Operacija spine bifide - hirurgija urođenih anomalija kičme
Zatvaranje leđa traje oko dva sata i to je najpredvidljiviji deo ovog stanja. Ono što odlučuje kako će dete živeti jeste nivo defekta, tečnost i pre svega bešika, jer visok pritisak u njoj godinama oštećuje bubrege. Ova stranica obuhvata operaciju pre i posle rođenja, ono što je randomizovana studija pokazala u školskom uzrastu, dokaze o folnoj kiselini, vezivanje kičmene moždine i praćenje.
O ovom odeljenju
Zatvaranje leđa traje dva sata. Bubrezi traju narednih pedeset godina.
Porodice dolaze i pitaju za operaciju. Hirurgija, deo u koji smo najsigurniji, ujedno je i najmanja od tri stvari koje će odlučiti kako će ovo dete živeti. Prevencija dolazi pre nje, a bešika posle nje, i ova stranica svim trima daje odgovarajuću težinu, bez zadržavanja na satima provedenim u operacionoj sali.
Šta operacija jeste, a šta nije
Oko treće ili četvrte nedelje trudnoće, pre nego što većina žena zna da je trudna, ravan sloj ćelija se uvija u cev koja postaje mozak i kičmena moždina. Tamo gde se ta cev ne zatvori na svom donjem kraju, moždina ostaje otvorena prema spolja. Koža, mišići i kost se nikada ne formiraju preko nje. Ništa ne izraste kasnije. Do rođenja bebe, nervi koji bi trebalo da kontrolišu noge, bešiku i creva proveli su pet meseci izloženi plodovoj vodi i trljajući se o zid materice, pa je dobar deo oštećenja već nastao. Operacija znači pokrivanje tog otvora. Hirurg odvaja spljošteno nervno tkivo od kože sa kojom je srašteno, vraća ga u kičmeni kanal i sloj po sloj ponovo gradi pokrivače iznad njega, nepropusno. Dobro urađena, operacija štiti ono što je preostalo i sprečava da infekcija kroz otvorenu ranu stigne do mozga. Loše urađena, ona curi, a curenje u prvim danima života je ozbiljan problem. Operacija traje otprilike dva sata i to je najpredvidljiviji deo celog ovog stanja, što je upravo razlog zbog kojeg se veliki deo ove stranice bavi drugim stvarima.
Oblici i mesto defekta
Jedno ime obuhvata nekoliko prilično različitih stanja, a te razlike odlučuju gotovo o svemu što sledi.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Oblik | Šta je otvoreno | Hirurgija | Uobičajeni ishod |
|---|---|---|---|
| Mijelomeningokela | Moždina i ovojnice izložene na leđima | Zatvaranje u roku od 48 sati, ili pre rođenja u odabranim trudnoćama | Slabost, zahvaćenost bešike i creva, problemi sa tečnošću kod većine |
| Meningokela | Ovojnice se izbočuju, moždina ostaje na svom mestu | Zatvaranje posle rođenja, po planiranom rasporedu | Često normalna funkcija, ali je i dalje potrebno praćenje |
| Lipomijelomeningokela | Pokriveno kožom, sa masnim tkivom koje urasta u moždinu | Planirano oslobađanje u odojačkom uzrastu ili pri pojavi simptoma | Promenljivo, a vezivanje moždine je dugoročna briga |
| Malformacija podeljene kičmene moždine | Moždina podeljena koštanim ili vezivnim šiljkom | Uklanjanje šiljka tamo gde se jave simptomi | Dobar kada se otkrije pre nego što nastanu ispadi |
| Spina bifida occulta | Samo procep u koštanom luku i ništa više | Nema | Usputan nalaz kod velikog broja zdravih ljudi |
Zašto je nivo važniji od veličine
Roditelji gledaju otvor i procenjuju ga po tome koliko izgleda veliko. Hirurzi gledaju koliko visoko na kičmi počinje, jer je svaki nerv koji napušta moždinu ispod te tačke zahvaćen, a svaki nerv iznad nje pošteđen. Defekt na dnu slabinskog dela kičme ostavlja snagu kuka i kolena netaknutom, a oduzima stopala i bešiku, pa većina te dece hoda. Defekt u visini grudnog koša oduzima noge u celosti. Veličina vam govori koliko kože treba pozajmiti da bi se rana zatvorila. To je pitanje plastične hirurgije. Nivo vam govori šta će dete moći da radi sa deset godina, a to dvoje imaju vrlo malo veze jedno sa drugim, što je prva stvar koju objasnimo kada nam porodica pošalje fotografije umesto snimaka. Postoji i drugi razlog zbog kojeg nivo dominira svakim razgovorom, a to je da on predviđa i stanje bešike, creva, verovatnoću iskrivljenja kičme i koliko će ortoza dete nositi, pa jedan jedini broj u nalazu tiho određuje raspored pregleda za narednih dvadeset godina. Zatražite ga u pisanom obliku.
Vitamin koji sprečava većinu slučajeva
Ovo je najdelotvornije lečenje ovog stanja, a niko ga ne sprovodi u operacionoj sali.
Kanada je 1998. godine uvela obavezno obogaćivanje brašna i žitnih proizvoda folnom kiselinom, a istraživači su potom brojali defekte neuralne cevi u sedam provincija, obuhvativši 1.900.000 porođaja između 1993. i 2002. godine. Pre obogaćivanja stopa je iznosila 1,58 na hiljadu porođaja. Posle potpunog obogaćivanja iznosila je 0,86, što je pad od 46 odsto za sve defekte neuralne cevi i 53 odsto posebno za spinu bifidu. Provincije koje su krenule sa najlošijim stopama najviše su se popravile, a dugogodišnji jaz između istočne i zapadne Kanade gotovo je nestao. Polovina te dece jednostavno nikada nije ni začeta sa ovim stanjem, a intervencija je bila brašno. Obogaćivanje je danas obavezno u oko osamdeset zemalja, a ne postoji u većini ostalih, uključujući veliki deo Evrope i veliki deo Azije, što je najjasniji pojedinačni razlog zbog kojeg se učestalost ovog stanja toliko razlikuje od zemlje do zemlje, dok se genetika razlikuje daleko manje. Geografija ovde obavlja veliki deo posla.
Zašto savet ženama da uzimaju tabletu ne deluje jednako dobro
Vreme pobeđuje savet. Neuralna cev se zatvara do četvrte nedelje trudnoće, što je za mnoge žene pre izostanka menstruacije i mnogo pre prvog pregleda, pa dodatak započet kada test pokaže pozitivan rezultat već kasni za ono zbog čega se uzima. Žena koja planira trudnoću i počne sa folnom kiselinom tri meseca unapred ima punu korist. Otprilike polovina trudnoća u svetu nije tako planirana. Obogaćivanje deluje zato što ni od koga ne traži da bilo šta planira. Hleb stiže do svakoga. Za svaku porodicu koja je već imala jedno zahvaćeno dete rizik ponavljanja raste, a sa njim raste i preporučena doza, na znatno veću dnevnu količinu koja se započinje mnogo pre začeća i nastavlja kroz prvo tromesečje. Taj razgovor pripada ginekologu akušeru, a ne nama. Mi ga ipak pokrećemo na prvoj konsultaciji, jer porodica pred nama često razmišlja o novoj trudnoći, a niko to nije pomenuo.
Otkrivanje pre rođenja
Većina slučajeva se otkrije na ultrazvuku u sredini trudnoće, negde između 18. i 22. nedelje, i to često po znacima na glavi, a ne po defektu na leđima. Lobanja koja je poprimila oblik limuna, mali mozak povučen u oblik banane, male komore koje su počele da se šire, a svaki od tih znakova lakše je uočiti nego sam defekt, zbog čega se ultrazvučni tehničari obučavaju da ih prepoznaju pre nego što počnu da pregledaju kičmu, jer su leđa ploda koji se kreće teže vidljiva od lobanje. Kada jednom postoji sumnja, tri stvari je razrešavaju. Detaljan ultrazvuk koji radi neko ko se ovim bavi svake nedelje, da bi se utvrdio gornji nivo defekta i da li se noge pokreću. Fetalna magnetna rezonanca, koja znatno bolje prikazuje zadnji mozak i komore i odgovara na pitanja koja ultrazvuk ostavlja otvorenim. I genetsko testiranje, jer mali deo ovih beba ima hromozomsku abnormalnost koja menja celu sliku, celu prognozu i ceo razgovor koji porodica tek treba da vodi.
Porodice koje nam se jave u ovoj fazi obično žele odgovor na dva pitanja pre svega ostalog. Da li će moja beba hodati i da li će mojoj bebi biti potrebna naprava za tečnost. Iskreni odgovori su da nivo defekta daje solidnu procenu za prvo pitanje i nikakvo obećanje, i da drugo zavisi od zadnjeg mozga i od toga gde se operacija izvodi, čime se bave naredna dva odeljka. Ono što u ovoj fazi nećemo učiniti jeste da ponudimo broj koji snimci ne mogu potkrepiti, jer porodica koja planira porođaj u inostranstvu zaslužuje raspon i obrazloženje iza njega, a ne umirujuću cifru za koju se kasnije ispostavi da je izmišljena da bi razgovor bio lakši.
Samo zatvaranje, sat po sat
Beba rođena sa otvorenim leđima neguje se potrbuške ili na boku od porođajne sale nadalje, sa defektom prekrivenim sterilnom oblogom natopljenom fiziološkim rastvorom i bez ičega što bi se na njemu osušilo. Lateks se drži podalje od deteta od prvog minuta, jer veliki deo ove dece tokom godina razvije alergiju na lateks, a rano izbegavanje je smanjuje. Antibiotici počinju odmah. Ništa ne čeka jutro. Glava se meri, a ultrazvuk pregleda komore. Zatvaranje se obavlja u prvom danu ili dva. Pod mikroskopom hirurg oslobađa spljoštenu ploču nervnog tkiva od kože sraštene sa njenim ivicama, uvija je u nešto bliže cevi i vraća je u kičmeni kanal. Zatim se ponovo gradi sloj ovojnice i zatvara nepropusno, preko njega se prevlače mišić i fascija, a koža se zatvara poslednja, ponekad uz rotiranje režnjeva sa obe strane kada je defekt širok. Nervi se nadziru tokom cele operacije. Ovde se ništa ne žuri, jer je jedina stvar koja ove bebe najčešće vraća u operacionu salu u prve dve nedelje curenje kroz zatvaranje koje nije bilo sasvim nepropusno.
Zatim počinje čekanje. Beba leži ravno na stomaku nekoliko dana dok se rana ne zatvori, uspostavlja se ishrana, a obim glave se beleži svakog dana, jer otprilike četiri od pet ovih beba kasnije zahtevaju nešto zbog tečnosti, a ta potreba se ispolji u prvim nedeljama. Leđa koja su se prelepo zacelila i glava koja je počela da izlazi iz percentilne krive najčešća je priča druge nedelje života, i to se očekuje, a nije znak da je nešto pošlo naopako. Roditeljima ovo treba reći pre nego što se dogodi. Čuti prvog dana da će četiri od pet beba zahtevati drugu intervenciju sasvim je drugačije od toga da to otkrijete dvanaestog dana, kada izgleda kao komplikacija na koju vas niko nije upozorio.
Otpust sledi kada je rana suva, kada ishrana funkcioniše i kada pitanje tečnosti ima odgovor. Dve do četiri nedelje obuhvata većinu beba.
Pre rođenja ili posle, jedno uz drugo
Nekada se smatralo da je oštećenje potpuno onog trenutka kada se cev ne zatvori. Studija sprovedena u tri centra proverila je tu pretpostavku tako što je žene koje nose zahvaćene bebe nasumično raspoređivala ili na zatvaranje pre 26. nedelje trudnoće ili na standardno zatvaranje posle porođaja, i prekinuta je ranije jer su bebe operisane pre rođenja imale bolje rezultate.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Pokazatelj | Operacija pre rođenja | Operacija posle rođenja |
|---|---|---|
| Naprava za tečnost do 12. meseca | 40 odsto | 82 odsto |
| Hodanje u zajednici sa 5 do 10 godina | 51 odsto | 23 odsto |
| Na kateterima oko sedme godine | 62 odsto | 87 odsto |
| Voljno mokrenje u tom uzrastu | 24 odsto | 4 odsto |
| Ispitivanja pritiska u bešici i snimanje bubrega | Bez značajne razlike | Bez značajne razlike |
| Prevremeni porođaj i problemi sa ožiljkom na materici | Jasno povećani | Nije primenljivo |
Pročitajte prva četiri reda i slučaj izgleda nedvosmisleno. Pročitajte poslednja dva i to postaje stvar procene. Što ono zapravo i jeste.
Da li je prednost potrajala
Rani rezultati u hirurgiji imaju običaj da se smanjuju. Studija je objavila svoje nalaze o pokretljivosti sa 30 meseci, što je dovoljno rano da bi skeptik razumno očekivao da će se razlika smanjiti kada sva deca porastu i kada zahtevi hodanja porastu. Zato su istraživači ponovo pregledali tu decu u uzrastu između pet i deset godina.
Kako je 154 dece izgledalo u školskom uzrastuIspitivači koji nisu znali koju je operaciju dete imalo procenjivali su brigu o sebi, pokretljivost i hodanje. Deca operisana pre rođenja bolje su se starala o sebi, prelazila su 10 metara sekundu brže, kretala se sa boljim kvalitetom hoda i mogla su da izvedu teže zadatke pokretljivosti. Polovina njih se ubrajala u one koji hodaju u zajednici, naspram četvrtine u drugoj grupi. Najupečatljivije od svega, kod njih je bilo znatno manje verovatno da funkcionišu ispod nivoa koji je njihova anatomija predviđala, što znači da je manje njih izgubilo sposobnosti koje sam defekt nije objašnjavao. Prednost uočena sa dve i po godine nije izbledela do desete.
To je neobično trajan rezultat i zaslužuje da se kaže otvoreno. Korist od operacije pre rođenja, za decu koja je dobiju, stvarna je, merljiva godinama kasnije i nije posledica ranog oduševljenja.
Šta majka plaća
Sada druga strana. Njoj se posvećuje manje pažnje nego što je zaslužila.
Operisati plod znači otvoriti matericu žene koja sama nije bolesna. Ona prolazi kroz opštu anesteziju, histerotomiju i mesece ograničene aktivnosti, i prihvata jasno povećanu verovatnoću prevremenog porođaja i merljivu verovatnoću da će se ožiljak na materici istanjiti ili razdvojiti pri porođaju. Ta poslednja stavka je važna i izvan ove trudnoće. Ona ograničava način na koji ona može da se porodi u budućnosti i, za neke žene, koliko još dece može bezbedno da ima. Korist pripada bebi. Rizik pripada njoj. Medicina sadrži vrlo malo ovakvih situacija, a upravo je to razlog zbog kojeg se ova odluka ne može svesti na tabelu iz prethodnog odeljka. Savetovanje koje majci ne posveti isto toliko vremena koliko i bebi nije obavljeno kako treba, a kada žena odluči da ne želi da pristane na takvu razmenu, to je legitimna odluka i niko ne sme da je navede da se oseća drugačije.
Kome se može ponuditi operacija pre rođenja
Kriterijumi su uski i postoje iz dobrih razloga. Potvrđena mijelomeningokela sa gornjim nivoom defekta unutar određenog raspona koji će centar koji vrši procenu precizno navesti. Zadnji mozak koji je već povučen naniže, što je znak da problem sa tečnošću dolazi. Gestacijska starost unutar vremenskog okvira, jer se operacija izvodi pre 26. nedelje. Jednoplodna trudnoća, normalni hromozomi, bez drugih većih abnormalnosti i majka čije zdravlje, materica i telesna težina čine operaciju opravdanom, a samo vrlo mali broj centara uopšte izvodi ovu operaciju, pri čemu procena koja odlučuje o podobnosti traje danima, a ne jedno popodne. Udaljenost sve ovo komplikuje za porodice iz inostranstva, jer procena, operacija i porođaj moraju da se dogode u istoj ustanovi, što znači preseljenje do kraja trudnoće. Malo porodica to može da organizuje u dve ili tri nedelje koliko im vremenski okvir ostavlja.
Porodice koje dolaze nakon što se vremenski okvir zatvorio
Većina porodica koje nam pišu već ga je propustila, a neke dolaze noseći krivicu zbog izbora koji im zapravo nikada nije bio dostupan. Zatvaranje posle rođenja ni na koji način nije drugorazredno lečenje. Ono ostaje standardna operacija širom sveta, ona sa kojom se studija poredila, i ona koju je imala ogromna većina dece sa spinom bifidom, pa tamo gde je vremenski okvir prošao sva korisna pitanja gledaju unapred, ka tečnosti, bešici i kičmi. Sve tri nose odluke narednih dvadeset godina, one su ono na šta porodica zaista ima uticaj i one su predmet svega što sledi ispod ove linije.
Bešika, iskreno protumačena
Odrasli koji žive sa spinom bifidom retko navode noge kao ono što obeležava svakodnevni život.
Nervi koji kontrolišu bešiku napuštaju moždinu na njenom najnižem kraju, ispod gotovo svakog defekta, pa je zahvaćenost bešike kod otvorenog oblika skoro univerzalna. Bešika koja ne može da se isprazni i ne može da se opusti stvara visok pritisak. Visok pritisak gura mokraću nazad ka bubrezima, bubrezi izloženi tome iz godine u godinu otkazuju, a veći deo dvadesetog veka upravo je bubrežna insuficijencija, a ne kičmeni defekt, bila ono od čega su ljudi sa ovim stanjem umirali u ranom odraslom dobu. Ništa u tom procesu se ne najavljuje. Bešika koja stvara opasne pritiske ne izaziva bol, groznicu niti bilo kakav vidljiv znak sve dok bubrezi već ne izgube funkciju koja se neće vratiti, i zato se nadzor opisan u narednom odeljku odvija po kalendaru, a ne po simptomima, i zato porodice koje preskoče snimanje jer dete deluje dobro preuzimaju rizik čiju im veličinu niko nije objasnio.
Šta je studija pokazala kada je ispitala bešike sa sedam godinaProcenjeno je 156 dece. Manje onih operisanih pre rođenja koristilo je katetere, 62 odsto prema 87, i mnogo više njih je voljno mokrilo, 24 odsto prema 4. Uzmite to kao dobru vest, jer se računa. Ostatak slike se nije pomerio. Stope operacija uvećanja bešike, vezikostomije i dilatacije uretre bile su iste u obe grupe, a ispitivanja pritiska i snimanja bubrega i bešike nisu pokazala nikakvu značajnu razliku. Istraživači su jasno napisali da urološki ishodi sami po sebi ne treba da budu razlog zbog kojeg porodica bira operaciju pre rođenja.
Manje serije su prijavile ohrabrujuće nalaze o bešici posle operacije pre rođenja, uključujući normalnu funkciju kod oko polovine male grupe sa dve godine. Te brojke zaslužuju pažnju, ali nemaju dovoljnu težinu da bi se bilo kome nešto obećalo, jer randomizovani podaci sa najdužim praćenjem kažu da bubrezi završe na sličnom mestu u oba slučaja. Ono što štiti bubrege jeste ono što ih je oduvek štitilo, a naredni odeljak govori o tome.
Bubrezi i rutina koja je promenila preživljavanje
Ništa u istoriji ovog stanja nije toliko popravilo očekivano trajanje života koliko plastična cevčica i raspored.
- Pražnjenje bešike po satu. Čist kateter uveden svakih nekoliko sati sprečava da se bešika napuni do pritisaka koji oštećuju bubrege, a roditelji se tome uče dok je dete odojče, pa deca to sama preuzimaju kako rastu.
- Lekovi koji održavaju bešiku opuštenom. Lekovi koji sprečavaju da se mišić bešike grči naspram zatvorenog izlaza snižavaju pritisak između kateterizacija.
- Ispitivanja pritiska, ponovljena. Urodinamsko ispitivanje meri šta bešika zaista radi, a poređenje ovogodišnjeg sa prošlogodišnjim nalazom otkriva pogoršanje mnogo pre nego što se pojavi simptom.
- Operacija kada rutina prestane da deluje. Uvećanje bešike isečkom creva ili stvaranje kanala za kateterizaciju, za decu kod koje pritisak ostaje opasan.
Kako raspored izgleda u praksi
Ultrazvuk bubrega i bešike i ispitivanje pritiska u prvim mesecima, zatim snimanja u razmacima tokom detinjstva uz ispitivanja pritiska koja se ponavljaju kad god se nešto promeni, bilo da je to novo curenje između kateterizacija, groznica zbog mokraće, stopalo koje je počelo da se uvrće ka unutra ili krivina koja se pojavljuje na kičmi. Svaka od tih pojava može značiti da se moždina vezala, a bešika je često prvo mesto gde se vezivanje ispolji, pre nego što bilo kakva slabost postane vidljiva. Sama kontinencija postaje poseban cilj negde oko polaska u školu, odvojeno od bubrega, jer dete koje curi jeste dete prema kojem se u učionici drugačije postupa, a rutina kateterizacije koja štiti bubrege ujedno je ono što omogućava suv dan u školi.
Porodicama koje putuju radi operacije ovo mora biti organizovano kod kuće, jer se ništa od toga ne može obavljati iz druge zemlje, pa mi raspored ispišemo, navedemo imena pretraga i uputimo ga lekaru koji će ga sprovoditi.
Zadnji mozak, tečnost i iskrivljena kičma
Uz otvoreni oblik idu još tri stvari, a porodicama se retko kažu sve tri odjednom.
- Zadnji mozak stoji prenisko. Curenje tečnosti kroz otvorena leđa tokom trudnoće povlači mali mozak i moždano stablo naniže u gornji deo vrata, a kod manjeg broja dece to pritiska strukture važne za gutanje i disanje, najopasnije u prvim mesecima života. Zatvaranje leđa pre rođenja to kod mnogih beba poništava.
- Tečnost se nakuplja. Taj pomereni zadnji mozak zapušava put oticanja, pa otprilike četiri od pet beba operisanih posle rođenja zahtevaju ili endoskopsko otvaranje ili ventil sa cevčicom. Operacija pre rođenja to smanjuje na oko dve od pet.
- Kičma se krivi. Mišići koji neravnomerno vuku kičmu čiji se koštani lukovi nikada nisu formirali izazivaju skoliozu kod velikog dela dece sa visokim defektima, koja se javlja tokom naglog rasta i leči mider ortozama, uz operaciju za krivine koje nastavljaju da napreduju.
Svaka od tih stvari pripada drugom specijalisti, što je praktični razlog zbog kojeg ovo stanje zahteva tim, a ne jednog hirurga. Ustanova koja ne može da imenuje urologa, ortopedskog hirurga i lekara za rehabilitaciju koji će pregledati vaše dete nudi operaciju i naziva je uslugom. Naši su imenovani u pisanom planu, sa datumima kada će videti dete tokom boravka, tako da je porodica koja leti kući upoznala svakoga ko će i za deset godina biti uključen.
Vezivanje kičmene moždine i hodanje
Ožiljak nastaje svuda gde je moždina operisana, dete raste u visinu, a moždina se ne izdužuje da to prati. Zatezanje se gomila godinama, a onda se nešto promeni. Ono što se prvo promeni obično je sitno, a tri kartice ispod su ono što tražimo od porodica da prate i prijave bez čekanja na zakazani pregled.
Oslobađanje moždine znači ponovno otvaranje starog ožiljka, odvajanje moždine od zida za koji je prirasla, pod mikroskopom i uz nadzor nerava, i ponovno nepropusno zatvaranje, a operacija zaustavlja napredovanje mnogo pouzdanije nego što vraća ono što je već izgubljeno, pa njena vrednost gotovo u potpunosti zavisi od toga koliko je rano neko primetio promenu. Deca kod koje se moždina oslobodi posle meseci neprijavljene slabosti vrate manje od dece kod koje se to uradi posle nekoliko nedelja. Samo hodanje prati prvenstveno nivo defekta, a sve ostalo dolazi posle toga. Deca sa defektima nisko u slabinskom delu kičme ili u krsnoj kosti vrlo često hodaju samostalno. Viši defekti znače ortoze, hodalicu ili kolica za veće razdaljine uz hodanje sačuvano za kuću, i nijedan od tih ishoda nije neuspeh operacije, jer fizikalna terapija, dobro prilagođene ortoze i oslobođena moždina svi pomažu detetu da dostigne granicu koju njegova anatomija dozvoljava. Ništa tu granicu ne podiže posle rođenja. Zato je cilj koji opisujemo porodicama najviša funkcija koju anatomija dopušta, očuvana što je duže moguće, što je manje obećanje od onog koje daju neki centri i ima prednost što je obećanje koje možemo da ispunimo. Manja obećanja se održe.
Cena, vreme i povratak avionom
Dužina boravka zavisi od toga zbog koje operacije dolazite. Zatvaranje kod novorođenčeta znači dve do četiri nedelje u zemlji, jer rana mora da se zatvori, a pitanje tečnosti mora da dobije odgovor pre nego što iko može da planira put. Oslobađanje vezane moždine kod starijeg deteta traje oko dve nedelje. Zahvat samo zbog tečnosti, bilo endoskopski ili ugradnja ventila, obično znači jednu nedelju.
Sposobnost za let zavisi od pritiska unutar glave i od stanja rane. Beba čiji se obim glave ustalio na jednoj liniji, čija je rana suva, koja se hrani i čiji je nalaz snimanja zadovoljavajući putuje bezbedno. Beba kod koje je pitanje tečnosti još otvoreno ne putuje, i mi to kažemo čak i kada su karte kupljene, jer rizik leži u udaljenosti od neurohirurške ustanove više nego u samoj kabini aviona. Četiri stvari utiču na cenu. Koja se operacija izvodi i koliko dugo hirurg očekuje da bude u sali. Noći u neonatalnoj ili pedijatrijskoj intenzivnoj nezi. Da li se naprava za tečnost ugrađuje tokom istog boravka. I da li su urologija i ortopedija uključene dok ste ovde, što je kod ovog stanja često slučaj. Sve to ulazi u pisanu ponudu nakon što se snimci pročitaju, a na ovoj stranici ne objavljujemo nikakve cifre, jer bi broj vezan za operaciju koju niko nije procenio bio nagađanje predstavljeno kao cena.
Praćenje nakon što se vratite kući ne košta ništa. Pošaljite snimke, pošaljite ispitivanja pritiska, pošaljite mere obima glave, a mi ćemo ih pročitati i odgovoriti vam sve dok želite da budemo uključeni.
Dolazak kod nas sa bebom
Boravak novorođenčeta traje nedeljama, pa su dogovori navedeni ispod ovde važniji nego što bi bili za kratak zahvat.
Česta pitanja o operaciji spine bifide
Većina prvih poruka sadrži bar jedno od sledećih pitanja.
Da li će zatvaranje leđa učiniti da noge moje bebe prorade?
Da li je operacija pre rođenja bolja?
Da li operacija pre rođenja rešava problem bešike?
Da li će mojoj bebi biti potreban šant?
Želimo još jedno dete. Kolike su šanse da se ovo ponovi?
Naše dete je operisano pre više godina i nešto se promenilo. Šta sada?
Koliko dugo bismo bili u Istanbulu?
Literatura
- Adzick NS, Thom EA, Spong CY, Brock JW, Burrows PK, Johnson MP, et al. A randomized trial of prenatal versus postnatal repair of myelomeningocele. New England Journal of Medicine. 2011;364(11):993-1004.
- Houtrow AJ, MacPherson C, Jackson-Coty J, Rivera M, Flynn L, Burrows PK, et al. Prenatal repair and physical functioning among children with myelomeningocele. A secondary analysis of a randomized clinical trial. JAMA Pediatrics. 2021;175(4):e205674.
- Brock JW, Thomas JC, Baskin LS, Zderic SA, Thom EA, Burrows PK, et al. Effect of prenatal repair of myelomeningocele on urological outcomes at school age. Journal of Urology. 2019;202(4):812-818.
- De Wals P, Tairou F, Van Allen MI, Uh SH, Lowry RB, Sibbald B, et al. Reduction in neural-tube defects after folic acid fortification in Canada. New England Journal of Medicine. 2007;357(2):135-142.
- Horst M, Mazzone L, Schraner T, Bodmer C, Mohrlen U, Meuli M, Gobet R. Prenatal myelomeningocele repair. Do bladders better. Neurourology and Urodynamics. 2017;36(6):1651-1658.
- Moldenhauer JS, Adzick NS. Fetal surgery for myelomeningocele. After the Management of Myelomeningocele Study. Seminars in Fetal and Neonatal Medicine. 2017;22(6):360-366.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr Özcan ÇIKLATEKERLİO, Neurohirurgija.
Medicinski proverio
Doc. dr Özcan ÇIKLATEKERLİO
Neurohirurgija
Poslednje ažuriranje: