Lumbalna mikrodiskektomija - minimalno invazivna operacija diska
Operacija uklanja fragment i ostavlja otvor u zidu diska, a veličina tog otvora bolje predviđa recidiv nego to koja je tehnika korišćena. Šta randomizovani dokazi zaista pokazuju.
O ovom odeljenju
Sto osamdeset sedam ljudi imalo je istu operaciju, kod istog hirurga, zbog istog problema. Ponovna hernijacija dogodila se kod 1 odsto jedne grupe i kod 27 odsto druge, a ono što ih je razdvojilo nije bio rez, instrument niti bolnica. Bila je to veličina otvora koji je hirurg zatekao u zidu diska kada je fragment izvađen, a skoro niko ne sazna za taj otvor pre operacije iako je to jedna najkorisnija stvar koju vam neko može reći o tome šta sledi.
Besplatna konsultacija
Pošaljite snimke i nalaz i neka ih hirurg kičme pročita uz vaše simptome
Pošaljite same datoteke snimaka zajedno sa radiološkim nalazom, opis toga kuda tačno bol, utrnulost ili slabost putuju niz nogu, koliko dugo to traje, da li se stanje popravlja ili pogoršava, i belešku o svemu što je već pokušano. Hirurg kičme čita snimke uz vaše simptome i govori vam koji nivo i koja strana su odgovorni, da li je operacija uopšte pravo pitanje i koje su realne alternative. Bez naknade, bez obaveze, a koordinator odgovara na vašem jeziku, obično istog radnog dana.
Otvor koji niko ne pominje
Šta znače nazivi
Šest ili sedam različitih reči koristi se za operacije koje sve uklanjaju deo lumbalnog diska. Znati koja vam se predlaže manje je važno nego što većina sajtova sugeriše, ali ipak treba da umete da ponovite tu reč.
- Otvorena mikrodiskektomija. Mali rez u srednjoj liniji, retraktor i operacioni mikroskop. Ovo je referentna operacija prema kojoj se meri svaka novija tehnika i ona ima najduži zabeleženi staž. Rezovi su obično dva do tri centimetra.
- Tubularna mikrodiskektomija. Ista operacija izvedena kroz cev koja razmiče mišić umesto da ga odvaja. Ponekad se naziva minimalno invazivna diskektomija ili, kada se kroz cev koristi kamera, mikroendoskopska diskektomija.
- Potpuno endoskopska diskektomija, interlaminarna. Jedan radni kanal sa kamerom na vrhu, uveden otpozadi kroz prostor između dva pršljena. Često se radi u sedaciji, pri čemu je pacijent dovoljno budan da razgovara.
- Potpuno endoskopska diskektomija, transforaminalna. Isti instrument uveden sa strane, kroz otvor kroz koji nerv izlazi, prolazeći iza trbušne duplje. Najviše se reklamira i to je verzija uz koju ide najviše zračenja.
- Unilateralna biportalna endoskopija. Dva mala uboda umesto jednog, kamera u jednom i instrumenti u drugom, što hirurgu daje više prostora za rad nego jedan kanal.
- Sekvestrektomija. Uklanjanje samo slobodnog fragmenta uz potpuno ostavljanje ostatka diska na miru. Namerna odluka o tome koliko izvaditi i zasebno pitanje od toga koja su vrata korišćena.
Vrata nisu operacija
Deset godina kasnije, vrata nisu napravila razliku
Podaci korejskog nacionalnog osiguranja pratili su 1.856 odraslih koji su imali prvu operaciju lumbalne diskus hernije između 2005. i 2007. godine, tokom osam do deset godina, uz statistički metod koji smrt tretira kao kompetitivni događaj. Kumulativna stopa reoperacije dostigla je 4 odsto posle godinu dana, 6 odsto posle dve, 8 odsto posle tri, 11 odsto posle pet i 16 odsto posle deset godina. Razvrstano prema tehnici korišćenoj prvi put, desetogodišnje vrednosti bile su 16 odsto posle otvorene diskektomije, 14 odsto posle laminektomije, 16 odsto posle perkutane endoskopske diskektomije i 10 odsto posle fuzije, bez značajne razlike među njima. Ono što se razlikovalo bila je vrsta operacije zbog koje su se ljudi vraćali, pošto je otvorena diskektomija bila revizijska operacija kod 80 odsto pacijenata čija je prva operacija bila otvorena i kod 81 odsto onih čija je prva operacija bila endoskopska. Pošteno čitanje toga znači prihvatiti da se izbor pristupa, što je stvar koju pacijenti najviše istražuju i o kojoj se pišu brošure, nije pojavio deceniju kasnije u ishodu do kog je većini ljudi najviše stalo.
Dvanaest uzastopnih nultih rezultata za cev
Osam randomizovanih studija i dve retrospektivne studije koje su obuhvatile 804 pacijenta objedinjene su radi poređenja tubularne mikrodiskektomije sa konvencionalnom mikrodiskektomijom. Objedinjena analiza nije našla značajnu razliku u trajanju operacije, gubitku krvi, dužini boravka u bolnici, komplikacijama tokom operacije, komplikacijama posle operacije, rupturi dure, reoperaciji, bolu u leđima kratkoročno ili dugoročno, bolu u nozi kratkoročno ili dugoročno, niti u skoru onesposobljenosti. Dvanaest poređenja, dvanaest nultih rezultata. Sami autori su pozvali na oprez jer je ukupan uzorak bio ograničen, a pošten rezime i dalje glasi da niko nije uspeo da pokaže da cev pravi merljivu razliku u bilo čemu što pacijent oseća. Cev koja razmiče mišić umesto da ga odvaja trebalo bi da pomogne, teorija iza toga je razumna, a merenja to uporno ne potvrđuju, što je obrazac koji vredi prepoznati kada se najavi sledeće usavršavanje.
Endoskop, u celini
Dvadeset dve komparativne studije sa 4.068 pacijenata objedinjene su kako bi se glavni minimalno invazivni putevi uporedili međusobno. Transforaminalna endoskopska hirurgija i mikroendoskopska diskektomija trajale su skoro isto, 64,19 minuta naspram 66,61, dok je transforaminalni put imao manji gubitak krvi i kraći boravak u bolnici. Recidiv je išao u suprotnom smeru, 3,69 odsto posle mikroendoskopske diskektomije naspram 6,08 odsto posle transforaminalnog puta, prikazano bez intervala i bez p vrednosti. Tu je i najveće randomizovano poređenje koje je iko sproveo, 613 pacijenata u četiri holandske bolnice, koje je našlo razliku od 7,1 poena na skali bola u nozi od 100 poena posle dvanaest meseci u korist endoskopa, uz ponovnu operaciju u roku od godinu dana kod 5 odsto naspram 6 odsto. Njihov sopstveni zaključak sadrži rečenicu koja je važna, a to je da su razlike bile male i da možda ne dostižu klinički značaj, i zaslužuje da se citira mnogo češće nego naslov. Sedam poena od sto je veličina celokupne prednosti na kojoj je izgrađena decenija marketinga o hirurgiji kičme kroz ključaonicu, a dolazi iz dobro vođene studije čiji su istraživači posebno istakli upravo to.
Šta se dešava u sali
Prvih šest nedelja
Koliko treba izvaditi
Kada je fragment izvađen i rascep vidljiv, hirurg se suočava sa stvarnim izborom koji ima stvarnu cenu na obe strane. Vađenje više diska kroz rascep uklanja materijal koji bi kasnije mogao da pobegne. Takođe uklanja materijal koji drži diskusni prostor otvorenim i nosi opterećenje. Pregled zasnovan na dokazima ocenio je celokupnu literaturu i izričito imenovao tu razmenu.
Dokazi osrednjeg kvaliteta podržavaju da konzervativna diskektomija daje kraće trajanje operacije, brži povratak na posao, sličnu dužinu boravka u bolnici, sličan bol pri otpustu, sličnu funkciju posle šest meseci i sličan uporan ili recidivantni bol u leđima i nozi posle dve godine. Dokazi osrednjeg kvaliteta takođe podržavaju da konzervativna diskektomija daje veću učestalost ponovne hernijacije diska. O ovom pitanju ne postoje studije prvog nivoa.
Pročitajte to dvaput, jer to je oblik celog argumenta. Uklanjanje manjeg dela daje vam brži oporavak i nešto veću šansu da se problem vrati. Uklanjanje većeg dela daje suprotno i sa sobom nosi gubitak visine diska. Nijedan odgovor nije pogrešan, a hirurg koji jedan od njih predstavlja kao očigledno ispravan preskočio je deo u kome se ta dva odmeravaju jedno prema drugom za vaš konkretan otvor i vaš konkretan život.
Šta su studije o tome pokazale
Randomizovano poređenje i koliko je bilo malo
Osamdeset četiri pacijenta u jednom centru nasumično su raspoređena na mikrodiskektomiju ili mikroskopsku sekvestrektomiju, uz 78 dostupnih posle dve godine. Ponovna hernijacija bila je 10,5 odsto posle diskektomije i 12,5 odsto posle sekvestrektomije, poređenje koje uključuje četiri događaja u jednoj grupi i pet u drugoj, što je daleko premalo da bi se utvrdilo da su to dvoje ravnopravni. Samoprocenjeni ishod kretao se u drugom smeru, pogoršavajući se tokom prve dve godine posle diskektomije i popravljajući se posle sekvestrektomije, pri čemu su upotreba analgetika i ukupan ishod posle dve godine išli u korist manje operacije. Shvatite smer ozbiljno, a preciznost nimalo. Male randomizovane studije ove vrste česte su u celoj hirurgiji kičme i velikim delom su razlog zašto toliko osnovnih pitanja ostaje otvoreno, jer studija sa manje od sto pacijenata može da otkrije samo razliku toliko veliku da nikome ne bi ni trebala studija da je primeti. To je ovde poštena granica.
Objedinjavanje svega što postoji
Sistematski pregled pet studija i 746 učesnika, od kojih je samo jedna bila randomizovana, nije našao značajne razlike u bolu u nozi, bolu u leđima, funkciji, komplikacijama, dužini boravka u bolnici ili dvogodišnjem recidivu, i ocenio je te dokaze kao niske. Našao je manju upotrebu analgetika posle sekvestrektomije i ocenio to kao veoma nisko. Za svaku uključenu studiju procenjeno je da ima visok rizik od pristrasnosti. Drugi pregled sedam studija sa praćenjem između osamnaest i osamdeset šest meseci izvestio je o poboljšanju bola u nozi za 5,6 do 6,5 poena posle mikrodiskektomije i 5,5 do 6,6 poena posle sekvestrektomije, uz ponovnu hernijaciju između 2,3 i 11,8 odsto posle prve i između 2 i 12,5 odsto posle druge, i zaključio da su to dvoje uporedivi posebno kada se tokom operacije nađe mali prodor u zadnjem prstenu. Dva sistematska pregleda koja dolaze do istog neodgovora, jedan koji sopstvene dokaze ocenjuje kao niske, a drugi koji svoj zaključak ograđuje uslovom o veličini rascepa, poštena su slika toga gde ovo pitanje zaista stoji.
Što taj uslov vraća tamo gde pripada
Primetite ogradu u poslednjoj rečenici, jer u njoj je cela poenta. Vađenje samo slobodnog fragmenta izgleda kao razuman izbor kada je otvor mali. Dokazi ne govore isto o velikom defektu, a studija koja je pacijente razdvojila upravo po toj varijabli našla je ponovnu hernijaciju u rasponu od 1 odsto do 27 odsto po kategorijama. Svako razumno poređenje toga koliko ukloniti zapravo je poređenje uslovljeno nečim što hirurg može da vidi tek kada je već unutra.
Pitanja pre nego što date pristanak
Deset pitanja, a sposoban hirurg može na svako od njih da odgovori jednom rečenicom. Prva četiri su o vašoj anatomiji, srednja tri o operaciji, a poslednja tri o tome šta se dešava kada odete.
- Pokažite mi fragment na mojim snimcima i potvrdite da se strana i nivo poklapaju sa tim kuda moji simptomi zaista idu.
- Recite mi da li fragment izgleda sadržan ili slobodan i šta to za mene znači.
- Recite kako očekujete da defekt anulusa izgleda i obećajte da ćete njegovu veličinu zabeležiti u operativnom izveštaju.
- Objasnite šta bi se desilo ako bih sačekao još tri meseca, u mom konkretnom slučaju, a ne uopšteno.
- Navedite pristup koji nameravate da koristite i dajte mi anatomski razlog za taj izbor.
- Recite mi koliko diska planirate da uklonite i šta vas naginje na jednu ili drugu stranu.
- Recite otprilike koliko ovakvih operacija radite godišnje i koliko dugo radite baš taj pristup.
- Dajte mi svoje stope ponovne hernijacije i reoperacije i recite mi kako ih znate.
- Nabrojte koje ćete aktivnosti posle ograničiti i na kojim dokazima ta ograničenja počivaju.
- Potvrdite da odlazim sa operativnim izveštajem, podacima o implantu ako je nešto ugrađeno, i svojim snimcima.
Šta snimak pokazuje posle
Dve trećine operisanih diskova i dalje izgledaju hernirano
Randomizovana studija o sekvestrektomiji opisana iznad takođe je snimila sve posle dve godine, pri čemu je neuroradiolog čitao snimke bez uvida u to koju je operaciju koji pacijent imao. Protruzija ili ekstruzija od najmanje četiri milimetra bila je prisutna kod 66 odsto grupe sa diskektomijom i 68 odsto grupe sa sekvestrektomijom, što nije razlika. Mnogo je važnija druga polovina nalaza, jer prisustvo tog zaostalog ispupčenja nije bilo povezano sa bolom u leđima niti sa išijasom. Neko ko ima odličan rezultat i neko ko ima loš imaju otprilike istu šansu da izgledaju nenormalno na snimku dve godine kasnije, i to je najjači pojedinačni razlog da se snimak ne naručuje radi umirenja. Svako ko naruči snimak posle ove operacije bez novog simptoma koji treba objasniti treba da očekuje da će naći nešto što izgleda loše i treba unapred da odluči šta bi po tom pitanju uradio, jer je pošten odgovor obično ništa.
Šta se razlikovalo između dve operacije
Gubitak visine diska pojavio se kod 63 odsto grupe sa diskektomijom naspram 38 odsto grupe sa sekvestrektomijom. Degeneracija završnih ploča povećala se kod 47 odsto naspram 14 odsto. Obe razlike dostigle su značajnost, a promena završnih ploča jeste bila povezana sa bolom u donjem delu leđa u toj kohorti, što je mehanizam kojim vađenje više diska može da vas košta nešto godinama kasnije. To je jedan centar sa 78 analiziranih pacijenata, pa to tretirajte kao signal o smeru, a ne kao stopu koju možete primeniti na sebe.
Kako čitati svoj postoperativni nalaz
Reči poput zaostala protruzija, ožiljno tkivo, granulacija koja se prebojava i suženje diskusnog prostora pojavljuju se na skoro svakom snimku načinjenom posle ove operacije i opisuju normalnu postoperativnu kičmu. Radiolozi ih pišu zato što su tačne, a to koliko uznemirujuće zvuče sporedni je efekat te tačnosti. Nalaz koji treba da pokrene razgovor jeste nova kompresija nervnog korena na strani i na nivou novih simptoma, a sve ostalo na toj stranici je kontekst.
Recidiv ima svoj sat
Ponovna hernijacija nije ravnomerno raspoređena po godinama posle operacije, a saznanje o tome kada se grupiše menja kako treba da se ponašate. Među 1.228 pacijenata praćenih najmanje pet godina posle perkutane endoskopske diskektomije u jednom centru, 77 je imalo recidiv, a 49 od tih 77 dogodilo se u roku od šest meseci od operacije. Skoro dve trećine svih recidiva koji su se ikada imali dogoditi već su se dogodili do polovine prve godine.
Najveća studija o tome šta sledi posle diskektomije jednog nivoa pratila je 308.979 odraslih u bazi podataka osiguranja u Sjedinjenim Državama najmanje pet godina i našla da je 14,4 odsto imalo dalju operaciju lumbalne kičme, a 6,1 odsto lumbalnu fuziju u tom periodu. Među 67.098 onih koji su već imali revizijsku diskektomiju, petogodišnje vrednosti porasle su na 18,2 odsto i 12,4 odsto. Krive preživljavanja u toj studiji najstrmije padaju tokom prve godine i posle početne operacije i posle revizije, što na drugi način kaže isto što i manja studija. Baze podataka osiguranja imaju stvarna ograničenja, a jedno od njih izmereno je direktno u drugoj studiji u kojoj su dijagnostičke šifre za određenu hiruršku komplikaciju obuhvatile samo 5,4 odsto slučajeva koji su se zaista dogodili. Brojke izvučene iz evidencije osiguranja opisuju ono što je neko fakturisao, što se preklapa sa onim što se pacijentima dogodilo, a da nikada nije sasvim ista stvar, i ovde je razmak između to dvoje dovoljno velik da promeni kako broj treba čitati.
Definicije se razlikuju više nego što većina ljudi shvata. Sistematski pregled ograničen na ono što je nazvao pravim recidivom, što znači nov materijal diska na istom nivou i na istoj strani kao i prvobitni, našao je objavljene stope revizijske operacije za taj konkretan događaj između 1,4 i 11,4 odsto, uz uspešne ishode posle revizije prijavljene bilo gde između 60 i 100 odsto. Tako širok raspon nije očekivanje oko kog možete planirati, a postoji zato što različiti radovi broje različite događaje pod jednom rečju.
Slede dva praktična zaključka. Nov bol u nozi u prvih šest meseci zaslužuje telefonski poziv, a ne stav čekanja, jer tada on nešto znači. I brojka koja vam se navede kao stopa recidiva skoro je besmislena osim ako onaj ko je naveo ne može da kaže šta je od ovih stvari brojao, u kom periodu i kod koga.
Kada pozvati istog dana
Pet stvari opravdava kontaktiranje nekoga istog dana kada ih primetite, otprilike ovim redom hitnosti. Sve ostalo može da sačeka zakazani pregled.
- Otežano mokrenje, gubitak kontrole ili utrnulost u predelu sedla. U seriji od 2.421 mikroendoskopske operacije, poremećaj funkcije bešike ili creva javio se kod 3,0 odsto ukupno i kod 17,9 odsto pacijenata koji su tokom operacije imali rupturu dure.
- Nova ili pogoršana slabost u stopalu ili nozi. Slabost koja je postojala pre operacije i polako se popravlja je očekivana. Slabost koja se pojavi nakon što vam je već bilo bolje nije.
- Bol u nozi koji se vrati i ostane. Posebno u prvih šest meseci, kada se javlja skoro dve trećine recidiva. Bol koji dolazi i prolazi sa položajem razlikuje se od bola koji dođe i ostane.
- Bistra tečnost koja curi iz rane ili jaka glavobolja kada sednete ili ustanete. Oba ukazuju na duru i oba se mnogo lakše rešavaju rano. U jednoj sedmogodišnjoj kohorti, nijedan pacijent kome je bilo potrebno dalje lečenje zbog rupture dure nije se javio u prvih 48 sati.
- Povišena temperatura, širenje crvenila ili pojačan sekret iz rane. Površinski problemi sa ranom najčešći su razlog zbog kog se pacijent dnevne hirurgije vraća i jednostavni su za rešavanje kada se rano uoče.
Pitanje ograničenja
Neko je to konačno randomizovao
Dvesta pacijenata kojima je rađena jednostrana mikrodiskektomija nasumično je raspoređeno ili na režim sa ograničenjima, što znači sedenje ograničeno na petnaest do trideset minuta u svaka dva sata, bez podizanja tereta preko pet kilograma i bez napornih aktivnosti dve nedelje, ili na režim bez ikakvih ograničenja. Svi su mesec dana nosili merač aktivnosti. Posle godinu dana složeni ishod dostiglo je 41,6 odsto grupe sa ograničenjima i 36,4 odsto grupe bez ograničenja, ponovna hernijacija javila se kod 10,1 odsto naspram 14,1 odsto, reoperacija kod 2,9 odsto naspram 5,5 odsto, a bol u leđima pao je za 23,5 poena naspram 24,5 poena. Nijedno od tih poređenja nije se približilo značajnosti, a 200 pacijenata ne može da isključi skromnu razliku u ponovnoj hernijaciji, pa studiju najbolje treba čitati kao nalaz da nema signala, a ne kao dokaz da razlike nema. Studije ove vrste su retke jer nisu atraktivne i teško se finansiraju, što je upravo razlog zašto ona koju je neko zaista sproveo zaslužuje više pažnje nego dvadeseto poređenje jednog endoskopa sa drugim.
Broj koji menja kako to čitate
Pridržavanje ograničenja bilo je 10 odsto. Merači su pokazali da je grupa sa ograničenjima sedela 4.102 minuta nedeljno, a grupa bez ograničenja 4.140, što nije razlika koju bi iko primetio. Dakle, studija zapravo nije poredila život sa ograničenjima i život bez njih. Poredila je to da vam se kaže da se ograničite sa tim da vam se to ne kaže, i našla da to što vam se kaže ništa nije promenilo, delom zato što se skoro niko nije pridržavao. To je zaista koristan nalaz o uputstvima i slabiji nalaz o ponašanju.
Isti odgovor, dvadeset sedam godina ranije
Davne 1999. godine, 152 uzastopna zaposlena pacijenta imala su ograničenu otvorenu diskektomiju i nisu dobila nikakva ograničenja, već su podsticana da se vrate punoj aktivnosti što brže mogu. Praćeni u proseku 4,8 godina, njih 149 vratilo se na posao, prosečan gubitak radnog vremena bio je 1,2 nedelje, a otprilike trećina se vratila u roku od nedelju dana, mnogi već dan posle operacije. Veoma rani povratak nije bio povezan sa recidivantnim išijasom, sa reoperacijom zbog ponovne hernijacije niti sa konačnim kliničkim ishodom. Ta studija nije imala kontrolnu grupu i svi u njoj su prethodno radili, što je najjači prediktor povratka na posao koji postoji, pa ona utvrđuje da je pristup izvodljiv umesto da dokazuje da je bolji. Dve studije razdvojene dvadeset sedam godina, sa različitim metodama na različitim populacijama u različitim zemljama, došle su do istog odgovora o ograničenjima, a zaključak koji preživi ovakav razmak vredi više nego bilo koja od tih studija sama za sebe.
Posao i vožnja
Za oba pitanja postoje brojke i ohrabrujuće su više nego saveti koje većina ljudi dobije. Pročitajte treću kolonu pre nego što bilo šta isplanirate prema drugoj.
Široka tabela. Prevucite je u stranu na uskom ekranu, jer se pomera umesto da se smanjuje.
| Pitanje | Šta je nađeno | Kvaka |
|---|---|---|
| Da li se ljudi vraćaju na posao | 149 od 152, odnosno 98 odsto, u seriji bez ikakvih ograničenja | Svaki pacijent je bio zaposlen pre operacije, a to je najjači prediktor povratka koji postoji. |
| Koliko dugo odsustvo | Prosečan gubitak radnog vremena 1,2 nedelje, uz 148 od 149 na punoj dužnosti do osme nedelje | Prosek u samoodabranoj radnoj grupi, bez kontrolne grane za poređenje. |
| Da li je rani povratak rizičan | Oko trećine se vratilo u roku od nedelju dana, mnogi već sutradan | Veoma rani povratak nije bio povezan sa recidivantnim išijasom, reoperacijom ni konačnim ishodom u toj kohorti. |
| Rad tri meseca kasnije | 66,9 odsto od 127 pacijenata u 13 akademskih i opštih centara | 91,8 odsto onih koji su prethodno radili naspram 26,2 odsto onih koji nisu. Prethodni radni status nadjačava sve ostalo. |
| Brzina kočenja na simulatoru | 749 milisekundi pre operacije, 649 odmah posle, 610 posle trideset dana | Zdravi dobrovoljci kočili su za 487 milisekundi. Simulator nije put i ovo nije pravni savet. |
| Da li vas ograničenja štite | Bez razlike posle godinu dana u randomizovanoj studiji sa 200 pacijenata | Objektivni merači zabeležili su 10 odsto pridržavanja, pa je testiran savet. |
Jedan detalj suprotan očekivanju zaslužuje da se izdvoji iz te tabele. Kočenje je bilo brže odmah posle operacije nego pre nje, u obe proučavane operacije, zato što je sam bol bio ono što je smanjivalo sposobnost. Ljudima se često kaže da izbegavaju vožnju nedeljama uz pretpostavku da ih operacija usporava, a merenje pokazuje suprotno, iako su pacijenti posle trideset dana i dalje bili sporiji od zdravih dobrovoljaca i studija je merila refleks na simulatoru umesto sposobnosti na putu.
Veličina defekta
Četiri kategorije, jedna operacija
U studiji kojom je ova stranica počela, 187 uzastopnih pacijenata sa primarnom diskektomijom jednog nivoa razvrstano je tokom operacije u četiri grupe prema onome što je hirurg našao. Oni sa fragmentom i malom fisurom anulusa, njih 89, imali su stopu ponovne hernijacije od 1 odsto i stopu reoperacije od 1 odsto. Oni sa sadržanim fragmentom, njih 42, imali su 10 odsto i 5 odsto. Oni sa ekstrudiranim fragmentom i masivnim gubitkom zadnjeg anulusa, njih 33, imali su 27 odsto i 21 odsto. Četvrta grupa od 16 njih bez ikakvog fragmenta prošla je najgore po simptomima, jer je 38 odsto imalo recidivantni ili uporan išijas. Rad je zaključio da je ono što je nađeno tokom operacije bilo važnije od demografskih, socioekonomskih ili kliničkih varijabli, što je upečatljiv nalaz s obzirom na to koliko pažnje te druge varijable dobijaju. Ništa o tome koja su vrata hirurg koristio ne pojavljuje se nigde u toj analizi, jer su postojala samo jedna vrata i jedan hirurg sve vreme, a dvadeset sedmostruki raspon između najbolje i najgore grupe ipak se pojavio.
Šta se iz toga može, a šta ne može tvrditi
Za nijedan od tih procenata nisu objavljeni intervali poverenja, dve krajnje grupe sadržale su 89 i 33 osobe, a reč je o jednom hirurgu u jednom centru. Redosled je čvrst, a preciznost nije, pa nikome ne treba navoditi brojku od 27 odsto kao da je to njegov lični rizik. Zasebna retrospektivna studija sa 188 pacijenata našla je da je medijana dužine rascepa anulusa bila značajno veća kod 21 pacijenta koji je imao ponovnu hernijaciju, što podržava smer, a nije prijavila nikakvo merenje, prag niti veličinu efekta, što je ograničava upravo na to.
Zašto ovo menja razgovor
Skoro svaka rasprava o hirurgiji diska tretira operaciju kao jednu stvar sa jednim profilom rizika. Dokazi kažu da su to najmanje dve različite operacije koje dele isto ime, razdvojene nečim što je unapred nevidljivo. To ima praktičnu posledicu, jer hirurg koji defekt anulusa zabeleži u operativnom izveštaju dao je vama i svakom budućem lekaru podatak koji nijedan snimak kasnije ne može povratiti, a hirurg koji to ne uradi bacio ga je.
Zatvaranje otvora
Ako defekt upravlja recidivom, zatvaranje defekta bi trebalo da smanji recidiv, i neko je napravio uređaj baš za to i ispitao ga kako treba. Uređaj za zatvaranje anulusa usidren u kost sastoji se od polimerne mrežice koja se drži preko unutrašnje strane rascepa pomoću sidra zabijenog u telo pršljena. Postavlja se na kraju inače uobičajene mikrodiskektomije i nudi se pacijentima kod kojih se defekt anulusa tokom operacije izmeri kao širok šest do deset milimetara.
Petsto pedeset četiri pacijenta u dvadeset jednom centru u šest zemalja randomizovano je između 2010. i 2014. godine da dobiju uređaj ili ne, što ovo čini stvarnom studijom sa stvarnom grupom za poređenje, a dovoljno je neobično da spinalni implant uopšte ima takvu studiju da rezultate treba shvatiti ozbiljno u oba smera. Studiju je podržao proizvođač, dva autora su dobila podršku vezanu za studiju veću od deset hiljada jedinica valute godišnje, osmorica manje od toga, a jedanaestorica ništa, i sve to je odštampano u samom radu, a ne skriveno. Otvoreno navođenje je ono što čitaocu omogućava da to pravilno odmeri, a obrazac na koji treba paziti nikada nije sponzorstvo samo po sebi, već sponzorstvo udruženo sa time da niko van istraživačke grupe nikada nije nezavisno ponovio centralni nalaz. Obe polovine tog obrasca su ovde prisutne, a druga polovina je ona koja treba da vas zaustavi.
Pošteno čitanje rezultata zahteva razdvajanje četiri stvari koje se često stapaju. Postoji ono što se vidi na snimku, postoji ono što pacijent oseća, postoji ono što dovodi do nove operacije, i postoji ono što sam uređaj čini kosti u kojoj je usidren. Studija je izvestila o sve četiri i one ne pokazuju sve u istom smeru.
Šta je ta studija pokazala
Još jedna široka. Prevucite je u stranu na uskom ekranu, jer se pomera umesto da se smanjuje.
| Šta je mereno | Uređaj naspram bez uređaja | Šta se uz to mora reći |
|---|---|---|
| Bilo kakav recidiv na snimku posle dve godine | 50 odsto naspram 70 odsto | Polovina pacijenata sa uređajem ipak je imala ponovnu hernijaciju na snimku. Ovo broji nalaze koje niko nije osetio. |
| Recidiv koji je izazvao simptome | 12 odsto naspram 25 odsto | Brojka okrenuta pacijentu i najjači rezultat koji uređaj ima. Intervali nisu objavljeni. |
| Reoperacija zbog recidiva posle dve godine | 5 odsto naspram 13 odsto | 29 reoperacija kod 24 pacijenta sa uređajem, naspram 61 kod 45 kontrolnih pacijenata. |
| Bol, onesposobljenost i kvalitet života | Uporedivo tokom dve godine | Prepolovljen simptomatski recidiv nije se pretvorio u to da se pacijenti merljivo bolje osećaju. |
| Promene na završnoj ploči pršljena | 84 odsto naspram 30 odsto | Sidro stoji u kosti, a mrežica se taru o nju. Dugoročni značaj ovoga nije razjašnjen. |
| Reoperacija posle četiri godine | 14,4 odsto naspram 21,1 odsto | Ista studija, kasniji pogled. Tri od četiri poređenja pratećih ishoda nisu bila značajna. |
| Šta je nezavisan centar našao | 26,4 odsto neuspeha implanta kod 72 pacijenta | Uključujući dislokaciju mrežice u kičmeni kanal kod 18 odsto i vađenje implanta kod 9,7 odsto. |
| Objedinjena analiza ljudi van studije | Postoji jedna i povučena je | Povlačenje je uklanja kao dokaz u oba smera i ostavlja istraživačku grupu kao glavni izvor. |
Odmeravanje te tabele je stvarna odluka i nije očigledna. Prepolovljavanje simptomatske ponovne hernijacije vredi imati ako ste osoba kojoj bi se to dogodilo. Nasuprot tome stoji implant usidren u kost koji izaziva promene završnih ploča kod pet od šest pacijenata, serija iz jednog centra van studije koja prijavljuje migraciju mrežice u kanal kod skoro svakog petog pacijenta, i prosta činjenica da se pacijenti sa uređajem tokom dve godine nisu osećali bolje od pacijenata bez njega. Svako ko ga nudi trebalo bi da ume da navede obe polovine toga bez podsticaja, a svako ko nudi samo prvu polovinu prodaje.
Kriva učenja i broj operacija
Koliko slučajeva je potrebno
Objavljene procene grupišu se u uskom opsegu. Analiza kumulativnog zbira prvih 55 transforaminalnih endoskopskih slučajeva jednog hirurga našla je da trajanje operacije i fluoroskopije naglo padaju posle 31. slučaja, pri čemu je trajanje operacije palo sa 85,7 na 62,2 minuta. Druga takva analiza postavila je prag za istu operaciju na 36 slučajeva, a za biportalnu endoskopiju na 27. Studija o četiri hirurga koja uče biportalnu endoskopiju našla je da su oni sa prethodnim endoskopskim iskustvom dostigli veštinu na 17 i 18 slučajeva, dok je onima bez njega bilo potrebno 25 i 27. Za tubularni mikroendoskopski pristup, pregled prvih 125 operacija jednog hirurga preporučio je 25 do 30 slučajeva, nakon što je nađeno da trajanje operacije pada sa 87 na 58 minuta i gubitak krvi sa 76 na 33 mililitra između prvog i drugog kvartila. Ti pragovi nisu međusobno zamenljivi, jer svaki dolazi iz jednog centra koji primenjuje sopstvenu definiciju veštine na sopstvene pacijente, a ono što preživi poređenje jeste red veličine, a ne bilo koja pojedinačna brojka u njemu.
Deo koji iskustvo ne popravlja
Migracija vodilice, oštećenje nerva, ruptura dure i problemi sa postavljanjem cevi značajno su opali posle prvih trideset slučajeva u toj tubularnoj seriji. Recidiv nije. Sopstvena formulacija autora glasi da se recidiv javljao u svakoj fazi, i to je najoštrija rečenica u celoj ovoj literaturi, jer čisto razdvaja dve polovine operacije. Iskustvo popravlja tehničke probleme koji pripadaju pristupu. Ono ne dotiče biologiju otvora u anulusu, kojoj je svejedno koliko je vešt onaj ko ga je napravio. Grana velike holandske studije posvećena krivoj učenja našla je nešto saglasno, jer ishodi koje prijavljuju pacijenti nisu bili lošiji tokom prvih dvadeset nadziranih slučajeva, dok su dva od tri hirurga koja su učila tehniku imala znatno više jednogodišnje stope reoperacije nego stariji hirurg ili grupa za poređenje. Niko nikada nije reklamirao operaciju na osnovu toga što je njegov hirurg sada uradio trideset takvih, a razmak između onoga što se reklamira i onoga što je zaista izmereno ceo je predmet ovog odeljka.
Broj o kome zaista možete pitati
Analiza 187.185 lumbalnih zahvata koje je izvelo 5.514 hirurga u 178 bolnica u jednoj američkoj državi našla je prag obima za diskektomiju na 40 operacija godišnje, odnosno otprilike četiri mesečno. Hirurzi ispod tog praga nosili su 56 odsto veći rizik od komplikacija u roku od devedeset dana. Uz to idu dve ograde, jer je povećanje od 56 odsto na malom apsolutnom riziku i dalje mali apsolutni rizik, a skup podataka obuhvatao je samo bolničke zahvate, što će zauzetog hirurga dnevne hirurgije pogrešno svrstati među one sa malim obimom. Pitanje ipak vredi postaviti naglas.
Zračenje, izmereno
Endoskopski pristupi koji ulaze sa strane vode se rendgenom uživo, a doza koju to podrazumeva retko se pominje u brošuri, iako je više puta merena, i od strane medicinskih fizičara i od strane hirurga, pa brojke vredi videti.
Opet široka. Prevucite tabelu u stranu na uskom ekranu, jer se pomera umesto da se smanjuje.
| Šta je mereno | Brojka | Vredi znati |
|---|---|---|
| Vreme snimanja, ulazak otpozadi | 18,72 sekunde u proseku u 18 operacija | Isti hirurg i ista ustanova kao u redu ispod, sa medicinskim fizičarima među autorima. |
| Vreme snimanja, ulazak sa strane | 54,94 sekunde u proseku u 36 operacija | Otprilike tri puta više nego put otpozadi, za istu operaciju na istom disku. |
| Doza koja stiže do kože | 15,87 naspram 4,72 miligreja, sa strane naspram otpozadi | Obe su bile ispod praga koji su autori koristili, a poenta je odnos između njih. |
| Uticaj hirurgovog iskustva | Pad od 3,5 puta u odnosu na prvih sto slučajeva istog hirurga | Mereno prospektivno u 151 uzastopnoj operaciji. Kriva učenja meri se i u dozi. |
| Vođenje ultrazvukom umesto rendgenom | 25,2 naspram 127,4 mikrosiverta za pacijenta | Randomizovana studija sa 30 pacijenata po grani. Doza za hirurga bila je 1,7 naspram 9,0 mikrosiverta. |
| Sužavanje snopa | 0,039 naspram 0,108 milisiverta po operaciji za hirurga | Dozimetar nošen preko olovne kecelje, pa je ovo doza koja stiže, a ne doza koja se apsorbuje. |
Ništa od ovoga ne čini transforaminalni put lošom operacijom. To znači da verzija koja se najagresivnije reklamira kao nežna nosi cenu koja je u marketingu nevidljiva, da ta cena znatno pada kako hirurg stiče iskustvo i da je jednostavne mere smanjuju. Bušenje kosti kroz foramen otprilike je udvostručilo dozu za hirurga u jednoj studiji, što vredi znati ako je taj korak planiran za vas.
Komplikacije, imenovane
Ruptura dure
Opna koja drži likvor naleže direktno na sve oko čega hirurg radi i ponekad se pocepa. U 346 uzastopnih mikrodiskektomija jednog nivoa kod jednog hirurga to se dogodilo kod 4,9 odsto, a u 2.421 mikroendoskopskoj operaciji sa video dokumentacijom kod 6,9 odsto, što ne treba mešati sa 14,5 odsto prijavljenih u 3.684 lumbalne dekompresije svih vrsta, brojkom koja uključuje mnogo veće operacije. Kada se ruptura dogodi, popravlja se tokom iste operacije, a dve zasebne kohorte nisu našle korist od toga da ljudi ostanu preko noći, pri čemu je jedna navela da se nijedan pacijent kome je na kraju bilo potrebno dalje lečenje zbog rupture nije javio u prvih 48 sati.
Problemi sa bešikom i crevima posle rupture
Među tih 2.421 operacijom, poremećaj funkcije bešike ili creva javio se kod 3,0 odsto ukupno i kod 17,9 odsto pacijenata koji su imali rupturu dure, naspram 1,9 odsto onih koji je nisu imali. Kriva oporavka je koristan deo za svakoga ko to prolazi, jer je problem trajao kod 64 odsto posle nedelju dana, 44 odsto posle mesec dana, 40 odsto posle tri meseca, 28 odsto posle šest meseci i 13,6 odsto posle godinu dana. Većina ljudi se oporavi i oporavak je spor, a otprilike jedan od sedmoro nije se potpuno oporavio ni posle godinu dana. Izloženost caude equine tokom rupture nosila je daleko najveći rizik, iz vrlo malog broja događaja, pa veličinu te povezanosti tretirajte oprezno. Svako ko prolazi kroz taj oporavak zaslužuje da vidi celu krivu umesto jedne umirujuće rečenice, jer saznanje da se poboljšanje nastavlja punu godinu menja kako izgleda treći mesec.
Krvarenje iza trbušne duplje
Dolazak do diska sa strane znači prolazak iza trbušne duplje, a u 412 uzastopnih transforaminalnih endoskopskih operacija 4 pacijenta su posle imala simptomatski retroperitonealni hematom, što je blizu jednog na sto. Sva četvorica su se žalila na bol u preponi. Prosečna zapremina bila je 528 mililitara, dvojici je bila potrebna otvorena evakuacija kod opštih hirurga, a dvojica su lečena bez operacije. Svi su se oporavili bez trajnog oštećenja nerava. Put koji ovo izaziva isti je put koji štedi mišiće leđa, što je pošten rezime većine hirurških kompromisa.
Retko i ozbiljno
Instrumenti koji prođu skroz kroz prednji zid diska mogu da dosegnu aortu i ilijačne krvne sudove, koji leže nekoliko milimetara iza njega. Pregled literature našao je 159 takvih povreda objavljenih od 1945. godine, najčešće na nivou L4 do L5, a brojka nema imenilac jer broji objavljene slučajeve, a objavljivanje favorizuje dramatično. Savremeno lečenje sve češće je stent, a ne otvorena operacija. Povreda nervnog korena i trajna izmenjena osetljivost su drugi problemi specifični za pristup navedeni u sistematskom pregledu 117 studija sa 20.020 endoskopskih pacijenata, iako taj pregled nije objavio nijednu stopu.
Operisanje pogrešnog nivoa
Nacionalna anketa neurohirurga koja je obuhvatila 4.695 lumbalnih diskektomija u jednoj godini postavila je samoprijavljenu operaciju pogrešnog lumbalnog nivoa na 12,8 na 10.000 operacija. Zasebna anketa našla je da je skoro polovina hirurga koji su odgovorili to uradila bar jednom tokom karijere, što je sasvim druga statistika i nikada se ne sme predstaviti kao rizik po operaciji. Faktori koje su hirurzi sami naveli bili su umor, vremenski pritisak, hitne operacije, neuobičajena anatomija i propust da se nivo proveri snimkom, zbog čega je prvi korak na ovoj stranici snimak sa postavljenim markerom.
Dolazak u Istanbul
Putovanje zbog ove operacije razumno je kada je dijagnoza jasna i plan dogovoren pre nego što iko rezerviše let, pa prvo pošaljite snimke, jer drugo čitanje ponekad potpuno promeni plan, a ne košta vas ništa osim jednog imejla.
I ova tabela je široka. Prevucite je u stranu na uskom ekranu, jer se pomera umesto da se smanjuje.
| Faza | Šta se dešava | Šta treba pripremiti |
|---|---|---|
| Pre nego što rezervišete | Hirurg kičme čita vaše snimke uz vaš obrazac simptoma i govori da li je operacija pravo pitanje. | Datoteke snimaka, a ne samo nalaz, mapa simptoma, vremenski tok i spisak svega što ste već pokušali. |
| Dan kada stignete | Pregled, analize krvi, anesteziološka procena i razgovor uživo o pristupu i o tome koliko diska se vadi. | Spisak lekova, alergije i deset pitanja sa ove stranice zapisanih na papiru. |
| Operacija i boravak | Obično manje od sat vremena operisanja, zatim jedna noć u bolnici, ponekad dve. Hodanje istog dana je normalno i poželjno. | Široka odeća, ravne cipele i neko uz vas prve večeri ako je to moguće. |
| Povratak avionom | Većina ljudi leti četiri do šest dana posle operacije, uz prethodnu proveru rane. Ustajte i prošetajte prolazom redovno. | Sedište do prolaza, potvrda o sposobnosti za let ako je aviokompanija traži i lekovi protiv bolova u ručnom prtljagu. |
| Praćenje kod kuće | Kada se vratite kući, lokalna kontrola rane za deset do četrnaest dana i imenovana osoba za kontakt ovde za sve što se promeni. | Operativni izveštaj sa navedenim nivoom, stranom i defektom anulusa, uz vaše snimke i sve podatke o implantu. |
Dve stvari loše podnose putovanje i oko obe vredi planirati. Jezik je najvažniji u prva dva dana posle operacije, kada treba tačno da opišete nov simptom nekome ko može da postupi po tome, pa pre leta utvrdite kome ćete pisati i na kom jeziku. Dokumentacija je najvažnija godinama kasnije, kada lekar koji nikada nije bio u sali mora da utvrdi šta je urađeno, a operativni izveštaj koji opisuje nivo, stranu i veličinu defekta anulusa jeste dokument koji na to odgovara. Predajte oboje svom lekaru na prvom pregledu umesto da ih odložite.
Česta pitanja o lumbalnoj mikrodiskektomiji
Da li je endoskopska operacija diska bolja od otvorene mikrodiskektomije?
Kolika je verovatnoća da disk ponovo hernira?
Kada je recidiv najverovatniji?
Moram li posle da izbegavam sedenje, saginjanje i podizanje tereta?
Koliko brzo mogu da se vratim na posao?
Moj snimak i posle operacije pokazuje herniju. Da li je operacija bila neuspešna?
Da li da tražim uređaj za zatvaranje anulusa?
Može li ovo da se uradi kao dnevna hirurgija?
Literatura
- Carragee EJ, Han MY, Suen PW, Kim D. Clinical outcomes after lumbar discectomy for sciatica, the effects of fragment type and anular competence. Journal of Bone and Joint Surgery American Volume. 2003;85(1):102-108.
- Kim CH, Chung CK, Choi Y, Kim MJ, Yim D, Yang SH, Lee CH, Jung JM, Hwang SH, Kim DH, Yoon JH, Park SB. The long-term reoperation rate following surgery for lumbar herniated intervertebral disc disease, a nationwide sample cohort study with a 10-year follow-up. Spine. 2019;44(19):1382-1389.
- Li X, Chang H, Meng X. Tubular microscopes discectomy versus conventional microdiscectomy for treating lumbar disk herniation, systematic review and meta-analysis. Medicine. 2018;97(5):e9807.
- Liu S, Zhang X, Xiong Y, He H. Minimally invasive surgery for lumbar disc herniation, a meta-analysis of efficacy and safety. International Journal of Surgery. 2025;111(8):5623-5636.
- Gadjradj PS, Rubinstein SM, Peul WC, Depauw PR, Vleggeert-Lankamp CL, Seiger A, van Susante JL, de Boer MR, van Tulder MW, Harhangi BS. Full endoscopic versus open discectomy for sciatica, randomised controlled non-inferiority trial. BMJ. 2022;376:e065846.
- Waseem MH, Ul Abideen Z, Ahsan M, Adnan R, Hasan A, Aamir Z, Kasbati M, Thada PK, Lucke-Wold B. Comparing unilateral biportal endoscopic discectomy versus microdiscectomy for lumbar disc herniation, a systematic review and meta-analysis. Global Spine Journal. 2025;16(5):2452-2467.
- Feng Z, Zhao Z, Cui W, Meng X, Hai Y. Unilateral biportal endoscopic discectomy versus microdiscectomy for lumbar disc herniation, a systematic review and meta-analysis. European Spine Journal. 2024;33(6):2139-2153.
- Watters WC 3rd, McGirt MJ. An evidence-based review of the literature on the consequences of conservative versus aggressive discectomy for the treatment of primary disc herniation with radiculopathy. The Spine Journal. 2008;9(3):240-257.
- Barth M, Weiss C, Thome C. Two-year outcome after lumbar microdiscectomy versus microscopic sequestrectomy, part 1, evaluation of clinical outcome. Spine. 2008;33(3):265-272.
- Barth M, Diepers M, Weiss C, Thome C. Two-year outcome after lumbar microdiscectomy versus microscopic sequestrectomy, part 2, radiographic evaluation and correlation with clinical outcome. Spine. 2008;33(3):273-279.
- Azarhomayoun A, Chou R, Shirdel S, Lakeh MM, Vaccaro AR, Rahimi-Movaghar V. Sequestrectomy versus conventional microdiscectomy for the treatment of a lumbar disc herniation, a systematic review. Spine. 2015;40(24):E1330-E1339.
- Fakouri B, Shetty NR, White TCH. Is sequestrectomy a viable alternative to microdiscectomy, a systematic review of the literature. Clinical Orthopaedics and Related Research. 2015;473(6):1957-1962.
- Guo J, Li G, Ji X, Wu X, Zhang G, Zhou C, Ma X. Clinical and radiological risk factors of early recurrent lumbar disc herniation at six months or less, a clinical retrospective analysis in one medical center. Pain Physician. 2022;25(7):E1039-E1045.
- Etigunta SK, Liu AM, Gausper A, Chan V, Scheer J, Perry T, Skaggs DL, Walker C, Tuchman A. Long-term reoperation rates after single-level lumbar discectomy, a nationwide cohort study. Spine. 2025;50(15):1052-1057.
- Yoshihara H, Chatterjee D, Paulino CB, Errico TJ. Revision surgery for real recurrent lumbar disk herniation, a systematic review. Clinical Spine Surgery. 2016;29(3):111-118.
- Roadley J, Daly C, Rogers M, Danks RA, Sher I, Kam J, Castle-Kirszbaum M, Ayton S, Fryer K, Risbey P, Goldschlager T. Lumbar microdiscectomy and postoperative activity restrictions, a randomized controlled trial. Spine. 2026;51(13):901-909.
- Carragee EJ, Han MY, Yang B, Kim DH, Kraemer H, Billys J. Activity restrictions after posterior lumbar discectomy, a prospective study of outcomes in 152 cases with no postoperative restrictions. Spine. 1999;24(22):2346-2351.
- Than KD, Curran JN, Resnick DK, Shaffrey CI, Ghogawala Z, Mummaneni PV. How to predict return to work after lumbar discectomy, answers from the NeuroPoint-SD registry. Journal of Neurosurgery Spine. 2016;25(2):181-186.
- Thaler M, Putzer D, Lindtner R, Krappinger D, Haid C, Obwegeser A, Lechner R. Brake reaction time before and after surgery for patients with sequestrectomy versus conventional microdiscectomy. Journal of Clinical Neuroscience. 2019;72:214-218.
- Karadag MK, Akinci AT, Basak AT, Hekimoglu M, Yildirim H, Akyoldas G, Aydin AL, Ates O, Oktenoglu T, Sasani M, Akgun MY, Gunerbuyuk C, Ozer AF. Preoperative magnetic resonance imaging abnormalities predictive of lumbar herniation recurrence after surgical repair. World Neurosurgery. 2022;165:e750-e756.
- Thome C, Klassen PD, Bouma GJ, Kursumovic A, Fandino J, Barth M, Arts M, van den Brink W, Bostelmann R, Hegewald A, Heidecke V, Vajkoczy P, Frohlich S, Wolfs J, Assaker R, Van de Kelft E, Kohler HP, Jadik S, Eustacchio S, Hes R, Martens F. Annular closure in lumbar microdiscectomy for prevention of reherniation, a randomized clinical trial. The Spine Journal. 2018;18(12):2278-2287.
- Nanda D, Arts MP, Miller LE, Kohler HP, Perrin JM, Fluh C, Vajkoczy P. Annular closure device lowers reoperation risk 4 years after lumbar discectomy. Medical Devices Evidence and Research. 2019;12:327-335.
- Kursumovic A, Bouma GJ, Miller LE, Assaker R, Van de Kelft E, Hes R, Kienzler JC. Clinical implications of vertebral endplate disruptions after lumbar discectomy, 3-year results from a randomized trial of a bone-anchored annular closure device. Journal of Pain Research. 2020;13:669-675.
- Kienzler JC, Rey S, Wetzel O, Atassi H, Babler S, Burn F, Fandino J. Incidence and clinical impact of vertebral endplate changes after limited lumbar microdiscectomy and implantation of a bone-anchored annular closure device. BMC Surgery. 2021;21(1):19.
- Gadjradj PS, Vreeling A, Depauw PR, Schutte PJ, Harhangi BS. Surgeons learning curve of transforaminal endoscopic discectomy for sciatica. Neurospine. 2022;19(3):594-602.
- Maayan O, Pajak A, Shahi P, Asada T, Subramanian T, Araghi K, Singh N, Korsun MK, Singh S, Tuma OC, Sheha ED, Dowdell JE, Qureshi SA, Iyer S. Percutaneous transforaminal endoscopic discectomy learning curve, a CuSum analysis. Spine. 2023;48(21):1508-1516.
- Jain S, Merchant Z, Kire N, Patel J, Patel A, Kundnani V. Learning curve of microendoscopic discectomy in single-level prolapsed intervertebral disc in 120 patients. Global Spine Journal. 2019;10(5):571-577.
- Xie Y, Chen Y, Yu Q, Liu Y, Gu X, Ye X. Is percutaneous endoscopic lumbar discectomy necessary for learning the unilateral biportal endoscopy technique. Frontiers in Surgery. 2025;12:1530325.
- Qiao H, Ma H, Shen M, Tang Z, Tan J. Unilateral biportal endoscopic discectomy versus percutaneous endoscopic lumbar discectomy in the treatment of far-lateral lumbar disc herniation. Neurosurgical Review. 2025;48(1):588.
- Schoenfeld AJ, Sturgeon DJ, Burns CB, Hunt TJ, Bono CM. Establishing benchmarks for the volume-outcome relationship for common lumbar spine surgical procedures. The Spine Journal. 2018;18(1):22-28.
- Tsipouriaris P, Athinodorou IP, Efthymiou F, Metaxas VI, Dimitroukas C, Constantoyannis A, Panayiotakis G, Constantoyannis C. Intra-operative fluoroscopy exposure in endoscopic lumbar discectomies. Surgical Neurology International. 2025;16:305.
- Iprenburg M, Wagner R, Godschalx A, Telfeian AE. Patient radiation exposure during transforaminal lumbar endoscopic spine surgery, a prospective study. Neurosurgical Focus. 2016;40(2):E7.
- Wu RH, Deng DH, Huang XQ, Shi CL, Liao XQ. Radiation exposure reduction in ultrasound-guided transforaminal percutaneous endoscopic lumbar discectomy for lumbar disc herniation, a randomized controlled trial. World Neurosurgery. 2019;124:e633-e640.
- Erken HY, Yilmaz O. Collimation reduces radiation exposure to the surgeon in endoscopic spine surgery, a prospective study. Journal of Neurological Surgery Part A Central European Neurosurgery. 2021;83(1):6-12.
- Golubovsky JL, Spadola M, Wathen C, Malhotra NR, Welch WC, Marcotte P. Durotomy during outpatient lumbar discectomy should not preclude same-day discharge, a case series. Neurosurgery Practice. 2024;5(4):e00112.
- Kaidi AC, Ehrlich A, Harhash T, Subramanian T, Araghi K, Katiyar P, Musharbash F, Zhao E, Halayqeh S, Asada T, Pezzi A, Durbas A, Lui A, Tuma O, Patel R, Dowdell JE, Qureshi SA, Iyer S. Incidental durotomy should not preclude same-day discharge from lumbar spine surgery. The Spine Journal. 2025;25(8):1575-1581.
- Oshina M, Segawa T, Manabe N, Oshima Y, Tanaka S, Inanami H. Incidence, prognosis, and risk factors for bladder and bowel dysfunction due to incidental dural tears in lumbar microendoscopic surgery. The Spine Journal. 2020;20(5):688-694.
- Toci G, Lambrechts MJ, Issa T, Karamian B, Siegel N, D'Antonio N, Canseco J, Kurd M, Woods B, Kaye ID, Hilibrand A, Kepler C, Vaccaro A, Schroeder G. Incidence, risk factors, and outcomes of incidental durotomy during lumbar spine decompression with or without fusion. Asian Spine Journal. 2023;17(4):647-655.
- Ahn Y, Kim JU, Lee BH, Lee SH, Park JD, Hong DH, Lee JH. Postoperative retroperitoneal hematoma following transforaminal percutaneous endoscopic lumbar discectomy. Journal of Neurosurgery Spine. 2009;10(6):595-602.
- Bojarski P, Sobstyl M. Vascular iatrogenic injury during lumbar disc surgery, a literature review. Polski Merkuriusz Lekarski. 2021;49(291):231-234.
- Compagnone D, Mandelli F, Ponzo M, Langella F, Cecchinato R, Damilano M, Redaelli A, Peretti GM, Vanni D, Berjano P. Complications in endoscopic spine surgery, a systematic review. European Spine Journal. 2024;33(2):401-408.
- Jhawar BS, Mitsis D, Duggal N. Wrong-sided and wrong-level neurosurgery, a national survey. Journal of Neurosurgery Spine. 2007;7(5):467-472.
- Groff MW, Heller JE, Potts EA, Mummaneni PV, Shaffrey CI, Smith JS. A survey-based study of wrong-level lumbar spine surgery, the scope of the problem and current practices in place to help avoid these errors. World Neurosurgery. 2012;79(3-4):585-592.
- Hoggett L, Anderton MJ, Khatri M. 30-day complication rates and patient-reported outcomes following day case primary lumbar microdiscectomy in a regional NHS spinal centre. Annals of the Royal College of Surgeons of England. 2019;101(1):50-54.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Melih ÜÇER, Neurohirurgija.
Medicinski proverio
Vanr. prof. dr Melih ÜÇER
Neurohirurgija
Poslednje ažuriranje: