Operacija lumbalnog diska
Operacija diskus hernije otklanja bol u nozi mnogo brže nego čekanje, a nakon godinu do dve operisani i neoperisani završavaju na gotovo istom mestu. Šta to znači za vašu odluku.
O ovom odeljenju
Holandska studija je nasumično rasporedila 283 osobe sa teškim išijasom ili na operaciju u roku od dve nedelje ili na još šest meseci čekanja. Posle godinu dana obe grupe su imale 95 odsto verovatnoće da kažu da su se oporavile. Hirurška grupa je tamo stigla mnogo ranije, i to je ceo nalaz, jer operacija lumbalne diskus hernije kupuje brzinu, a ne drugačije odredište. Sve ostalo na ovoj stranici proizlazi iz te rečenice, uključujući i situacije u kojima je čekanje zaista nebezbedno. Brzinu vredi kupiti, a stranica koja se pretvara da operacija nudi više od toga sprema vas za razočaranje za osamnaest meseci, kada bol u nozi prođe a leđa i dalje bole. Dokazi o ovom stanju su neobično dobri i neobično često pogrešno predstavljeni, i u jednom i u drugom smeru.
Besplatna konsultacija
Pošaljite svoj snimak i saznajte da li bi operacija zaista nešto promenila
Pošaljite snimak magnetne rezonance kao slikovne datoteke, a ne samo kao nalaz, uz napomenu koliko dugo traje bol u nozi i kuda tačno ide, da li imate slabost u stopalu ili nozi, da li se kontrola mokraćne bešike ili creva na bilo koji način promenila, koji su lekovi protiv bolova i injekcije isprobani, i svu dokumentaciju o fizikalnoj terapiji. Hirurg za kičmu pregleda dokumentaciju i kaže vam da li snimak odgovara vašim simptomima, da li dokazi podržavaju operaciju u vašem konkretnom slučaju i šta bi se desilo ako biste čekali. Bez naknade, bez obaveze, a koordinator odgovara na vašem jeziku, obično istog radnog dana.
Prvo pet stvari
Najveći deo onoga što sledi su detalji. Ovih pet tačaka nose celu argumentaciju i, ako ne pročitate ništa drugo, upravo one menjaju odluke.
- Operacija pomaže, i pre svega pomaže brže. Randomizovane studije dosledno pokazuju brže smirivanje bola u nozi posle operacije i izjednačavanje sa konzervativnim lečenjem negde između šest meseci i dve godine. To je stvarna korist i to nije korist kakvu većina ljudi misli da im se nudi.
- Studije koje svi citiraju nisu ono što izgleda da jesu. U američkoj studiji polovina ljudi raspoređenih na operaciju nije bila operisana ni posle tri meseca, a skoro trećina onih raspoređenih na lečenje bez operacije jeste bila operisana. Sami autori su napisali da zaključci o nadmoćnosti ili jednakosti nisu opravdani na osnovu te analize. Ko vam god kaže da su studije pokazale da operacija ne pravi razliku, nije ih pročitao. Nije ih pročitao ni onaj ko tvrdi da su studije dokazale nadmoćnost operacije, jer prelasci između grupa seku u oba smera i nijedna studija ovde nije poredila operisanu grupu sa zaista neoperisanom duže od nekoliko meseci.
- Nalaz na snimku je čest i kod ljudi koji uopšte nemaju bolove. Kada se objedini 33 studije sa 3.110 ljudi bez ikakvih simptoma, 29 odsto dvadesetogodišnjaka imalo je protruziju diska, a 30 odsto ispupčenje diska. Hernija na vašem snimku jeste dokaz, ali sama po sebi nije dijagnoza.
- Postoje situacije u kojima je čekanje zaista opasno, i one su retke i specifične. Gubitak kontrole mokraćne bešike, utrnulost u predelu sedla i slabost koja napreduje su hitna stanja. Jak bol u nozi, koliko god bio jak, nije hitno stanje.
- Jedna od šest osoba ima drugu lumbalnu operaciju u roku od deset godina. Ta brojka dolazi iz nacionalne baze podataka sa 1.856 ljudi praćenih deceniju i znatno je viša nego što većina razgovora o pristanku nagoveštava.
Šta su studije pokazale
Ovom oblašću dominiraju tri randomizovane studije, raspoređene preko četrdeset godina i tri države, i one se međusobno slažu bliže nego što bi rasprave o njima nagovestile.
Široka tabela. Prevucite je u stranu na uskom ekranu, jer se pomera umesto da se smanjuje.
| Studija | Šta je pokazala | Šta se uz to mora reći |
|---|---|---|
| Norveška, 1983, 280 pacijenata | Operacija je bila značajno bolja posle godinu dana. Do četvrte godine prednost više nije bila statistički značajna, a između četvrte i desete godine malo se šta promenilo. | Samo 126 od 280 ljudi bilo je randomizovano, i to samo oni kod kojih je indikacija za operaciju bila neizvesna. Studija odgovara na uže pitanje nego što joj se obično pripisuje. |
| Holandija, 2007, 283 pacijenta | Bol u nozi se brže povlačio uz ranu operaciju, uz odnos hazarda za doživljeni oporavak od 1,97 i interval poverenja od 1,72 do 2,22. Posle godinu dana obe grupe su imale 95 odsto verovatnoće oporavka. | Poređenje nije bilo sa izostankom operacije. Bilo je sa šest meseci čekanja praćenih operacijom ako je i dalje bila potrebna, a 39 odsto te grupe operisano je u toku te godine. |
| Ista studija posle dve godine | Nema razlike u onesposobljenosti. Rana prednost u bolu u nozi prestala je da bude značajna do šestog meseca i posle toga se dodatno sužavala. | Do druge godine 44 odsto konzervativne grupe bilo je operisano, a do pete godine 46 odsto. |
| Sjedinjene Države, 2006, 501 pacijent | Istraživači su razlike između dodeljenih grupa opisali kao male i statistički neznačajne. U sažetku nisu objavljene veličine efekta. | Polovina hirurške grupe nije bila operisana ni posle tri meseca, a 30 odsto druge grupe jeste. Pogledajte sledeći odeljak. |
| Američka grupa koja je sama birala | Među 743 osobe koje su odbile randomizaciju i same izabrale lečenje, operacija je bila bolja za 14,8 poena telesnog bola posle tri meseca i za 10,2 poena posle dve godine. | Ta grupa je birala, pa poređenje nije randomizovano i autori kažu da se mora tumačiti oprezno. |
| Nezavisni pregled svega toga | Pronašao je ukupno pet studija, ocenio da samo dve imaju nizak rizik od pristrasnosti i odbio da ih uopšte objedini. | Kao razlog je naveo kliničku heterogenost i loše izveštavanje o podacima. Toliko je tanka ova baza dokaza zaista. |
Problem prelaska između grupa
Ako ste negde pročitali da su studije pokazale kako operacija nije bolja od konzervativnog lečenja, pročitali ste tvrdnju koju ove studije ne mogu da podrže, a razlog vredi razumeti jer se ponavlja svuda u hirurškim istraživanjima. Kada su pacijenti randomizovani na operaciju, a bol postane nepodnošljiv, operacija se ipak obavi. Kada su randomizovani na čekanje, a ne mogu da izdrže, takođe budu operisani. Ni jedno ni drugo nije toliko kršenje protokola koliko činjenica svakodnevne medicinske prakse, a oboje razvodnjava poređenje dok ono ne počne da meri nešto mnogo uže nego što izgleda.
Američki istraživači su dali najjasniji primer. Posle tri meseca samo polovina onih raspoređenih na operaciju zaista je bila operisana, a 30 odsto onih raspoređenih na konzervativno lečenje već je bilo operisano. Do osme godine 148 od 245 ljudi raspoređenih na operaciju bilo je operisano, što je 60 odsto, a 122 od 256 raspoređenih na lečenje bez operacije bilo je operisano, što je 48 odsto. Analiza prema dodeljenoj grupi zato poredi grupu koja je 60 odsto operisana sa grupom koja je 48 odsto operisana, što je razlika od dvanaest poena u izloženosti onome što se ispituje, i nijedna analiza tog poređenja ne može da vam kaže da li operacija pomaže. Istraživači su to i sami rekli, napisavši da zbog velikog broja pacijenata koji su prešli u oba smera zaključci o nadmoćnosti ili jednakosti lečenja nisu opravdani na osnovu analize prema nameri lečenja.
Holandski istraživači su to rešili čistije, tako što su od početka bili iskreni o tome sa čim porede. Studija nije poredila operaciju sa izostankom operacije. Poredila je operaciju posle dve nedelje sa šest meseci nastavljenog konzervativnog lečenja i operacijom nakon toga ako je i dalje potrebna, a 39 odsto te druge grupe otišlo je na operaciju u roku od godinu dana. Autori upravo tako opisuju poređenje, i pročitana na taj način studija kaže nešto precizno i korisno, a to je da dve strategije za dolazak na isto mesto daju isti ishod posle godinu dana i razlikuju se po tome koliko dugo usput patite. Niko u toj studiji nije bio raspoređen da zauvek ostane bez operacije, i to u ovoj literaturi nikada nije ni bio. To je granica onoga što bilo koja od ovih studija može da vam kaže, i to je granica koju postavlja etika, a ne nemar, jer etički odbor neće odobriti da se dostupna operacija neograničeno uskraćuje nekome ko ima jake bolove.
Ovo je važno za vas, a ne za statističare. Pitanje na koje ove studije odgovaraju nije da li ići na operaciju. Pitanje je da li je obaviti sada ili kasnije, a iskren odgovor koji daju jeste da je kasnije branjiv izbor sa poznatom cenom merenom u nedeljama ili mesecima bola.
Čemu operacija zapravo služi
Operacija leči nogu, a ne leđa
Diskektomija uklanja deo diska koji pritiska nervni koren. To olakšava bol koji se širi niz nogu, utrnulost i slabost koje idu uz njega. Bol u leđima je drugačiji problem sa drugačijim uzrocima i nije ono što ova operacija treba da reši. Svako čija je glavna tegoba bol u donjem delu leđa sa malo ili nimalo bola u nozi treba da bude izuzetno oprezan ako mu se nudi diskektomija, jer dokazi da ona pomaže ne postoje, a dokazi da bol u leđima potom ostaje postoje. Ta razlika je najkorisnija pojedinačna stvar koju pacijentu možete reći o ovoj operaciji, a redovno se izostavlja iz konsultacija jer snimak pokazuje problem sa diskom, a problem sa diskom zvuči kao objašnjenje za bolna leđa.
Koliko često bol u leđima ostaje
Sistematski pregled 90 studija sa 21.180 pacijenata, zajedno sa sopstvenom prospektivnom serijom, procenio je ponovni bol u donjem delu leđa posle dve godine u rasponu od 15 do 25 odsto, u zavisnosti od toga koliko bola se računa kao klinički značajno. U istoj toj prospektivnoj seriji 22 odsto pacijenata posle godinu dana i 26 odsto posle dve godine bilo je lošije po bolu u leđima ili onesposobljenosti nego na sopstvenoj proceni posle tri meseca. To nije stopa neuspeha, jer se posle tri meseca obično svako oseća najbolje, i to je realistična slika toga kako godine posle uspešne operacije zaista izgledaju. Razlika između neuspeha da se nešto popravi i popravljanja onoga što ste krenuli da popravite dok se ispod toga nastavlja drugi problem jeste razlika na kojoj počiva ceo ovaj odeljak, a njeno razjašnjenje unapred sprečava da se dobar rezultat doživi kao loš.
Kako izgleda dobar kandidat
Bol u nozi jači od bola u leđima, koji prati prepoznatljiv tok nerva, odgovara herniji na snimku na odgovarajućem nivou i strani, traje najmanje šest nedelja i ne smiruje se. Svaki od tih uslova je važan, a treći se najčešće prelazi preko. Snimak koji pokazuje ispupčenje na jednom nivou kod osobe čiji bol prati nerv sa drugog nivoa jeste snimak koji je našao nešto nebitno, i operisanje toga neće pomoći. Ni prag od šest nedelja nije proizvoljan, jer je to kriterijum za uključivanje koji su randomizovane studije koristile, a operacija ranije od toga stavlja vas izvan populacije u kojoj su svi ovi dokazi prikupljeni.
Snimci ljudi bez bolova
Istraživači su objedinili 33 studije sa 3.110 ljudi koji nisu imali bol u leđima, išijas niti bilo kakve simptome, pa su ih ipak snimili. Rezultati mnogo objašnjavaju o tome zašto lečenje kičme krene naopako.
Još jedna široka. Prevucite je u stranu na uskom ekranu, jer se pomera umesto da se smanjuje.
| Nalaz na snimku | Sa 20 godina | Sa 80 godina |
|---|---|---|
| Degeneracija diska | 37 odsto | 96 odsto. Sa osamdeset godina degenerisan disk je gotovo univerzalan i zato lekaru govori skoro ništa. |
| Ispupčenje diska | 30 odsto | 84 odsto. Ispupčenje je oblik, obično ne i hernija, i to je nalaz koji najčešće nepotrebno uznemiri pacijenta. |
| Protruzija diska | 29 odsto | 43 odsto. Ovo je najravnija kriva u tabeli i najpoučnija. |
| Fisura anulusa | 19 odsto | 29 odsto. Pukotina u spoljašnjem prstenu diska, prisutna kod skoro svakog petog dvadesetogodišnjaka bez bolova. |
| Šta su autori pregleda zaključili | Prisutno u visokom procentu | Da su mnoge od ovih promena verovatno deo normalnog starenja i nisu povezane sa bolom, te se moraju čitati u kontekstu kliničkog stanja pacijenta. |
| Reč na koju treba pripaziti | Protruzija i ispupčenje | Pregled je izveštavao o protruzijama i ispupčenjima, a ne o hernijama. Te tri reči opisuju različite stvari, a nalazi ih koriste olako. |
Kada je čekanje opasno
Kauda ekvina, u brojkama
Taj sindrom ima ime i učestalost, i oboje vredi znati precizno, jer je to istovremeno ono što opravdava hitno snimanje i stanje koje većina ljudi sa išijasom nikada neće razviti.
U celoj populaciji od 5,4 miliona ljudi u Škotskoj tokom godinu dana identifikovano je 149 slučajeva, što daje učestalost od 2,7 na 100.000 ljudi godišnje sa intervalom poverenja od 2,3 do 3,2. To je otprilike jedna osoba na trideset sedam hiljada godišnje. Među ženama od trideset do trideset devet godina, grupom sa najvišim rizikom, bilo je 7,2 na 100.000. Od svih kojima je u bolnici dodeljena dijagnostička šifra za ovo stanje, kod 55 odsto se pregledom dokumentacije ispostavilo da ga nemaju.
Što se tiče vremena, pregled petnaest kohortnih studija sa 26.627 odraslih izvestio je da izgleda da je značajan prag oko četrdeset osam sati od početka simptoma, a ne dvadeset četiri ili šest sati koji kruže kao narodno verovanje, i da operacija u roku od dvadeset četiri sata nije dosledno bila bolja od operacije između dvadeset četiri i četrdeset osam sati. Vreme je najviše značilo kod ljudi koji su još uvek mokrili voljno, a nije pokazalo efekat kod onih koji su već bili u retenciji. Do dvanaestog meseca razlike u vremenu su izbledele, a funkcija bešike pre operacije postala je dominantan prediktor. Svaka studija u tom pregledu bila je kohortna, a ne randomizovano poređenje, i oni koji su najbrže operisani jesu oni koji su stigli u najgorem stanju, pa se uticaj zbunjujućih činilaca provlači duboko i nesvodivo kroz sve to. Randomizovana studija ranije naspram kasnije operacije kod ovog stanja ne postoji, a s obzirom na to šta bi moralo da se randomizuje, nikada neće ni postojati.
Ono što se dešava posle jeste neprijatna polovina ove slike. Objedinjavanjem 22 studije sa 852 pacijenta u proseku 39 meseci posle dekompresije, trajna disfunkcija bešike pogađala je 43,3 odsto, senzorni deficit 53,3 odsto, seksualna disfunkcija 40,1 odsto, motorna slabost 38,4 odsto i disfunkcija creva 31,1 odsto. Svaka od tih objedinjenih brojki nosi interval poverenja širi od dvadeset poena, pa ih zaokružite grubo i čitajte kao okvirne udele. Iskren rezime jeste da operacija kod sindroma kaude ekvine pouzdanije ograničava štetu nego što je poništava, i upravo zato gore navedene simptome vredi prijaviti istog dana.
Da li vam čekanje šteti
Šta podaci zaista pokazuju
Analiza 1.192 pacijenta iz američke studije podelila ih je prema tome koliko su im simptomi trajali pre lečenja, 927 sa šest meseci ili manje i 265 sa više. Oni sa dužim simptomima prošli su lošije, i prošli su lošije bez obzira na to koje su lečenje dobili. U hirurškoj grupi poboljšanje telesnog bola posle četiri godine iznosilo je 48,3 poena za pacijente sa kraćim trajanjem i 41,9 za one sa dužim, a u neoperativnoj grupi 31,8 naspram 21,4. Razlika u koristi operacije u odnosu na konzervativno lečenje uopšte se nije menjala sa trajanjem. Pažljivo pročitano, to govori da dugotrajan išijas predviđa lošiji rezultat od svega, a ne govori da odlaganje kvari operaciju. Razlika je važna jer je prva verzija činjenica o tome ko ste vi, a druga je pretnja o tome šta morate sledeće da uradite, i jedna od njih se koristi da se ljudi guraju ka odlukama koje dokazi ne traže od njih da donesu brzo.
Kazna je bila veća za čekanje
Nešto u tim brojevima ide protiv narodne tvrdnje. Razmak između kratkog i dugog trajanja bio je oko 6,4 poena telesnog bola među operisanim pacijentima i oko 10,4 poena među neoperisanim. Ako išta, dugo trajanje simptoma više je naškodilo ljudima koji nisu imali operaciju nego onima koji jesu, što je suprotno od uobičajenog upozorenja da odlaganje zatvara hirurški prozor. To poređenje je naš račun iz objavljenih proseka, a ne brojka koju su autori naveli, pa ga tretirajte kao čitanje njihovih podataka, a ne kao njihov nalaz.
Šta niko nije ispitao
Jedini randomizovani dokazi o čekanju tiču se kratkog čekanja. Holandska studija je 142 osobe rasporedila na nastavak konzervativnog lečenja, a oni koji su prešli u drugu grupu učinili su to u proseku posle oko četiri meseca, što je najduže namerno odlaganje na koje je iko ikada bio randomizovan kod ovog stanja. Nijedna studija nije randomizovala nikoga da čeka godinu dana, i nijedna nije randomizovala nikoga da čeka neograničeno. Iskrena pozicija je, dakle, da su četiri meseca čekanja ispitana i da su bezbedna, da su duža čekanja povezana sa lošijim ishodima od svih vidova lečenja, i da je otvoreno pitanje da li čekanje izaziva lošiji ishod ili samo prepoznaje ljude koji su ionako imali da prođu loše. Oba objašnjenja jednako dobro odgovaraju podacima, a drugo je bar jednako verovatno kao prvo, jer onaj čiji išijas već traje godinu dana ima išijas koji se nije ponašao kao većina išijasa.
Ako ne uradite ništa
Pitanja koja treba poneti
Ponesite ih na svaku konsultaciju na kojoj se razgovara o operaciji. Svako je formulisano kao nešto što treba tražiti, a ne nešto o čemu treba razmišljati.
- Pitajte na kom nivou i na kojoj strani je hernija i da li to odgovara vašim simptomima. Neka hirurg prati tok vašeg bola, a zatim pokaže na snimak. Ako se te dve stvari ne poklope, ništa drugo u razgovoru nije važno.
- Recite naglas koliki deo vašeg bola je u nozi, a koliki u leđima. Izgovorite tu podelu naglas kao procenat. Operacija je za deo koji je u nozi, a pacijentu čiji je bol pretežno u leđima nudi se pogrešno lečenje.
- Tražite da vam opišu šta bi se verovatno desilo tokom narednih tri meseca bez operacije. Hirurg koji ne ume da konkretno opiše prirodni tok vašeg stanja nije u poziciji da vam kaže šta mu operacija dodaje.
- Tražite njihovu sopstvenu stopu ponovnih operacija, a ne objavljenu. Otprilike jedan od šest pacijenata na nacionalnom nivou ima drugu lumbalnu operaciju u roku od deset godina. Hirurg koji prati svoje rezultate imaće brojku, a onaj koji ih ne prati reći će da je to retko.
- Pitajte da li je planirano išta osim uklanjanja fragmenta. Fuzija, zavrtnji ili kavez pretvaraju malu operaciju u veliku. Za nekomplikovanu prvu herniju dokazi ne podržavaju njihovo dodavanje, a razlog za dodavanje treba da bude specifičan za vas.
- Saznajte šta se dešava ako se bol u nozi vrati. Odgovor vam govori da li vam se nudi plan ili zahvat, i to je pošteno pitanje s obzirom na to da je recidiv najčešći razlog za drugu operaciju.
Da li je tehnika važna
Znatan marketinški napor ulaže se u razlikovanje mikrodiskektomije od tubularne diskektomije i od endoskopske diskektomije. Dokazi koji ih porede neobično su jasni i neobično dosadni.
Opet široka. Prevucite tabelu u stranu na uskom ekranu, jer se pomera umesto da se smanjuje.
| Poređenje | Nalaz | Dokazi iza toga |
|---|---|---|
| Mikroskopska naspram otvorene | Dvanaest minuta duže i ožiljak kraći za 24 milimetra. Nije pokazana klinička razlika. | Pregled 16 studija, od kojih samo 4 sa niskim rizikom od pristrasnosti, čiji su autori razlike nazvali klinički beznačajnim. |
| Tubularna naspram konvencionalne | Tubularna je bila neznatno lošija po onesposobljenosti, bolu u nozi i bolu u leđima posle godinu dana, a dobar oporavak je prijavilo 69 odsto naspram 79 odsto. | Dvostruko slepa randomizovana studija sa 328 pacijenata. Svaka razlika bila je premala da bi je pacijent primetio. |
| Isto posle pet godina | Nema značajne razlike ni u čemu. Potpun ili skoro potpun oporavak kod 77 i 74 odsto. | Ista studija praćena do pete godine, najduže objavljeno praćenje za ovo poređenje. |
| Endoskopska naspram otvorene | Nema razlike u bolu, onesposobljenosti, zadovoljstvu, komplikacijama, recidivu ili ponovnoj operaciji. Više zaostalog diska ostaje uz endoskopski pristup. | Devet studija i 1.585 pacijenata, ali samo dve od devet bile su randomizovane. |
| Uklanjanje samo fragmenta | Nema razlike u odnosu na čišćenje prostora diska po ponovnoj herniji, ponovnoj operaciji ili komplikacijama. | Objedinjena analiza 16 studija i 2.009 pacijenata, od kojih je samo jedna bila randomizovana. |
| Minimalno invazivna naspram standardne | Razlike u bolu u nozi ispod 0,5 poena na skali od deset poena, ispod svakog praga promene koju bi pacijent osetio. | Cochrane pregled 11 studija i 1.172 učesnika, od kojih 7 sa visokim rizikom od pristrasnosti. |
Studija o minimalno invazivnoj tehnici
Jedno poređenje zaslužuje da se izdvoji jer je redak slučaj da je minimalno invazivna tehnika propisno ispitana u odnosu na standardnu, uz to da ni pacijenti ni procenjivači nisu znali šta je primenjeno.
Kod 328 pacijenata u sedam holandskih bolnica, tubularna diskektomija je dala neznatno lošije skorove onesposobljenosti posle godinu dana, razliku u bolu u nozi od 4,2 milimetra na skali od sto milimetara i razliku u bolu u leđima od 3,5 milimetra, sve u korist konvencionalne operacije. Dobar oporavak je prijavilo 69 odsto posle tubularnog pristupa i 79 odsto posle konvencionalnog. Autori su zaključili da je tubularna diskektomija dovela do manje povoljnih rezultata po samoprijavljenom bolu u nozi, bolu u leđima i oporavku.
Tri od tih rezultata nalazila su se gotovo tačno na granici statističke značajnosti, što vredi reći jer znači da studija nije presudno dokazala da je minimalno invazivni pristup lošiji. Ono što presudno nije uspela da pokaže jeste da je bolji. Pet godina kasnije isti pacijenti su ponovo procenjeni i nijedna značajna razlika nije ostala ni po jednoj meri, uz potpun ili skoro potpun oporavak kod 77 odsto posle konvencionalne operacije i 74 odsto posle tubularne. Praktičan zaključak je onaj do kog pregledi tehnika dolaze nezavisno, a to je da pristup znači daleko manje nego što će vam sugerisati svako ko vam prodaje pristup, i da se razlike koje postoje mere u milimetrima i minutima.
Komplikacije u jednom smeru kvare tu urednu sliku, a u drugom je potvrđuju. Objedinjavanjem šest randomizovanih studija, ukupne komplikacije javile su se kod 5,5 odsto endoskopskih operacija naspram 10,4 odsto otvorenih, uz odnos rizika od 0,55 čija je gornja granica poverenja bila 0,98 i zato jedva značajna. Objedinjavanjem trinaest opservacionih studija umesto toga, ukupne komplikacije se nisu razlikovale, dok su tri odvojena signala išla protiv endoskopskog pristupa, uz više prolazne iritacije nerva, više zaostalog diska uz odnos rizika od 5,29 i više revizionih operacija. Koju polovinu pročitate određuje do kog zaključka dolazite, a stranica koja citira samo laskavu polovinu ne opisuje dokaze. Randomizovana polovina je pouzdanija polovina, a opservaciona polovina obuhvata daleko više pacijenata, pa je iskren rezime da je endoskopska operacija razumna opcija sa verovatnom prednošću po ukupnim komplikacijama i verovatnim nedostatkom po potpunosti dekompresije.
Komplikacije
Ponovne operacije
Zašto se dešavaju
Ponovna hernijacija materijala diska na istom nivou je najčešći razlog. Uklanjanje fragmenta ne popravlja pukotinu kroz koju je izašao, a preostali disk je pod istim opterećenjima kao i pre. Sistematski pregled 90 studija sa 21.180 pacijenata zaključio je da se hernija na istom nivou koja zahteva dalju operaciju javila kod oko 6 odsto pacijenata, što je pojedinačno najbranjivija brojka u toj literaturi jer je sirov raspon od studije do studije toliko širok da je besmislen.
Da li pomaže uklanjanje više diska
Hirurzi decenijama raspravljaju o tome da li ukloniti samo slobodan fragment ili temeljnije očistiti prostor diska, po teoriji da manje zaostalog materijala znači manje onoga što može ponovo da hernira. Objedinjavanjem šesnaest studija i 2.009 pacijenata, dva pristupa nisu dala razliku u ponovnoj herniji, razliku u ponovnoj operaciji ni razliku u komplikacijama. Ta analiza je imala samo jednu randomizovanu studiju, a nekoliko njenih drugih nalaza prikazano je tako da im je smer nemoguće proveriti, pa su tri nulta rezultata deo koji vredi poneti dalje, a ostalo ne.
Koliko se često dešava u randomizovanim uslovima
U holandskoj studiji o tehnikama praćenoj pet godina, ponovna operacija se javila kod 18 odsto tubularne grupe i 13 odsto konvencionalne grupe, uz razliku koja nije ni prišla statističkoj značajnosti. To su jedine brojke o ponovnim operacijama dostupne iz dvostruko slepe randomizovane studije sa pet godina praćenja, i zajedno govore da je otprilike jedan od sedam pacijenata imao dalju operaciju u roku od pet godina od prve. Taj broj je znatno viši od utiska koji ostavlja većina razgovora o pristanku, i nije znak da je nešto pošlo naopako. Diskovi se vraćaju zato što je pukotina kroz koju je fragment izašao i dalje tu i disk i dalje nosi ista opterećenja, a nijedna trenutno dostupna operacija ne popravlja nijednu od te dve stvari, što je ograničenje zahvata, a ne neuspeh hirurga.
Ponovne operacije tokom deset godina
Jedna nacionalna baza osiguranja pratila je 1.856 ljudi od prve operacije lumbalnog diska osam do deset godina, koristeći metod koji ispravno uzima u obzir ljude koji umru pre nego što mogu da budu ponovo operisani. Kriva koju je dala jeste najkorisniji pojedinačni podatak na ovoj stranici.
I ova tabela je široka. Prevucite je u stranu na uskom ekranu, jer se pomera umesto da se smanjuje.
| Vreme od prve operacije | Verovatnoća druge do tada | Kako to čitati |
|---|---|---|
| Godinu dana | 4 odsto | Blizu 6,8 odsto koliko je nezavisno prijavljeno u registru sa 148 pacijenata posle godinu dana. |
| Dve godine | 6 odsto | Najstrmiji deo krive je prošao. Većina recidiva koji se dese, dese se rano. |
| Tri godine | 8 odsto | Otprilike jedan od dvanaest pacijenata do tog trenutka. |
| Pet godina | 11 odsto | U skladu sa 13 i 18 odsto viđenih u randomizovanoj studiji o tehnikama u istoj vremenskoj tački. |
| Deset godina | 16 odsto | Oko jedne osobe od šest. To je broj koji treba poneti u razgovor o pristanku. |
| Prema vrsti prve operacije | Nema razlike | Otvorena diskektomija, laminektomija, endoskopska operacija i fuzija nisu se razlikovale. Tehnika vam ne kupuje manju verovatnoću povratka. |
Sam dan operacije
Šta da nam pošaljete
Na pitanje da li bi vam operacija pomogla uglavnom se može odgovoriti iz dokumentacije, a sve se svodi na to da li se jedna konkretna stvar poklapa sa drugom konkretnom stvari.
- Snimak magnetne rezonance kao slikovne datoteke. Pošaljite slike, a ne samo nalaz. Nalaz vam kaže šta je video jedan radiolog, a slike omogućavaju hirurgu da proveri nivo, stranu, veličinu fragmenta i da li je migrirao. Ako je snimak stariji od šest meseci, recite to, jer se hernije menjaju.
- Tačno kuda bol ide. Nacrtajte to na slici noge ako vam je tako lakše. Niz zadnju stranu butine do tabana je drugi nerv od onoga niz spoljašnju stranu lista do gornje strane stopala, a ta razlika odlučuje koji je nivo odgovoran.
- Koliko dugo traje i da li se menja. Šest nedelja je uobičajen prag za razmatranje operacije u studijama, a bol koji se polako popravlja poslednjih petnaestak dana jeste argument da se sačeka još malo.
- Svaka slabost i da li se pogoršava. Recite da li možete da hodate na petama i na prstima. To je najkorisnija pojedinačna stvar koju nestručna osoba može da proveri i opiše.
- Sve što je već isprobano. Lekovi protiv bolova sa dozama, fizikalna terapija, injekcije sa datumima i šta se desilo posle svake. Pacijent koji je imao dve injekcije koje su kratko pomogle nije u istoj poziciji kao onaj koji nije imao nijednu.
Oporavak, nedelju po nedelju
Injekcije i fuzija
Epiduralne injekcije kortikosteroida
Dokazi su ovde zaista sporni, a struka je oko toga neobično podeljena. Pregled 39 randomizovanih studija, napisan izričito kao odgovor na raniju procenu koja je našla da su injekcije neefikasne, nije izvestio nijednu objedinjenu procenu efekta ni za jedan ishod. Njegov najzanimljiviji nalaz ide protiv samih autora, jer u sedam studija lokalni anestetik sam nije bio lošiji od lokalnog anestetika u kombinaciji sa kortikosteroidom ni posle tri ni posle dvanaest meseci. Prema podacima tog istog pregleda, kortikosteroidna komponenta nije bila ono što je delovalo. Razumna pozicija je da injekcija može da kupi nekoliko nedelja olakšanja, da nije pokazano da menja to da li će vam na kraju trebati operacija, i da svako ko je predstavlja kao rešeno pitanje preteruje u opisu žive rasprave. To je i postupak niskog rizika koji se može probati dok čekate, što je sasvim dobar razlog da je primite čak i u odsustvu jakih dokaza da menja tok bilo čega.
Fuzija kod jednostavne hernije
Za ovu stranicu nije pronađena nijedna randomizovana studija koja poredi samu diskektomiju sa diskektomijom uz fuziju kod prve nekomplikovane hernije, što je i samo po sebi informativno. U nacionalnoj bazi sa 1.856 pacijenata fuzija kao prva operacija nije dala nižu stopu ponovnih operacija od bilo koje druge tehnike, a autori nisu izvestili nikakvu razliku između tehnika. Fuzija je mnogo veća operacija sa mnogo dužim oporavkom, i za običnu diskus herniju dokazi je ne podržavaju. Ako vam se predloži, razlog treba da bude konkretna nestabilnost ili deformitet koji se vidi na vašem snimku i na koji se može pokazati prstom. Opšta izjava o stabilizaciji segmenta ili sprečavanju budućih problema nije razlog, i to je formulacija na koju treba najviše paziti, jer se ne može opovrgnuti, a udvostručuje veličinu operacije na koju pristajete.
Šta zaista pomaže u međuvremenu
Da ostanete aktivni koliko bol dozvoljava, odgovarajuće ublažavanje bola uzimano redovno a ne junački, i vreme. Konzervativna grana holandske studije nije dobila ništa egzotičnije od toga, a posle godinu dana dostigla je istu verovatnoću oporavka od 95 odsto kao i hirurška grana. Ležanje u krevetu nije deo toga i nije već decenijama. Ako birate da čekate, plan treba da sadrži konkretan trenutak u kom se odluka ponovo razmatra, jer čekanje bez datuma kontrole je način na koji ljudi završe dve godine u nečemu što nikada nisu ni odlučili. Zakažite datum pre nego što napustite konsultaciju i zapišite ga, jer je alternativa odluka doneta tromošću, a ne od strane bilo koga.
Dolazak u Istanbul
Dužina boravka i let kući
Diskektomija na jednom nivou obično znači jednu ili dve noći u bolnici i ukupan boravak u Istanbulu od pet do sedam dana, što ostavlja jedan dan pre zahvata za procenu i pregled snimaka i nekoliko dana posle za proveru rane pre leta. Dugo sedenje u avionu je neprijatno prve nedelje, pa rezervišite sedište do prolaza, ustajte redovno i očekujte da će put biti najneprijatniji deo cele priče. Onome kome je tokom operacije saniran procep ovojnice može biti zatraženo da ostane duže, a ta odluka se donosi tog dana, a ne unapred. Da uračunate dva ili tri rezervna dana u putovanje košta manje nego menjanje leta iz bolničkog kreveta, i uklanja pritisak da se krene pre nego što je neko pogledao ranu. Svako čiji povratak kući podrazumeva više od oko četiri sata u sedištu treba to da kaže tokom konsultacije, jer to povremeno menja savet o tome kada se sme leteti, a mnogo je lakše planirati unapred nego pregovarati na dan otpusta.
Praćenje nakon povratka kući
Odlazite sa operativnim izveštajem u kom tačno piše koji je nivo operisan i šta je uklonjeno, sa postoperativnim snimcima ako su rađeni, imenom osobe za kontakt kod nas i pisanim planom fizikalne terapije koji vaš terapeut može da prati. Tražite sve to pre polaska, jer je prikupljanje iz druge države naknadno mnogo teže. Simptomi zbog kojih treba da se javite, a ne da čekate, jesu iznenadan povratak prvobitnog bola u nozi, svaka promena kontrole mokraćne bešike, širenje crvenila ili sekret iz rane i povišena temperatura.
Nekoliko reči o putovanju baš zbog ove operacije
Lumbalna diskektomija je dobra operacija za putovanje u jednom pogledu i nezgodna u drugom. Tehnički deo je kratak, standardizovan i vrlo ponovljiv, pa je razlika u kvalitetu između kompetentnih centara mala. Ono što putovanje otežava jeste praćenje, a pošto otprilike jedan od šest pacijenata ima dalju operaciju u roku od deset godina, to što u svojoj zemlji imate hirurga koji zna šta je urađeno vašoj kičmi ima stvarnu vrednost. Pošaljite dokumentaciju svom lekaru kod kuće umesto da je odložite, i tretirajte to kao deo operacije, a ne kao papirologiju.
Česta pitanja o operaciji lumbalnog diska
Da li ću proći lošije ako sačekam?
Šta mi operacija zapravo donosi?
Da li će rešiti moj bol u leđima?
Da li diskus hernija na snimku znači da mi treba operacija?
Može li disk sam da zaraste?
Kada je to hitno stanje?
Da li je minimalno invazivna operacija bolja?
Kolika je verovatnoća da će mi trebati još jedna operacija?
Literatura
- Peul WC, van Houwelingen HC, van den Hout WB, Brand R, Eekhof JAH, Tans JTJ, Thomeer RTWM, Koes BW. Surgery versus prolonged conservative treatment for sciatica. The New England Journal of Medicine. 2007;356(22):2245-2256.
- Peul WC, van den Hout WB, Brand R, Thomeer RTWM, Koes BW. Prolonged conservative care versus early surgery in patients with sciatica caused by lumbar disc herniation, two year results of a randomised controlled trial. BMJ. 2008;336(7657):1355-1358.
- Lequin MB, Verbaan D, Jacobs WCH, Brand R, Bouma GJ, Vandertop WP, Peul WC. Surgery versus prolonged conservative treatment for sciatica, 5-year results of a randomised controlled trial. BMJ Open. 2013;3(5).
- Weinstein JN, Tosteson TD, Lurie JD, Tosteson ANA, Hanscom B, Skinner JS, Abdu WA, Hilibrand AS, Boden SD, Deyo RA. Surgical vs nonoperative treatment for lumbar disk herniation, the Spine Patient Outcomes Research Trial (SPORT), a randomized trial. JAMA. 2006;296(20):2441-2450.
- Weinstein JN, Lurie JD, Tosteson TD, Skinner JS, Hanscom B, Tosteson ANA, Herkowitz H, Fischgrund J, Cammisa FP, Albert T, Deyo RA. Surgical vs nonoperative treatment for lumbar disk herniation, the Spine Patient Outcomes Research Trial (SPORT) observational cohort. JAMA. 2006;296(20):2451-2459.
- Kerr D, Zhao W, Lurie JD. What are long-term predictors of outcomes for lumbar disc herniation, a randomized and observational study. Clinical Orthopaedics and Related Research. 2015;473(6):1920-1930.
- Weber H. Lumbar disc herniation, a controlled, prospective study with ten years of observation. Spine. 1983;8(2):131-140.
- Jacobs WCH, van Tulder M, Arts M, Rubinstein SM, van Middelkoop M, Ostelo R, Verhagen A, Koes B, Peul WC. Surgery versus conservative management of sciatica due to a lumbar herniated disc, a systematic review. European Spine Journal. 2011;20(4):513-522.
- Zhong M, Liu JT, Jiang H, Mo W, Yu PF, Li XC, Xue RR. Incidence of spontaneous resorption of lumbar disc herniation, a meta-analysis. Pain Physician. 2017;20(1):E45-E52.
- Rasouli MR, Rahimi-Movaghar V, Shokraneh F, Moradi-Lakeh M, Chou R. Minimally invasive discectomy versus microdiscectomy or open discectomy for symptomatic lumbar disc herniation. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2014;2014(9):CD010328.
- Parker SL, Mendenhall SK, Godil SS, Sivasubramanian P, Cahill K, Ziewacz J, McGirt MJ. Incidence of low back pain after lumbar discectomy for herniated disc and its effect on patient-reported outcomes. Clinical Orthopaedics and Related Research. 2015;473(6):1988-1999.
- Woodfield J, Lammy S, Jamjoom AAB, Fadelalla MAG, Copley PC, Arora M, Glasmacher SA, Abdelsadg M, Scicluna G, Poon MTC, Pronin S, Leung AHC, Darwish S, Demetriades AK, Brown J, Eames N, Statham PFX, Hoeritzauer I. Demographics of cauda equina syndrome, a population-based incidence study. Neuroepidemiology. 2022;56(6):460-468.
- Najjar E, Egu C, Akil H, Najjar S, AlAchkar M, Muscogliati R, Daquino D, Komaitis S, Grevitt M. Reassessing the clock in cauda equina syndrome, a systematic review and meta-analysis of surgical timing and outcomes. The Spine Journal. 2026;26(9):1653-1670.
- Kumar V, Baburaj V, Rajnish RK, Dhatt SS. Outcomes of cauda equina syndrome due to lumbar disc herniation after surgical management and the factors affecting it, a systematic review and meta-analysis of 22 studies with 852 cases. European Spine Journal. 2022;31(2):353-363.
- Rihn JA, Hilibrand AS, Radcliff K, Kurd M, Lurie J, Blood E, Albert TJ, Weinstein JN. Duration of symptoms resulting from lumbar disc herniation, effect on treatment outcomes, analysis of the Spine Patient Outcomes Research Trial (SPORT). The Journal of Bone and Joint Surgery, American Volume. 2011;93(20):1906-1914.
- Arts MP, Brand R, van den Akker ME, Koes BW, Bartels RHMA, Peul WC. Tubular diskektomy vs conventional microdiskektomy for sciatica, a randomized controlled trial. JAMA. 2009;302(2):149-158.
- Overdevest GM, Peul WC, Brand R, Koes BW, Bartels RHMA, Tan WF, Arts MP. Tubular discectomy versus conventional microdiscectomy for the treatment of lumbar disc herniation, long-term results of a randomised controlled trial. Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry. 2017;88(12):1008-1016.
- Jacobs WCH, Arts MP, van Tulder MW, Rubinstein SM, van Middelkoop M, Ostelo RW, Verhagen AP, Koes BW, Peul WC. Surgical techniques for sciatica due to herniated disc, a systematic review. European Spine Journal. 2012;21(11):2232-2251.
- Qin R, Liu B, Hao J, Zhou P, Yao Y, Zhang F, Chen X. Percutaneous endoscopic lumbar discectomy versus posterior open lumbar microdiscectomy for the treatment of symptomatic lumbar disc herniation, a systemic review and meta-analysis. World Neurosurgery. 2018;120:352-362.
- Ambrosio L, Vadala G, Russo F, Papalia R, Denaro V. Discectomy versus sequestrectomy in the treatment of lumbar disc herniation, a systematic review and meta-analysis. The Spine Journal. 2025;25(2):211-226.
- Yang CC, Chen CM, Lin MHC, Lee MH, Hsieh PH, Cheng WY. Complications of full-endoscopic lumbar discectomy versus open lumbar microdiscectomy, a systematic review and meta-analysis. World Neurosurgery. 2022;168:333-348.
- Desai A, Ball PA, Bekelis K, Lurie JD, Mirza SK, Tosteson TD, Weinstein JN. Outcomes after incidental durotomy during first-time lumbar discectomy. Journal of Neurosurgery: Spine. 2011;14(5):647-653.
- Kim CH, Chung CK, Choi Y, Kim MJ, Kim MJ, Yang SH, Hwang SH, Lee CH, Park SB, Kim DH. The long-term reoperation rate following surgery for lumbar herniated intervertebral disc disease, a nationwide sample cohort study with a 10-year follow-up. Spine. 2019;44(19):1382-1389.
- Mummaneni PV, Whitmore RG, Curran JN, Ziewacz JE, Wadhwa R, Shaffrey CI, Asher AL, Heary RF, Cheng JS, Hurlbert RJ, Douglas AF, Smith JS. Cost-effectiveness of lumbar discectomy and single-level fusion for spondylolisthesis, experience with the NeuroPoint-SD registry. Neurosurgical Focus. 2014;36(6):E3.
- Manchikanti L, Knezevic NN, Boswell MV, Kaye AD, Hirsch JA. Epidural injections for lumbar radiculopathy and spinal stenosis, a comparative systematic review and meta-analysis. Pain Physician. 2016;19(3):E365-E410.
- Brinjikji W, Luetmer PH, Comstock B, Bresnahan BW, Chen LE, Deyo RA, Halabi S, Turner JA, Avins AL, James K, Wald JT, Kallmes DF, Jarvik JG. Systematic literature review of imaging features of spinal degeneration in asymptomatic populations. American Journal of Neuroradiology. 2015;36(4):811-816.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr Fikret BAŞKAN, Neurohirurgija.
Medicinski proverio
Doc. dr Fikret BAŞKAN
Neurohirurgija
Poslednje ažuriranje: