Pređi na sadržaj
Selektivna dorzalna rizotomija - SDR
Neurohirurgija

Selektivna dorzalna rizotomija - SDR

O ovom odeljenju

 
DEČJA NEUROHIRURGIJA I SPASTIČNOST

Operacija traje jedno popodne. Lečenje traje godinu dana.

Selektivna dorzalna rizotomija uklanja spastičnost iz detetovih nogu i ne vraća je. Ono što ostaje jeste snaga koja je bila ispod, a pretvaranje te snage u hodanje jeste fizioterapija, u količinama na koje većina porodica nije unapred upozorena.

GMFCS II i III
Dva nivoa za koja se deset međunarodnih centara slaže da odgovaraju ovoj operaciji
3 do 5 sati
Uobičajeno trajanje operacije, sa jednim malim otvorom u donjem delu leđa
4,0 poena
Objedinjen dobitak u gruboj motornoj funkciji u odnosu na samu fizioterapiju u tri randomizovane studije
Besplatno
Procena video snimka vašeg deteta, nalaza snimanja i istorije terapije
Besplatna konsultacija

Šta radi selektivna dorzalna rizotomija

Osećaj putuje iz nogu u kičmenu moždinu duž nervnih korenova koji ulaze pozadi, a komande za pokret izlaze duž korenova sa prednje strane. Kod cerebralne paralize petlja između ta dva puta radi prejako. Signali koji dolaze iz mišića izazivaju izlazni refleks jači nego što bi trebalo, mišić se zateže, to zatezanje ponovo hrani petlju, a rezultat je ukočenost koju porodica poznaje kao spastičnost.

Rizotomija prekida deo te petlje.

Hirurg prikazuje senzitivne korenove u donjem delu kičme, deli svaki od njih na male snopiće zvane korenčići, stimuliše ih jedan po jedan dok neurofiziolog očitava odgovor mišića, i preseca one korenčiće čije je ponašanje najviše izmenjeno. Otprilike četvrtina do polovine senzitivnih korenčića na kraju bude presečena, a tačan broj je procena koja se donosi u sali, tog dana, na osnovu očitavanja, pri čemu se ništa na motornoj strani ni u jednom trenutku ne dira, pa se snaga nikada namerno ne smanjuje. Dve reči u nazivu nose celu ideju. Dorzalna znači zadnja strana kičmene moždine, odakle ulazi osećaj, i to je razlog zašto ništa na strani pokreta ne biva poremećeno. Selektivna znači da hirurg bira, korenčić po korenčić, vođen onim što mišići nogu urade kada se svaki od njih stimuliše, a upravo taj izbor razdvaja ovu operaciju od starijih zahvata koji su presecali fiksni udeo i nadali se najboljem.

Spastičnost i ono što ona drži

Svakom roditelju koji razmatra ovu operaciju rečeno je da je spastičnost neprijatelj. Taj okvir izostavlja nešto, a upravo taj izostavljeni deo odlučuje da li će operacija pomoći vašem detetu ili ga razočarati.

Ukočenost radi dva posla istovremeno

Zategnute noge sprečavaju dete da čisto korakne, da čučne, da udobno sedi u stolici. Te iste zategnute noge takođe nose težinu. Dete čiji je kvadriceps trajno upola kontrahovan koristi tu napetost da bi stajalo uspravno, a kada se ona ukloni, ostaje oslonjeno na stvarnu mišićnu snagu koja možda nikada ranije nije bila pozvana da radi taj posao. Neka deca ustanu posle rizotomije i otkriju da su im noge na nekoliko nedelja omekšale. To nije komplikacija. To je lečenje koje deluje, i slabost ispod koja prvi put postaje vidljiva. Fizioterapeuti koji rade sa ovom decom prve nedelje nazivaju iskrenim popisom, jer noga u kojoj više nema tonusa pokazuje tačno šta može, a šta ne može, bez ičega pozajmljenog i bez ičega skrivenog, pa roditelji koje niko nije upozorio taj period doživljavaju kao zastrašujuć, dok ga upozoreni roditelji doživljavaju kao podnošljiv, a tu veliku razliku pravi jedan razgovor pre operacije.

Zbog toga fizioterapija nije nega posle zahvata.

Kome je operacija namenjena

Istraživanje objavljeno 2025. godine pitalo je deset iskusnih centara sa više kontinenata koji su njihovi kriterijumi za izbor pacijenata i utvrdilo veliku razliku u detaljima. Oko četiri tačke svi su se složili.

1
Obostrana spastična cerebralna paraliza, što znači da su obe noge zahvaćene ukočenošću, a ne mlitavošću, nepredvidivim pokretima ili nestabilnošću koji obeležavaju druge oblike.
2
Nivo II ili nivo III na Sistemu klasifikacije grube motorne funkcije (GMFCS), koji obuhvata decu koja hodaju sa izvesnim ograničenjem i decu koja hodaju uz hodalicu ili štake.
3
Dovoljno osnovne snage i motorne kontrole da noge imaju sa čim da rade kada ukočenost nestane.
4
Dostupnost intenzivne fizioterapije posle operacije, što je svaki centar naveo kao uslov, a ne kao preporuku.

Pročitajte četvrtu tačku ponovo. Operisati dete bez plana rehabilitacije iza njega znači pristati da se uradi lakša polovina lečenja i da se porodici ostavi ona teža.

Uzrasni prozor i zašto je uzak

Centri objavljuju raspone od tri do deset godina, a isto međunarodno istraživanje je našlo da se najpovoljniji period nalazi između pete i sedme godine. Dve sile sužavaju taj prozor sa obe strane. Obe su stvarne.

I prerano i prekasno nešto koštaju

Ako se operiše vrlo rano, dete možda još ne sarađuje tokom meseci zahtevne terapije, dok se obrazac hoda nije dovoljno ustalio da bi se znalo šta se ispravlja, a ako se predugo čeka, godine zatezanja su već skratile tetive i iskrivile kosti u fiksne deformitete koje presecanje nervnog korena nikada neće ispraviti, jer ti problemi više uopšte nisu pitanje tonusa. Negde između nalazi se dete dovoljno staro da radi i dovoljno mlado da je oštećenje još uglavnom povratno, i to je prozor koji svaki iskusan tim cilja. U nekim centrima operišu se starija deca i odrasli, i tada se cilj pomera. Udobnost, lakša nega, manje bola, bolje sedenje. To su iskreni ciljevi. Bolje hodanje postaje mnogo teže obećanje kada se deformiteti već učvrste, pa porodica kojoj se takvo obećanje daje za četrnaestogodišnjaka treba da zatraži detaljno obrazloženje i nazive merenja koja će pokazati da li je uspelo.

Šta operacija obuhvata

Gotovo sva težina ove operacije leži u testiranju, a ne u presecanju, i kada to znate, menja se ono što treba da pitate kada poredite dva centra, jer se ovde šest faza odvija redom, a neurofiziolog je prisutan tokom četiri od njih. Samo presecanje je brzo.

  1. Položaj i monitoring. Vaše dete zaspi okrenuto licem nadole, a na mišiće nogu postavljaju se elektrode kako bi neurofiziolog mogao da prati ponašanje svakog korenčića. Anestezija mora biti dovoljno plitka da ti mišići mogu da odgovore.
  2. Otvaranje kičme. Većina savremenih centara radi kroz jedan mali prozor u jednom pršljenu donjeg dela leđa, čime se štedi okolna kost. Neki koriste duži rez kroz više nivoa, i oba pristupa su u redovnoj upotrebi.
  3. Razdvajanje korenova. Senzitivni korenovi se prepoznaju i razlikuju od motornih. Svaki senzitivni koren se zatim razdvaja na tri do sedam finijih korenčića.
  4. Testiranje svakog korenčića. Mala struja ulazi u korenčić, a mišići noge odgovaraju. Normalan korenčić daje kratak lokalni odgovor, dok izmenjen daje širenje i produžen odgovor, i upravo tu razliku hirurg kupuje svim tim vremenom.
  5. Presecanje. Korenčići koji se ponašaju najlošije bivaju presečeni. Udeo se razlikuje od deteta do deteta i od centra do centra, i najčešće se kreće između četvrtine i polovine senzitivnog tkiva na nivoima na kojima se radi.
  6. Zatvaranje. Koštani prozor se vraća ili se slojevi mišića zatvaraju preko njega, a rana je jedna linija duga nekoliko centimetara u krstima.

Tri do pet sati i nedelja u ležećem položaju

Objavljeni opisi navode da operacija traje oko četiri sata, pri čemu testiranje traje duže od presecanja. Većina dece posle toga leži ravno dan ili dva, zatim počinje da se kreće uz fizioterapeuta, a akutni boravak u bolnici traje oko nedelju dana pre nego što počne prava rehabilitacija, dok je bol u tim prvim danima stvaran, pravilno se leči i dolazi uz grčeve mišića leđa i nogu koji su česti i povlače se.

Šta su pokazali randomizovani dokazi

Devedesetoro dece, tri studije, jedan objedinjen odgovor

Tri randomizovane studije poredile su rizotomiju sa fizioterapijom naspram same fizioterapije kod dece sa spastičnom diplegijom, a 2002. godine njihovi podaci su objedinjeni u jednu analizu od 90 dece, od kojih je većina bila mlađa od osam godina i na nivou II ili III. I spastičnost i gruba motorna funkcija merene su standardnim skalama, na početku i ponovo oko devet do dvanaest meseci kasnije.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite da biste videli sve kolone.

Šta je pokazala objedinjena analiza tri randomizovane studije
Šta je mereno Rezultat Kako to čitati
Spastičnost Srednja razlika od 1,2 poena na Ashworth skali u korist operacije Veliki i nedvosmislen pad tonusa, a to je ono čemu je operacija i namenjena
Gruba motorna funkcija Razlika u promeni skora od 4,0 poena u korist operacije Autori su to opisali kao mali pozitivan efekat, a mali je iskrena reč
Količina presečenog tkiva Više presečenog tkiva dorzalnih korenova pratilo je veće funkcionalno poboljšanje Odnos doze i odgovora, nađen unutar hirurške grupe, a ne između grupa

Četiri poena nisu ništa. Ali nisu ni preobražaj, a svaki centar koji preskoči broj i posegne za pridevima odlučio je koju polovinu dokaza smete da vidite.

Nalaz o tome koliko treba preseći

U toj objedinjenoj analizi krije se rezultat koji vredi razumeti pre nego što poredite centre. Među operisanom decom, što je više tkiva dorzalnih korenova hirurg presekao, to se funkcija deteta više popravila.


Ta jedna rečenica objašnjava zašto dva centra koja nude isto imenovanu operaciju mogu dati različite rezultate, a objašnjava i opreznost koja prati ovo pitanje. Presecanje više senzitivnog tkiva uklanja više tonusa, ali vodi i bliže utrnulosti, problemima sa bešikom i detetu koje ne oseća gde su mu stopala. Svaki hirurg radi negde na toj liniji. Pitanje gde se određeni tim nalazi na toj liniji i zašto jeste pošteno pitanje i otkriva mnogo, jer odgovor koji navodi jedan fiksni procenat primenjen na svako dete govori vam da se izbor zapravo ne dešava. Odgovor koji daje raspon, opisuje električne obrasce koji se traže i objašnjava kompromis koji se pravi kada je dete već slabo, govori vam nešto sasvim drugo, a svaka pažljiva klinika ima taj odgovor spreman u obliku koji se iznosi za dva minuta.

Šta pokazuje dugoročno praćenje

Randomizovane studije u ovoj oblasti prestale su da broje na dvanaest meseci, čime je pitanje koje svaki roditelj zapravo postavlja ostalo bez odgovora, a dve istraživačke grupe nastavile su da prate svoje pacijente decenijama, jedna u Švedskoj i jedna u Južnoj Africi, dajući dva skupa nalaza koje vredi čitati jedan pored drugog, jer naglašavaju vrlo različite stvari. Nijedan skup nije prijatno štivo.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite da biste videli sve kolone.

Dve prospektivne kohorte praćene decenijama
Praćenje Šta se održalo Šta se nije održalo
17 godina, 18 dece Mišićni tonus ostao je normalizovan tokom celog perioda Motorna funkcija dostigla je vrhunac na tri godine, zatim se postepeno smanjivala, a kontrakture nisu sprečene
30 godina, 12 odraslih Smanjenje tonusa održalo se, pokretljivost kuka i kolena stabilna, bez spastičnosti u odraslom dobu Hod je i dalje pokazivao blago čučeći obrazac, a 8 od 17 parametara hoda bilo je izvan normalnog opsega

Dve studije, dva raspoloženja

Obe kohorte ostaju male, a dve grupe se više razlikuju u tonu nego u činjenicama. Švedska grupa zaključila je da uklanjanje spastičnosti ne poboljšava dugoročno funkcionisanje i ne sprečava kontrakture, mada može smanjiti bol sa kojim živi mnogo odraslih osoba sa cerebralnom paralizom, dok je južnoafrička grupa, prateći pacijente tri decenije, našla odrasle koji hodaju bez spastičnosti, nekoliko parametara hoda unutar normalnog opsega i pokretljivost zglobova koja se održala između dvadesete i tridesete godine praćenja.

Kako držati oba nalaza istovremeno

Oba važe, i čitanje oba zajedno bolje je od biranja jednog. Smanjenje tonusa ostaje trajno i pouzdano, i oko toga se sve studije slažu. U šta se to smanjenje tonusa pretvara tokom života zavisi od početne snage deteta, od operacije, od terapije, od ortopedske nege koja sledi i od decenija običnog života koje nijedna studija ne može da kontroliše. Cerebralna paraliza se nastavlja. Rizotomija menja jednu njenu osobinu, temeljno i zauvek, a ostatak stanja ostavlja netaknutim. Primetite i koliko je malo dece u ovim kohortama. Osamnaestoro u jednoj i dvanaestoro u drugoj, praćeni sa neuobičajenom pažnjom tokom neuobičajeno dugog perioda, što ih čini vrednim i istovremeno krhkim. Niko ne bi trebalo da gradi odluku na jednoj od tih studija samostalno, i nikome ne bi trebalo pokazati samo onu vedriju.

Kako se poredi sa alternativama

Spastičnost kod cerebralne paralize ima nekoliko utvrđenih načina lečenja, a pregled dokaza iz 2019. godine koji je ocenio celu oblast svrstao je rizotomiju među one koji deluju, uz botulinski toksin, intratekalni baklofen, oralne lekove i ortopedsku hirurgiju, pri čemu svaki od njih donosi nešto sasvim drugo po sasvim drugoj ceni.


Botulinski toksin deluje na izabrane mišiće, traje nekoliko meseci i može se ponavljati, zbog čega je odličan za proveru šta bi opušteniji mišić uradio pre nego što se uradi bilo šta trajno. Baklofenska pumpa isporučuje lek direktno u likvor, pokriva obe noge i ostaje podesiva i uklonjiva po cenu ugrađenog uređaja i njegovog održavanja. Oralni lekovi deluju na celo telo, uključujući i neželjena dejstva. Ortopedska hirurgija produžava tetive i preoblikuje kosti, rešavajući oštećenje koje je tonus već napravio, a sam tonus ostavlja po strani, pa je često potrebna i uz rizotomiju i posle nje. To za kojim od tih pet rešenja tim prvo posegne samo po sebi govori mnogo. Centar koji nudi samo jedno od njih, i nudi ga svakome ko uđe, ne bira između terapija nego prodaje onu koju slučajno izvodi, a porodica koja odmerava ovu odluku zaslužuje da čuje svih pet opisanih od nekoga ko nema interes u tome koja pobeđuje.

Rizotomija se od svih njih izdvaja u jednom pogledu.

Ne može se poništiti

Presečeni nervni korenčići ne rastu nazad. Nema podešavanja, nema poništavanja, nema uklanjanja uređaja, nema čekanja da lek prestane da deluje. Koliko god tonusa izađe na dan operacije, toliko ga ostaje napolju do kraja života vašeg deteta.

Što seče na obe strane

Trajnost nosi privlačnost rizotomije, jer porodica dobija jednu operaciju i jedan oporavak umesto injekcija svakih nekoliko meseci kroz celo detinjstvo ili pumpe koju treba puniti i na kraju zameniti. Trajnost takođe čini izbor pacijenta neuobičajeno ozbiljnim. Pogrešan kandidat ne može se vratiti u početni položaj, a dete koje se oslanjalo na tonus da bi stajalo može ostati bez tonusa i bez snage. Svaki pažljiv centar zbog toga procenu radi mesecima, a svaki centar spreman da vaše dete brzo zakaže posle video poziva preskočio je nešto važno. Uzmite vremena. Ništa u vezi sa spastičnošću kod petogodišnjaka ne menja se tako brzo da bi tri dodatna meseca procene vaše dete nešto koštala, a porodice koje kasnije zažale zbog ove operacije gotovo nikada nisu one koje su predugo čekale pre nego što su pristale.

Godina fizioterapije koja sledi

Šta objavljeni programi zaista traže
Sesije dva puta dnevno tokom bolničke rehabilitacije od dve do šest nedelja, zatim ambulantna terapija četiri ili pet puta nedeljno oko šest meseci, pa lakši program koji se nastavlja i posle prve godine. Centri se razlikuju, i nijedan ovo ne opisuje kao neobavezno.
Šta to znači za porodicu koja radi
Jedan roditelj praktično preuređuje svoju godinu oko termina, dete izostaje sa značajnog dela nastave, a kod kuće se radi program u danima između sesija. Porodice koje su to prošle opisuju terapiju kao znatno težu od operacije.
1
Prva do treća nedelja. Sedenje, stajanje i transferi, uz bol u leđima i neobičan osećaj nogu koje više ne pružaju otpor. Mnogo dece u ovom periodu izgleda lošije nego pre operacije.
2
Četvrta do dvanaeste nedelje. Ozbiljan rad na snazi, jer mišići koji su bili držani zategnuto sada moraju namerno da drže dete uspravno. Tu se gradi najveći deo konačnog rezultata.
3
Četvrti do dvanaestog meseca. Obrazac hoda, izdržljivost, stepenice, neravan teren i obični pokreti detinjstva. Ortoze se stalno proveravaju kako se oblik nogu menja.
4
Druga godina i dalje. Održavanje, nagli rast koji poništi deo dobitaka pa ih treba vratiti radom, i dug odnos sa fizioterapeutom koji poznaje dete.

Operacija uklanja prepreku. Godina uklanja izgovor za to što iza nje ništa nije izgrađeno, a samo jedno od to dvoje dešava se u operacionoj sali.

Rehabilitacija za porodicu koja dolazi avionom

Pitanje koje odlučuje da li putovanje zbog ove operacije ima smisla
Ko sprovodi četiri do pet sesija nedeljno tokom šest meseci i gde. Odgovorite na to pre svega ostalog, jer porodica koja odleti kući u zemlju bez dostupne dečje fizioterapije kupila je operaciju bez lečenja, a operacija sama po sebi čini vrlo malo.

Šta plan rehabilitacije mora da precizira

  1. Gde se odvijaju bolničke nedelje. U bolnici koja je operisala ili uz premeštaj u rehabilitacionu ustanovu, i koliko nedelja.
  2. Ko vodi prvih šest meseci. Imenovani terapeuti kod kuće, ili produžen boravak, ili blokovi povratnih putovanja u dogovorenim razmacima.
  3. Šta sadrži kućni program. Napisane vežbe sa fotografijama, na jeziku koji porodica čita, koje se pregledaju i ažuriraju, a ne predaju jednom.
  4. Ko prati napredak i koliko često. Pregledi video snimaka, razmaci između merenja i osoba odgovorna za promenu plana kada napredak stane.
  5. Ko vodi ortopedski deo. Praćenje kukova, kontrole kičme, ortoze i eventualna kasnija operacija tetiva, za šta neko kod kuće mora da bude zadužen.

Donesite odgovore na tih pet pitanja na konsultaciju. Hirurg koji želi da ih vidi napisane jeste hirurg koji ozbiljno shvata celu godinu vašeg deteta, a ne samo četiri sata za koje je lično odgovoran.

Rizici i komplikacije

Ozbiljne komplikacije posle ove operacije retke su u iskusnim rukama, a retko nije isto što i nikad. Infekcija rane, krvarenje, curenje likvora i uobičajeni rizici opšte anestezije sve to spada na obrazac pristanka.

Oni koji su svojstveni presecanju senzitivnih korenova

Utrnulost ili izmenjen osećaj u nogama i stopalima javlja se kod neke dece i obično se povlači tokom nedelja do meseci. Funkcija bešike može biti privremeno poremećena, pa detetu koje je bilo suvo može trebati vremena da ponovo postane pouzdano. Slabost veća od očekivane jeste rizik zbog kojeg izbor pacijenata i postoji, pa testiranje snage pre operacije nikada nije formalnost. Na dužem roku, posle rizotomije se opisuje deformitet kičme, i to je jedan od razloga zašto je pristup kroz jedan nivo sa vraćanjem kosti postao uobičajen, dok se bol u leđima u adolescenciji i odraslom dobu prijavljuje dovoljno često da kontrola kičme spada u dugoročno praćenje, umesto da se prepusti onome koga mlada osoba slučajno poseti za dvadeset godina. Brojevi su ovde bolji od spiskova. Pitajte svaki centar koji razmatrate za njegove sopstvene podatke o komplikacijama kod poslednjih sto dece i obratite pažnju da li odgovor uopšte stigne.

Centri koji ne broje ne mogu da se poprave.

Šta rizotomija ne rešava

Slabost ostaje slabost. Loša ravnoteža ostaje loša ravnoteža. Fiksne kontrakture i iskrivljene kosti ostaju tačno onakve kakve su bile, jer su to mehanički problemi, a operacija je neurološka.

Spisak koji vredi pročitati pre odluke

Operacija usmerena na lumbalne korenove ne dira ruke, pa dete sa zategnutim šakama ostaje sa njima. Distonija, uvrtajući nevoljni pokret koji neka deca imaju uz spastičnost ili umesto nje, ne odgovara na ovu operaciju i može izgledati gore kada nestane ukočenost koja ju je maskirala, dok govor, gutanje, epileptički napadi, učenje i vid pripadaju sasvim drugim delovima stanja i ne menjaju se ničim što se uradi na lumbalnim korenovima. Pomeranje kuka i dalje treba pratiti po rasporedu, a mnogoj deci je i posle toga potrebna operacija tetiva ili kostiju, što je normalan deo puta lečenja, a ne znak da je nešto propalo.

Imenujte ono što vas najviše muči, a zatim pitajte da li to izaziva tonus.

Oporavak i povratak avionom

Jedan ili dva dana ravno, zatim sedenje, pa stajanje uz pomoć, pa fizioterapeut dva puta dnevno. Otpust sa akutnog odeljenja za većinu dece dolazi oko nedelju dana, a ukupno vreme provedeno u bolnici u potpunosti zavisi od toga da li se blok bolničke rehabilitacije odvija u istoj zgradi ili negde sasvim drugde, što je pitanje sa vrlo različitim odgovorom u različitim zemljama.

Računica putovanja

Dozvola za let dolazi na kontroli rane, a vaš hirurg piše datirano mišljenje za avio kompaniju i osiguranje. Vašu rezervaciju zapravo određuje plan rehabilitacije, a ne rana, jer porodica koja ostaje na bolničkoj terapiji računa na tri do šest nedelja u zemlji, dok porodica koja rano leti kući računa na mnogo kraće putovanje i mnogo veću obavezu koja ih čeka. Dugi letovi sa detetom koje još ne može udobno da sedi zahtevaju planiranje, a sedište do prolaza sa prostorom za promenu položaja važnije je nego što avio kompanija obično shvata.

Povratni let rezervišite poslednji.

Cena, koordinacija i SDR operacija u Istanbulu

Na ovoj stranici ne stoji nijedan iznos, jer bi broj napisan danas bio pogrešan dok ga vi pročitate. Ono što se može opisati jeste kuda ide novac, a kod ove operacije iznenađuje koliko ga je izvan operacione sale. Vreme u operacionoj sali, neurofiziološki tim i dani na odeljenju čine jedan blok. Nedelje bolničke rehabilitacije su drugi blok, često veći. Smeštaj za porodicu tokom tih nedelja je treći. Poređenje dve ponude samo po hirurškoj ceni poredi najmanji deo računa, a poređenje po ukupnom iznosu bez uvida u raspodelu ne govori vam ništa o tome šta zapravo kupujete.

Šta pisana ponuda treba da razdvoji
Pregled radi procene i eventualnu analizu hoda, operaciju sa intraoperativnim neurofiziološkim monitoringom navedenim kao posebna stavka, noći na akutnom odeljenju, nedelje bolničke rehabilitacije sa navedenim brojem dnevnih sesija, ambulantne blokove ako su uključeni, ortoze, kao i smeštaj i transfere za dete i oba roditelja. Posebno pitajte za cenu po noćenju ako se boravak produži i za cenu drugog mišljenja rehabilitacionog tima pre nego što se obavežete.

Porodice dolaze u Univerzitetsku bolnicu Biruni zbog dečje neurohirurgije iz Evrope, Zaliva, Severne Afrike i Centralne Azije. Kancelarija za međunarodne pacijente pokriva engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz prevođenje za druge jezike koje se dogovara unapred, a jedan koordinator prati porodicu od prve poruke do otpusta i ostaje dostupan na WhatsApp aplikaciji i posle toga. Sobe za pacijente imaju ležaj za pratioca, pa roditelj ostaje svake noći, smeštaj i transferi se organizuju oko prijema, može se zatražiti lekarka, pozivno pismo za vizu izdaje se desetak dana unapred, halal, vegetarijanski i dijabetički obroci su uobičajeni, a molitvena prostorija je otvorena u okviru bolnice. Da oba roditelja putuju sa detetom uobičajeno je za ovu operaciju, a ne poseban zahtev, jer jedna odrasla osoba ne može istovremeno da vodi bolnički boravak, raspored rehabilitacije i brata ili sestru kod kuće, pa se smeštaj rezerviše uz tu pretpostavku osim ako ne kažete drugačije.

Praćenje posle povratka kući ovde je važnije nego na gotovo bilo kojoj drugoj stranici ovog sajta. Pregledi video snimaka u dogovorenim razmacima, izveštaji terapeuta koji se vraćaju timu, merenje istim skalama koje su korišćene pre operacije kako bi poređenje imalo smisla, i imenovana osoba kojoj se obraćate kada napredak stane u petom mesecu, a niko kod kuće ne zna da li je to očekivano. Zatražite taj raspored u pisanom obliku pre nego što pristanete na termin.

Pošaljite video svog deteta kako hoda, svučenog do šorca, spreda, otpozadi i sa obe strane. Dodajte istoriju terapije, nalaze snimanja, sadašnje ortoze i svaku već urađenu analizu hoda. Taj paket dečjem neurohirurgu i fizioterapeutu za dvadeset minuta kaže više nego što bilo koje uputno pismo kaže na dve stranice, a procena ne košta ništa. Informacija da vaše dete nije kandidat jeste stvaran odgovor, a ne odbijanje.

Česta pitanja o SDR operaciji

Da li će moje dete hodati samostalno posle SDR operacije?
To niko ne može da obeća, a iskren odgovor zavisi od toga odakle vaše dete kreće. Objedinjeni randomizovani dokazi pokazali su dobitak od 4,0 poena na skali grube motorne funkcije u odnosu na samu fizioterapiju, što su sami autori nazvali malim pozitivnim efektom. Deca koja već hodaju uz podršku imaju najviše da dobiju. Tražite od svakog centra koji obećava samostalno hodanje da vam pokaže podatke iz studija iza tog obećanja.
Može li se operacija poništiti ako nešto pođe naopako?
Ne. Presečeni korenčići ne rastu ponovo, nema uređaja koji se uklanja ni leka koji se obustavlja. Ta trajnost je razlog zašto procena traje mesecima i zašto je obostrana spastična cerebralna paraliza na nivou II ili III profil oko kojeg se svi iskusni centri slažu. Ako vam je povratnost važna, botulinski toksin i baklofenska pumpa su terapije koje je nude.
Koliko je fizioterapije zaista potrebno?
Objavljeni programi opisuju sesije dva puta dnevno tokom bolničkog boravka od dve do šest nedelja, zatim četiri ili pet sesija nedeljno oko šest meseci, pa lakši program i posle prve godine. Svih deset centara u međunarodnom istraživanju iz 2025. godine navelo je dostupnost intenzivne rehabilitacije kao uslov za samu operaciju.
Koji uzrast je najbolji?
Centri objavljuju raspon od tri do deset godina, a međunarodno istraživanje je našlo slaganje oko pete do sedme godine. Mlađa deca možda ne mogu da izdrže terapiju, a starija deca često već imaju fiksne kontrakture i koštane deformitete koje presecanje nervnog korena ne može da ispravi. Operacije izvan tog prozora se rade, sa drugačijim ciljevima kao što su udobnost i lakša nega.
Da li će mom detetu i dalje trebati ortopedska operacija?
Mnogoj deci hoće, i to je normalan deo puta lečenja, a ne neuspeh rizotomije. Produžavanje tetiva, koštano poravnanje i zahvati na kuku rešavaju oštećenje koje je tonus već napravio, što je drugačiji problem od samog tonusa. Praćenje kukova i kontrole kičme nastavljaju se po rasporedu bez obzira na sve.
Da li korist traje i u odraslom dobu?
Smanjenje tonusa traje. Švedska kohorta praćena 17 godina našla je održan normalizovan mišićni tonus, uz motornu funkciju koja je vrhunac dostigla na tri godine pa se zatim smanjivala, dok kontrakture nisu sprečene. Južnoafrička kohorta praćena 30 godina našla je odrasle koji hodaju bez spastičnosti i nekoliko parametara hoda unutar normalnog opsega. Obe studije su male i obe zaslužuju da ih pročitate u celosti pre bilo kakve odluke.
Koliko dugo ćemo morati da ostanemo u zemlji?
To u potpunosti zavisi od toga gde se odvija bolnička rehabilitacija. Otpust sa akutnog odeljenja dolazi oko nedelju dana, a porodica koja ostaje na bloku bolničke terapije računa na ukupno tri do šest nedelja. Rešite plan rehabilitacije pre rezervacije letova, jer putovanje određuje on, a ne operacija.

Reference

  1. McLaughlin J, Bjornson K, Temkin N, Steinbok P, Wright V, Reiner A, et al. Selective dorsal rhizotomy. Meta-analysis of three randomized controlled trials. Developmental Medicine and Child Neurology. 2002;44(1):17-25.
  2. Tedroff K, Löwing K, Åström E. A prospective cohort study investigating gross motor function, pain, and health-related quality of life 17 years after selective dorsal rhizotomy in cerebral palsy. Developmental Medicine and Child Neurology. 2015;57(5):484-490.
  3. Langerak NG, Vaughan CL, Fieggen AG, Peacock WJ, Brassell SE, Novacheck TF, et al. A prospective gait follow-up study 30 years after selective dorsal rhizotomy. Journal of Neurosurgery Pediatrics. 2025;36(3):343-352.
  4. van Dijk LMM, Slot KM, Novacheck TF, Buizer AI, Langerak NG. Selective dorsal rhizotomy from indication to rehabilitation. A worldwide survey. Child's Nervous System. 2025;41(1):133.
  5. Novak I, Morgan C, Fahey M, Finch-Edmondson M, Galea C, Hines A, et al. State of the evidence traffic lights 2019. Systematic review of interventions for preventing and treating children with cerebral palsy. Current Neurology and Neuroscience Reports. 2020;20(2):3.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr Özcan ÇIKLATEKERLİO, Neurohirurgija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve