Pređi na sadržaj
PLIF - zadnja lumbalna interkorporalna fuzija
Neurohirurgija

PLIF - zadnja lumbalna interkorporalna fuzija

O ovom odeljenju

Kada se objedini devet studija sa 990 ljudi operisanih zbog pomerenog pršljena, stopa komplikacija iznosi 8,7 odsto za jednu tehniku zadnje fuzije i 17,0 odsto za drugu. Ona sa 17,0 odsto je PLIF. Skorovi onesposobljenosti razlikovali su se između te dve tehnike za tri i po poena na skali od sto poena, što nijedan pacijent ne bi osetio, a skorovi bola se uopšte nisu razlikovali. To je neprijatan početak za stranicu o zadnjoj lumbalnoj interkorporalnoj fuziji, a istovremeno je i pošteno mesto za početak, jer ova operacija i dalje ima situacije koje pripadaju samo njoj i do kojih nijedan drugi put ne dopire tako direktno. Znati koje su to situacije jeste cela odluka.

Besplatna konsultacija

Pitajte da li vašem nivou treba ovaj pristup ili jednostavniji

Bez naplate i bez obaveze. Pošaljite snimke magnetne rezonance kao fajlove i dodajte rendgenske snimke u stojećem stavu sa pretklonom i zaklonom ako vam ih je neko tražio, jer upravo pomeranje između dva snimka razdvaja pomeren pršljen kome je potrebno zadržavanje od onog kome nije. Navedite godine, da li pušite, da li imate dijabetes i da li je taj nivo ranije operisan. Ta četiri odgovora menjaju plan više nego bilo šta drugo što nam možete reći.

17,0 prema 8,7
Procentualna stopa komplikacija za PLIF u odnosu na transforaminalni pristup, objedinjeno kod 990 operisanih pacijenata
5,8 odsto
Objedinjena stopa slučajne povrede omotača nerava tokom operacije kičme, u 23 prospektivne studije
3,86
Odnos šansi za infekciju rane kada do takve povrede dođe, objedinjeno kod 376164 lumbalne operacije
Tri do četiri nedelje
Realno vreme boravka u zemlji za jednonivojski PLIF, uključujući i procenu sposobnosti za let

O čemu ova stranica ne raspravlja ponovo

Da li vašu kičmu uopšte treba fuzionisati jeste ranije pitanje

Sve što sledi pretpostavlja da je to pitanje već propisno postavljeno i da je odgovor bio potvrdan. Naša stranica o spinalnoj fuziji bavi se time direktno, uključujući i indikacije koje počivaju na slabim dokazima. Rešite to prvo tamo, jer ako se ispostavi da je odgovor ne, nijedna skraćenica na ovoj stranici nema nikakav značaj.

Šta opisuju ta četiri slova

PLIF je skraćenica koja se razvija u pun opis operacije, što je neobično i korisno. Svako slovo odgovara na pitanje koje bi pacijent inače morao da postavi.

Skraćenica pročitana slovo po slovo
Slovo Šta ono razrešava
P za posterior, odnosno zadnji pristup Hirurg radi sa zadnje strane, kroz rez duž sredine leđa. Ništa se ne otvara u trbuhu ni u slabinskoj regiji.
L za lumbalni Donji deo leđa, u praksi najčešće jedan od dva najniža nivoa, gde se i opterećenje i degeneracija koncentrišu.
I za interkorporalni Graft ide u ispražnjen diskusni prostor između dva pršljenska tela, a kroz njega prolazi otprilike osamdeset odsto opterećenja kroz jedan segment kičme.
F za fuziju Cilj je živa kost koja premošćuje taj razmak. Zavrtnji i šipke drže položaj dok se to dešava, a biologiji treba šest do dvanaest meseci.

Ono što je posebno jeste treće slovo u kombinaciji sa prvim. Postavljanje kaveza u diskusni prostor direktno sa zadnje strane znači prolaz između i oko nervnih korenova koji na tom nivou izlaze iz kanala, i to sa obe strane, jer se PLIF kavezi obično postavljaju u paru. Sve što ova operacija radi dobro i sve što radi loše proističe iz te jedne rečenice.

Gde se PLIF nalazi među pristupima

Hirurzi mogu da dođu do lumbalnog diskusnog prostora iz četiri pravca, a svaki pravac ima svoju skraćenicu. Kada se čitaju kao porodica, izbor postaje razumljiv.

Sa prednje strane, kroz trbuh, dolazi ALIF. Disk je potpuno izložen, staje najveći kavez, a korekcija spljoštene lumbalne krivine je najbolja koju bilo koji pristup postiže. Cena je to što pristup obično otvara vaskularni ili opšti hirurg, veliki krvni sudovi se nalaze tačno iznad cilja, a muškarcima se objašnjava mali rizik po ejakulatornu funkciju. Sa strane, kroz slabinsku regiju, dolaze LLIF i OLIF. Oni prolaze pored mišića koji se pruža duž prednje strane kičme i postavljaju širok kavez bez ulaska u spinalni kanal, uz cenu utrnulosti ili slabosti u butini kod jednog dela pacijenata. Zatim postoji i obična posterolateralna fuzija, koja uopšte ne koristi kavez, već polaže graft duž zadnje strane kičme.

Dva pristupa koja dele isti rez

I PLIF i TLIF ulaze sa zadnje strane kroz isti rez na koži i tu se donosi gotovo svaka odluka u stvarnoj praksi. PLIF uklanja kost sa obe strane, pomera nervni koren i omotač nervne vreće ka unutra naizmenično sa svake strane i ubacuje po jedan kavez sa svake strane. TLIF u potpunosti uklanja mali zglob sa jedne strane, ulazi kroz širi koridor koji se tako otvara, obilazi oko prednje strane nervne vreće i postavlja jedan veći kavez pod uglom preko prostora. Otvara se jedna strana umesto dve. Nervna vreća se manje poteže.

Dakle, razlika između njih zapravo nije kavez. Razlika je u tome koliko puta se nervne strukture dodiruju, i to je razlog zbog kog te dve tehnike daju brojke niže na ovoj stranici.

Kome je operacija namenjena

Najčešći razlog zbog kog hirurg predlaže PLIF jeste pršljen koji je skliznuo unapred preko onog ispod i koji se dodatno pomera pri savijanju kičme, izazivajući i bol u leđima i simptome u nozi. Vraćanje visine u diskusnom prostoru otvara kanale kroz koje prolaze nervni korenovi, a zadržavanje nivoa u mirovanju zaustavlja dalje napredovanje klizanja. Drugi čest razlog je nivo koji je već operisan, gde se disk urušio i gde je nerv pritisnut samim gubitkom visine.

Gde zadnji pristup opravdava svoj veći domet

Obostrano izlaganje, koje PLIF košta razlike u komplikacijama, donosi i nešto konkretno. Obe strane kanala vide se istovremeno i oba nervna korena mogu da se oslobode pod direktnom kontrolom oka, što je važno kada je kompresija zaista obostrana, a ne jednostrana. Postoje nivoi i telesne građe kod kojih hirurg može pošteno da kaže da transforaminalni koridor ne bi dao bezbedan ugao. To su slučajevi u kojima se ova tehnika opravdava.

  1. Kompresija sa obe strane kojoj je potrebna direktna dekompresija. Centralno i obostrano suženje recesusa gde svaki koren mora da se vidi i oslobodi pojedinačno, pod direktnom kontrolom oka.
  2. Ranije operisan nivo sa izraženim ožiljnim tkivom. Rad sa obe strane daje više prostora da se ožiljak odvoji od nervne vreće bez poteza na nju.
  3. Urušen diskusni prostor koji mora ponovo da se otvori. Dva kaveza postavljena paralelno ravnomerno dele opterećenje po završnoj ploči, što je argument kod kosti koja nije čvrsta.
  4. Anatomija koja zatvara transforaminalni koridor. Visoka ilijačna kresta, neuobičajeno postavljen fasetni zglob ili spojeni nervni koren mogu da učine jednostrani pristup težim od dva moguća.

Izvan toga, teret dokazivanja se pomera. Hirurg koji predlaže PLIF za jednostavan jednostrani problem trebalo bi da ume da u jednoj rečenici koju možete pratiti kaže zašto.

PLIF u poređenju sa TLIF-om

Dve zadnje tehnike su objedinjeno poređene kod pacijenata sa lumbalnom spondilolistezom. Kvalifikovalo se devet studija, jedna randomizovana i osam serija slučajeva, sa 990 pacijenata podeljenih na 450 za transforaminalni pristup i 540 za PLIF. Poređenje vredi čitati red po red, jer obrazac nije jednostavna pobeda.

Objedinjeni ishodi kod lumbalne spondilolisteze, 450 pacijenata sa transforaminalnim pristupom prema 540 sa zadnjom interkorporalnom fuzijom
Pokazatelj TLIF PLIF
Ukupna stopa komplikacija 8,7 odsto, raspon 0 do 25 17,0 odsto, raspon 4,7 do 28,8
Skor onesposobljenosti posle operacije Bolji za 3,46 poena Referentna vrednost
Skor bola posle operacije Bez merljive razlike Bez merljive razlike
Prosečno trajanje operacije 169 minuta 190 minuta
Procenjeni gubitak krvi 350 mililitara 418 mililitara

Tri i po poena onesposobljenosti na skali od sto poena ispod je onoga što većina ljudi primeti u svakodnevnom životu, a skorovi bola bili su izjednačeni. Dvadeset minuta i sedamdeset mililitara jesu stvarni, ali mali. Stopa komplikacija je red koji nosi težinu, sa otprilike dvostruko većom učestalošću i objedinjenim odnosom šansi od 0,47 u korist transforaminalnog pristupa.

Uz te brojke idu dve ograde. Osam od devet studija bile su serije slučajeva, a to je dizajn koji ne može da isključi mogućnost da hirurzi biraju težu tehniku za teže kičme. Rasponi su takođe široki, od nula do dvadeset pet odsto u jednoj grupi i od 4,7 do 28,8 u drugoj, što govori koliko o razlikama između hirurških timova toliko i o razlikama između tehnika. Objedinjavanje podupire zaključak da obostrani pristup nosi veću cenu kada ništa u konkretnom slučaju to ne zahteva. Ono što ne podupire jeste napuštanje ove tehnike.

Da li kavez opravdava svoje mesto

Ako se povučete korak unazad, pojavljuje se teže pitanje. Interkorporalna fuzija je više posla nego polaganje koštanog grafta duž zadnje strane kičme uz netaknut diskusni prostor, pa bi zauzvrat trebalo nešto i da donese. Šest studija sa 721 pacijentom sa degenerativnom spondilolistezom objedinjeno je upravo radi te provere, od čega je 458 imalo samo posterolateralnu fuziju, a 263 zadnju interkorporalnu fuziju.

Skorovi onesposobljenosti se nisu razdvojili. Nisu ni skorovi bola, gubitak krvi, stopa reoperacija, dužina boravka u bolnici, stopa komplikacija niti udeo kičmi koje su zaista srasle. Ni po jednom ishodu koji su autori ispitali, dodavanje kaveza nije pokazalo merljivu prednost u odnosu na graft položen duž zadnje strane kičme.

Taj rezultat treba držati pažljivo, a ne mahati njime. Objedinjenih studija je bilo malo, periodi praćenja bili su kratki po merilima fuzije, a degenerativna spondilolisteza sa umerenim klizanjem samo je jedan od razloga zbog kog se poseže za interkorporalnim kavezom. Vraćanje urušene visine radi otvaranja nervnog kanala i korekcija donjeg dela leđa koji je izgubio krivinu jesu mehanički ciljevi kojima posterolateralni graft uopšte ne može da se bavi, a ni jedan ni drugi nisu bili mereni ishod.

Ipak, taj nalaz je legitimno pitanje za hirurga koji je predložio kavez. Pitajte šta se od kaveza očekuje konkretno u vašoj kičmi. Vraćanje visine, korekcija poravnanja i stvaranje površine za fuziju koja stoji pod kompresijom sve su odbranjivi odgovori, a hirurg koji je razmišljao o vašim snimcima daće neki od njih bez oklevanja. Izostanak odgovora takođe vam nešto govori.

U operacionoj sali

Jednonivojski PLIF traje oko tri sata prema objedinjenim podacima, a dva nivoa ili revizija sa izraženim ožiljnim tkivom to znatno produžavaju. Ležite licem nadole na ramu koji omogućava da trbuh slobodno visi, što smanjuje pritisak u venama oko kičme i smanjuje krvarenje. U većini savremene prakse monitoring nerava radi tokom cele operacije.

Pet stvari koje se dešavaju, po redu

1

Zavrtnji pre dekompresije

Pedikularni zavrtnji ulaze u pršljenove iznad i ispod dok je anatomija još netaknuta i orijentiri neporemećeni. Položaj se proverava snimanjem u sali. To što se radi prvo znači i da nivo kasnije može nežno da se razmakne pomoću samih zavrtanja.

2

Uklanjanje kosti sa obe strane

Zadnji zid kanala se otvara i unutrašnji deo svakog malog zgloba se skraćuje, dok oba nervna korena i vreća između njih ne postanu potpuno vidljivi. To je dekompresija i za mnoge pacijente upravo je taj deo ono što oslobađa simptome u nozi.

3

Pražnjenje diskusnog prostora

Radeći kroz prozor na jednoj pa na drugoj strani, hirurg uklanja disk i struže površine oba pršljenska tela do kosti koja krvari. Ta ogoljena površina je ono za šta će se graft vezati, a njeno pripremanje bez probijanja u meku kost ispod jedna je od pravih veština ove operacije.

4

Kavezi ulaze, po jedan sa svake strane

Dva kaveza napunjena koštanim graftom postavljaju se paralelno, vraćajući visinu prostora i stavljajući graft tamo gde će ga kompresija podsticati da se pretvori u kost. Kost uklonjena tokom dekompresije često se ovde ponovo koristi, čime se izbegava druga rana na kuku.

5

Kompresija preko konstrukcije

Šipke povezuju zavrtnje i nivo se blago komprimuje, čime se kavezi zaključavaju na mestu, a graft opterećuje onako kako kost voli da bude opterećena. Poslednji snimak potvrđuje sve pre zatvaranja. Da li se ostavlja dren zavisi u potpunosti od toga koliko je krvarenja bilo tokom operacije.

Većini ljudi se pomaže da ustanu u roku od jednog dana. Simptomi u nozi često se odmah poprave, jer je dekompresija urađena pod direktnom kontrolom oka. Sama leđa bole nedeljama, a ta bolnost je mišićna i očekivana.

Otvoreno ili kroz tubuse

Zadnja interkorporalna fuzija može da se izvede kroz klasičan rez po sredini ili kroz tubularne retraktore postavljene sa obe strane srednje linije, uz perkutano postavljanje zavrtanja. Objedinjeno je dvadeset šest komparativnih studija sa 856 pacijenata lečenih kroz tubuse i 806 kroz otvoren rez.

Razlike su gotovo u potpunosti u ranom periodu. Gubitak krvi bio je manji za oko 260 mililitara. Ljudi su prohodali oko tri i po dana ranije. Boravak u bolnici bio je kraći za otprilike 2,9 dana. Medicinske komplikacije, što znači infekcije pluća, infekcije mokraćnih puteva i ostalo, bile su znatno ređe, sa odnosom rizika od 0,39. Hirurške komplikacije nisu pokazale nikakvu razliku, kao ni stopa nesrastanja niti stopa dodatnih operacija. Trajanje operacije bilo je isto.

Kolika je težina tih dokaza

Autori tog objedinjavanja ocenili su kvalitet studija kao nizak do veoma nizak, uz samo jednu randomizovanu studiju od dvadeset šest, i jasno su naveli da je značajna pristrasnost svojstvena ovakvom poređenju. Skorovi onesposobljenosti posle dve godine išli su u korist tubularnog pristupa za 3,32 poena, što je isti red veličine kao i razlika između PLIF-a i TLIF-a o kojoj je ranije bilo reči i jednako teško primetljivo.

Razumno čitanje jeste da tubularni pristup čini prve dve nedelje lakšim, a da ne menja mesto na kom ćete završiti, što vredi imati, naročito za nekoga ko mora da bude sposoban za let. Biranje bolnice prvenstveno zato što reklamira tu tehniku druga je stvar, jer ko drži instrumente objašnjava veći deo razlike nego koji su to instrumenti.

Rizici, po učestalosti

Kada se komplikacije poređaju po tome koliko su česte, umesto po tome koliko zastrašujuće zvuče, menja se ono za šta se pacijent priprema. Retke katastrofe dobijaju pažnju. Česte stvari oblikuju oporavak.

Ona koja povlači ostale

Nervna vreća je obavijena tankom opnom koja se zove dura i to je struktura koja se slučajno otvori tokom zadnje operacije kičme. U dvadeset tri prospektivne studije prijavljene stope kretale su se od 0,4 odsto do 15,8 odsto, uz objedinjenu vrednost od 5,8 odsto. Tri faktora su je dosledno povećavala. Operacija nivoa koji je ranije otvaran otprilike je udvostručila izglede, a lumbalna stenoza, koja istanjuje duru preko komprimovanog segmenta, udvostručila ih je ponovo. Stariji pacijenti su prolazili lošije. Dijabetes je imao slabu povezanost. Pol i telesna težina nisu pokazali značajan uticaj ni u jednom smeru.

Povreda se popravlja tokom iste operacije i često posle toga ne izaziva baš ništa. Ono što je važno jeste ono što statistički sledi. Objedinjavanjem četrnaest studija sa 376164 lumbalne operacije, infekcija rane javila se kod 13,1 odsto pacijenata koji su imali povredu dure naspram 5,4 odsto onih koji je nisu imali, uz odnos šansi od 3,86. To je sled koji vredi razumeti, jer tehnika koja zahteva više rukovanja durom jeste tehnika koja se češće susreće sa ovim lancem, i to je pošteno objašnjenje zašto kolona komplikacija kod PLIF-a stoji tamo gde stoji.

Šta može da pođe naopako posle zadnje lumbalne interkorporalne fuzije, najčešće prvo
Problem Šta to znači u praksi
Mišićni bol u leđima nedeljama Gotovo kod svih posle otvorenog srednjeg pristupa. Očekivano i prolazi.
Slučajno otvaranje dure Objedinjeno 5,8 odsto u hirurgiji kičme, više kod revizija i kod stenoze. Popravlja se na licu mesta, uz ravno ležanje u krevetu dan ili dva.
Privremena iritacija nervnog korena Peckanje ili nova utrnulost u jednoj nozi usled pomeranja korena tokom operacije. Obično prolazi tokom nekoliko nedelja do nekoliko meseci.
Infekcija rane Oko 5,4 odsto bez povrede dure i 13,1 odsto uz nju, prema objedinjenim lumbalnim podacima. Metalni implantati povećavaju značaj ranog lečenja.
Pomeranje kaveza iz položaja Nije često i verovatnije je tamo gde je završna ploča oštećena tokom pripreme. Simptomatska migracija znači reviziju.
Loše postavljen zavrtanj Većina loše postavljenih zavrtanja ne izaziva simptome i vidi se samo na snimku. Manji deo iritira koren i repozicionira se.
Trajno oštećenje nerva Retko i razlog zbog kog monitoring nerava radi tokom operacije. Ostaje rizik o kom pacijenti prvo pitaju.
Ugrušak u venama noge Nije često i razlog zbog kog hodanje počinje prvog dana, a čarape se stavljaju pre leta kući.

Kada kost ne sraste

Dva spora neuspeha mogu da ponište operaciju koja je tog dana prošla savršeno. Oba su tiha, oba se pojave mesecima kasnije i na oba utiču stvari odlučene pre nego što je iko ušao u operacionu salu.

Prvi je fuzija koja nikada ne postane čvrsta. Kost mora da izraste preko kaveza i pretvori dva pršljena u jedan blok, a za to je potrebno između šest i dvanaest meseci biologije. Ne izaziva svaki neuspeh tog procesa simptome, a neki se primete tek godinama kasnije na snimku urađenom iz drugog razloga. Oni koji prave problem obično se najave povratkom bola u leđima osam do dvanaest meseci posle operacije kod nekoga kome je bilo bolje, povremeno uz zavrtanj koji na rendgenu izgleda olabavljeno. Pušenje je najveća pojedinačna stvar koju pacijent ovde kontroliše, jer nikotin sužava male krvne sudove od kojih graft zavisi, a prestanak je važniji pre ove operacije nego pre gotovo bilo koje druge.

Drugi neuspeh je propadanje kaveza

Supsidencija znači da kavez propada u kost pršljena iznad ili ispod njega, vraćajući nazad visinu koju je operacija obnovila i ponekad ponovo zatvarajući nervni kanal koji je bio otvoren. Tanka kost je glavni pokretač, zbog čega vredi izmeriti gustinu kosti pre fuzije kod svakoga preko šezdeset godina, kod svakoga ko je dugotrajno uzimao kortikosteroide i kod žena posle menopauze. Oštećenje završne ploče tokom pripreme je drugi važan pokretač i to je tehničko pitanje koje pripada hirurgu, a ne pacijentu. Razmicanje prostora više nego što on dozvoljava takođe tome doprinosi.

Malo propadanja je normalno i ne znači ništa. Propadanje koje vraća prvobitne simptome drugi je razgovor i to je razlog zbog kog kontrolni rendgenski snimci na tri, šest i dvanaest meseci postoje, umesto da budu rutinska papirologija.

Oporavak, faza po faza

Posle ove operacije dva časovnika idu različitim brzinama. Rana i mišići zarastaju za nekoliko nedelja. Fuziji treba veći deo godine, a ograničenja koja dobijate pripadaju drugom časovniku iako ćete se po prvom osećati dobro mnogo pre nego što se on zaustavi.

1

Prvi do četvrti dan u bolnici

Ustajanje i kratke šetnje počinju prvog dana, osim ako je povreda dure zahtevala ravno ležanje. Fizioterapeut vas uči da ustajete iz kreveta okretanjem celim telom, čime se sprečava uvrtanje leđa. Simptomi u nozi često su već bolji. Rez je ono što vas najviše boli.

2

Prva do šesta nedelja

Savijanje, podizanje i uvrtanje su ograničeni, a ograničenje je radi zaštite grafta, a ne radi zaštite rane. Hodanje je propisana vežba i rastojanje se povećava iz nedelje u nedelju. Neki timovi koriste mider, a neki ne, i dokazi su slabi u oba pravca. Dugo sedenje je najteže izbeći i najvažnije je.

3

Od šeste nedelje do šest meseci

Rehabilitacija prelazi sa hodanja na jačanje dubokih mišića koji drže trup. Kancelarijski rad obično se nastavlja negde u prvoj polovini ovog perioda, a fizički rad u drugoj, zavisno od toga šta posao zahteva. Protivupalni lekovi protiv bolova često se u ovom periodu ne preporučuju zbog uticaja na zarastanje kosti, pa pitajte šta smete da uzmete pre nego što vam zatreba.

4

Od šest meseci do godinu dana

Snimanje oko godinu dana potvrđuje da je fuzija uspela. Većina ograničenja se ukida znatno pre toga. Preostala utrnulost u stopalu može i dalje polako da se popravlja, a snaga se obično vrati više nego osećaj.

Planiranje puta u Istanbul

Fuzija podrazumeva duži put nego operacija diska, a razlog je let, a ne operacija. Satima sedenja opterećuje se sveža konstrukcija i istovremeno raste rizik od ugrušaka, pa se dozvola za putovanje daje kasnije od otpusta sa odeljenja.

Kako su nedelje raspoređene

  1. Pregled pre nego što se obavežete na datume. Snimci se očitavaju i dobijate pisani plan u kom se navode nivo, tehnika, broj noćenja i očekivano ukupno vreme u Istanbulu. Ponesite rezultate merenja gustine kosti ako ih imate, jer oni menjaju razgovor o implantatima.
  2. Dva dana procene po dolasku. Pregled, laboratorijske analize, anesteziološki pregled i ponovljeno snimanje tamo gde je ono što ste poslali zastarelo. Svaki lek za razređivanje krvi prekida se po rasporedu koji određuje tim, a taj raspored ponekad određuje datum operacije, a ne obrnuto.
  3. Operacija i tri do pet noćenja na odeljenju. Hodanje počinje prvog dana. Fizioterapija počinje pre otpusta, jer pokreti koje naučite štite graft tokom puta kući.
  4. Deset do četrnaest dana u stanu ili hotelu. Ovo je deo koji ljudi potcenjuju. Kontrole rane, uklanjanje kopči, rendgenski snimak konstrukcije i procena hodanja svi su u ovom periodu, a to je i vreme kada mali problem još uvek može da reši tim koji je operisao.
  5. Odluka o letu, poslednja na redu. Završni pregled potvrđuje stanje rane, nalaz snimanja i vašu toleranciju hodanja. Rezervišite kartu koja može da se menja, izaberite sedište do prolaza, ustajte svakog sata i nosite čarape koje dobijete.

Tri do četiri nedelje udobno pokrivaju jednonivojski PLIF. Dva nivoa ili revizija na nivou sa ožiljnim tkivom traju duže i tim to kaže pre nego što rezervišete, a ne posle. Pratilac zaista vredi dodatne karte za prve dve nedelje, jer neko ko ne može da se savije unapred teško može da podigne ispušten telefon ili da navuče sopstvene čarape.

Kada se vratite kući, praćenje se nastavlja na daljinu. Fotografije rane tokom prve dve nedelje, pun operativni izveštaj i snimci za vašeg lekara i direktna veza sa hirurškim timom preko WhatsApp-a za sve što se promeni. Dogovorite lokalnu fizioterapiju i rendgenski snimak na tri meseca pre nego što napustite Istanbul, jer je oboje mnogo lakše organizovati dok to neko još uvek koordinira umesto vas.

Šta utiče na cenu

Ponude se prave pojedinačno, jer ista tri slova pokrivaju operacije koje se razlikuju nekoliko puta po vremenu u sali i broju implantata. Jedan objavljen broj za PLIF opisivao bi jednu njegovu verziju i ćutao o ostalima. Ono što može jasno da se iznese jeste koje promenljive pomeraju iznos, a to je ono što vam zapravo treba da biste uporedili jednu bolnicu sa drugom.

Uporedite šta je uključeno pre nego što uporedite glavni iznos

Dve ponude su uporedive samo kada obe navode šta je u njima

Tražite od svake bolnice da pismeno navede šta je uključeno i pitajte konkretno šta se finansijski dešava ako vam zatrebaju dva dodatna noćenja. Ponuda koja odgovara na to pitanje može da se uporedi sa drugom ponudom. Broj u mejlu ne može.

  • Nivoi. Najveći pojedinačni množilac. Dva nivoa znače dvostruko više implantata i znatno više od dvostrukog vremena.
  • Implantati. Materijal kaveza, ekspandibilni naspram statičkog, vrsta zavrtnja i to da li se koristi zamena za koštani graft nose odvojene troškove.
  • Vreme u sali i anestezija. Naplaćuje se po trajanju, a revizija na nivou sa ožiljnim tkivom može da traje duplo duže od prve operacije.
  • Monitoring nerava. Posebna stavka i poseban kadar, i vredi je imati.
  • Noćenja na odeljenju. Obično se obračunavaju u pojasevima, pa pitajte gde se pojas završava.
  • Fizioterapija i kontrolna snimanja. Ponekad su uključeni, a ponekad se naplaćuju posebno, a tokom tri nedelje razlika se nagomila.

Izbor tima

Široki rasponi u objedinjenim brojkama komplikacija, od nula do dvadeset pet odsto kod jedne tehnike i od 4,7 do 28,8 kod druge, poruka su o hirurškim timovima koliko i o hirurškim metodama. U Univerzitetskoj bolnici Biruni ova operacija pripada odeljenju neurohirurgije, koje radi zajedno sa neurologijom, radiologijom, anesteziologijom i fizikalnom medicinom i rehabilitacijom na istoj lokaciji.

Četiri pitanja razdvajaju promišljen plan od šablona. Pitajte zašto je za vaš nivo izabran zadnji interkorporalni pristup umesto transforaminalnog i očekujte anatomski odgovor, a ne sklonost. Pitajte šta kavez treba da postigne u vašoj kičmi. Pitajte šta bi promenilo plan kada hirurg bude gledao nivo direktno. Pitajte kakvo je očekivanje za vaš bol u leđima odvojeno od bola u nozi, jer njih dvoje reaguju različito, a hirurg koji je spreman da ih razdvoji iskren je prema vama i u vezi sa ostalim.

Vredi reći naglas

Drugo mišljenje koje kaže da treba uraditi manje i dalje je korisno drugo mišljenje

Konsultacija vas ne košta ništa i ne obavezuje vas ni na šta. Ako vaši snimci podupiru dekompresiju bez fuzije ili transforaminalni pristup umesto ovog, to ćete i čuti. Pošaljite snimke i pitajte.

Često postavljana pitanja

Ako TLIF ima upola manju stopu komplikacija, zašto bi iko birao PLIF?
Zato što objedinjena brojka opisuje prosek u slučajevima u kojima su oba pristupa bila moguća, a proseci skrivaju slučajeve u kojima samo jedan pristup dopire do problema. Obostrana kompresija kod koje svaki koren mora da se oslobodi pod direktnom kontrolom oka, ranije operisan nivo sa izraženim ožiljnim tkivom i anatomija koja zatvara transforaminalni koridor sve su stvarni razlozi. Brojke govore protiv biranja obostranog pristupa iz navike kada ništa u anatomiji to ne traži.
Da li ću sa implantatima aktivirati bezbednosne skenere na aerodromu?
Savremeni titanijumski implantati ponekad aktiviraju prolazni detektor, a ponekad ne, dok ih telesni skeneri vide bez poteškoća. Nosite operativni izveštaj i kopiju postoperativnog rendgenskog snimka, čime se pitanje rešava za nekoliko sekundi. Nijedna kartica o implantatu nije svuda priznata, pa je snimak korisniji dokument.
Kako ću znati da je do fuzije zaista došlo?
Obični rendgenski snimci na tri, šest i dvanaest meseci prate to, a skener razrešava pitanje kada snimci nisu jasni. Klinički znak je jednostavniji. Neko čiji se bol u leđima poboljšao i ostao bolji tokom prve godine gotovo uvek je srastao. Bol koji se vrati između osmog i dvanaestog meseca kod osobe kojoj je bilo dobro obrazac je koji traži detaljniju proveru.
Da li kavez zaista donosi nešto u odnosu na jednostavniju fuziju?
Konkretno kod degenerativne spondilolisteze, objedinjavanje šest studija i 721 pacijenta nije našlo merljivu prednost u odnosu na posterolateralnu fuziju po onesposobljenosti, bolu, gubitku krvi, reoperaciji, dužini boravka, komplikacijama ili stopi fuzije. Taj nalaz ne pokriva vraćanje urušene visine diska niti korekciju spljoštenog donjeg dela leđa, što posterolateralni graft ne može. Pitajte svog hirurga koji se od tih ciljeva odnosi na vas.
Šta se dešava ako se dura pocepa tokom moje operacije?
Popravlja se odmah, obično šavom i zakrpom, a vi ležite ravno dan ili dva dok se popravka ne zaptije. Većina ljudi nema trajne posledice. Brojka koju vredi znati jeste da su stope infekcije posle toga veće, 13,1 odsto naspram 5,4 odsto u objedinjenim lumbalnim podacima, pa se rana prati pažljivije, a put kući može da se odloži za nekoliko dana.
Koliko dugo do leta kući posle PLIF-a?
Planirajte tri do četiri nedelje u zemlji za jedan nivo. Tri do pet noćenja provedete na odeljenju, a ostatak pokriva kontrolu rane, rendgenski snimak konstrukcije i procenu hodanja. Hirurški tim daje dozvolu za let na pregledu neposredno pre polaska, što je odvojena procena od otpusta. Rezervišite fleksibilan povratak i smatrajte datum privremenim.

Reference

  1. de Kunder SL, van Kuijk SMJ, Rijkers K, et al. Transforaminal lumbar interbody fusion (TLIF) versus posterior lumbar interbody fusion (PLIF) in lumbar spondylolisthesis. A systematic review and meta-analysis. Spine J. 2017;17(11):1712-1721.
  2. Campbell RC, Mobbs RJ, Lu VM, Xu J, Rao PJ, Phan K. Posterolateral fusion versus interbody fusion for degenerative spondylolisthesis. Systematic review and meta-analysis. Global Spine J. 2017;7(5):482-490.
  3. Goldstein CL, Macwan K, Sundararajan K, Rampersaud YR. Perioperative outcomes and adverse events of minimally invasive versus open posterior lumbar fusion. Meta-analysis and systematic review. J Neurosurg Spine. 2016;24(3):416-427.
  4. Alshameeri ZAF, Jasani V. Risk factors for accidental dural tears in spinal surgery. Int J Spine Surg. 2021;15(3):536-548.
  5. Babasiz T, Leyendecker J, Weber M, et al. Incidental durotomy significantly increases the risk of postoperative infection following lumbar spine surgery for degenerative conditions. A systematic review and meta-analysis. Int J Spine Surg. 2025;19(6):768-775.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr Fikret BAŞKAN, Neurohirurgija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve