Hirurgija tumora kičmene moždine
Iza jedne dijagnoze kriju se tri različite operacije, a mesto na kome tumor leži odlučuje koju od njih imate. Ova stranica objašnjava tri prostora koje tumor kičme može zauzeti, šta elektrode za neuromonitoring prate dok je moždina otvorena, zašto hirurg koji stane pre kraja ponekad štiti Vaše noge i zašto stanje u kome dolazite predviđa Vaš ishod bolje od bilo čega drugog.
O ovom odeljenju
Mesto na kome tumor leži važnije je od njegovog naziva. Unutar moždine odlučuje monitoring.
Iza jedne dijagnoze kriju se tri različite operacije, a adresa tumora bira koju od njih imate. Ova stranica objašnjava kako ih hirurzi razlikuju, šta elektrode u operacionoj sali prate i zašto je ponekad ispravno stati pre kraja.
Šta je tumor kičmene moždine
Vaša kičmena moždina je kabl otprilike debljine prsta koji se spušta kroz koštani tunel od baze lobanje do približno donjeg dela rebara. Ona prenosi svaku naredbu koju mozak šalje nogama i svaki signal koji telo šalje nazad. Tumor bilo gde u blizini tog kabla pravi problem tako što ga pritiska, tako što raste kroz njega ili na oba načina.
Ovde je prostor ono čega nedostaje.
Oko moždine nalazi se čvrst omotač koji se zove dura, a ceo sklop leži u kičmenom kanalu u kome gotovo nema viška mesta, pa tvorevina od dva centimetra u kičmi pravi štetu kakvu ista takva tvorevina ne bi napravila u trbuhu. Većina ovih tumora je benigna u onom smislu u kome patolozi koriste tu reč. Ta reč umiruje manje nego što pacijenti očekuju, jer benigni tumor koji pritiska moždinu i dalje izaziva slabost, utrnulost i smetnje sa mokrenjem, i jer se moždina od pritiska oporavlja sporo i nepotpuno kada je šteta jednom nastala. Zato u mnogim od ovih slučajeva vreme znači više od patologije, a pitanja koja odlučuju o operaciji tiču se lokalizacije i trenutka, a ne toga koliko ćelija izgleda opasno pod mikroskopom.
Adresa odlučuje o operaciji
Pacijenti dolaze pošto su pročitali svoj patohistološki nalaz i žele da razgovaraju o tipu tumora. Hirurzi žele da razgovaraju o tome gde tumor leži. Ta dva razgovora deluju kao isti razgovor, a nisu, jer hirurškom težinom, rizikom od oduzetosti, izgledima za potpuno uklanjanje i planom oporavka upravlja prvo adresa, a tek onda histologija. Prvo adresa.
Meningeom pored moždine i meningeom u moždini dve su različite operacije.
Druga jedva da postoji, i to je upravo poenta. Određeni tipovi tumora žive na određenim adresama, pa adresa i verovatna dijagnoza idu zajedno, a radiolog koji kaže da je lezija intramedularna već je listu suzio na tri ili četiri mogućnosti i odredio nivo rizika operacije pre nego što je iko video i jedan preparat. To objašnjava zašto je ostatak ove stranice uređen po adresi i zašto je prvo što gledamo pri pregledu na daljinu položaj lezije u odnosu na duru i moždinu, a ne nalaz koji je uz nju stigao.
Tri adrese, tri operacije
Svaki tumor kičme spada u jedan od tri prostora, a nazivi zvuče tehnički dok ne zamislite anatomiju, posle čega postaju očigledni.
Grubo rečeno, što je adresa dublja, operacija je teža i ishod više zavisi od stvari koje niko ne kontroliše, kao što je to da li između tumora i okolnog tkiva postoji jasna granica. Dubina određuje težinu. Sve ostalo proizlazi iz te jedne činjenice.
Simptomi i zašto se previde
Kod većine ovih pacijenata bol se javlja prvi. Studija na 203 osobe operisane zbog tumora pored moždine pokazala je bol kao prvi simptom kod 63 odsto, a bol u leđima je najčešća tegoba u medicini, što je upravo problem. To je zamka.
Obeležja koja ovaj bol razdvajaju od običnog bola u leđima
Noćni bol koji budi čoveka iz sna, ili bol koji je jači u ležećem nego u stojećem položaju, odstupa od obrasca mehaničkog bola u leđima i zaslužuje snimak, a bol u pojasu oko grudnog koša ili trbuha na jednom nivou, često opisan kao čvrsto stegnut kaiš, upućuje na moždinu, a ne na disk. Utrnulost koja se tokom nedelja penje od stopala naviše, nespretne šake, stopalo koje zapinje na stepenicama, promena u tome kako se topla voda oseća na jednoj strani tela, otežano započinjanje ili zaustavljanje mokrenja, sve to pripada listi. Bilo koji od tih znakova kod nekoga ko mesecima ima bol u leđima pretvara situaciju iz upućivanja na fizikalnu terapiju u zahtev za snimanjem. Ovi slučajevi retko kasne zato što su znaci bili suptilni. Bol u leđima je naprosto toliko čest da se znaci koji stoje pored njega čitaju kao deo iste priče.
Šta MR može da razreši
MR sa kontrastom gotovo u potpunosti odgovara na pitanje adrese, što je mnogo više nego što većina snimanja postiže kod većine bolesti, jer pokazuje koji prostor lezija zauzima, preko koliko se nivoa prostire, da li se iznad ili ispod nje nalazi cista i da li moždina oko nje izgleda otečeno. Adresa je čitljiva.
Ono što MR ne može jeste da Vam kaže šta će se desiti u sali. Jedina stvar koja upravlja intramedularnom operacijom, to jest da li hirurg može da pronađe i prati granicu između tumora i moždine, ne vidi se pouzdano ni na jednom snimku napravljenom unapred, a hirurzi koji Vam govore drugačije verovatnoću predstavljaju kao obećanje. Ependimom tu granicu ima u većini slučajeva, i iz nje sledi potpuno uklanjanje. Astrocitom je nema, pa ni potpuno uklanjanje ne sledi. Ipak, ta dva tumora mogu izgledati dovoljno slično na MR snimku da je poštena pozicija pre operacije rangirana lista mogućnosti i plan za svaku od njih, dok pravi odgovor stiže dvadeset minuta nakon što je moždina otvorena.
Tumori pored moždine
Tumori pored moždine kao grupa prolaze dobro, a čine i najveću grupu primarnih tumora kičme, pri čemu meningeomi rastu iz opne, švanomi iz omotača nervnog korena, a oba potiskuju moždinu u stranu umesto da urastaju u nju.
Šta pokazuje velika savremena serija
Kod 203 uzastopna pacijenta praćena u proseku trideset meseci, potpuno uklanjanje postignuto je kod 84 odsto, pri čemu je švanom bio najčešća dijagnoza sa 36 odsto, a meningeom sledeći sa 30 odsto. Veličina tumora nije predviđala konačni funkcionalni ishod. Ono što jeste bilo neurološko stanje u kome je pacijent došao, tip tumora, koliko je uklanjanje bilo potpuno i da li je kasnije nastala komplikacija poput hematoma, a prva stavka nosi praktičnu pouku za svakoga ko ovo čita sa snimkom u ruci i pregledom zakazanim za tri meseca. O veličini se može pregovarati. O nervnom tkivu koje je već godinu dana stiskano ne može, a najviši domet koji pacijent može dostići posle operacije uglavnom je određen pre nego što je stigao do vrata bolnice. Pacijent koji u operacionu salu uđe na svojim nogama mnogo češće iz nje i izađe na svojim nogama nego pacijent koga unesu, a najdelotvornije što možete učiniti za sopstveni ishod u ovoj grupi jeste da budete operisani pre nego što moždina bude stiskana još godinu dana.
Tumori u moždini i granična ravan
Mala grupa, velika reputacija. Intramedularni tumori čine mali deo ukupnog broja i najveći deo težine. Hirurzi otvaraju moždinu duž njene srednje linije, u brazdi između dve polovine gde se ukršta najmanje vlakana, i tumoru prilaze iznutra.
Sve zavisi od toga da li granica postoji
Hirurzi je zovu granična ravan. Ependimom, koji je najčešći od ovih tumora kod odraslih, obično raste kao zasebna masa koja potiskuje tkivo moždine i ostavlja granicu koju pažljiv hirurg može razviti celim obimom, a u uzastopnoj seriji od 100 takvih tumora operisanih uz puni neuromonitoring potpuno uklanjanje postignuto je kod njih 89. Astrocitom infiltriše, pa se tumor i moždina stapaju jedno u drugo i granične ravni naprosto nema, što cilj pretvara iz izlečenja u biopsiju i smanjenje mase, dok hemangioblastom stoji u sopstvenoj kategoriji, dobro ograničen, ali hranjen krvnim sudovima koji se moraju zbrinuti pre nego što se masa uopšte dotakne. Tri tumora, tri različite operacije, jedan rez koji spolja izgleda isto. Granična ravan je zato prava tema ovih operacija, a procena hirurga o tome da li je i dalje ima, iz minuta u minut, jeste ono čemu neuromonitoring iz sledećeg odeljka služi.
Šta se dešava na dan operacije
Celo vreme spavate, ležite potrbuške, sa elektrodama postavljenim na poglavini, duž udova i, kod tumora u moždini, na tankoj traci uvučenoj u kičmeni kanal ispod nivoa koji se operiše. Anesteziološki tim bira lekove koji što manje ometaju snimanje signala, što je stvarno ograničenje, a ne detalj.
- Osnovna merenja. Svaki signal se izmeri pre reza, jer se sve posle toga čita kao promena u odnosu na tu polaznu tačku, a ne kao apsolutna vrednost.
- Pristup. Rez po srednjoj liniji, zatim uklanjanje koštanog krova iznad zahvaćenih nivoa, koji se kod mlađih pacijenata ponekad na kraju vraća kao režanj na šarki.
- Ultrazvuk. Pre otvaranja dure, sonda na površini potvrđuje da tumor leži tamo gde je MR pokazao i da ga pristup pokriva na oba kraja.
- Otvaranje. Dura se otvara pod mikroskopom. Kod tumora pored moždine rad počinje ovde. Kod tumora u moždini, sledeće se duž srednje brazde otvara i sama moždina.
- Resekcija. Tumor se uklanja iznutra ka spolja, uz držanje granice, dok neuromonitoring radi neprekidno, a hirurg zastaje svaki put kada se neki signal promeni.
- Zatvaranje. Vodonepropusno zatvaranje dure, kost vraćena ili ostavljena izvan prema planu, a rana zatvorena u slojevima preko drena.
Ta merenja zaslužuju malo pažnje, jer su upravo ono što porodica zapravo kupuje kada bira centar za ovu operaciju. Tri signala rade istovremeno i ne govore istu stvar.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.
| Signal | Šta prati | Šta predviđa |
|---|---|---|
| Senzitivni potencijali | Zadnje kolumne moždine koje prenose osećaj položaja | Promene osećaja, pri čemu sam pad nije razlog za prekid operacije |
| Mišićni motorni potencijali | Ceo motorni put do mišića, ispitan u nizovima impulsa | Slabost u prvim danima posle operacije i kratkoročni oporavak |
| D-talas | Glavni motorni put neposredno, sa trakaste elektrode u kanalu | Dugoročno hodanje, i to je signal koji hirurg štiti iznad svega |
| Sva tri zajedno | Čitaju se kao obrazac, jer svaki pokriva ono što drugi propuštaju | Postoperativne ispade bolje nego bilo koji signal sam za sebe |
Karcinom koji se proširio na kičmu
Većina tumora u kičmi uopšte nisu primarni tumori. Većina njih stiže kao naslaga karcinoma koji je počeo u dojci, plućima, prostati ili bubregu, smeštaju se u kost izvan dure, a kada neki od njih dovoljno jako pritisne moždinu, postaje hitno stanje mereno satima.
Studija koja je hirurgiju vratila u plan lečenja
Sama radioterapija godinama je bila standard. Zatim je 101 pacijent sa kompresijom moždine usled metastatskog karcinoma nasumično raspoređen na samu radioterapiju ili na operaciju praćenu istom radioterapijom, a studija je prekinuta ranije jer je razlika bila dovoljno velika da ispuni unapred određeno pravilo. Razlika nije bila mala.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.
| Pokazatelj | Operacija pa radioterapija | Sama radioterapija |
|---|---|---|
| Sposobni da hodaju posle lečenja | 42 od 50, odnosno 84 odsto | 29 od 51, odnosno 57 odsto |
| Medijana vremena zadržanog hodanja | 122 dana | 13 dana |
| Ponovo prohodali, a došli nepokretni | 10 od 16, odnosno 62 odsto | 3 od 16, odnosno 19 odsto |
| Kortikosteroidi i jaki analgetici | Značajno manja potreba | Veća potreba |
Prvo lošije, pa bolje
Jedan deo intramedularne hirurgije pripada razgovoru pre operacije, a ne posle nje.
Prvi dan nije odgovor
Veliki broj pacijenata budi se posle ovih operacija slabiji nego što je u njih ušao. Jedna serija je zabeležila trajno slabljenje motornih signala tokom operacije kod 71 odsto slučajeva, a veliki deo tih pacijenata imao je nov ispad u prvim danima, pri čemu se većina njih tokom narednih meseci popravila. Neuromonitoring se lako oglašava jer moždina kratkoročno loše podnosi manipulaciju, a dugoročno se od nje dobro oporavlja, i upravo zato signal koji predviđa prvu nedelju nije isti kao signal koji predviđa prvu godinu. Studije koje su iste pacijente pratile tokom vremena pokazale su da kratkoročna prediktivna vrednost motornih signala opada, dok njihova sposobnost da prepoznaju osobe koje će biti dobro nastavlja da raste. Jednostavno rečeno, pacijent koji je prvog dana slabiji može za dvanaest meseci hodati normalno, a hirurg koga nov ispad kraj kreveta prvog jutra ne uznemirava čita rezultate monitoringa, a ne olako govori.
Šta operacija ne rešava
Uklanjanje tumora uklanja uzrok. Ovde teku dva odvojena računa. Već nastalo oštećenje moždine je onaj drugi, a ono se smiruje sporo i retko u potpunosti.
Četiri stvari koje obično ostaju
Utrnulost i izmenjen osećaj traju duže od slabosti, jer otvaranje po srednjoj liniji kod intramedularne operacije prolazi baš između kolumni koje prenose osećaj položaja, a funkcija mokraćne bešike i creva koja je bila oštećena već pre operacije popravlja se manje pouzdano od snage nogu, što je najteža činjenica za čuti kada odlučujete da li da čekate još šest meseci. Smetnje sa bešikom su upozoravajući znak. Neuropatski bol, onaj peckavi ili kao struja, koji dolazi iz same moždine, a ne iz leđa, može da potraje ili čak da počne posle tehnički savršenog uklanjanja, i on odgovara na lekove i vreme, nikada na novu operaciju. I kičma koja je otvarana zahteva praćenje, jer uklanjanje kosti preko više nivoa kod mladog pacijenta može godinama kasnije dovesti do razvoja krivine. Ništa od ovoga nije argument protiv operacije. To je argument da se cilj imenuje pre operacije, kako bi dobar rezultat bio prepoznat kao dobar rezultat kada stigne.
Rizici i komplikacije
Rizikom kod ove operacije dominira adresa, pa bi jedinstven broj koji pokriva sve tumore kičmene moždine bio besmislen. Ono što sledi ih razdvaja.
Komplikacije svojstvene otvaranju kičmeIsticanje likvora kroz ranu, koje se vidi kao bistra tečnost ili mek otok pod kožom i ponekad zahteva dodatni šav ili privremenu lumbalnu drenažu nekoliko dana. Nakupljanje krvi u operativnom ležištu, koje je retko i zahteva operacionu salu istog časa, jer se pritisak na tek operisanu moždinu loše podnosi. Infekcija rane, koja se leči antibioticima i povremeno povratkom u salu. Nestabilnost ili razvoj krivine kičme nakon uklanjanja kosti preko više nivoa, zbog čega se koštani krov kod dece i mlađih odraslih vraća kao režanj na šarki kad god je to izvodljivo.
Rizik koji pripada odluci, a ne operaciji
Prekasna operacija je najčešći način na koji ovi slučajevi krenu po zlu, a retko se pojavljuje u tabeli komplikacija jer u sali ništa nije pošlo naopako, pošto pacijent koji je osamnaest meseci posmatran dok je meningeom tiho spljoštavao moždinu dolazi na tehnički odličnu operaciju, a zatim se oporavi do lošijeg dometa nego što bi ga dostigao godinu dana ranije. Prognostičke studije svaki put kažu istu stvar, istim rečima. Najjači prediktor konačnog ishoda jeste stanje u kome je pacijent bio pre operacije.
Pitanja koja vredi postaviti svakom hirurgu
Postavite svih pet. Svako ima kratak činjenični odgovor, a svako ko se ovim poslom redovno bavi može da odgovori na sva bez izlaska iz sobe.
- U kom prostoru je moj tumor i šta to čini realnim ciljem, potpuno uklanjanje ili smanjenje mase?
- Koji signali neuromonitoringa će raditi tokom moje operacije, da li će u kanal biti postavljena elektroda za D-talas i ko donosi tu odluku u mom slučaju?
- Šta ćete uraditi ako se signali promene i u kom trenutku biste stali umesto da nastavite?
- Ko čita neuromonitoring, da li je ta osoba u sali tokom cele operacije i da li je već radila sa Vama?
- Da li će kost biti vraćena na kraju i kakav je plan praćenja moje kičme tokom narednih godina?
Treće pitanje je ono koje razdvaja odeljenja. Odgovor koji opisuje prag i plan jeste odgovor koji želite, a odgovor koji obećava da se signali nikada ne menjaju uopšte nije odgovor.
Oporavak i rehabilitacija
Trajanje operacije ide od nekoliko sati za mali tumor pored moždine do znatno više od deset sati za dug intramedularni tumor sa teškom anatomijom. Tempo se razlikuje. Smer ne. Ono što sledi teče uglavnom slično u celoj grupi, a tempo određuje koliko neurološkog terena treba nadoknaditi.
Uobičajen tok posle operacije tumora kičmene moždinePrva noć provodi se uz pomno neurološko praćenje, sa proverom snage udova na svaki sat. Sedenje i stajanje počinju prvog ili drugog dana kod većine pacijenata, uz duže ležanje ravno tamo gde je zatvaranje dure bilo problematično i hirurg želi da se šav ne opterećuje. Boravak u bolnici traje nekoliko dana za tumor pored moždine, a duže tamo gde nov neurološki ispad zahteva da rehabilitacija počne pre otpusta. Fizikalna terapija počinje u bolnici i nastavlja se nedeljama do mesecima. Mnogi se osećaju gotovo kao pre otprilike posle šest nedelja, dok oni koji se oporavljaju od stvarnog neurološkog ispada napredak mere u mesecima. Rana zaraste mnogo pre nego što moždina završi svoj posao.
Rehabilitacija zaslužuje veću težinu nego što dobija u hirurškoj konsultaciji. Moždina koja je dekompresovana ili otvarana oporavlja se kroz upotrebu, a razlika između pacijenta koji tri meseca radi sa fizioterapeutom pet puta nedeljno i onoga koji je otpušten sa brošurom vidi se posle godinu dana i posle toga ostaje trajna. Kada pacijent putuje na ovu operaciju, plan rehabilitacije mora biti dogovoren kod kuće pre polaska, jer su nedelje neposredno posle otpusta one koje najviše znače, a to su upravo nedelje koje će pacijent provesti u svojoj zemlji. Zakažite fizioterapeuta pre hirurga. Porodica koja sleti kući sa otpusnom listom i bez zakazanog termina izgubiće tri ili četiri nedelje na papirologiju baš u trenutku oporavka kada moždina najbolje odgovara na zahtev da radi, a ništa kasnije tokom godine te nedelje ne vraća.
Kontrole i snimci
Hirurzi prvi snimak prave u roku od dan ili dva od operacije, dok operativno polje još izgleda onako kako su ga ostavili, i ta slika postaje referenca za sve posle toga, pa čekanje mesec dana da se napravi gubi njenu vrednost, jer su do tada krv i otok već počeli da menjaju ono što se na snimcima vidi.
Koliko često i koliko dugo
Potpuno uklonjen benigni tumor snima se posle tri meseca, posle godinu dana, a zatim u sve širim razmacima, pri čemu praćenje traje godinama, a ne mesecima, jer recidivi u ovoj grupi stižu sporo. Deset godina se smatra uobičajenim razmakom u kome se meningeom kičme može vratiti, zbog čega je pacijent otpušten sa praćenja posle tri godine i obavešten da je stvar završena dobio nešto zaokruženiji odgovor nego što ga dokazi podržavaju. Tumor koji je namerno ostavljen prati se pažljivije i razmatra se sa radioterapeutom, jer se neki od njih leče radioterapijom, a neki se samo prate. Za pacijenta koji je putovao, praktičan dogovor je da se po povratku kući snimci prave tamo, a slike nam se šalju na poređenje, što funkcioniše samo ako je prvobitni postoperativni snimak otputovao kući sa Vama u izvornom obliku. Mi šaljemo disk, a ne nalaz, zajedno sa operativnim izveštajem u kome tačno piše koji su nivoi otvarani i šta je nađeno na granici, jer su ta dva dokumenta ono što će svakom budućem hirurgu zaista trebati.
Cena i operacija u Istanbulu
Na ovoj stranici nema cene, jer iznos zavisi od prostora u kome je tumor, broja nivoa i toga da li kičmu posle treba fiksirati, a broj napisan danas doveo bi Vas u zabludu dok biste ga pročitali. Prvo prostor. Ono što možemo da objasnimo jeste kako funkcioniše procena na daljinu, a kod tumora kičmene moždine ta procena mora da uradi više nego obično, pošto adresa lezije određuje sve što sledi, a dobar snimak je jasno pokazuje.
Pošaljite sam MR snimak, sa kontrastom, koji pokriva celu kičmu, a ne jedan region, na disku ili preko linka za prenos, u izvornom obliku. Dodajte opis onoga što sada možete i ne možete da radite, sa datumima, jer tok poslednjih šest meseci hirurgu govori više od bilo kog pojedinačnog pregleda. Nazad dobijate pisani odgovor u kome se imenuje prostor, realan cilj, koji bi se neuromonitoring koristio, očekivana dužina boravka i da li smatramo da bi operacija trebalo da bude ranije od Vašeg sadašnjeg termina.
Osoblje kancelarije za međunarodne pacijente radi na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom jeziku, a prevođenje za druge jezike organizuje se pre dolaska. Jedan koordinator vodi Vaš slučaj od prve poruke do otpusta i ostaje dostupan preko WhatsApp aplikacije i nakon povratka kući, što je ovde važno jer se pitanja posle ove operacije tiču rehabilitacije i stižu tokom meseci. Sobe imaju ležaj za pratioca, hotel i prevoz organizuju se oko datuma operacije, lekarka je dostupna na zahtev, a pozivno pismo za vizu šalje se deset dana pre putovanja. Halal, vegetarijanski i dijabetički obroci su uobičajeni, a molitvena soba je otvorena u objektu. Neurologija, radioterapija i fizikalna medicina nalaze se u istom kampusu kao i operacione sale, što je za ovu grupu posebno važno, jer patohistološki nalaz posle intramedularne resekcije ponekad menja plan, a pacijent koji zbog tog razgovora mora da putuje u drugu ustanovu često ga nikada i ne obavi.
Računajte na dve do tri nedelje u zemlji za jednostavan slučaj, i duže tamo gde rehabilitacija mora da počne pre nego što možete da letite. Reći ćemo Vam u kojoj ste od te dve situacije pre nego što bilo šta rezervišete, a radije dajemo duži broj unapred nego da ga otkrivamo zajedno sa Vama naknadno.
Pošaljite snimak cele kičme. Jedan region retko je dovoljan.
Česta pitanja o tumorima kičmene moždine
Pitanja koja slede stižu u većini prvih poruka iz inostranstva.
Da li ću posle ove operacije ostati oduzet?
Može li se ovo uraditi malim rezom?
Moj tumor je benigan. Mogu li da čekam?
Šta je D-talas i zašto se stalno pominje?
Zašto bi hirurg stao pre nego što ukloni sve?
Da li će mi posle biti potrebna radioterapija?
Koliko brzo mogu da letim kući?
Reference
- Skrap B, Tramontano V, Faccioli F, Meglio M, Pinna G, Sala F. Surgery for intramedullary spinal cord ependymomas in the neuromonitoring era. Results from a consecutive series of 100 patients. Journal of Neurosurgery Spine. 2022;36(5):858-868.
- Tropeano MP, Rossini Z, Franzini A, Capo G, Olei S, De Robertis M, et al. Multimodal intraoperative neurophysiological monitoring in intramedullary spinal cord tumors. A 10-year single center experience. Cancers. 2023;16(1):111.
- Sala F, Skrap B, Kothbauer KF, Deletis V. Intraoperative neurophysiology in intramedullary spinal cord tumor surgery. Handbook of Clinical Neurology. 2022;186:229-244.
- Kimchi G, Knoller N, Korn A, Eyal-Mazuz Y, Sapir Y, Peled A, et al. Delayed variations in the diagnostic accuracy of intraoperative neuromonitoring in the resection of intramedullary spinal cord tumors. Neurosurgical Focus. 2021;50(5):E21.
- Patchell RA, Tibbs PA, Regine WF, Payne R, Saris S, Kryscio RJ, et al. Direct decompressive surgical resection in the treatment of spinal cord compression caused by metastatic cancer. A randomised trial. Lancet. 2005;366(9486):643-648.
- Ruella M, Caffaratti G, Saenz A, Villamil F, Mormandi R, Cervio A. Intradural extramedullary tumors. Retrospective cohort study assessing prognostic factors for functional outcome in adult patients. Neurocirugia. 2023;34(5):256-267.
- Raygor KP, Than KD, Chou D, Mummaneni PV. Comparison of minimally invasive transspinous and open approaches for thoracolumbar intradural-extramedullary spinal tumors. Neurosurgical Focus. 2015;39(2):E12.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Melih ÜÇER, Neurohirurgija.
Medicinski proverio
Vanr. prof. dr Melih ÜÇER
Neurohirurgija
Poslednje ažuriranje: