Pređi na sadržaj
Robotska rehabilitacija
Fizikalna terapija i rehabilitacija

Robotska rehabilitacija

O ovom odeljenju

 
Fizikalna medicina i rehabilitacija

Oporavak se gradi ponavljanjem. Robot omogućava da ponavljanja bude mnogo više, i to bezbedno.

Osobe koje posle moždanog udara uz fizioterapiju dobiju i trening hoda uz pomoć robota češće prohodaju bez pomoći druge osobe nego osobe koje dobijaju samo fizioterapiju, a taj nalaz Cochrane pregled iz 2025. godine izveo je iz 101 randomizovanog ispitivanja i 4.224 pacijenta. Pošaljite nam svoje nalaze i kratak video snimak toga kako se danas krećete. Lekar specijalista rehabilitacije reći će Vam da li bi robotski program nešto promenio u Vašem slučaju, pre nego što bilo šta potrošite na put.

101 ispitivanje
U Cochrane pregledu o hodu iz 2025. godine
1 od 9
Prohoda samostalno zahvaljujući robotu
32
Ponavljanja pokreta ruke u uobičajenoj terapijskoj seansi
Besplatno
Procena na daljinu pre nego što rezervišete
Besplatna konsultacija

Posle moždanog udara, povrede kičmene moždine ili povrede mozga mnogi ljudi mogu da se kreću malo, ali ne mogu dovoljno da vežbaju da bi se kretali bolje. Robotska rehabilitacija popunjava taj prostor. Motorizovani uređaj nosi deo telesne težine ili vodi ekstremitet, pa osoba koja još ne može sama da napravi deset koraka može da napravi nekoliko stotina koraka u jednoj seansi, uz fizioterapeuta koji prati svaki od njih. U nastavku ćete naći šta ovi uređaji rade, šta su pokazala ispitivanja, ko ima koristi a ko nema i kako se program u Istanbulu organizuje za osobu koja dolazi iz druge zemlje.

Šta je robotska rehabilitacija

Robotska rehabilitacija koristi uređaje sa motornim pogonom koji pokreću, podupiru ili pružaju otpor ekstremitetima pacijenta tokom terapije, tako da oslabljeni mišići i oštećeni nervni sistem mogu jedan pokret da uvežbaju mnogo više puta nego što to dozvoljava samo manuelna terapija. Fizioterapeut podešava uređaj, ostaje pored njega tokom cele seanse i menja podešavanja kako pacijent napreduje. Nijedan robot ne sprovodi program sam.

Tri grupe uređaja pokrivaju gotovo sve što je u kliničkoj upotrebi.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite da biste videli sve kolone.

Rehabilitacioni roboti po grupama, sa sistemima koje većina klinika koristi
Grupa uređaja Šta radi Kome odgovara
Roboti za hod na pokretnoj traci. Lokomat je najrasprostranjeniji. G-EO i slični uređaji pokreću stopala na motorizovanim pločama. Pojas podiže deo telesne težine dok motorizovane ortoze za noge vode kukove i kolena kroz obrazac hoda na pokretnoj traci. Terapeut podešava koliko se težine rasterećuje, brzinu i koliki deo posla obavljaju motori. Osobe koje ne mogu da hodaju, ili kojima je za hod potrebna pomoć jedne ili dve osobe, posle moždanog udara, nekompletne povrede kičmene moždine, povrede mozga ili sa multiplom sklerozom. Deca sa cerebralnom paralizom koriste manji komplet ortoza.
Roboti za ruku i šaku. Armeo Spring i Armeo Power za celu ruku, Amadeo za prste, InMotion Arm, koji je komercijalni oblik istraživačkog robota MIT-Manus. Oslonac poništava težinu ruke, a motori vode ili pomažu posezanje, hvatanje i pokrete prstiju. Svaki pokret upravlja zadatkom na ekranu. Oslabljena ili delimično oduzeta ruka ili šaka posle moždanog udara, povrede kičmene moždine u predelu vrata ili povrede mozga.
Nosivi egzoskeleti i robotski stolovi za vertikalizaciju. EksoNR, ReWalk i HAL su egzoskeleti. Erigo je sto za vertikalizaciju koji pokreće noge. Egzoskelet je ram na baterijsko napajanje pričvršćen za noge i trup, koji hoda po podu uz terapeuta pored pacijenta. Robotski sto za vertikalizaciju podiže nepokretnog pacijenta u uspravan položaj po nekoliko stepeni, uz istovremeno pokretanje nogu. Za egzoskelete je potrebna dobra kontrola trupa i dovoljna snaga ruku za štake ili hodalicu. Sto za vertikalizaciju namenjen je najranijoj fazi, kada pri ustajanju krvni pritisak pada.

Objavljeni programi rehabilitacionih odeljenja u Turskoj pominju Lokomat, Armeo i Erigo češće od svih drugih sistema, uz pokretnu traku C-Mill i antigravitacione trake za osobe koje već hodaju. Spisak uređaja na sajtu govori Vam malo. Saznajte koji uređaj odeljenje planira da koristi za Vaš problem i koliko seansi na njemu program sadrži.

Gotovo svaki uređaj povezuje pokret sa ekranom. Posezanje za šoljom upravlja objektom u igri, a svaki korak na traci pomera figuru duž staze. Izgleda kao zabava, a funkcioniše kao povratna informacija, jer nervni sistem brže uči iznova kada vidi rezultat svakog pokušaja, a zadatak sa rezultatom održava umornog pacijenta u radu do kraja seanse.

Zašto je broj ponavljanja važan

U 312 terapijskih seansi posle moždanog udara, posmatranih u sedam rehabilitacionih ustanova, pacijenti su funkcionalni pokret ruke uvežbavali u proseku 32 puta po seansi i napravili u proseku 357 koraka, prema studiji iz 2009. godine objavljenoj u časopisu Archives of Physical Medicine and Rehabilitation.

Eksperimenti na životinjama o oporavku posle povrede mozga koriste višestruko veću dozu.

Posle moždanog udara ili nekompletne povrede kičmene moždine, očuvani nervni putevi mogu da preuzmu deo posla oštećenih, a taj proces lekari zovu neuroplastičnost. Tri stvari ga pokreću i sve tri se svode na vežbanje. Pokret mora da bude pravi zadatak, kao što je korak ili posezanje, a ne labavo povezana vežba. Mora da se ponavlja u velikom broju. I pacijent mora da se trudi, jer ekstremitet koji se pasivno pokreće dok osoba misli o nečem drugom mozak nauči vrlo malo. Manuelna terapija teško ispunjava drugi uslov. Da bi se oduzeta odrasla osoba provela kroz prostoriju, potrebno je dva ili tri terapeuta, po jedan uz svaku nogu i jedan uz trup, a ruke im popuste posle nekoliko minuta. Robot za hod drži telesnu težinu u pojasu i pola sata vodi obe noge kroz isti ispravan obrazac bez zamora. On i meri. Senzori u ortozama beleže koliko sile pacijent dodaje svakom koraku, pa terapeut može postepeno da smanjuje pomoć motora i da pacijenta navede da obavlja sve veći deo posla, a to je podešavanje koje inženjeri zovu pomoć prema potrebi.

Uređaj dodaje dozu. Odluka o tome šta se vežba i kada se prestaje sa upotrebom uređaja ostaje posao terapeuta.

Šta pokazuju ispitivanja

Terapija uz pomoć robota ispitana je u više randomizovanih studija nego gotovo bilo koja druga rehabilitaciona tehnologija, a rezultati se razlikuju prema delu tela i prema tome koliko je pacijent bio onesposobljen na početku.

Hod posle moždanog udara

Cochrane pregled elektromehaničkog treninga hoda i treninga hoda uz pomoć robota iz 2025. godine objedinio je 101 randomizovano ispitivanje sa 4.224 pacijenta posle moždanog udara. Dodavanje robota fizioterapiji povećalo je izglede za samostalan hod za 65 odsto (odnos šansi 1,65, dokazi umerene pouzdanosti), a autori su izračunali da devet pacijenata treba lečiti da bi još jedan od njih hodao bez pomoći druge osobe. Samostalan hod u ovim ispitivanjima značio je prelazak 15 metara bez pomoći druge osobe, uz dozvoljen štap. Smrtni ishodi nisu bili učestaliji u grupama sa robotom. Nije bilo ni više odustajanja. Brzina hoda i pređena razdaljina za šest minuta pokazale su razlike premale da bi pacijentu bile važne, 0,05 metara u sekundi i 11 metara. Te rezultate treba čitati zajedno. Robot za hod opravdava svoje mesto kod osobe koja još ne može sama da hoda, dok neko ko već polako hoda uz štap od njega treba da očekuje malo, a i sami autori pregleda upozoravaju da su neka od objedinjenih ispitivanja uključila upravo takve pacijente, što snižava prosek.

Niko ne zna koliko dugo korist traje. Pri kontroli posle završetka programa, prednost u samostalnom hodu više nije mogla da se potvrdi (osam studija, 569 učesnika, dokazi niske pouzdanosti), a pregled poziva na ispitivanja o najboljoj nedeljnoj dozi i o trajnosti efekta.

Funkcija ruke i šake posle moždanog udara

Za ruku, Cochrane pregled iz 2018. godine, sa 45 ispitivanja i 1.619 pacijenata, utvrdio je da trening ruke uz pomoć robota poboljšava skorove svakodnevnih aktivnosti, funkciju ruke i snagu mišića ruke posle moždanog udara, uz neželjene događaje opisane kao retke. Efekti su bili malog do umerenog obima.

Zatim je usledilo ispitivanje RATULS. Objavljeno u časopisu The Lancet 2019. godine, randomizovalo je 770 pacijenata u četiri centra u Ujedinjenom Kraljevstvu na trening uz pomoć robota na sistemu MIT-Manus, na jednako intenzivan program vežbanja zadataka koji vodi terapeut, ili na uobičajenu negu, sa seansama od 45 minuta tri puta nedeljno tokom 12 nedelja, ukupno 36 seansi. Posle tri meseca, 44 odsto grupe sa robotom dostiglo je ciljni skor na testu Action Research Arm Test, naspram 50 odsto uz intenzivno vežbanje zadataka i 42 odsto uz uobičajenu negu, a nijedna od tih razlika nije bila statistički značajna. Grupa sa robotom jeste napredovala na meri osnovnog pokreta ruke. Taj napredak nije se preneo na korišćenje ruke u svakodnevnim zadacima. Robot za ruku zato pripada programu u kojem terapeut sa Vama vežba i stvarne zadatke, kao što su oblačenje, držanje šolje i korišćenje telefona. Samo sati na robotu, koliko god ih bilo, to neće postići.

Povreda kičmene moždine

Metaanaliza iz 2024. godine u časopisu Annals of Rehabilitation Medicine objedinila je 23 randomizovana ispitivanja sa 690 pacijenata sa povredom kičmene moždine i utvrdila da trening hoda uz pomoć robota poboljšava skorove svakodnevnih aktivnosti, snagu mišića nogu, indeks hoda kod povrede kičmene moždine i razdaljinu pređenu za šest minuta više nego konvencionalna rehabilitacija. Vreme je bilo važno. Pacijenti lečeni u prvim mesecima posle povrede i programi duži od dva meseca pokazali su veći napredak.

Kompletnost povrede određuje cilj. Kod nekompletne povrede neki signal i dalje prelazi oštećeni segment, pa se robot koristi za ponovno uvežbavanje hoda, dok kod kompletne povrede nijedan robot ne vraća hod, a ciljevi postaju podnošenje stajanja, cirkulacija, kontrola spastičnosti i opterećenje kostiju, ili učenje da se egzoskelet koristi kao pomagalo za kretanje.

Druga stanja

Multipla skleroza, Parkinsonova bolest, traumatska povreda mozga i cerebralna paraliza kod dece leče se na istim uređajima, u ispitivanjima koja su manja od onih kod moždanog udara i manje ujednačena po rezultatima. Deca idu na robota za hod sa dečjim ortozama za noge, koje proizvođač pravi počev od dužine butine od 21 cm, što se dostiže oko četvrte godine života.

Ugradnja veštačkog kuka, ugradnja veštačkog kolena i prelomi traže dobru konvencionalnu fizioterapiju, a robot joj dodaje malo.

Ko ima najviše koristi, a ko ne treba da koristi robota

Najbolji kandidati za robota za hod ne mogu da hodaju bez pomoći, mogu da sede uspravno pola sata, mogu da prate jednostavna uputstva, a moždani udar ili povreda dogodili su se pre nekoliko nedelja do nekoliko meseci.

Dobro odgovara
Nemogućnost hoda, ili hod samo uz pomoć jedne ili dve osobe, posle moždanog udara, nekompletne povrede kičmene moždine ili povrede mozga. Oslabljena ruka sa nešto pokreta u ramenu ili laktu. Stabilno zdravstveno stanje, sa kontrolisanim krvnim pritiskom i srčanim ritmom. Sposobnost da se terapeut razume i prati. Očuvana koža na mestima gde naležu pojas i manžetne. Član porodice koji može da se priključi poslednje nedelje kako bi naučio kućni program.
Prvo se posavetujte sa nama
Telesna težina iznad granice uređaja, koja na najčešće korišćenom robotu za hod iznosi 135 kg. Teška osteoporoza, prelom koji nije zarastao ili kukovi i kolena ukočeni u savijenom položaju. Otvorene dekubitalne rane ili rane ispod pojasa i manžetni. Nestabilna bolest srca, nekontrolisan krvni pritisak ili nekontrolisana epilepsija. Nelečeni krvni ugrušak u nozi. Konfuzija ili uznemirenost koja onemogućava praćenje uputstava.

Vreme proteklo od događaja jeste važno, ali ne postavlja granicu. Oporavak posle moždanog udara najbrži je u prva tri do šest meseci, metaanaliza kod povrede kičmene moždine našla je veći napredak kod skoro povređenih pacijenata, a dolaze i ljudi dve i tri godine posle moždanog udara koji i dalje mogu da dobiju na snazi, izdržljivosti i kvalitetu obrasca hoda. Njihovi ciljevi postavljaju se niže. Oni se jasno iznose već prvog dana.

Razvrstavanje ovih grupa pre nego što iko kupi kartu upravo je svrha procene na daljinu.

Za tu procenu pošaljite otpusnu listu bolnice sa datumom moždanog udara ili povrede, najnoviji nalaz magnetne rezonance ili skenera mozga ili kičme, spisak lekova koje trenutno uzimate, uključujući lekove za razređivanje krvi i lekove za spastičnost, nalaz denzitometrije ako postoji, kao i svoju visinu i težinu. Dodajte i dva kratka video snimka telefonom, snimljena telefonom okrenutim bočno, u visini kuka, sa tri metra udaljenosti. Prvi treba da pokaže kako pacijent ustaje i hoda, ili pokušava da hoda, uz pomoć koja se inače koristi. Drugi treba da pokaže kako obe ruke posežu napred i kako se obe šake otvaraju i zatvaraju. Napišite i dve do tri rečenice o tome šta pacijent danas uspeva sam, na primer da sedi bez oslonca, da pređe iz kreveta u stolicu ili da jede oslabljenom rukom. Trideset sekundi snimka kaže lekaru specijalisti rehabilitacije više nego strana opisa. U odgovoru se navodi da li će robot verovatno pomoći, koji, i koliko nedelja.

Jedna seansa na robotu za hod, od početka do kraja

Prvo dolazi merenje. Terapeut beleži dužinu butine, dužinu potkolenice, širinu kukova i obim pokreta svakog zgloba, podešava ortoze prema tome i memoriše podešavanja, što traje 20 do 30 minuta prvog dana i 5 do 10 minuta narednih dana.

U kolicima Vas uvoze uz rampu na pokretnu traku. Postavlja se obloženi pojas oko karlice i grudnog koša i kači se na podizač iznad glave, ortoze za noge pričvršćuju se na butini i potkolenici, a elastične trake za stopala drže prste podignutim da ne zapinju za traku. Podizač preuzima Vašu težinu, polovinu ili više u prvim seansama. Traka kreće vrlo sporo, sporije od 2 km na sat.

Hod traje 30 do 45 minuta. Tokom tih minuta terapeut postepeno smanjuje rasterećenje težine i vođenje motorima i povećava brzinu, prateći ekran koji pokazuje koliko sile svaka Vaša noga proizvodi. Puls i krvni pritisak proveravaju se pre početka, i ponovo kad god osetite vrtoglavicu, vrućinu ili slabost.

Očekujte umor posle toga. Bol u kukovima i butinama drugog dana je uobičajen.

Seansa za ruku je jednostavnija. Sedite, podlaktica počiva u osloncu koji poništava težinu ruke, a Vi 30 do 45 minuta prolazite kroz zadatke posezanja i hvatanja na ekranu. Najveće ispitivanje za ruku koristilo je 45 minuta, tri puta nedeljno, tokom 12 nedelja.

Vreme na robotu ispunjava samo deo dana. Programi koje su objavila turska rehabilitaciona odeljenja opisuju dva do pet sati terapije dnevno, od čega robot zauzima jedan sat, dok preostali sati idu na manuelnu fizioterapiju, radnu terapiju za šaku i za svakodnevne zadatke, kao i na terapiju govora i gutanja tamo gde ih je moždani udar zahvatio.

Koliko traje program i koliko dugo ćete biti u Istanbulu

Računajte na mesec do dva. Dve nedelje svakodnevne terapije najkraći su program koji opravdava put, objavljeni paketi na ovom tržištu grade se oko četiri do osam nedelja, a metaanaliza kod povrede kičmene moždine našla je bolje rezultate kod programa dužih od dva meseca. Trideset robotskih seansi česta je paketna jedinica, što uz pet ili šest seansi nedeljno znači pet do šest nedelja u gradu.

Gde ćete spavati zavisi od toga koliko nege Vam je potrebno van terapijskih sati. Osobe koje ne mogu bez pomoći da pređu iz kreveta u stolicu, koje imaju urinarni kateter ili dekubitalnu ranu, ili kojima je potrebna medicinska sestra noću, primaju se na odeljenje, a svi ostali mogu da borave u hotelu ili stanu blizu bolnice i da dolaze kao dnevni pacijenti. Dnevni dolasci koštaju manje. Oni i bolje odgovaraju dugom programu.

Rehabilitacija ne nalaže period čekanja pre leta. Možete putovati dan posle poslednje seanse.

Sposobnost za let do Istanbula zasebno je pitanje. Ono pripada lekaru koji je lečio prvobitni moždani udar ili povredu, pa tu saglasnost obezbedite u pisanom obliku pre rezervacije, pre svega u prvim nedeljama posle moždanog udara, posle skorašnje operacije ili uz istoriju krvnih ugrušaka u nogama. I avio-kompanijama je potrebna najava. Zatražite pomoć invalidskih kolica, kolica za prolaz u avionu i sedište sa više prostora za noge već pri kupovini karte.

Rizici i kako se svaki od njih rešava

Ozbiljna šteta od terapije uz pomoć robota retka je u objavljenim ispitivanjima. U 101 ispitivanju hoda autori Cochrane pregleda nisu našli porast smrtnih ishoda niti odustajanja pacijenata, pregled 45 ispitivanja za ruku opisao je neželjene događaje kao retke, a nijedan od ozbiljnih neželjenih događaja zabeleženih među 770 pacijenata u ispitivanju RATULS nije pripisan lečenju. Problemi koji se javljaju jesu blagi i predvidivi.

Trenje kože i tragovi pritiska
Pojas i manžetne za noge pritiskaju prepone, butine i potkolenice. Crvenilo koje nestaje u roku od sat vremena očekivano je. Dodaje se obloga, trake se premeštaju, a koža se pregleda posle svake seanse. Oštećena koža znači pauzu dok ne zaraste.
Pad krvnog pritiska pri ustajanju
Osobe koje su nedeljama bile u krevetu ili invalidskim kolicima mogu da osete nesvesticu kada se podignu u uspravan položaj. Krvni pritisak meri se pre i tokom seanse, a pomažu trbušni pojasevi i kompresivne čarape. Pacijenti sa izraženim padom pritiska počinju na stolu za vertikalizaciju i kasnije prelaze na robota za hod.
Bol u mišićima i zglobovima
Bol u butini, kuku i donjem delu leđa čest je prve nedelje i smiruje se kako se telo prilagođava. Koleno ili kuk koji postanu bolni ili otečeni dovode do promene položaja ortoze, manje sile vođenja ili dana odmora.
Prelom na krhkoj kosti
Dugotrajna oduzetost stanjuje kosti nogu. Prelomi na robotima za hod i egzoskeletima zabeleženi su, uglavnom kod osoba sa teškim gubitkom koštane mase. Svako ko je oduzet duže od godinu dana treba pre početka da uradi denzitometriju, a teška osteoporoza isključuje ove uređaje.
Autonomna disrefleksija
Kod povrede kičmene moždine na nivou šestog grudnog pršljena ili iznad njega, zategnuta traka, pun mokraćni mehur ili nadražena koža mogu da izazovu nagli i opasan skok krvnog pritiska sa jakom pulsirajućom glavoboljom i crvenilom. Mokraćni mehur se prazni pre svake seanse. Ako se simptomi jave, seansa se prekida, pacijent se posadi uspravno, trake se olabave i traži se uzrok.
Padovi tokom hoda u egzoskeletu po podu
Terapeut sve vreme drži uređaj sa zadnje strane. U prvim seansama koristi se sigurnosna šina iznad glave. Na robotu za hod na pokretnoj traci pojas drži pacijenta sve vreme, pa pad nije moguć.

Recite terapeutu pre prve seanse za svako mesto na koži na kojem nemate osećaj, jer pacijent koji ne oseća da traka useca zavisi od toga da li neko drugi gleda.

Kada prva procena menja plan

Prvog dana procena uživo ponekad poništi mišljenje dato na daljinu. Koleno koje ne može da se ispravi, krvni pritisak koji pada svaki put kada se pacijent podigne u uspravan položaj ili koža koja je oštećena tokom puta mogu svaki za sebe da izbace robota za hod iz programa na nedelju dana, ili zauvek.

Ništa od toga ne prekida putovanje. Zategnuti, spastični mišići leče se injekcijama botulinum toksina i gipsevima za istezanje, a robotske seanse počinju kada zglob dobije dovoljan obim pokreta. Nizak krvni pritisak u stojećem stavu prvo se uvežbava na stolu za vertikalizaciju. Svako za koga se proceni da nije podoban ni za jednog robota i dalje dobija pun konvencionalni program od nekoliko sati dnevno, i treba da zatraži da se predračun uskladi sa tim pre nego što se održi prva seansa.

Planovi se menjaju i kada stvari idu dobro. Pacijent koji tokom programa počne da hoda uz pomoć jedne osobe treba da siđe sa robota na traci i da vežba po podu, na stepenicama i napolju, jer ispitivanja pokazuju da robot ne dodaje ništa brzini ni razdaljini kod osoba koje već hodaju.

Šta određuje cenu programa

Dva pacijenta koja oba traže robotsku rehabilitaciju mogu da dobiju predračune koji se razlikuju nekoliko puta, a šest stavki objašnjava tu razliku.

Prvo dolazi odeljenje ili hotel. Mesec dana bolničkih noćenja uz negu preteže nad svakom drugom stavkom u predračunu. Broj sati terapije dnevno dolazi drugi po redu, a dva sata naspram pet sati čine različit program. Broj robotskih seansi i uređaj koji se koristi dolaze treći, pri čemu su seanse u egzoskeletu u objavljenim cenovnicima skuplje od seansi na robotu na traci, a dužina programa sve to umnožava. Potrebe za negom povećavaju ukupan iznos tamo gde postoji kateter, sonda za ishranu, traheostoma ili dekubitalna rana koju treba previjati. Dodatni postupci čine šestu stavku, među njima botulinum toksin za spastičnost, izrada udlaga i ortoza po meri, ispitivanje gutanja ili seansa u laboratoriji za analizu hoda. I samo zdravlje pacijenta pomera iznos. Velika telesna težina može da znači dva terapeuta za svako premeštanje. Dijabetes, bolest srca ili epilepsija donose dodatno praćenje i lekarske preglede, a svaki od njih je posebna stavka u predračunu.

Paketi koje objavljuju turske bolnice i agencije za medicinski turizam obuhvataju procenu lekara specijaliste rehabilitacije i nedeljnu kontrolu, utvrđen broj terapijskih i robotskih seansi, prevodioca, transfere sa aerodroma, i noćenja na odeljenju ili u hotelu. Avionske karte, putno osiguranje, lekovi, ortoze, injekcije za spastičnost, seanse preko dogovorenog broja i lečenje bilo koje nepovezane bolesti tokom boravka uobičajeno su isključeni.

Pet pitanja razdvaja stvaran predračun od okvirne cene.

  • Koliko robotskih seansi iznos obuhvata, na kom uređaju, i koliko minuta hoda ili rada rukom sadrži svaka od njih
  • Koliko sati manuelne terapije se daje dnevno i koliko dana nedeljno
  • Da li iznos obuhvata ležaj i obroke za pratioca
  • Šta se dešava sa cenom ako procena prvog dana izbaci robota iz plana
  • Da li je pisani otpusni izveštaj sa kućnim programom deo paketa

Iznos koji nešto znači dolazi pošto lekar specijalista rehabilitacije pročita Vaše nalaze i pogleda Vaše snimke. Ta procena je besplatna i ni na šta Vas ne obavezuje.

Putovanje u Istanbul sa ograničenom pokretljivošću

Jedan koordinator iz tima za međunarodne pacijente dodeljuje Vam se od prve poruke i ostaje uz Vas do otpusta. Tim radi na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom jeziku, a prevođenje na druge jezike organizuje se na zahtev. Jezik u rehabilitaciji znači više nego na većini odeljenja, jer uputstva terapeuta (prebacite težinu, odgurnite se petom, gledajte napred) deluju samo ako se razumeju u trenutku kada se daju. Povedite člana porodice i tu osobu posmatrajte kao deo lečenja. Bolesničke sobe imaju ležaj za pratioca, pa jedna osoba može da prenoći tokom celog boravka. Za dnevne pacijente kancelarija za međunarodne pacijente organizuje smeštaj za pacijenta i pratioca, zajedno sa prevozom između hotela i bolnice, a na početku treba da kažete ako Vam je potrebna soba bez stepenika sa tuš kabinom u nivou poda. Ko god da dođe sa Vama treba poslednje nedelje da prisustvuje terapiji kako bi naučio premeštanja, istezanja i kućne vežbe, jer će ta osoba biti terapeut kada se vratite kući.

Potvrda termina i pozivno pismo sa imenom bolnice i lekara koji sprovodi lečenje šalju se oko deset dana pre putovanja, a konzulati traže to pismo uz zahtev za medicinsku vizu. Transfere sa aerodroma organizuje ista kancelarija. U prvoj poruci napomenite ako Vam je potrebno vozilo pristupačno za invalidska kolica.

Halal, vegetarijanski i dijabetički obroci dolaze iz bolničke kuhinje, a molitvena prostorija nalazi se u zgradi.

Rehabilitacija podrazumeva blizak fizički rad sa pacijentom po nekoliko sati svakog dana. Zahtev za lekarku prosleđuje se odeljenju i ispunjava kad god raspored to dozvoljava, pa ga uputite rano.

Pošto se vratite kući

Otpust sa rehabilitacionog programa treba da Vam ostavi u rukama tri dokumenta, i to izveštaj sa rezultatima merenim prvog i poslednjeg dana, kućni program vežbi sa slikama ili video snimkom, i pismo za Vašeg lekara ili fizioterapeuta kod kuće u kojem stoji šta je urađeno i šta treba nastaviti.

Deo postignutog se gubi ako se vežbanje prekine. Cochrane pregled o hodu nije mogao da potvrdi da je prednost robota i dalje prisutna pri kontroli posle završetka programa, a postignuto zadržavaju oni koji nastave da hodaju i vežbaju svakog dana, sa uređajem ili bez njega. Malo gradova ima robota za hod. Kućni program zato se piše za hodnik, stolicu i člana porodice.

Vaš koordinator ostaje dostupan na istom WhatsApp broju i pošto odete, a pitanja o kućnom programu mogu da idu tamo, uz kratak snimak tamo gde pomaže.

Javite se lekaru kod kuće bez odlaganja ako dođe do pada praćenog bolom, do tople i otečene potkolenice, do traga pritiska koji nije izbledeo ni posle jednog dana, ili do slabosti koja je nova ili se pogoršava. Znaci novog moždanog udara, a to su opušteno lice, nerazgovetan govor, nagli gubitak vida ili nagla slabost jedne strane tela, traže da pre svega drugog pozovete lokalni broj hitne pomoći.

Česta pitanja o robotskoj rehabilitaciji

Da li je robotska rehabilitacija bolja od obične fizioterapije
Ona deluje kao dodatak fizioterapiji i nikada kao zamena. Cochrane pregled iz 2025. godine, sa 101 ispitivanjem, utvrdio je da pacijenti posle moždanog udara koji su imali trening hoda uz pomoć robota zajedno sa fizioterapijom češće hodaju samostalno od onih koji su imali samo fizioterapiju, uz devet lečenih pacijenata za još jednog koji hoda samostalno. Za ruku, ispitivanje RATULS sa 770 pacijenata nije našlo prednost u odnosu na uobičajenu negu kada je reč o svakodnevnoj upotrebi ruke. Korist je najjasnija za osobe koje još ne mogu da hodaju.
Koliko seansi robotske rehabilitacije će mi biti potrebno
Ispitivanja robota za hod koristila su tri do pet seansi nedeljno tokom četiri do osam nedelja, a najveće ispitivanje za ruku koristilo je 36 seansi tokom 12 nedelja. Trideset seansi česta je veličina paketa u Turskoj. Tačan broj određuje se posle prve procene i preispituje svake nedelje prema izmerenom napretku.
Mogu li da počnem godinama posle moždanog udara
Da. Oporavak je najbrži u prva tri do šest meseci, a kasniji programi više ciljaju na snagu, izdržljivost i kvalitet hoda nego na vraćanje izgubljenih pokreta. Procena na daljinu jasno će Vam reći šta je realno.
Koliko dugo treba da ostanem u Istanbulu
Računajte na najmanje dve nedelje, i na četiri do osam nedelja za pun program. Dnevni pacijenti borave u hotelu ili stanu blizu bolnice. Ne postoji period čekanja pre povratka avionom i možete otputovati dan posle poslednje seanse.
Može li moj suprug ili supruga da ostane sa mnom
Da. Bolesničke sobe imaju ležaj za pratioca, pa jedna osoba može da prenoći tokom celog boravka. Za dnevne pacijente kancelarija za međunarodne pacijente organizuje smeštaj za oboje.
Da li će me terapeuti razumeti
Tim za međunarodne pacijente radi na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom jeziku, a prevođenje na druge jezike organizuje se na zahtev. Vaš koordinator dodeljuje se od prve poruke i ostaje dostupan na istom WhatsApp broju i pošto se vratite kući.
Mogu li deca sa cerebralnom paralizom da koriste robota za hod
Deca mogu da koriste robota za hod na pokretnoj traci sa dečjim ortozama za noge, koje odgovaraju počev od dužine butine od 21 cm, što se dostiže oko četvrte godine života. Dete mora da podnese pojas i da sarađuje 20 do 30 minuta. Ispitivanja kod dece manja su od onih kod moždanog udara kod odraslih, pa se ciljevi dogovaraju sa porodicom pre početka programa.

Reference

  1. Mehrholz J, Kugler J, Pohl M, Elsner B. Electromechanical-assisted training for walking after stroke. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2025;5(5):CD006185.
  2. Mehrholz J, Pohl M, Platz T, Kugler J, Elsner B. Electromechanical and robot-assisted arm training for improving activities of daily living, arm function, and arm muscle strength after stroke. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2018;9(9):CD006876.
  3. Rodgers H, Bosomworth H, Krebs HI, et al. Robot assisted training for the upper limb after stroke (RATULS): a multicentre randomised controlled trial. Lancet. 2019;394(10192):51-62.
  4. Park JM, Kim YW, Lee SJ, Shin JC. Robot-Assisted Gait Training in Individuals With Spinal Cord Injury: A Systematic Review and Meta-Analysis of Randomized Controlled Trials. Annals of Rehabilitation Medicine. 2024;48(3):171-191.
  5. Lang CE, MacDonald JR, Reisman DS, et al. Observation of amounts of movement practice provided during stroke rehabilitation. Archives of Physical Medicine and Rehabilitation. 2009;90(10):1692-1698.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr Nazire BAĞATIR, Fizikalna medicina i rehabilitacija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve