Rehabilitacija nakon moždanog udara
Dvadeset dodatnih sati vežbanja ruke, sprovedenih dva do tri meseca nakon moždanog udara, dalo je merljiv napredak godinu dana kasnije u randomizovanoj studiji iz 2021. Osamnaest meseci nakon moždanog udara bilo je potrebno 90 sati za sličnu promenu. Vreme određuje dozu, a doza je ono što program rehabilitacije mora da pruži.
O ovom odeljenju
Oporavak nakon moždanog udara ima najpovoljniji period, a to su prva tri meseca. Taj period se posle toga ne zatvara.
Vežbanje uči preostale delove mozga da ponovo pokreću slabu ruku, da hodaju, govore i gutaju. U studiji Critical Period After Stroke Study, objavljenoj 2021. godine, pacijenti koji su dobili 20 dodatnih sati vežbanja ruke dva do tri meseca nakon moždanog udara ostvarili su godinu dana kasnije 6,87 poena viši rezultat na testu funkcije ruke nego pacijenti na standardnoj nezi. I kasnije vežbanje daje rezultate, ali uz veću dozu. U bolnici Queen Square u Londonu, 224 osobe lečene u proseku 18 meseci nakon moždanog udara poboljšale su sve parametre funkcije ruke nakon programa od 90 sati.
Moždani udar se dogodio. Hitno lečenje je završeno. Ostaje jedno pitanje, a to je koliko će se funkcije vratiti. Ova stranica objašnjava šta vežbanje može da promeni, kada daje najbolje rezultate, koliko sati je potrebno i kako pacijent iz druge zemlje može da ga dobije u Istanbulu.
Šta leči rehabilitacija nakon moždanog udara
Rehabilitacija nakon moždanog udara leči gubitak funkcije koji moždani udar ostavlja za sobom, a njeno jedino sredstvo je vežbanje. Moždano tkivo koje je moždani udar uništio ne obnavlja se. Susedna područja, a ponekad i suprotna strana mozga, preuzimaju deo izgubljenog posla kada se na to obuče, što je svojstvo koje se naziva neuroplastičnost.
Koje terapije su nekome potrebne zavisi od toga gde je moždani udar nastao.
Slaba ruka i šaka
Funkcija šake se vraća sporije od hoda i pacijenti prvo pitaju za nju. Terapija znači ponavljanje. Stotinama puta dnevno pacijent poseže za šoljom, okreće ključ ili zakopčava dugme, a svaki zadatak je prilagođen tako da bude taman na granici izvodljivog. Terapija pokretom izazvanim ograničenjem ide korak dalje. Rukavica prekriva zdravu šaku nekoliko sati dnevno, pa slaba mora da radi. Šta postiže visoka doza pokazano je u bolnici Queen Square, National Hospital for Neurology and Neurosurgery u Londonu, gde su Ward i saradnici lečili 224 osobe u proseku 18 meseci nakon moždanog udara sa 90 sati terapije ruke tokom tri nedelje. Na testu Action Research Arm Test, koji se kreće od 0 do 57, srednji rezultat je porastao sa 18 pri prijemu na 27 šest meseci nakon programa. Napredak se nastavio i pošto su pacijenti otišli kući. Autori, u radu objavljenom u časopisu Journal of Neurology, Neurosurgery and Psychiatry 2019. godine, nisu našli način da predvide ko će odgovoriti na terapiju osim na osnovu početnog rezultata, što znači da godine i vreme proteklo od moždanog udara nikoga nisu isključili.
Hod i ravnoteža
Hod se vraća kroz vežbanje stajanja, prenošenje težine, koračanje uz delimično rasterećenje telesne težine pomoću pojasa, rad na pokretnoj traci i, kasnije, stepenice i neravan teren. Roboti za trening hoda drže pacijenta uspravno i vode noge kroz obrazac hoda, pa osoba koja još ne može sama da stoji napravi nekoliko stotina koraka u jednoj seansi. Cochrane pregled iz 2020. godine autora Mehrholza i saradnika objedinio je 62 studije sa 2.440 učesnika. Pacijenti koji su imali ovakav trening zajedno sa fizioterapijom imali su dvostruko veće izglede da hodaju samostalno, sa odnosom šansi od 2,01, a autori su izračunali da je potrebno lečiti osam pacijenata da bi još jedan od njih hodao sam. Najviše su dobile osobe u prva tri meseca. Isto tako i osobe koje na početku nisu mogle da hodaju, dok su one koje su već hodale imale malu korist od aparata.
Govor i jezik
Svaka treća osoba ima afaziju nakon moždanog udara. Afazija znači teškoće u pronalaženju reči, razumevanju govora, čitanju ili pisanju, dok samo mišljenje ostaje očuvano. Cochrane pregled autorke Brady i saradnika obuhvatio je 57 studija i 3.002 učesnika i pokazao da logopedska terapija poboljšava svakodnevnu komunikaciju, čitanje, pisanje i govorni jezik u poređenju sa izostankom terapije, kao i da terapija sprovedena visokim intenzitetom ili u visokoj dozi daje bolje rezultate od manje količine terapije.
Terapija afazije deluje samo na jeziku koji pacijent zna. Svako ko planira lečenje u inostranstvu mora to pitanje da razreši pre svih ostalih, a odeljak ovog teksta o putovanju vraća se na to.
Gutanje
Problemi sa gutanjem, koji se nazivaju disfagija, važni su zato što hrana ili tečnost koja dospe u disajne puteve izaziva upalu pluća. Logoped testira gutanje pre prvog obroka, određuje teksturu hrane i gustinu napitaka i vežbama jača mišiće ždrela. Ishrana se postepeno proširuje kako se gutanje oporavlja.
Pažnja, pamćenje i zanemarivanje
Nakon moždanog udara na desnoj strani mozga, neke osobe prestaju da primećuju levu polovinu sveta, što se naziva zanemarivanje. Jedu sa jedne strane tanjira i udaraju u dovratke. Radni terapeuti i neuropsiholozi to leče vežbama pretraživanja prostora, a čitavo odeljenje se prilagođava, jer pacijent koji ne obraća pažnju na levu stranu ne može da nauči bezbedan premeštaj dok se to ne reši.
Ukočeni mišići
Spastičnost povlači lakat, ručni zglob, prste ili skočni zglob u fiksni položaj i razvija se tokom prvih nedelja i meseci. Istezanje, pravilan položaj i udlage dolaze prvi. Kada ukočenost onemogućava funkciju ili otežava pranje šake, lekar specijalista rehabilitacije ubrizgava botulinski toksin u prekomerno aktivne mišiće.
Kako oporavak teče tokom vremena
Oporavak nakon moždanog udara najbrži je na početku i usporava se svakog meseca.
Ova tabela se pomera bočno na uskom ekranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Faza | Šta se dešava u mozgu | Šta radi rehabilitacija |
|---|---|---|
| Prvi dani | Moždani udar se leči i pacijent se stabilizuje | Kratke seanse sedenja i stajanja i provera gutanja |
| Prva 3 meseca | Najbrži prirodni oporavak i najjači odgovor na vežbanje | Intenzivna svakodnevna terapija, po mogućstvu uz bolnički boravak |
| 3 do 6 meseci | Oporavak se nastavlja sporijim tempom | Terapija se sužava na ciljeve koji su ostali |
| Posle 6 meseci | Prirodni oporavak je uglavnom završen | Programi visoke doze usmereni na određene zadatke i dalje donose napredak |
Dromerick i saradnici su direktno ispitali vreme početka terapije u studiji Critical Period After Stroke Study, randomizovanom ispitivanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences 2021. godine. Pacijenti sa moždanim udarom počinjali su 20 dodatnih sati terapije ruke usmerene na konkretne zadatke u roku od 30 dana od moždanog udara, zatim posle dva do tri meseca ili posle šest meseci i kasnije, a svaka grupa je poređena sa pacijentima na standardnoj rehabilitaciji. Godinu dana nakon moždanog udara, grupa koja je počela posle dva do tri meseca imala je 6,87 poena viši rezultat od kontrolne grupe na testu Action Research Arm Test. Početak u roku od 30 dana dao je 5,25 poena. Početak posle šest meseci ili kasnije dao je 2,41 poen, razliku premalu da bi se razlikovala od slučajnosti.
Dvadeset sati je mala doza.
Taj podatak menja način na koji treba čitati rezultat kasne grupe. Kasna grupa u studiji dobila je 20 sati i malo napredovala, dok su pacijenti u bolnici Queen Square, lečeni u proseku 18 meseci nakon moždanog udara, dobili 90 sati i ostvarili klinički značajan napredak. U ranoj fazi mozak odgovara na umerenu količinu vežbanja. Kasnije i dalje odgovara. Samo je potrebno mnogo više vežbanja da bi se tamo stiglo.
Koliko sati terapije je potrebno pacijentu posle moždanog udara?
Više nego što većina zdravstvenih sistema pruža. Smernica Američkog udruženja za srce i Američkog udruženja za moždani udar iz 2016. godine preporučuje da osobe koje su preživele moždani udar, a ispunjavaju uslove, rehabilitaciju dobiju u ustanovi za bolničku rehabilitaciju, gde je standard tri sata terapije dnevno pet dana u nedelji. Programi koje bolnice u Istanbulu objavljuju za međunarodne pacijente navode između tri i šest sati dnevno, podeljenih u seanse od 30 do 45 minuta uz odmor između njih. Ambulantna nega nakon otpusta često se svodi na dve ili tri seanse nedeljno.
90 sati za 3 nedeljeDoza terapije ruke u programu Queen Square. Uz dve ambulantne seanse od 50 minuta nedeljno, istih 90 sati traje nešto više od godinu dana.
Sami sati ne odlučuju o ishodu. Vežbanje mora da obuhvata upravo onaj zadatak koji pacijent želi da povrati, da bude dovoljno zahtevno da predstavlja izazov i da se ponavlja mnogo češće nego što se čini prirodnim.
Ko treba da putuje zbog toga, a ko ne
Putovanje se najviše isplati pacijentu koji je medicinski stabilan, kod koga je od moždanog udara prošlo između tri nedelje i šest meseci, koji može da prati jednostavna uputstva i da ih zapamti do sledećeg dana, i koji dolazi sa članom porodice koji će nastaviti program kod kuće. Osoba kod koje je prošlo više od šest meseci i dalje je kandidat kada postoji konkretan cilj, kao što je otvaranje šake, hodanje bez druge osobe ili govor u rečenicama, i kada porodica prihvata da program mora da bude intenzivan da bi dao rezultat.
Nekoliko grupa treba da ostane tamo gde jeste. Niko ne bi trebalo da leti u prve dve nedelje nakon moždanog udara, a pacijentu sa nestabilnim srčanim ritmom, nekontrolisanim krvnim pritiskom ili moždanim udarom čiji uzrok nije utvrđen potrebno je da to prvo reši lekarski tim koji ga leči. Pacijent koji ne može da zadrži ništa od jedne do druge seanse, zbog teške demencije ili vrlo velikog moždanog udara, neće imati koristi od programa vežbanja bez obzira na broj sati, a porodici će više pomoći dobra nega i oprema kod kuće. Osobi sa blagim moždanim udarom koja hoda, govori i koristi šaku, ali se oseća sporije nego ranije, potrebni su ambulantna terapija i plan povratka na posao u blizini kuće. Pacijent čiji je glavni problem afazija treba dobro da razmisli pre nego što otputuje u zemlju u kojoj terapeuti ne govore njegov jezik, jer je jezička terapija preko prevodioca loša zamena za terapiju na maternjem jeziku. Univerzitetska bolnica Biruni to i navodi u pisanom mišljenju kada se bilo šta od ovoga odnosi na pacijenta.
I savet da ne dolazite je odgovor, a ne košta ništa.
Sprečavanje drugog moždanog udara tokom oporavka
Rizik od novog moždanog udara najveći je u prvim nedeljama nakon prvog.
Boravak na rehabilitaciji stavlja pacijenta pod lekarski nadzor svakog dana tokom više nedelja. To vreme se koristi. Krvni pritisak se meri više puta dnevno, u mirovanju i posle vežbanja, a terapija se prilagođava dok vrednosti ne budu stabilne. Lekar proverava da li terapija za razređivanje krvi odgovara vrsti moždanog udara, što znači antiagregacioni lek kao što je aspirin ili klopidogrel posle većine moždanih udara izazvanih začepljenom arterijom, i antikoagulans kada je nepravilan srčani ritam koji se naziva atrijalna fibrilacija poslao ugrušak u mozak. Posle moždanog udara sa krvarenjem odluka ide u suprotnom smeru i ovi lekovi se često obustavljaju. Preispituje se i terapija holesterola statinom. Praćenje srčanog ritma tokom boravka može da otkrije atrijalnu fibrilaciju koja je promašena u prvoj bolnici, što potpuno menja lečenje. Kontrola dijabetesa, prestanak pušenja, ishrana i bezbedan plan vežbanja ulaze u otpusnu dokumentaciju, napisanu tako da porodični lekar kod kuće može da ih nastavi bez nagađanja.
Od prve poruke do leta kući
Sedam koraka vodi pacijenta iz druge zemlje kroz rehabilitaciju u Univerzitetskoj bolnici Biruni u Istanbulu.
Pošaljite dokumentaciju
Dobijte pisano mišljenje
Obezbedite dozvolu za let
Dolazak i procena
Vežbanje svakog radnog dana
Odlazak sa dokumentacijom
Nastavak kod kuće
Planiranje boravka u Istanbulu
Koliko nedelja treba planirati
Objavljeni programi za moždani udar u Istanbulu dolaze u tri dužine. Intenzivni blokovi od dve do tri nedelje odgovaraju pacijentu sa jednim ili dva jasna cilja, često nekome kod koga je od moždanog udara prošlo više vremena. Mesečni paketi su uobičajen izbor u prvih šest meseci. Nekoliko bolnica navodi bolnički boravak od dva meseca i duže za pacijente koji stižu nesposobni da sede ili stoje. To su brojke koje objavljuju bolnice i agencije za medicinska putovanja, a tim Univerzitetske bolnice Biruni određuje stvarnu dužinu posle prve nedelje lečenja, kada tempo napretka postane vidljiv svima koji su uključeni.
Dodajte dva ili tri dana sa obe strane za dolazak, odmor posle leta i završne testove pred otpust. Za povratak kući avionom nije potreban utvrđen period čekanja. Pacijent odlazi u boljem stanju nego što je došao, a lekar specijalista rehabilitacije piše potvrdu o sposobnosti za let.
Od čega se sastoji ponuda
Nijedna dva pacijenta sa moždanim udarom ne dobijaju istu ponudu. Nijednoj dvojici nije potreban isti program. Tabela pokazuje šta pomera ukupan iznos i u kom smeru.
Ova tabela se pomera bočno na uskom ekranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Činilac cene | Kako pomera ukupan iznos |
|---|---|
| Broj nedelja boravka | Najveći pojedinačni činilac. Svaka dodatna nedelja dodaje smeštaj, negu i terapiju |
| Bolnički ili hotelski smeštaj | Pacijent koji je bezbedan u hotelu i dolazi kao dnevni pacijent plaća manje od onoga kome su potrebni bolnički krevet i noćna nega |
| Sati i vrste terapije | Samo fizikalna terapija košta manje od plana koji dodaje radnu terapiju, logopedsku terapiju govora i gutanja i neuropsihologiju |
| Potrebe za negom | Sonda za hranjenje, urinarni kateter, dekubitus ili premeštaj uz dve osobe povećavaju vreme nege |
| Robotske seanse | Mnogi centri na ovom tržištu naplaćuju ih dodatno |
| Procedure | Injekcije botulinskog toksina, video ispitivanje gutanja ili ponovljeno snimanje mozga dodaju se samo kada su potrebni |
| Pomagala | Ortoza za skočni zglob, udlaga za šaku ili pomagalo za hod koje se nosi kući |
Paketi koje za programe nakon moždanog udara objavljuju bolnice u Istanbulu i agencije za medicinska putovanja obično obuhvataju sobu, obroke za pacijenta i jednog pratioca, lekarske preglede, negu, dogovorene sate terapije, rutinske analize krvi, transfere sa aerodroma i prevodioca. U njih ne ulaze avio-karte, putno osiguranje, lekovi za druga oboljenja, ortoze po meri, dodatna snimanja, lečenje komplikacije i svi dani preko dogovorenog boravka.
Kada ponuda stigne, pročitajte koliko sati terapije dnevno sadrži i da li su ti sati individualni ili grupni, koje terapije se računaju, da li su robotske seanse uključene u iznos i šta se dešava sa danima koji nisu iskorišćeni. Niska početna cena uz 90 minuta terapije dnevno jeste hotelski boravak uz nešto vežbanja.
Ponuda koja išta znači dolazi tek posle lekarskog pregleda dokumentacije.
Putovanje sa osobom koja je imala moždani udar
Jezik je na prvom mestu. Tim za međunarodne pacijente u Univerzitetskoj bolnici Biruni radi na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom jeziku i angažuje prevodioce za druge jezike, a koordinator se dodeljuje od prve poruke i ostaje uz porodicu do otpusta. To pokriva razgovore sa lekarima, saglasnosti i svakodnevni raspored. Logopedska terapija je posebno pitanje, kao što je objašnjeno u delu o afaziji, pa na početku navedite maternji jezik pacijenta i pitajte kako bi se jezička terapija sprovodila na tom jeziku. Za pacijenta čiji je govor očuvan, ovo pitanje se ne postavlja.
Jedan član porodice spava u pacijentovoj sobi na krevetu za pratioca tokom celog boravka. Birajte tu osobu pažljivo, jer će nedeljama posmatrati terapeute, naučiti kako da pomogne pri premeštaju bez povrede sopstvenih leđa i postati trener kada se svi vrate kući.
Noćenja u hotelu pre i posle prijema, transfere sa aerodroma i vožnje između hotela i bolnice rezerviše kancelarija za međunarodne pacijente. Obroci mogu da budu halal, vegetarijanski ili dijabetički. Bolnica ima prostoriju za molitvu. Ako pacijent želi lekarku, recite to rano i odeljenje će to organizovati gde god raspored dozvoljava.
Izbrojte dane. Vaša viza mora da pokrije planirani boravak za oba putnika, a to treba proveriti pre nego što se rezerviše bilo koji let.
Bezbednost tokom programa
Komplikacije na koje tim pazi
Osobe koje su preživele moždani udar suočavaju se sa poznatim nizom komplikacija u mesecima posle događaja, a odeljenje za rehabilitaciju je organizovano oko njih. Padovi su na prvom mestu. Smernica Američkog udruženja za srce navodi da do 70 odsto osoba koje su preživele moždani udar padne u prvih šest meseci po izlasku iz bolnice, pa se svaki premeštaj nadzire dok terapeut ne proceni da je bezbedan, a trening ravnoteže prolazi kroz ceo program. Depresija pogađa oko trećine preživelih. Ona usporava svaki drugi deo oporavka i podložna je lečenju, pa je tim traži i leči savetovanjem, lekovima ili i jednim i drugim. Bol u ramenu na slaboj strani potiče od zgloba koji oduzeti mišići više ne drže na mestu, a sprečava se pravilnim položajem, osloncem za ruku i pažljivim rukovanjem pri premeštajima. Slaba noga povećava rizik od krvnog ugruška u listu. Otok, toplota i bol su znaci. Prevencija znači rano kretanje i, za pacijente koji ne mogu da hodaju, injekcije za razređivanje krvi ili kompresivne uređaje. Epileptični napadi javljaju se kod manjeg broja pacijenata posle moždanog udara i leče se lekovima.
Nijedna od ovih komplikacija ne zaustavlja rehabilitaciju zadugo ako se otkrije rano.
Ako se nešto promeni tokom boravka
Novi simptomi moždanog udara tokom rehabilitacije su hitno stanje, a reakcija mora da se meri u minutima. Pošto se služba rehabilitacije u Univerzitetskoj bolnici Biruni nalazi unutar opšte bolnice, snimanje mozga, intenzivna nega i druge specijalnosti su u istoj zgradi, pa pacijent ne mora da se prevozi preko grada. Manje dramatične promene su češće. Urinarna infekcija, infekcija pluća ili pad mogu da zaustave terapiju na nekoliko dana. Program se nastavlja kada lekar to odobri.
Napredak može da bude i brži i sporiji od predviđenog. Pitajte dve stvari pre nego što platite, a to su kako bolnica postupa kada se boravak završi ranije i koliko košta dodatna nedelja.
Povratak kući
Meseci posle otpusta odlučuju da li će napredak potrajati. Program za kuću navodi svaku vežbu sa brojem ponavljanja i danima u nedelji, a pismo za lokalnog lekara ili terapeuta sadrži rezultate testova, lekove i ciljeve koji su ostali otvoreni, tako da onaj ko preuzima pacijenta može da počne tamo gde je tim u Istanbulu stao. Porodice koje održavaju svakodnevno vežbanje zadržavaju postignuto. One koje prestanu gube deo toga u roku od nekoliko meseci.
Naučite znake upozorenja za novi moždani udar pre odlaska, uz pomoć reči FAST. Face, odnosno pad jedne strane lica, Arm, odnosno slabost ruke, Speech, odnosno nerazgovetan ili besmislen govor, i Time, odnosno vreme da se odmah pozove lokalni broj hitne pomoći. Minuti su važni. Nemojte prvo slati poruku u Istanbul. Iznenadna jaka glavobolja, iznenadni gubitak vida, otečen i bolan list, nedostatak vazduha i epileptični napad takođe zahtevaju odlazak u lokalnu hitnu službu.
Neki pacijenti se vraćaju posle šest do dvanaest meseci na kraći blok usmeren na sledeći cilj.
Česta pitanja o rehabilitaciji nakon moždanog udara
Može li se mozak oporaviti i godinama posle moždanog udara?
Koliko traje rehabilitacija posle moždanog udara?
Kada mogu da letim posle moždanog udara?
Može li član porodice da ostane u bolničkoj sobi?
Da li će logopedska terapija pomoći ako terapeut ne govori moj jezik?
Šta ako se javi problem pošto se vratim kući?
Reference
- Dromerick AW, Geed S, Barth J, Brady K, Giannetti ML, Mitchell A, Edwardson MA, Tan MT, Zhou Y, Newport EL, Edwards DF. Critical Period After Stroke Study (CPASS): A phase II clinical trial testing an optimal time for motor recovery after stroke in humans. Proc Natl Acad Sci U S A. 2021;118(39):e2026676118.
- Ward NS, Brander F, Kelly K. Intensive upper limb neurorehabilitation in chronic stroke: outcomes from the Queen Square programme. J Neurol Neurosurg Psychiatry. 2019;90(5):498-506.
- Mehrholz J, Thomas S, Kugler J, Pohl M, Elsner B. Electromechanical-assisted training for walking after stroke. Cochrane Database Syst Rev. 2020;10(10):CD006185.
- Brady MC, Kelly H, Godwin J, Enderby P, Campbell P. Speech and language therapy for aphasia following stroke. Cochrane Database Syst Rev. 2016;2016(6):CD000425.
- Winstein CJ, Stein J, Arena R, et al. Guidelines for Adult Stroke Rehabilitation and Recovery: A Guideline for Healthcare Professionals From the American Heart Association/American Stroke Association. Stroke. 2016;47(6):e98-e169.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Çiğdem ÇINAR, Fizikalna medicina i rehabilitacija.
Medicinski proverio
Vanr. prof. dr Çiğdem ÇINAR
Fizikalna medicina i rehabilitacija
Poslednje ažuriranje: