Pređi na sadržaj
Operacija mozga kod dece - dečja neurohirurgija
Neurohirurgija

Operacija mozga kod dece - dečja neurohirurgija

O ovom odeljenju

 
DEČJA NEUROHIRURGIJA

Operacija kod deteta ocenjuje se decenijama. Zbog toga je oprezna odluka ona teža.

Kod odraslih je operacija mozga uglavnom pitanje koliko se može ukloniti. Kod petogodišnjeg deteta to je i pitanje šta to uklanjanje košta osobu kojoj preostaje šezdeset ili sedamdeset godina života sa posledicama. Ova stranica iznosi gde dokazi govore da treba ići dalje, gde govore da treba stati i šta porodica treba da zna pre nego što bilo šta potpiše.

787 dece
Toliko dece je ispitano pre nego što je iko mogao da kaže da li uklanjanje poslednjeg delića meduloblastoma pomaže
1 od 3
Učestalost sindroma zadnje lobanjske jame u prospektivnoj seriji od 178 dece, a porodice se retko upozoravaju
21 od 100
Novi neurološki deficiti posle agresivne operacije tumora moždanog stabla, uz 95 odsto preživljavanja u oba slučaja
Besplatno
Pregled snimaka, patohistologije i izveštaja Vašeg deteta pre nego što bilo gde otputujete
Besplatna konsultacija

Šta obuhvata operacija mozga kod dece

Četiri grupe problema dovode decu neurohirurgu. Tumori su na vrhu te liste, a tumori centralnog nervnog sistema čine otprilike četvrtinu svih malignih bolesti dečjeg uzrasta, pri čemu se više od polovine nalazi u zadnjoj lobanjskoj jami, u zadnjem delu glave. Poremećaj oticanja likvora je na drugom mestu, bilo zbog tumora, krvarenja, infekcije ili načina na koji se mozak formirao. Epilepsija koja više ne reaguje na lekove je na trećem mestu. Malformacije lobanje, kičme i krvnih sudova zaokružuju listu, zajedno sa povredama glave koje viđa svako urgentno odeljenje. Svaka od tih grupa ima svoju operaciju, svoje vreme i svoju raspravu o tome koliko daleko ići. Zajedničko im je ono što ovu oblast potpuno odvaja od neurohirurgije odraslih, a to je da se pacijent još uvek izgrađuje. Mozak koji još uvek stvara nove veze drugačije reaguje na rez, na zračenje i na gubitak kontrole pritiska nego mozak koji je razvoj završio pre dvadeset godina, a posledice se ne vide u sobi za buđenje nego u školi, u pubertetu i na prvom razgovoru za posao, pa operativni plan mora da se piše imajući sve to u vidu, zbog čega dobra odluka u dečjoj neurohirurgiji često izgleda manje impresivno na postoperativnom snimku nego što bi izgledala kod odraslog.

1
Sama operacija, koja obično traje jedno prepodne i o kojoj roditelji pre tog dana gotovo isključivo razmišljaju.
2
Meseci posle operacije, kada se govor, ravnoteža i samopouzdanje vraćaju po rasporedu koji niko ne može unapred da obeća.
3
Decenije, koje obuhvataju rast, hormone, vid, učenje i kontrolne snimke koji traju sve dok dete ne postane odrasla osoba sa sopstvenom decom.

Ova stranica trećem od tih perioda daje isto toliko prostora koliko i prvom.

Zašto dečji mozak nije mali mozak odraslog

Počnimo od tumora, jer su oni gotovo potpuno drugačiji. Najčešći maligni tumor mozga kod odraslih jedva da se javlja u detinjstvu, a najčešći maligni tumor mozga u detinjstvu jedva da se javlja kod odraslih. Meduloblastom, pilocitni astrocitom, ependimom i kraniofaringeom dominiraju listom kod dece, nalaze se na drugim mestima, drugačije se ponašaju, reaguju na druge terapije i nose brojke o preživljavanju koje bi bile neprepoznatljive svakome ko je čitao samo o bolesti kod odraslih. Ako se pilocitni astrocitom ukloni u celosti, dete je vrlo često trajno izlečeno i ništa dalje nije potrebno. Nijedan gliom kod odraslih se tako ne ponaša. Zatim anatomija. Malo dete ima možda pola litra cirkulišuće krvi, pa gubitak koji odrasla osoba ne bi ni primetila za nekoliko minuta postaje odluka o transfuziji. Kost lobanje je tanja, a kod odojčadi šavovi još nisu srasli, što menja ponašanje pritiska i ponekad daje vreme koje lobanja odraslog ne bi dala. Tumori zadnje lobanjske jame su pravilo kod dece, a tumori prednje baze lobanje, tipični za odrasle, izuzetak su, što hirurški koridor smešta na skučeno mesto koje ne oprašta, odmah uz moždano stablo i mali mozak.

Treće, i najvažnije, jeste vreme.

Osoba od sedamdeset godina koja se leči od tumora mozga ima određen broj godina u kojima lečenje može da napravi problem. Četvorogodišnje dete ih ima sedamdeset, a terapije koje kontrolišu bolest deluju i na organe koji još nisu završili razvoj. Zračenje mozga u razvoju košta merljiv gubitak kognitivnih sposobnosti, i što je dete mlađe to je gubitak veći, što je i ceo razlog zbog kojeg dečja onkologija ulaže toliki napor u protokole koji odlažu radioterapiju, smanjuju njenu dozu ili je kod najmlađih potpuno izbegavaju. Hormonske osovine koje leže blizu operativnog polja mogu da otkažu godinama posle operacije. Rast kičme se posle lečenja menja. Sluh slabi. Ništa od toga se ne vidi kada dete odlazi kući hodajući i govoreći, a sve to pripada razgovoru pre nego što se operacija zakaže, jer je izbor između dva hirurška plana često izbor između dva različita skupa kasnih posledica.

Stanja koja operišemo

U nastavku je ono što zaista ispunjava program dečje neurohirurgije. Svaki navedeni uzrast je okviran.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite je da biste videli sve kolone.

Šta dovodi decu neurohirurgu i čemu služi operacija
Stanje Uobičajen uzrast Čemu služi operacija Šta obično sledi
Meduloblastom Od tri do devet godina Bezbedno uklanjanje, oslobađanje zastoja likvora, uzimanje tkiva za molekularnu tipizaciju Hemioterapija, a kod dece dovoljno uzrasne i radioterapija
Pilocitni astrocitom Od pet do petnaest godina Potpuno uklanjanje tamo gde lokalizacija to dozvoljava Često ništa više, uz same kontrolne snimke godinama
Ependimom Od jedne do sedam godina Najveće bezbedno uklanjanje, koje ovde određuje ishod više nego kod većine tumora Fokalna radioterapija, ponekad prvo druga operacija
Kraniofaringeom Od pet do četrnaest godina Zaštita vida i hormonske osovine uz kontrolu tumora Doživotna hormonska nadoknada kod većine dece
Gliom niskog stepena moždanog stabla ili talamusa Svaki uzrast Dijagnoza, rasterećenje pritiska, delimično uklanjanje tamo gde je bezbedno Praćenje kod više od polovine, hemioterapija ako bolest napreduje
Hidrocefalus Od rođenja nadalje Uspostavljanje oticanja likvora, endoskopski ili šantom Dugoročno praćenje zbog mogućeg začepljenja
Fokalna epilepsija otporna na lekove Od druge godine nadalje Uklanjanje ili isključivanje tkiva koje stvara napade Postepeno smanjivanje lekova tokom godina

Obratite pažnju koliko se poslednja kolona razlikuje od reda do reda. U jednom redu operacija je celo lečenje, u drugom je samo prvi potez, a porodica kojoj je rečeno samo da detetu treba operacija dobila je manju polovinu informacija.

Prvo postaviti tačnu dijagnozu

Gotovo svaka nesreća koja se u ovoj oblasti mogla izbeći počinje nepotpunom slikom. Snimak urađen prebrzo, u pogrešnim sekvencama, bez kontrasta ili bez prikaza kičme vodi ka operaciji planiranoj za pogrešan problem, a kod dece je druga prilika skuplja nego kod odraslih jer tkivo oko tumora obavlja poslove koje još nije naučilo da podeli sa drugima.

Zato je prvo što radimo sa svakim detetom upućenim iz inostranstva to da gledamo snimke, a ne izveštaj. Potreban je kompletan pregled mozga magnetnom rezonancom, sa kontrastom, u sekvencama koje razlikuju jedan tip tumora od drugog. Snima se i cela kičma kada je reč o tumoru koji se širi likvorom, jer otkrivanje drugog depozita posle operacije umesto pre nje menja plan lečenja i troši jednu opštu anesteziju. Kompjuterizovanu tomografiju koristimo štedljivo i za određena pitanja, jer ona isporučuje zračenje detetu kome ga kasnije može trebati mnogo više, a doza se tokom života sabira. Molekularna tipizacija promenila je ovu oblast više nego bilo koji instrument. Meduloblastom danas obuhvata četiri biološki različite bolesti pod jednim imenom, a one nose različitu prognozu, različitu jačinu lečenja i, kao što sledeći odeljak opisuje, različite odgovore na pitanje koliko hirurg treba da ide daleko. Tkivo zato mora da stigne u laboratoriju koja je sposobna za takvu analizu, pravilno rukovano od trenutka kada napusti operativno polje. Centar koji tumor ukloni besprekorno, a ne može da ga tipizira, obavio je deo posla.

Pisano mišljenje o svemu tome šaljemo pre nego što iko kupi avionsku kartu, bez naknade, i otvoreno kažemo kada je pravi odgovor operacija bliže kući.

U operacionoj sali

Najveći deo onoga što operaciju kod deteta čini bezbednom dešava se pre prvog reza. U nastavku je redosled kojim tim prolazi kroz te korake.

  • Položaj i podlaganje. Deca satima leže na stolovima napravljenim za odrasle, pa se svaka tačka pritiska podlaže, a vrat se postavlja pod ugao koji održava prohodnost disajnog puta i venske drenaže.
  • Krv spremna pre postavljanja kompresa. Unakrsno testirana i u sali, jer se razlika između uobičajenog i ozbiljnog gubitka pri ovakvoj telesnoj masi meri u desetinama mililitara.
  • Navigacija povezana sa snimkom. Preoperativni snimci se spajaju sa detetovom glavom kako bi hirurg znao gde je ivica tumora u odnosu na strukture koje moraju da ostanu netaknute.
  • Praćenje ugroženih puteva. Pokret, sluh, funkcija lica i kranijalni nervi moždanog stabla prate se neprekidno, a promena u zapisu tretira se kao uputstvo, a ne kao informacija.
  • Ultrazvučno uklanjanje na niskim postavkama. Tumor se razlaže i aspirira u malim količinama, što štiti krvne sudove koji prolaze kroz njega i održava hirurgov kontakt sa granicom između tumora i mozga.

Zašto je anesteziolog važan koliko i hirurg

Temperatura, bilans tečnosti, krvni pritisak i ugljen-dioksid u rukama su dečjeg neuroanesteziologa, kod pacijenta čije su rezerve male i čiji mozak leži otvoren pod mikroskopom. Ako krvni pritisak padne na nekoliko minuta u polju gde je prokrvljenost već na granici, oštećenje se neće videti sve dok se dete ne probudi kako treba. Ako temperatura padne, zgrušavanje krvi se usporava. Ako se da previše tečnosti, mozak otiče u hirurgovo vidno polje. Ništa od toga se ne vidi u operativnom izveštaju, a sve to razdvaja centar koji redovno operiše decu od centra koji operiše odrasle i povremeno primi dete.

Raspitajte se ko će anestezirati Vaše dete i koliko dece uspavljuju godišnje. Pitanje ništa ne košta, a odgovor treba da stigne bez oklevanja.

Koliko ukloniti

Sve što je teško u ovoj oblasti svodi se na jednu odluku, a struka je trideset godina na nju odgovarala isto. Ukloniti sve. Nepotpuno uklanjanje smatralo se znakom loše bolesti, što je opravdavalo druge operacije radi lova na preostale deliće i pojačanu hemioterapiju i radioterapiju posle toga. Onda je neko to proverio.

Šta je pokazalo 787 dece

Nalaz koji je promenio preporuku
Međunarodni konzorcijum objedinio je 787 dece sa meduloblastomom iz 35 ustanova i prvi put ih razvrstao po molekularnoj podgrupi pre nego što je postavio pitanje šta je operacija doprinela. Potpuno uklanjanje nije dalo prednost u ukupnom preživljavanju u odnosu na skoro potpuno uklanjanje, što znači da je ostavljen delić manji od jednog i po kvadratnog centimetra. U odnosu na subtotalno uklanjanje, odnosno ostavljanje većeg dela, postojala je prednost u preživljavanju bez progresije, ali i dalje nije bilo prednosti u ukupnom preživljavanju. Samo je jedna podgrupa pokazala stvarnu korist od uklanjanja svega, i to samo kod dece kod koje se bolest već proširila. Autori su zaključili da se uklanjanje malih zaostalih delova ne preporučuje tamo gde je rizik od neurološkog oštećenja visok.

Pročitajte to pažljivo, jer tu ne piše da operacija nije važna. Najveće bezbedno uklanjanje i dalje je standard, a reč koja nosi težinu je bezbedno. Ono što je ova analiza razgradila jeste navika da se poslednji delić tretira kao vredan svake cene, kada se pokazalo da je mnogo toga što je izgledalo kao posledica operacije zapravo bila biologija tumora koja se ispoljavala kroz to kod koje dece je bolest lako uklonjena, a kod koje nije.

Dečja praksa pokazuje isti obrazac i drugde, dolazeći iz drugog pravca. Prospektivna nemačka kohorta pratila je 116 dece sa gliomima niskog stepena ponsa i produžene moždine, lečene u okviru jasno definisane nacionalne strategije. Opsežnija resekcija jeste smanjila stopu progresije, jasno i statistički značajno. Ona je takođe dovela do nove komplikacije kod 21 od svakih 100 operisane dece, uključujući respiratornu insuficijenciju. Petogodišnje ukupno preživljavanje bilo je 95 odsto, i bilo je 95 odsto bez obzira na to šta je hirurg uradio, jer su ovi tumori hronična, a ne smrtonosna stanja. Pedeset devetoro od 116 dece nije dobilo nikakvo dodatno lečenje posle početnog hirurškog koraka. Dvadeset jedno dete sa tumorima niskog stepena koji zahvataju talamus i moždanu pedunkulu, lečeno u Pragu, pokazuje istu stvar iz neposredne blizine. Kod šestoro je uklonjeno sve. Svako dete u toj seriji bilo je živo u medijani praćenja od šest godina i funkcionisalo je na nivou koji dozvoljava uobičajene aktivnosti uz manje ograničenje, a autori su izričito naveli da su odlični dugoročni ishodi mogući i kod dece kod koje potpuno uklanjanje nije izvodljivo.

  • Uklanjamo sve kada se tumor nalazi tamo gde može da se ukloni i kada praćenje funkcija ostane mirno tokom cele operacije.
  • Zaustavljamo se ranije kada je preostali delić prirastao za moždano stablo, za pod četvrte komore ili za krvne sudove koji snabdevaju područje bez kojeg dete ne može.
  • To navodimo u operativnom izveštaju, porodici pokazujemo postoperativni snimak i objašnjavamo šta zaostali deo znači za lečenje koje sledi.
  • Ne vraćamo se na drugu operaciju da bismo lovili delić, osim ako biologija tog konkretnog tumora ne govori da je taj delić važan.

Hirurg koji obeća potpuno uklanjanje pre nego što vidi za šta je tumor prirastao obećava nešto što nijedna poštena osoba ne može da obeća, a ono što se može obećati jeste da će odluka biti doneta u sali, na osnovu onoga što pokazuju tkivo i praćenje funkcija, i da će posle biti objašnjena bez ulepšavanja.

Sindrom zadnje lobanjske jame

Ovo je komplikacija na koju porodice gotovo nikada nisu upozorene, i zaslužuje svoj odeljak jer je to ona koja menja ceo dom.

Dete izlazi iz operacije zadnje lobanjske jame budno i naizgled dobro. Dan ili dva kasnije govor prestaje. Potpuno, u teškom obliku, kod deteta koje je pre operacije normalno govorilo, a sada je nemo, emocionalno nestabilno, ne može uspravno da sedi i ponekad se kreće na način koji plaši ljude pored kreveta. Nema krvarenja. Na snimku se ništa ne vidi. Sindrom je prepoznat pre više decenija i još uvek nije potpuno objašnjen, a javlja se sa pouzdanošću koja čini ćutanje o njemu teško opravdivim. Prospektivna studija pratila je 178 dece kroz operaciju meduloblastoma i našla ga kod njih 60, što je 34 odsto. Četrdeset njih je potpuno prestalo da govori. Dvadeset njih je imalo izrazito smanjen govor. Sva su imala teške smetnje ravnoteže i koordinacije, a među nemom grupom više od četvoro od deset razvilo je i poremećaj pokreta. Govor se vratio u medijani od 2,3 meseca u teškoj grupi i 0,7 meseci u blažoj, a hod se vratio posle 2,1 i 1,5 meseca.


Te brojke o oporavku citiraju se svuda i navode na pogrešan zaključak. Vraćanje i potpun povratak nisu isto. Od 27 dece iz teške grupe praćene godinu dana, njih 12 ni na kraju te godine nije moglo samostalno da hoda, a u medijani praćenja od skoro dve godine nijedno dete koje je razvilo ovaj sindrom nije imalo uredan neurološki nalaz. Većina porodica čuje da se govor vraća, što je tačno, i odlazi sa utiskom da se epizoda zatvara, što nije tačno.

Dve stvari su u toj studiji povećavale rizik. Mlađi uzrast, koji niko ne može da promeni. I operacija u centru koji radi malo takvih zahvata, što neko može da promeni.

Šta kažemo porodicama pre operacije zadnje lobanjske jame
Otprilike svako treće dete zaćutaće u danima posle ove operacije, a ako se to desi Vašem detetu, biće zastrašujuće i neće značiti da operacija nije uspela. Govor se obično vraća u roku od dva do tri meseca. Ravnoteži treba duže. Deo dece nosi nešto od toga i kasnije sa sobom, najčešće u koordinaciji ili u ritmu govora, i radije bismo da to sada čujete od nas nego da otkrijete za godinu dana. Logopedska terapija i fizikalna terapija počinju na odeljenju, a ne posle otpusta. Daćemo Vam ime terapeuta koji će nastaviti da radi sa Vašim detetom kada se vratite kući.

Gde se operacija izvodi

Autori te studije zaključak su izneli u jednoj rečenici, a oblik te rečenice zaslužuje pažnju. Hirurško iskustvo pokazalo se kao glavni činilac koji doprinosi ovom sindromu, a koji se može menjati. Od svega što je dete vodilo ka mesecima tišine, stavka koja se najlakše menja bio je izbor bolnice.

To je neprijatan nalaz za stranicu poput ove, jer smo i mi jedan od centara između kojih birate, pa tri stavke ispod shvatite kao pitanja koja treba da postavite nama i svima drugima na svom spisku, uz upoređivanje odgovora jedan pored drugog.

1
Koliko dece ovog uzrasta, sa ovim tumorom, na ovoj lokalizaciji, ovaj hirurg je operisao prošle godine. Ne koliko je operacija mozga uradila bolnica.
2
Ko je još u sali i na odeljenju. Dečji anesteziolog, neurofiziolog koji vodi praćenje funkcija, sestre dečje intenzivne nege i logoped i fizioterapeut koji mogu da počnu drugog dana.
3
Šta se dešava kada odletite kući. Ko čita sledeći snimak, ko koriguje hormonsku nadoknadu i ko odgovara na poruku u jedanaest uveče kada nešto izgleda loše.

Ako neki centar na prvo pitanje odgovori brojem koji zvuči malo, to je korisna informacija bez obzira na to kako razgovor deluje.

Hirurgija epilepsije kod dece

Sve navedeno gore govori u prilog uzdržanosti. Ovaj odeljak govori suprotno, jer je greška u hirurgiji epilepsije u detinjstvu gotovo uvek predugo čekanje.

Randomizovana studija rasporedila je 116 dece i adolescenata sa epilepsijom koja je prestala da reaguje na lekove u grupu sa operacijom uz nastavak medikamentne terapije ili u grupu samo sa medikamentnom terapijom, a posle dvanaest meseci 44 od 57 dece u hirurškoj grupi bilo je bez napada, što je 77 odsto. U grupi lečenoj samo lekovima taj broj je bio 4 od 59, odnosno 7 odsto. Težina napada, ponašanje, kvalitet života i socijalna zrelost pomerili su se u korist operacije, i to sa razlikama koje nisu bile ni blizu tesne. Izmerena inteligencija nije se značajno razlikovala, i to je jedini rezultat koji nije ispunio očekivanja.

Cena koju ta studija pokazuje

Ozbiljni neželjeni događaji javili su se kod 19 od 57 operisane dece, dakle kod trećine, a 15 je razvilo slabost jedne strane tela. Ti deficiti su bili očekivani, u smislu da su proistekli iz regije mozga koja je morala da se ukloni i o kojima se razgovaralo pre pristanka, što je nešto drugo od hirurške greške, ali za porodicu nije mala stvar. Razmislite o razmeni koja se nudi. Tri od četiri šanse za detinjstvo bez napada, naspram jedne od četiri šanse za trajni motorni deficit kod one dece čiji napadi dolaze iz motorne regije.


Odlaganje toliko košta zato što nekontrolisani napadi nisu bezazlena pozadinska pojava u mozgu koji se razvija, jer godine napada oduzimaju razvoj, školovanje i samostalnost, a te godine se ne vraćaju kada napadi konačno prestanu. Prosečno dete koje stigne u program hirurgije epilepsije ima napade već dugo, obično posle niza lekova koji nikada nisu ni mogli da pomognu, jer dva neuspela leka već predviđaju da će i treći i četvrti biti neuspešni.

Ako Vaše dete nije reagovalo na dva pravilno odabrana leka i ima leziju na snimku, sledeći potez verovatno nije još jedan lek. Neko bi trebalo da utvrdi gde napadi počinju, a to traži formalnu procenu, a ne peti recept.

Likvor, pritisak i glava koja raste

Tečnost koja nastaje unutar mozga mora iz njega da izađe, a tumor u zadnjem delu glave nalazi se upravo tamo gde prolazi taj izlaz. Zato je veliki deo dece koja dolaze sa tumorom zadnje lobanjske jame u problemu zbog zastoja likvora pre nego što je sam tumor bilo šta uradio, a znaci se prepoznaju čim ih neko imenuje, a to su glavobolja najjača ujutru, povraćanje pri buđenju, duple slike i obim glave koji kod odojčeta izlazi iz krive rasta. To su znaci povišenog pritiska i zbog njih se dete ponekad operiše u roku od nekoliko sati od dolaska.

Šta podrazumeva rasterećenje pritiska

Kod mnoge dece uklanjanje tumora ponovo otvara prolaz i ništa dalje nije potrebno. Tamo gde se to ne desi, postoje dva puta. Endoskopom se može napraviti novi otvor u podu treće komore, tako da likvor potpuno zaobilazi mesto zastoja, bez ostavljanja uređaja u telu, što odgovara detetu sa jasnom opstrukcijom i pogodnom anatomijom. Tamo gde to neće funkcionisati, ventil i cevčica odvode likvor u trbušnu duplju. Ta druga mogućnost radi pouzdano i obavezuje dete na uređaj koji će morati da se prati do kraja života, pa se izbor između ta dva donosi promišljeno i objašnjava, a ne podrazumeva.

Znaci povišenog pritiska zbog kojih treba poslati poruku istog dana
Glavobolja koja je najjača odmah ujutru ili koja budi dete noću. Povraćanje bez ikakvih stomačnih tegoba, naročito pri buđenju. Novonastala razrokost, duple slike ili otežano gledanje naviše. Neuobičajena pospanost ili promena ličnosti koju porodica primeti pre svih drugih. Kod bebe, glava koja raste brže nego što kriva dozvoljava, napeta fontanela ili oči koje izgledaju kao da gledaju nadole. Bilo šta od toga kod deteta koje je već operisano na mozgu pitanje je za isti dan, a poruka nam stiže na WhatsApp u svako doba.

Rizici redom kojim ih porodice sreću

Razgovori o pristanku obično brzo prolaze kroz spisak. Ovaj ide hronološki, jer porodica to tako i doživljava. Ništa u nastavku nije dovoljno retko da bi se izostavilo.

Od prve noći do prve godine

Vreme pojave govori šta komplikacija znači. Isti simptom prve noći i u šestom mesecu ukazuje na dva različita problema, pa se tabela čita niz vremensku osu.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite je da biste videli sve kolone.

Šta može da pođe naopako, kada se javlja i šta se tada radi
Kada Šta Kako izgleda Šta se radi
Prva 24 sata Krvarenje ili otok u operativnom ležištu Sporo buđenje, novonastala slabost, širenje zenice Hitan snimak, povratak u operacionu salu ako je potrebno
Od prvog do petog dana Sindrom zadnje lobanjske jame Govor prestaje, ravnoteža se gubi, promene raspoloženja Terapija od drugog dana, operacija nije potrebna
Prve dve nedelje Curenje likvora ili infekcija rane Bistra tečnost iz rane, otok, povišena temperatura Šavovi, drenaža, antibiotici, ponekad revizija
Prvi mesec Povratak pritiska jer se oticanje likvora ponovo blokira Jutarnja glavobolja, povraćanje, pospanost Endoskopski otvor ili šant
Od meseci do godina Otkazivanje hormona, gubitak sluha, teškoće u učenju Usporavanje rasta, promena školskog uspeha, zamor Hormonska nadoknada, slušni aparati, podrška u školi

Poslednji red je onaj koji se najčešće preskače u razgovoru o pristanku i onaj koji najverovatnije oblikuje ceo odrasli život, jer hormon rasta koji tiho otkaže sa devet godina, a bude otkriven sa četrnaest, košta visinu koja se nikada ne vraća, a jedino što stoji između ta dva datuma jeste neko ko meri. Neko mora da preuzme taj raspored.

Oporavak, od odeljenja do učionice

Prvih deset dana, onako kako obično teku
Vaše dete iz operacione sale ide pravo u dečju intenzivnu negu i tamo ostaje preko noći, ponekad dve noći. Snimak se radi u roku od 48 sati, dok se ono što je zaostalo još uvek može razlikovati od tkiva koje zarasta. Infuzije i drenovi se vade tokom naredna dva ili tri dana, a dete prelazi na odeljenje, gde roditelj spava u sobi. Sedenje dolazi pre stajanja, stajanje pre hoda, a fizikalna terapija počinje bez obzira na to da li se detetu to radi ili ne. Logopedska terapija počinje drugog dana kod svakog deteta koje je imalo operaciju zadnje lobanjske jame, pre nego što iko zna da li će biti potrebna. Većina dece odlazi kući ili u hotel između sedmog i desetog dana. Šavovi ili kopče skidaju se oko desetog dana.

Posle te dve nedelje raspored prestaje da bude raspored. Neka deca, kada se mali tumor ukloni iz mirnog dela mozga, vraćaju se u školu za tri nedelje, umorna su mesec dana i do kraja polugodišta se ne razlikuju od svojih drugova. Tamo gde se razvio sindrom zadnje lobanjske jame, razmere se potpuno menjaju, jer se govor vraća tokom dva ili tri meseca, hod tokom sličnog perioda, a posle toga sledi godina terapije radi vraćanja koordinacije koja se verovatno neće vratiti u potpunosti.

Povratak u školu

Vratiti se rano i vratiti se delimično. Prvo polovina dana, uz obaveštenu školu o tome šta se desilo i na šta treba da pazi, jer zamor posle operacije mozga nije običan umor i dete koje u devet ujutru izgleda dobro može biti potpuno iscrpljeno do jedanaest. Pažnja i brzina obrade informacija obično prvi stradaju, a poslednji budu primećeni, jer tiho dete koje je zaostalo privlači manje pažnje nego ono koje remeti čas. Formalno neuropsihološko testiranje posle šest do dvanaest meseci daje školi nešto konkretno sa čime može da radi. Tražite taj izveštaj u pisanom obliku. On takođe postavlja početnu vrednost, što je važnije od samog prvog rezultata, jer ono što govori da li dete zaostaje jeste poređenje tog testa sa testom urađenim tri godine kasnije.

Čuvajte prijateljstva jednako promišljeno kao i školsko gradivo. Deca koja mesecima izostaju iz razreda vraćaju se u društvo koje se bez njih preuredilo, a izolacija svakodnevno nanosi više štete nego nešto slabiji rezultat na testu.

Decenija o kojoj niko ne govori prvog dana

Na dan dijagnoze pažnja porodice je na preživljavanju, što je razumljivo, ali se ishod kod deteta koje preživi, kao što danas preživi većina dece sa najčešćim dečjim tumorima mozga, ne odlučuje tu. Ishod odlučuje to da li neko i pet godina kasnije još uvek meri. Hormonske osovine koje leže blizu operativnog polja ili na putu zračenja otkazuju polako i tiho, a hormon rasta obično prvi popušta, zatim štitna žlezda, pa nadbubrežna i polna osovina u pubertetu. Sluh slabi posle određenih hemioterapijskih lekova i kod malog deteta sa sobom povlači i razvoj govora. Vid treba ispitivati formalno, a ne pitanjem da li dete vidi. Praćenje tumora ide po sopstvenom rasporedu, na početku često, a vremenom sve ređe, a razmak zavisi od tipa tumora i od toga šta je zaostalo. U međuvremenu se profil učenja menja kako rastu školski zahtevi, što znači da dete koje je uspevalo u trećem razredu može imati teškoće u sedmom iz razloga koji nemaju veze sa trudom.

Ko vodi dosije

Porodice koje putuju radi operacije suočavaju se sa posebnom verzijom ovog problema, jer je hirurg u jednoj zemlji, a svakodnevni život deteta u drugoj. Zato primopredaja mora da bude napisana, a ne podrazumevana. Svako dete koje operišemo odlazi kući sa operativnim izveštajem, postoperativnim snimcima, patohistološkim nalazom uključujući molekularni rezultat, planom lečenja dogovorenim sa onkološkim timom i rasporedom koji kaže koji pregled je kada na redu, u prvoj godini i u godinama posle nje, a taj dokument je upućen lekaru koji će brinuti o detetu kod kuće i napisan je na engleskom, tako da putuje bez potrebe za prevodiocem na drugom kraju. Posle toga ostajemo dostupni na istom WhatsApp broju, a snimci urađeni u inostranstvu mogu nam se poslati na drugo čitanje u bilo kom trenutku. Praćenje na daljinu deo je lečenja, a ne usluga iz ljubaznosti, i ništa ne košta.

Dolazak sa detetom u Istanbul

Ovde putuju dve osobe, nikada jedna. Putovanje sa bolesnim detetom teže je od putovanja samog, pa su praktični aranžmani ovde napravljeni oko porodice, a ne samo oko pacijenta.

1
Jedan koordinator, od Vaše prve poruke do dana povratka kući, dostupan i posle toga na WhatsApp-u. Radimo na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom, a prevođenje na druge jezike organizujemo na zahtev. Pozivno pismo za vizu šalje se otprilike deset dana pre putovanja.
2
Roditelj spava u sobi sa detetom. To smatramo standardom, a ne dodatnom pogodnošću. Obroci se pripremaju halal, vegetarijanski ili dijabetički, prema Vašim potrebama, u zgradi postoji prostorija za molitvu, a lekarka se može obezbediti na zahtev.
3
Hotel i transferi sa aerodroma rezervišu se za porodicu pre dolaska, dovoljno blizu bolnice da brat ili sestra mogu da dođu na sat vremena bez većeg poduhvata.

Pošaljite prvo snimke. Sve navedeno gore lako je organizovati i ništa od toga nije važno ako je operacija pogrešna, i zato besplatan pregled snimaka Vašeg deteta dolazi pre bilo kakvog razgovora o datumima.

Cena, trajanje i putovanje

Računajte na dve do tri nedelje u Istanbulu za operaciju tumora kod deteta, i duže ako je oporavak komplikovan. To obuhvata procenu i snimanje po dolasku, samu operaciju, jednu ili dve noći u dečjoj intenzivnoj nezi, sedam do deset dana na odeljenju, ranu terapiju, skidanje šavova oko desetog dana i završni pregled pre odlaska. Oporavak komplikovan sindromom zadnje lobanjske jame traje duže, i to kažemo unapred kako niko ne bi rezervisao povratne letove koje će morati da menja. Sposobnost za let procenjuje se pre otpusta i zavisi više od pritiska u glavi nego od rane. Dete kod kojeg je cirkulacija likvora sređena, koje jede, hoda u okviru svojih mogućnosti i ima uredan snimak bezbedno je u avionu, dok dete sa nerazrešenim pitanjem pritiska nije, i mi ćemo to reći čak i kada su letovi već rezervisani. Većina dece leti kući između druge i treće nedelje posle operacije.

Cenu pomera kratak spisak stavki. Dužina operacije i to da li je potrebno praćenje funkcionalnih puteva. Vreme provedeno u dečjoj intenzivnoj nezi. Gde se šalje molekularna tipizacija. Da li je uz operaciju tumora potreban i šant ili endoskopski zahvat. Da li hemioterapija ili radioterapija počinje ovde ili kod kuće. Sve to dajemo u pisanoj ponudi posle pregleda snimaka i ne objavljujemo cifru na ovoj stranici, jer bi broj vezan za operaciju čije trajanje niko nije utvrdio bio nagađanje predstavljeno kao cena.

Praćenje nakon povratka kući ne košta ništa. Pošaljite nam snimke, pošaljite nam i školske izveštaje ako Vas nešto brine, i mi ćemo ih pročitati.

Česta pitanja o operaciji mozga kod dece

Porodice ova pitanja postavljaju već u prvoj poruci.

Da li će hirurg ukloniti ceo tumor?
Tamo gde se to može uraditi bezbedno, da. Tamo gde je poslednji delić prirastao za moždano stablo ili za krvne sudove koji su detetu potrebni, ne, i dokazi podržavaju takav izbor. Kod 787 dece sa meduloblastomom potpuno uklanjanje nije dalo prednost u ukupnom preživljavanju u odnosu na ostavljanje malog zaostalog dela, a autori su savetovali da se mali delovi ne love kada je rizik od neurološkog oštećenja visok.
Šta znači sindrom zadnje lobanjske jame i kolika je verovatnoća da se javi?
To znači prestanak govora i gubitak ravnoteže u danima posle operacije u zadnjem delu glave, bez ikakvog nalaza na snimku. Javio se kod 34 odsto dece u prospektivnoj studiji sa 178 operacija meduloblastoma. Govor se obično vraća u roku od dva do tri meseca, a hod sličnim tempom, mada većina pogođene dece i posle toga zadrži neke smetnje koordinacije.
Da li je važno gde se operacija radi?
Jeste. U istoj studiji, operacija u centru sa malim brojem zahvata bila je jedan od samo dva činioca koji su povećavali rizik od sindroma zadnje lobanjske jame, a autori su hirurško iskustvo opisali kao glavni činilac na koji se može uticati. Pitajte svaki centar koliko su dece uzrasta i tipa tumora Vašeg deteta operisali prošle godine.
Koliko dugo treba da ostanemo u Istanbulu?
Dve do tri nedelje za operaciju tumora, što obuhvata procenu, operaciju, intenzivnu negu, odeljenje, ranu terapiju i završni pregled. Endoskopski zahvati zbog likvora i šantovi traju kraće, obično nedelju dana. Planirajte fleksibilne povratne letove, jer komplikovan oporavak dodaje vreme, a odluka o letu je medicinska.
Da li će mom detetu biti potrebna radioterapija?
Zavisi od tumora i od uzrasta. Mnogi tumori niskog stepena izleče se samom operacijom ili se godinama prate bez lečenja. Maligni tumori je obično zahtevaju, a protokoli za vrlo malu decu napravljeni su tako da je odlože ili izbegnu, jer mozak u razvoju plaća merljivu kognitivnu cenu. Taj razgovor pripada onkološkom timu i mi se staramo da se obavi pre Vašeg odlaska.
Moje dete ima napade koje lekovi ne mogu da kontrolišu. Da li vredi razmotriti operaciju?
Itekako, i to ranije nego što se većini porodica kaže. Randomizovana studija sa 116 dece pokazala je da je 77 odsto bilo bez napada godinu dana posle operacije, naspram 7 odsto uz same lekove, uz bolje ponašanje i kvalitet života. Trećina je imala ozbiljan neželjeni događaj, a četvrtina je razvila slabost jedne strane tela, oboje očekivano s obzirom na uklonjenu regiju, pa je procena važna koliko i sama operacija.
Da li neko od nas može da ostane sa detetom?
Roditelj spava u sobi sve vreme, uključujući noći posle intenzivne nege. Jedan koordinator vodi sve od prve poruke do leta kući i ostaje dostupan na WhatsApp-u i posle toga. Radimo na sedam jezika, a prevođenje na druge organizujemo.

Reference

  1. Thompson EM, Hielscher T, Bouffet E, Remke M, Luu B, Gururangan S, et al. Prognostic value of medulloblastoma extent of resection after accounting for molecular subgroup. A retrospective integrated clinical and molecular analysis. Lancet Oncology. 2016;17(4):484-495.
  2. Khan RB, Patay Z, Klimo P, Huang J, Kumar R, Boop FA, et al. Clinical features, neurologic recovery, and risk factors of postoperative posterior fossa syndrome and delayed recovery. A prospective study. Neuro-Oncology. 2021;23(9):1586-1596.
  3. Holzapfel J, Kandels D, Schmidt R, Pietsch T, Warmuth-Metz M, Bison B, et al. Favorable prognosis in pediatric brainstem low-grade glioma. Report from the German SIOP-LGG 2004 cohort. International Journal of Cancer. 2020;146(12):3385-3396.
  4. Dwivedi R, Ramanujam B, Chandra PS, Sapra S, Gulati S, Kalaivani M, et al. Surgery for drug-resistant epilepsy in children. New England Journal of Medicine. 2017;377(17):1639-1647.
  5. Benes V, Zapotocky M, Liby P, Taborsky J, Blazkova J, Sumerauer D, et al. Survival and functional outcomes in paediatric thalamic and thalamopeduncular low grade gliomas. Acta Neurochirurgica. 2022;164(6):1459-1472.
  6. Wibroe M, Cappelen J, Castor C, Clausen N, Grillner P, Gudrunardottir T, et al. Cerebellar mutism syndrome in children with brain tumours of the posterior fossa. A multicentre prospective study. BMC Cancer. 2017;17(1):439.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Melih ÜÇER, Neurohirurgija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve