak ili eGFR koji je već ispod šezdeset guraju u istom smeru, jer preostali bubreg ima manju rezervu.

Nadbubrežne žlezde su ranije rutinski uklanjane zajedno sa bubregom, a danas više nisu. Osim ako žlezda na snimku izgleda abnormalno ili se tumor nalazi na samom vrhu bubrega, ona ostaje, a pitanje da li se vaša uklanja brz je način da saznate koliko je praksa jednog centra savremena.

Klemovanje i sat

Bubrezi krvare. Da bi se tumor odstranio iz bubrega i defekt zašio, većina hirurga prvo postavi klemu na bubrežnu arteriju, čime se radno polje isprazni i precizno sečenje postaje moguće, a od tog trenutka bubreg radi bez dotoka krvi dok neko radi u trci sa štopericom. Topla ishemija je naziv za te minute. Manje od dvadeset pet minuta je broj koji hirurzi navode među sobom, posle toga se oštećenje nakuplja, a povređuje se ostatak koji pokušavaju da sačuvaju, a ne deo koji se uklanja.

1
Sat počinje postavljanjem kleme i teče do poslednjeg zavezanog šava, što je znatno posle trenutka kada tumor bude oslobođen.
2
Uvežbavanje zatvaranja pre postavljanja kleme razlikuje ishemiju od petnaest minuta od one od trideset pet minuta.

Na uskim ekranima se ova tabela pomera u stranu. Prevucite prstom ili mišem da biste videli sve kolone.

Tri načina rada sa dotokom krvi tokom parcijalne nefrektomije
Pristup Šta se dešava Šta se dobija a šta gubi
Klemovana glavna arterija Ceo bubreg ostaje bez krvi dok se tumor uklanja i ležište zatvara Čisto radno polje i kontrolisano sečenje, plaćeno minutima ishemije
Klemovana pojedinačna grana Zatvara se samo grana koja hrani tumor, pa ostatak zadržava cirkulaciju Manje tkiva bez krvi, više disekcije i više krvarenja u polju
Bez kleme Tumor se enukleiše dok je bubreg sve vreme prokrvljen Nula ishemije, veći gubitak krvi, i odgovara samo malim perifernim tumorima

Otvorena, laparoskopska ili robotska operacija

Kako hirurg ulazi manje je važno od onoga što se uradi kada se uđe, a marketing na stranicama bolnica gotovo bez izuzetka obrće taj naglasak.

Povucite tabelu ispod u stranu ako telefon odseca poslednju kolonu.

Gde svaki pristup odgovara, u praksi a ne u reklami
Pristup Najbolje odgovara Šta primećujete
Robotska parcijalna nefrektomija Većina tumora pogodnih za poštednu operaciju, uključujući i nezgodne zadnje Mali rezovi, kratak boravak, udobno šivenje pod klemom
Laparoskopska radikalna nefrektomija Uklanjanje celog bubrega kada nema zahvaćenosti vene Tri ili četiri porta, jedan nešto veći za vađenje preparata
Otvorena operacija Veoma veliki tumori, zahvaćenost vene ili donje šuplje vene, složene rekonstrukcije Rez u slabini ili po sredini, duži boravak, sporiji prvi mesec
Ablacija kroz kožu Mali periferni tumori kod ljudi koji bi trebalo da izbegnu operaciju Igla, sedacija ili kratka anestezija, kući istog ili sledećeg dana

Pitanja koja razdvajaju centre

Četiri pitanja, a odgovor na njih traje minut.

  1. Koliko parcijalnih nefrektomija ovaj hirurg uradi godišnje i koliki deo njegovog rada na karcinomu bubrega čine parcijalne, a ne radikalne operacije.
  2. Koliko ovde obično traje topla ishemija i da li se ona upisuje u operativni izveštaj.
  3. U kojim okolnostima bi se planirana parcijalna operacija tokom zahvata pretvorila u radikalnu.
  4. Da li se nadbubrežna žlezda uklanja i na osnovu čega.

Oni kod kojih se ispostavi da nije karcinom

Pročitajte kriterijume za uključivanje u randomizovano ispitivanje i jedna formulacija se izdvaja. Pacijenti su uključivani sa tumorima sumnjivim na karcinom bubrežnih ćelija. Dokazan karcinom nikada nije bio uslov za ulazak, a kada su analitičari kasnije suzili poređenje na pacijente čiji su preparati bili maligni, brojevi su se pomerili, što može da znači samo da je neko u tom ispitivanju bio operisan zbog nečega što nije karcinom. Onkocitom je uobičajeni krivac, benigna izraslina koja na snimku veoma liči na karcinom koji oponaša, a angiomiolipom siromašan mastima je drugi. Nijedan radiolog na svetu ih pouzdano ne razdvaja na oko na snimku sa kontrastom.

Igla može. Perkutana biopsija tumora bubrega postala je rutina u centrima koji pažljivo razmišljaju o malim promenama, traje dvadeset minuta u lokalnoj anesteziji i odgovara na jedino pitanje na koje snimak ne može, a stare zamerke nisu se održale, jer se rasejavanje tumora duž puta igle pokazalo kao izuzetno retko, dok su uzorci dijagnostički daleko pouzdaniji nego što reputacija metode sugeriše. Ono što biopsija menja jeste ko se operiše. Osoba kojoj kažu da je njena promena od tri centimetra onkocitom tog popodneva prestaje da bude onkološki pacijent, a osoba čija biopsija pokaže svetloćelijski karcinom visokog gradusa prestaje da se pita da li bi praćenje bilo razumno.

Jedno pitanje za hirurga, dakle. Zašto ne uraditi prvo biopsiju.

Praćenje umesto operacije

Dvadeset jedna studija na 1.386 ljudi pratila je male promene na bubregu ponovljenim snimanjima umesto da ih ukloni, a sistematski pregled je objedinio ono što su ta snimanja pokazala. Prosečna starost bila je šezdeset devet godina. Prosečno praćenje trajalo je trideset devet meseci. Za sve tumore zajedno, srednja brzina rasta iznosila je 0,27 centimetara godišnje, što je dovoljno sporo da bi promeni od tri centimetra trebalo deceniju i po da dostigne sedam. To nikoga nije iznenadilo. Važniji je nalaz šta se desilo kada su istraživači razdvojili benigne od malignih promena, jer su benigne izrasline rasle 0,3 centimetra godišnje, a karcinomi 0,35, što je razlika na koju nijedan lekar ne može da se osloni, pa brzina rasta, jedina mera oko koje su programi praćenja izgrađeni, ne može da vam kaže da li je ono što pratite karcinom.

Neprijatan rezultat, sa praktičnom posledicom. Praćenje odgovara ljudima kod kojih prateće bolesti čine operaciju većim rizikom, i ono funkcioniše zato što se većina malih promena ponaša indolentno, a ne zato što njihovo praćenje otkriva bilo šta. Onome ko želi da zna šta nosi potrebna je igla.

Zamrzavanje i zagrevanje na mestu

Između operacije i praćenja stoji treća opcija. Igle se kroz kožu uvode u tumor pod kontrolom snimanja i tkivo se uništava tamo gde se nalazi, bilo zamrzavanjem u ponovljenim ciklusima, bilo zagrevanjem radiofrekventnom strujom. Ništa se ne vadi. Mrtvi tumor ostaje u bubregu i godinama se polako smanjuje, što znači da se kontrolni snimci drugačije čitaju i da radiolog mora da zna šta je urađeno.

Kome zaista odgovara

Starijim ljudima sa drugim bolestima, svakome kome je anestezija veća pretnja, ljudima sa solitarnim bubregom i malim perifernim tumorom, i onima sa naslednim sindromima koji tokom života očekuju ponovljena lečenja. Lokalni povratak bolesti je češći nego posle hirurškog odstranjivanja tumora, mada je ponovljena ablacija i dalje moguća, dok su tumori blizu kanalnog sistema ili creva loši kandidati, a sve što je znatno veće od tri centimetra počinje da prevazilazi ono što jedna igla može da pokrije.

Godina posle operacije

Decenijama je odgovor na pitanje šta sledi bio ništa. Operacija je uklanjala tumor, snimci su praćeni u intervalima, a svaki lek isproban posle toga nije uspevao da poboljša taj ishod. Imunoterapija je promenila odgovor za jednu grupu ljudi.

Šta adjuvantna terapija sada donosi

Devet stotina devedeset četiri osobe sa visokim rizikom od povratka bolesti posle uklanjanja bubrega randomizovane su na godinu dana pembrolizumaba ili na placebo, sedamnaest infuzija na tri nedelje, pri čemu ni pacijent ni lekar nisu znali šta se daje. Posle dve godine, 77,3 odsto lečene grupe bilo je živo i bez bolesti, prema 68,1 odsto na placebu, uz odnos hazarda 0,68. Preživljavanje u istom trenutku iznosilo je 96,6 odsto prema 93,5 odsto. Ništa od toga ne dolazi bez cene. Ozbiljni neželjeni događaji bilo kog uzroka javili su se kod 32,4 odsto lečenih pacijenata prema 17,7 odsto na placebu, a imunološki lekovi izazivaju probleme sa štitastom žlezdom, crevima, jetrom i kožom koji povremeno traju i posle prekida leka, dok sedamnaest infuzija tokom godine znači i sedamnaest dolazaka u bolnicu, što za svakoga ko je doputovao avionom na operaciju postaje praktično pitanje da li lek može da se daje bliže kući. U većini zemalja može, a rešavanje tog pitanja pre odlaska posle štedi mnogo muke.

Visok rizik od povratka bolesti je definisana kategorija, a ne utisak. Počiva na stadijumu, gradusu i tome da li su žarišta na drugim mestima uklonjena u istom aktu, a svako van te kategorije ne dobija ništa od godine infuzija, uz zadržavanje celog profila neželjenih dejstava.

Praćenje posle operacije znači snimke i analize krvi po rasporedu koji se proređuje tokom pet do deset godina, gušći za bolest višeg stadijuma i ređi za mali tumor uklonjen u celosti, uz snimanje i grudnog koša i trbuha svaki put, jer su pluća mesto gde ovaj karcinom prvo ide, a propušteno žarište tamo košta više od bilo kog drugog. Uz to ide i merenje kreatinina. Bubreg koji ste zadržali radi posao za dvoje, i neko bi trebalo da ga prati.

Sam dan operacije i nedelje posle

Očekujte dva do tri sata u opštoj anesteziji za robotsku parcijalnu nefrektomiju. Budite se sa malim rezovima za portove, u mnogim centrima sa jednim drenom, kateterom koji se vadi sledećeg jutra i manjim bolom nego što ljudi očekuju od operacije u trbuhu. Radikalna nefrektomija istim putem traje još kraće. Otvorena operacija kroz rez u slabini boli znatno više prve nedelje, jer rez ide između rebara, a svaki udah koristi te mišiće.

  1. Prvi dan, sedenje van kreveta, uzimanje tečnosti, hodanje hodnikom. Urinarni kateter se obično uklanja.
  2. Drugi do četvrti dan, dren se vadi kada je njegov sadržaj mali i bistar, a većina ljudi u tom periodu odlazi kući posle operacije kroz male rezove.
  3. Prva do druga nedelja, umor koji je daleko veći nego što veličina rana nagoveštava. To je normalno i prolazi.
  4. Druga do šesta nedelja, bez podizanja tereta težeg od nekoliko kilograma, naročito posle parcijalne operacije, gde rekonstruisano ležište bubrega zaceljuje pod pritiskom.
  5. Od šeste nedelje, puna aktivnost za većinu ljudi, uz analizu krvi da se vidi gde se bubrežna funkcija ustalila.

Dve komplikacije pripadaju posebno poštednoj operaciji i obe se javljaju kada mislite da je najgore iza vas. Krvarenje iz rekonstruisanog ležišta može se pojaviti u drugoj nedelji kao iznenadan bol u slabini i krv u mokraći, a curenje mokraće iz presečenog kanalnog sistema pokazuje se kao uporan sadržaj na drenu ili kolekcija na snimku. Obe se u većini slučajeva reše bez nove operacije. Obe su razlog da ostanete dostupni tokom nedelja kada se osećate oporavljeno.

Kada se bolest već proširila

Uklanjanje primarnog tumora kod osobe koja već ima žarišta u plućima ili kostima bilo je standardna praksa dvadeset godina, oslonjena na ispitivanja iz doba pre savremenih lekova, sve dok 450 pacijenata sa metastatskom bolešću srednjeg ili lošeg rizika nije randomizovano ili na uklanjanje bubrega pa započinjanje sunitiniba, ili na sam sunitinib uz ostavljanje tumora tamo gde jeste. Sam lek se pokazao kao neinferioran. Medijana preživljavanja iznosila je 18,4 meseca bez operacije prema 13,9 meseci sa njom, a ni stope odgovora ni preživljavanje bez progresije nisu pokazali značajnu razliku. Niko ne tvrdi da ovo ukida hirurgiju kod uznapredovale bolesti, jer je ispitivanje namerno uključivalo ljude većeg rizika i isključilo povoljnu grupu. Ono što je ukinulo jeste pretpostavka da bubreg po pravilu prvo treba ukloniti. Rizična grupa nosi težinu te rečenice. Ljudi sa povoljnim karakteristikama i jednim malim žarištem nikada nisu bili uključeni, a kod njih operacija praćena uklanjanjem žarišta i dalje daje najbolje rezultate koje je iko zabeležio.


Drugo ispitivanje je proveravalo redosled, a ne samu operaciju. Devedeset devet pacijenata raspoređeno je na neposrednu operaciju praćenu sunitinibom ili na tri ciklusa sunitiniba praćena operacijom, a odložena grupa je živela medijanu od 32,4 meseca prema 15,0 meseci.

To ispitivanje je prevremeno zatvoreno sa premalo pacijenata da bi samo po sebi bilo šta rešilo, a njegova primarna mera, udeo bez progresije posle dvadeset osam nedelja, bila je identična u obe grane, 42 i 43 odsto. Razlika u preživljavanju je sekundarni nalaz male studije i tako je treba čitati. Mehanizam zaslužuje pažnju, jer davanje leka na početku otkriva ko na njega odgovara. Četrnaest od četrdeset devet pacijenata u odloženoj grupi imalo je progresiju tokom ta tri ciklusa, i svaki je pošteđen operacije koja im uopšte ne bi pomogla. Devedeset osam odsto odložene grupe zaista je primilo lek, prema osamdeset odsto onih koji su prvo operisani, jer operacija sprečava jedan deo ljudi da ikada započne lečenje koje je trebalo da usledi.

Šta utvrditi pre bilo koje operacije kod proširene bolesti
U koju rizičnu grupu spadate, jer se ispitivanja oštro dele po toj liniji, a povoljna grupa nikada nije ispitana. Da li vas je pregledao internista onkolog, jer odluka pripada dvojici specijalista zajedno, a ne hirurgu samom. Kakav je plan ako sistemska terapija zakaže tokom prva tri meseca. Da li primarni tumor izaziva simptome kao što su krvarenje ili bol, što je poseban razlog za njegovo uklanjanje i nema veze sa produžavanjem života.

Operacija u Istanbulu

Pošaljite CT ili MRI snimak, vrednosti kreatinina i eGFR, i sve što je patolog već napisao, a urolog će sve to pročitati i odgovoriti vam sa mišljenjem o tome da li bubreg može da se sačuva. To mišljenje ne košta ništa i ni na šta vas ne obavezuje. Naš tim radi na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom jeziku, uz prevođenje koje se po zahtevu organizuje i za druge jezike, a jedan koordinator ostaje uz vas od prve poruke do otpusta i posle toga preko WhatsApp aplikacije kada se vratite kući. Pratilac spava u vašoj sobi na krevetu koji mi obezbeđujemo, noćenja u hotelu pre i posle prijema i svi transferi sa aerodroma i do klinike organizuju se za vas, a pozivno pismo za vizu šalje se otprilike deset dana pre leta. Obroci se pripremaju halal, vegetarijanski ili prilagođeni dijabetesu, a na spratu odeljenja postoji prostorija za molitvu.

Dužina boravka i povratak avionom
Planirajte osam do dvanaest noćenja za operaciju kroz male rezove, što obuhvata procenu, operaciju, tri do pet noći u bolnici, vađenje drena i kontrolu kada počnete normalno da jedete i hodate. Otvorena operacija kroz rez u slabini traži duže, obično dve do tri nedelje ukupno. Sposobnost za let potvrđuje se oko sedmog dana posle operacije kroz male rezove, a kasnije posle otvorene operacije, i to vam dajemo u pisanom obliku umesto da procenu prepustimo vama. Patohistološki nalaz stiže za oko nedelju dana, pa mnogi ljudi prvo otputuju kući i prođu kroz izveštaj na video pozivu.

Na ovoj stranici ne objavljujemo cifre. Koliko lečenje košta zavisi od toga koja vam je operacija potrebna, da li se radi kroz male rezove ili otvoreno, koliko noći vas odeljenje zadrži i da li u plan ulazi godina adjuvantnih infuzija, a ništa od toga ne može da se utvrdi pre nego što neko pročita vaš snimak. Cena navedena pre toga je broj izabran da pridobije upit.

Česta pitanja o hirurgiji karcinoma bubrega

Sedam pitanja stiže u gotovo svakoj prvoj poruci koju dobijemo.

Mogu li normalno da živim sa jednim bubregom?
Da, i dokazi o tome su jači nego što se većini ljudi kaže. Preostali bubreg se uvećava i preuzima dodatni filtracijski posao u roku od nekoliko nedelja. U randomizovanom ispitivanju, bubrežna insuficijencija koja zahteva dijalizu javila se kod 1,5 odsto posle uklanjanja i kod 1,6 odsto posle poštedne operacije, što nije nikakva razlika. Ono što se menja jeste vaša rezerva za budućnost, pa su krvni pritisak, šećer u krvi i protivupalni lekovi protiv bolova sada važniji nego ranije.
Da li je parcijalna nefrektomija uvek bolja?
Ne, a jedino randomizovano poređenje našlo je suprotno kada je reč o preživljavanju. Desetogodišnje preživljavanje bilo je 81,1 odsto posle uklanjanja bubrega prema 75,7 odsto posle poštedne operacije, dok je umereno oštećenje bubrežne funkcije bilo daleko češće posle uklanjanja. Oba rezultata su stvarna. Za mali i pristupačan tumor poštedna operacija ostaje standard, a njeno rastezanje na velike ili centralne tumore radi zaštite jedne laboratorijske vrednosti izbor je koji to ispitivanje ne podržava.
Da li bi trebalo uraditi biopsiju tumora pre operacije?
Kod male promene postavite to pitanje direktno. Snimci ne mogu da razdvoje onkocitom i angiomiolipom siromašan mastima od karcinoma, pa se jedan deo ljudi operiše zbog benigne izrasline. Biopsija iglom u lokalnoj anesteziji daje odgovor, rasejavanje duž puta igle pokazalo se kao izuzetno retko, a benigan nalaz zatvara pitanje. Kod velikog ili jasno invazivnog tumora biopsija ništa ne menja i obično se ne radi.
Tumor mi je mali i star sam. Moram li na operaciju?
Ne nužno. Objedinjeni podaci o 1.386 ljudi na praćenju pokazali su srednju brzinu rasta od 0,27 centimetara godišnje, dovoljno sporo da mnoge promene nikada ne postanu problem tokom normalnog životnog veka. Budite ipak načisto sa tim šta praćenje donosi a šta ne, jer su u istoj analizi benigne promene rasle 0,3 centimetra godišnje, a karcinomi 0,35. Snimci prate veličinu. Samo biopsija kaže šta je promena.
Da li mi je potrebno lečenje posle operacije?
Samo ako spadate u definisanu grupu visokog rizika. Ispitivanje na 994 takva pacijenta pokazalo je 77,3 odsto živih i bez bolesti posle dve godine uz godinu dana pembrolizumaba, prema 68,1 odsto na placebu. Ozbiljni neželjeni događaji bili su 32,4 odsto prema 17,7 odsto, pa je razmena stvarna, a ne besplatna. Van te rizične kategorije infuzije nose neželjena dejstva i ne donose dokazanu korist.
Bolest se već proširila. Da li operacija i dalje ima smisla?
Ponekad, i više ne automatski. Među 450 pacijenata sa metastatskom bolešću srednjeg ili lošeg rizika, sam sunitinib bio je neinferioran u odnosu na operaciju praćenu sunitinibom, uz medijanu preživljavanja od 18,4 prema 13,9 meseci. Posebno ispitivanje je ukazalo da je još bolje započeti lekom pa kasnije operisati one koji odgovore na terapiju. Sadašnji pristup je da se krene sa sistemskom terapijom, vidi ko odgovara i operacija sačuva za ljude kojima zaista može pomoći.
Koliko dugo moram da čekam pre leta kući?
Oko sedmog dana posle operacije kroz male rezove, a kasnije posle otvorenog reza u slabini. Planirajte osam do dvanaest noćenja u Istanbulu za operaciju kroz male rezove i dve do tri nedelje za otvorenu, i rezervišite fleksibilnu povratnu kartu. Vaš koordinator šalje patohistološki izveštaj čim bude izdat i zakazuje razgovor da ga zajedno prođete, bez naknade, kada budete kod kuće.

Reference

  1. Van Poppel H, Da Pozzo L, Albrecht W, Matveev V, Bono A, Borkowski A, Colombel M, Klotz L, Skinner E, Keane T, Marreaud S, Collette S, Sylvester R. A prospective, randomised EORTC intergroup phase 3 study comparing the oncologic outcome of elective nephron-sparing surgery and radical nephrectomy for low-stage renal cell carcinoma. European Urology. 2011;59(4):543-552.
  2. Scosyrev E, Messing EM, Sylvester R, Campbell S, Van Poppel H. Renal function after nephron-sparing surgery versus radical nephrectomy. Results from EORTC randomized trial 30904. European Urology. 2014;65(2):372-377.
  3. Méjean A, Ravaud A, Thezenas S, Colas S, Beauval JB, Bensalah K, Geoffrois L, Thiery-Vuillemin A, Cormier L, Lang H, Guy L, Gravis G, Rolland F, Linassier C, Lechevallier E, Escudier B. Sunitinib alone or after nephrectomy in metastatic renal-cell carcinoma. New England Journal of Medicine. 2018;379(5):417-427.
  4. Bex A, Mulders P, Jewett M, Wagstaff J, van Thienen JV, Blank CU, van Velthoven R, Del Pilar Laguna M, Wood L, van Melick HHE, Aarts MJ, Lattouf JB, Powles T, Haanen J. Comparison of immediate versus deferred cytoreductive nephrectomy in patients with synchronous metastatic renal cell carcinoma receiving sunitinib. The SURTIME randomized clinical trial. JAMA Oncology. 2019;5(2):164-170.
  5. Choueiri TK, Tomczak P, Park SH, Venugopal B, Ferguson T, Chang YH, Hajek J, Symeonides SN, Lee JL, Sarwar N, Thiery-Vuillemin A, Gross-Goupil M, Mahave M, Haas NB, Sawrycki P, Powles T. Adjuvant pembrolizumab after nephrectomy in renal-cell carcinoma. New England Journal of Medicine. 2021;385(8):683-694.
  6. Nayyar M, Cheng P, Desai B, Cen S, Desai M, Gill I, Duddalwar V. Active surveillance of small renal masses. A review on the role of imaging with a focus on growth rate. Journal of Computer Assisted Tomography. 2016;40(4):517-523.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Gökhan Yazıcı, Urologija.

Medicinski proverio

Gökhan Yazıcı

Gökhan Yazıcı

Urologija

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve