Stacionarna rehabilitacija - akutna jedinica za rehabilitaciju
Akutna ovde ne znači hitna. Znači intenzivan nivo rehabilitacije, sa najmanje tri sata terapije dnevno na bolničkom odeljenju gde Vas lekar rehabilitacije pregleda svakog dana, i odgovara ljudima u prvim mesecima posle moždanog udara, povrede kičmene moždine, povrede mozga ili velike operacije.
O ovom odeljenju
Odmor ne vraća pokret. Svakodnevna vežba pod nadzorom vraća.
Akutna jedinica za rehabilitaciju je bolničko odeljenje na kome osoba koja se oporavlja od moždanog udara, povrede kičmene moždine, povrede mozga ili velike operacije vežba najmanje tri sata dnevno, pet dana nedeljno, pod nadzorom lekara rehabilitacije koji je pregleda svakog dana. Rezultati se mogu izmeriti. U studiji na 99.185 pacijenata sa moždanim udarom, objavljenoj u časopisu JAMA Network Open 2019. godine, oni lečeni u stacionarnoj rehabilitaciji dobili su 11,6 poena na skoru pokretljivosti, naspram 3,5 poena kod onih upućenih u ustanovu za negu.
Bolnice ovu uslugu navode pod dva naziva, zbog čega ova stranica nosi naslov Stacionarna rehabilitacija - akutna jedinica za rehabilitaciju. Oba naziva opisuju istu stvar. U nastavku piše ko se prima, šta sadrži jedna nedelja lečenja, koliko pacijent iz inostranstva ostaje u Istanbulu, šta određuje cenu i šta sledi posle povratka kući.
Šta je akutna jedinica za rehabilitaciju?
Pacijenti dolaze u akutnu jedinicu za rehabilitaciju kada je medicinski hitno stanje prošlo, a oni još uvek ne mogu da hodaju, da se operu, obuku, govore ili gutaju kao ranije. Jedinica je odeljenje unutar bolnice. Stacionarna rehabilitacija je lečenje koje se tamo sprovodi. Pacijent živi na odeljenju, a terapija ispunjava svaki radni dan.
Reč akutna zbunjuje mnoge porodice.
Ovde ona nema veze sa hitnim stanjem. Bolnice tim izrazom odvajaju ovaj nivo nege od subakutne rehabilitacije, koja teče sporijim tempom, često u ustanovi za negu, sa jednim do dva sata terapije dnevno i lekarskom posetom jednom nedeljno ili ređe. U Sjedinjenim Državama ista usluga se zove ustanova za stacionarnu rehabilitaciju, a nacionalni regulator, Centers for Medicare and Medicaid Services, prima samo pacijente koji mogu da učestvuju u tri sata terapije dnevno.
Jedinicu vodi fizijatar. To je lekar obučen za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, specijalnost koja pokriva medicinske probleme koji prate neurološku povredu, kao što su ukočenost mišića koja se zove spastičnost, kontrola mokraćne bešike i creva, bol, skokovi krvnog pritiska i raspoloženje. Oko tog lekara radi tim koji smernice za rehabilitaciju posle moždanog udara iz 2016. godine, izdate od strane American Heart Association i American Stroke Association, smatraju jezgrom lečenja, a čine ga medicinske sestre za rehabilitaciju, fizioterapeuti koji rade na hodu, ravnoteži i snazi, radni terapeuti koji ponovo uče oblačenje, kupanje, ishranu i upotrebu šake, logopedi koji leče i govor i nebezbedno gutanje, psiholozi, nutricionisti i socijalni radnici. U smernicama piše da će bez komunikacije i koordinacije među tim ljudima odvojeni napori u rehabilitaciji osobe koja je preživela moždani udar ostati ispod onoga što bi se moglo postići. Zato se tim sastaje svake nedelje, procenjuje svakog pacijenta u odnosu na napisane ciljeve i menja plan kada napredak stane. Medicinske sestre nastavljaju obuku kroz preostalih dvadeset jedan sat dana. Odlazak do kupatila, uspravno sedenje za obrokom i okretanje u krevetu, sve to postaje vežba.
Poređenje akutne rehabilitacije, subakutne nege i ambulantne terapije
Rehabilitacija posle bolničkog lečenja sprovodi se u tri vrste ustanova. Razlikuju se po tome koliko sati terapije pacijent dobija i koliko ga pažljivo lekar prati. Podaci u nastavku potiču iz pravila o prijemu u američke ustanove za stacionarnu rehabilitaciju i iz opisa koje bolnička odeljenja objavljuju o sebi, a iste granice važe i u drugim zemljama.
Ova tabela se pomera bočno na uskom ekranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Obeležje | Akutna jedinica za rehabilitaciju | Subakutna nega ili nega u ustanovi za negu | Ambulantna terapija |
|---|---|---|---|
| Vreme terapije | Najmanje 3 sata dnevno, 5 dana nedeljno | 1 do 2 sata dnevno | 2 do 3 seanse nedeljno |
| Lekar | Lekar rehabilitacije pregleda pacijenta svakog dana | Poseta jednom nedeljno ili ređe | Pregledi u ambulanti |
| Nega | Sestre za rehabilitaciju, 24 sata | Zdravstvena nega, 24 sata | Nema je |
| Vrste terapije | Dve ili više, po jednom planu | Jedna ili više | Jedna po jedna |
| Objavljena prosečna dužina boravka | 10 do 16 dana u američkim jedinicama, duže kod povrede kičmene moždine i mozga | Oko 4 nedelje | Nedeljama do mesecima, uz život kod kuće |
| Odgovara | Stabilnom pacijentu koji može naporno da radi na jasnim ciljevima | Pacijentu koji je preslab za 3 sata dnevno | Pacijentu koji je bezbedan kod kuće i može da dođe do ambulante |
Akutna jedinica za rehabilitaciju daje najmanje tri sata terapije dnevno tokom pet dana u nedelji, a subakutna nega ili nega u ustanovi za negu daje jedan do dva sata.
Za pacijenta koji putuje u inostranstvo izbor je jednostavniji nego što tabela sugeriše. Niko ne leti u drugu zemlju zbog dve ambulantne seanse nedeljno. Četiri nedelje u akutnoj jedinici za rehabilitaciju nose 60 sati terapije, a uz dve ambulantne seanse od po jedan sat nedeljno, za istih 60 sati treba sedam meseci.
Ko se prima, a ko treba da sačeka
Moždani udar je najčešći razlog za prijem u stacionarnu rehabilitaciju. Ostali razlozi dele sa njim jednu osobinu, nagli gubitak funkcije kod osobe koja je ranije bila samostalna.
- Moždani udar, bilo od začepljene arterije bilo od krvarenja
- Traumatska povreda mozga i oštećenje mozga posle srčanog zastoja ili infekcije
- Povreda kičmene moždine usled traume, tumora, infekcije ili operacije
- Operacija tumora mozga ili tumora kičme
- Gijen-Bareov sindrom, relaps multiple skleroze i druge neurološke bolesti
- Višestruki prelomi, prelom kuka, amputacija i složena ugradnja veštačkog zgloba
- Teška slabost posle dugog boravka u intenzivnoj nezi
Prijem počiva na četiri uslova. Pacijent je medicinski stabilan, bez otvorenih ispitivanja i bez lečenja koje zahteva akutno odeljenje. Potrebne su mu najmanje dve vrste terapije. Može da učestvuje tri sata dnevno, čak i kada je to podeljeno na kratke seanse sa odmorom između njih. I postoji realan cilj, kao što je hodanje uz hodalicu, prelazak iz kreveta u kolica bez pomoći ili bezbedno gutanje.
Neki ljudi ne treba da putuju zbog ovoga. Pacijent koji je još uvek na respiratoru, pacijent u komi ili u stanju minimalne svesti i pacijent čiji se moždani udar dogodio u poslednje dve nedelje pripadaju akutnoj bolnici blizu kuće. Osoba sa blagom slabošću koja hoda sama i sama se snalazi u kupatilu dobiće ono što joj treba u ambulantnoj terapiji u mestu u kom živi. Neko čija je povreda stara mnogo godina treba da očekuje manji dobitak, jer je Cochrane pregled rehabilitacije posle povrede mozga našao najjasnije dobitke u programima koji su počeli rano, i pismena procena iz Univerzitetske bolnice Biruni to će navesti pre nego što iko rezerviše let.
Intenzivna stacionarna rehabilitacija daje rezultate, i razlike su velike
Najveće poređenje daju podaci sistema Medicare, jer su Hong i saradnici na osnovu njih pratili 99.185 ljudi u Sjedinjenim Državama koji su otpušteni posle moždanog udara 2013. i 2014. godine, od kojih je 66.082 otišlo u ustanovu za stacionarnu rehabilitaciju, a 33.103 u ustanovu za stručnu negu. Pacijenti u stacionarnoj rehabilitaciji popravili su se za 11,6 poena na skoru pokretljivosti i za 13,6 poena na skoru samostalne brige o sebi. Pacijenti u ustanovama za negu popravili su se za 3,5 i 3,2 poena. Dve grupe su se razlikovale na početku, jer su oni upućeni u ustanove za negu u proseku bili četiri godine stariji, pa su autori ponovili analizu sa tri statističke metode koje ispravljaju takve razlike. Razlika je ostala iste veličine. JAMA Network Open objavio je studiju 2019. godine.
Trostruke razlike u oporavku retke su u bilo kojoj oblasti medicine.
Randomizovane studije pokazuju isto. Cochrane pregled iz 2020. godine autora Langhorne i Ramachandra objedinio je 29 studija sa 5.902 učesnika i uporedio organizovanu stacionarnu negu posle moždanog udara, odnosno usklađen tim na posebnom odeljenju, sa negom na opštem odeljenju. Na svakih 100 pacijenata koje je lečio organizovani tim, dvoje više je preživelo, šestoro više je godinu dana kasnije živelo kod kuće i šestoro više je živelo samostalno. Korist je postojala u svakom uzrastu, kako kod blagih tako i kod teških moždanih udara. Mešovita odeljenja za rehabilitaciju, koja uz moždani udar primaju i druge dijagnoze, takođe su smanjila verovatnoću lošeg ishoda, sa odnosom šansi od 0,65. Za povredu mozga kod odraslih radnog uzrasta, Cochrane pregled koji je vodila Turner-Stokes obuhvatio je 19 studija i 3.480 ljudi. Našao je jake dokaze da pacijenti sa umerenom do teškom povredom imaju korist od formalne rehabilitacije, kao i jake dokaze da intenzivniji programi ranije donose poboljšanje funkcije. Ljudi sa blagom povredom dobro su se oporavili uz same informacije i praćenje. Taj nalaz objašnjava zašto pažljiva jedinica neke kandidate odbija.
Stariji pacijenti takođe imaju koristi. U 13 studija sa 3.036 učesnika u Cochrane pregledu nege posle preloma kuka iz 2021. godine, timska stacionarna rehabilitacija smanjila je broj ljudi koji su u roku od godinu dana umrli ili prešli u ustanovu za smeštaj, a autori su izračunali da lečenje 25 pacijenata na ovaj način sprečava jedan takav ishod.
Nijedna od ovih studija ne obećava određeni rezultat jednoj osobi. Koliko će se funkcije vratiti zavisi od veličine i mesta povrede, od uzrasta i od toga koliko rano počinje vežbanje. Povreda kičmene moždine ima manje randomizovanih studija od moždanog udara, jer nijedan etički odbor ne bi dozvolio istraživačima da uskrate rehabilitaciju paralizovanom pacijentu zarad poređenja.
Kada treba početi rehabilitaciju?
Rano, uz jednu ogradu. Studija AVERT, objavljena u časopisu The Lancet 2015. godine, rasporedila je 2.104 pacijenta sa moždanim udarom u pet zemalja ili na uobičajenu negu u jedinici za moždani udar ili na intenzivniji protokol koji ih je ranije i češće dizao iz kreveta unutar prva 24 sata. Intenzivna grupa je prošla lošije. Posle tri meseca 46 odsto njih imalo je povoljan ishod, naspram 50 odsto uz uobičajenu negu.
Ta pouka važi za prvi dan ili dva, kada je mozak još uvek ranjiv, i objašnjava zašto akutna jedinica za rehabilitaciju prima pacijente tek kada su stabilni, ne pre toga. Od te tačke smer dokaza se obrće. Najveći deo oporavka posle moždanog udara odvija se u prva tri do šest meseci, pa svaka nedelja čekanja na terapiju unutar tog perioda košta više od nedelje izgubljene kasnije.
Za pacijenta iz inostranstva putovanje postaje moguće kada lekar koji ga leči potvrdi stabilnost, otprilike treće nedelje posle mnogih moždanih udara, a prvih nekoliko meseci ostaje najbolje vreme za dolazak. Kasniji prijemi i dalje donose dobitak, naročito kada je ranija rehabilitacija bila oskudna. Ciljevi postaju uži, kao što su bezbedniji prelazak, jači stisak ili manje padova.
Jedna nedelja na odeljenju
Prva dva dana idu na procenu. Lekar rehabilitacije pregleda pacijenta i proverava terapiju lekovima, a svaki terapeut meri polazne vrednosti koje obuhvataju snagu mišića, ravnotežu, brzinu hoda tamo gde je hod moguć, funkciju šake, pamćenje i pažnju, govor i test gutanja pre nego što se dozvoli bilo kakva hrana ili piće na usta. Odeljenja ocenjuju samostalnost standardnom skalom kao što su Functional Independence Measure ili Barthel Index. Ista skala se ponavlja pri otpustu, pa napredak postaje broj koji svi mogu da vide.
Zatim se ciljevi zapisuju, gde god je moguće pacijentovim rečima.
Radni dan počinje negom koja je i sama terapija, jer se pacijent pere i oblači uz onoliko malo pomoći koliko je radni terapeut ocenio kao bezbedno. Prepodne nosi najteži fizički rad, što za nekoga ko ponovo uči da hoda znači vežbanje stajanja, koračanje uz delimično rasterećenje telesne težine i mnogo ponavljanja, jer ponavljanje pokreće ponovno učenje u nervnom sistemu. Neke jedinice na ovom tržištu dodaju robotske trenažere hoda kao što je Lokomat ili robote za ruku kao što je Armeo, koji omogućavaju stotine koraka ili pokreta dohvatanja u jednoj seansi. Mašine dodaju ponavljanja. One ne zamenjuju terapeuta, a broj sati terapije u direktnom radu sa terapeutom govori više o programu nego spisak uređaja. Posle ručka slede radna terapija, logopedska terapija ili terapija gutanja i unapred isplanirani periodi odmora. Zamor posle povrede mozga je fizički, a njegovo prevazilaženje na silu vraća pacijenta unazad. Veče pripada porodici. Vikendi nose lakši program.
Jednom nedeljno ceo tim se sastaje o svakom pacijentu. Ciljevi koji su ispunjeni zamenjuju se novima, a ciljevi koji nisu ispunjeni se razmatraju.
Pratioci učestvuju u svemu tome. Suprug, supruga, sin ili ćerka koji će pomagati kod kuće uče prelaske, vežbe, mere opreza pri gutanju i proveru kože na odeljenju, uz nadzor terapeuta, i vežbaju dok to ne postane rutina.
Koliko dugo ćete ostati u Istanbulu?
Dve do osam nedelja. To je raspon u programima rehabilitacije koje turske bolnice i agencije za medicinski turizam objavljuju za međunarodne pacijente, a programi od dva meseca za povredu kičmene moždine su česti. Američke jedinice navode prosek od samo 10 do 16 dana, a razlika ima jasan uzrok, jer pacijent koji živi u blizini nastavlja ambulantno već naredne nedelje, dok pacijent koji je doputovao avionom mora ceo dobitak da ponese kući.
Niko ne određuje dužinu boravka pre nego što prva nedelja prođe. Tim mora da vidi koliko brzo pacijent reaguje. Objavljeni programi za pacijenta sa moždanim udarom koji dolazi hodajući uz pomoć traju dve do četiri nedelje, a osobi sa potpunom povredom kičmene moždine koja od početka uči veštine korišćenja kolica, kontrolu mokraćne bešike i negu kože treba znatno duže od toga. Tražite da datum ponovne procene dobijete u pisanom obliku. Ista beleška treba da navede i merenja koja će odlučiti da li se boravak produžava.
Kada možete da doletite, a kada da se vratite kući?
Britanska uprava za civilno vazduhoplovstvo savetuje da se posle moždanog udara sačeka najmanje dve nedelje pre leta. Avio-kompanije povrh toga postavljaju svoja pravila i traže medicinski obrazac, poznat kao MEDIF, koji popunjava lekar koji leči pacijenta, za svakog putnika koji je nedavno bio u bolnici, kome je potreban kiseonik ili ne može da sedi uspravno pri poletanju i sletanju. Putnici koji ne mogu da sede putuju uz rezervaciju nosila ili sanitetskim avionom. Oba moraju da se organizuju mnogo unapred. Kancelarija za međunarodne pacijente Univerzitetske bolnice Biruni šalje potvrdu termina i pozivno pismo sa nazivom bolnice i imenom lekara deset dana pre putovanja i organizuje prevoz sa aerodroma. Recite u prvoj poruci da li pacijent sedi, stoji ili putuje ležeći, jer se vozilo bira prema tom odgovoru. Povratak kući traži manje priprema, jer otpust ima planiran datum, pacijent odlazi jači nego što je došao, a lekar rehabilitacije piše potvrdu o sposobnosti za let sa tim datumom.
Dugi letovi povećavaju rizik od ugruška u venama noge kod svakoga ko ima slabu nogu, pa plan otpusta obuhvata unos tečnosti, vežbe listova, sedište do prolaza i, kada ih lekar propiše, kompresivne čarape ili injekciju za razređivanje krvi.
Rizici na odeljenju za rehabilitaciju i kako se njima upravlja
Sama terapija nosi malo opasnosti. Rizici na odeljenju za rehabilitaciju dolaze od osnovne povrede i od nepokretnosti, a rutina odeljenja izgrađena je oko njihovog praćenja.
Kada se pacijent medicinski razboli, terapija se pauzira, a lečenje ima prednost.
Ako se plan promeni
Planovi rehabilitacije menjaju se u oba smera. Brži napredak od očekivanog skraćuje boravak, i niko ne treba da bude zadržan na odeljenju samo da bi se popunio rezervisani paket, pa pitajte kako se postupa sa neiskorišćenim danima pre nego što platite.
Zastoji vuku u drugom smeru. Kod nekih pacijenata se tokom rehabilitacije javi medicinski problem, kao što su urinarna infekcija, epileptični napad, infekcija pluća ili nov poremećaj srčanog ritma. U samostalnom centru za rehabilitaciju to znači sanitetski prevoz do druge bolnice, dok odeljenje za rehabilitaciju unutar opšte bolnice to rešava u istoj zgradi, sa dijagnostičkim snimanjem, intenzivnom negom i drugim specijalnostima na licu mesta, a terapija se nastavlja kada se lekari saglase. Procena pri dolasku ponekad otkrije problem koji mora da se leči pre nego što terapija može da deluje, na primer nakupljanje tečnosti u mozgu posle krvarenja, dekubitus koji zahteva operaciju ili spastičnost dovoljno tešku za botulinum toksin ili baklofensku pumpu. Svaka od tih stavki je posebna odluka sa svojim pristankom i svojom ponudom. Kod pacijenata čija slabost potiče od tumora mozga ili kičme, i radioterapija i hemioterapija sprovode se u Univerzitetskoj bolnici Biruni na istoj lokaciji, pa rehabilitacija i onkološko lečenje mogu teći tokom jednog prijema, bez prenosa dokumentacije.
Šta određuje cenu
Određivanje cene stacionarne rehabilitacije malo znači pre nego što neko pročita dokumentaciju, jer cena prati plan, a plan prati pacijenta. Šest stvari pomera ukupan iznos. Dužina boravka ga pomera najviše. Zatim dolazi potreba za negom, jer pacijent sa traheostomom, sondom za hranjenje ili potrebom za dvoje pomagača pri svakom prelasku troši više sati nege od onoga ko do kupatila stiže uz hodalicu. Broj vrsta terapije se računa, pa plan koji uz fizikalnu i radnu terapiju sadrži i logopedsku terapiju, terapiju gutanja i neuropsihologiju košta više od same fizikalne terapije. Mnogi centri na ovom tržištu robotske seanse naplaćuju dodatno. Postupci kao što su injekcije botulinum toksina, video ispitivanje gutanja ili nova snimanja ulaze u račun samo kada su potrebni. Oprema koja se nosi kući, kao što su ortoza za skočni zglob, jastuk za kolica izrađen po meri ili pomagalo za hod, dolazi poslednja, i to je stavka koja se najčešće izostavi iz ponude.
Činioci vezani za pacijenta deluju kroz iste kanale. Uzrast, telesna težina, dijabetes, bolesti srca i pluća, lekovi za razređivanje krvi i vreme proteklo od povrede, sve to menja koliko brzo osoba napreduje i koliko joj nege treba, zbog čega dva pacijenta sa istom dijagnozom dobijaju različite ponude.
Paketi koje turske bolnice i agencije za medicinski turizam objavljuju za stacionarnu rehabilitaciju obuhvataju sobu i obroke za pacijenta i jednog pratioca, svakodnevni lekarski pregled, negu, dogovorene sate terapije, rutinske analize krvi, prevoz sa aerodroma i prevođenje. Uobičajeno nisu obuhvaćeni avionske karte, putno osiguranje, lekovi za nepovezana stanja, ortoze po meri, dodatna snimanja, lečenje komplikacije i dani preko dogovorenog boravka.
Pet stavki razdvaja stvarnu ponudu od one iz naslova.
- Sati terapije jedan na jedan dnevno koji su obuhvaćeni iznosom i broj dana nedeljno
- Vrste terapije koje se računaju
- Da li su robotske seanse u iznosu ili se naplaćuju po seansi
- Cena dodatne nedelje i šta biva sa neiskorišćenim danima
- Da li su ležaj i obroci za pratioca uključeni
Tek kada lekar rehabilitacije pročita nalaze, iznos nešto znači, a taj pregled je besplatan.
Planiranje puta sa pacijentom koji ne može da hoda
Koordinator iz kancelarije za međunarodne pacijente dodeljuje se od prve poruke i ostaje uz porodicu do otpusta, a tim radi na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom i na zahtev organizuje prevođenje na druge jezike. Jezik je u rehabilitaciji važniji nego u hirurgiji. Logopedska terapija posle moždanog udara mora da se odvija na jeziku na kome pacijent misli, pa navedite taj jezik u prvoj poruci i pitajte kako će logopedska terapija na njemu biti sprovedena.
U pacijentskim sobama postoji ležaj za pratioca. Jedna osoba boravi u sobi preko noći tokom celog prijema, a u rehabilitaciji je ta osoba isto toliko polaznik obuke koliko i posetilac, pa tamo gde porodica ima izbor, pošaljite onoga ko će pomagati kod kuće.
Smeštaj za noći pre i posle prijema, prevoz sa aerodroma i prevoz između hotela i bolnice organizuje kancelarija za međunarodne pacijente. Bolnička kuhinja obezbeđuje halal, vegetarijansku i dijabetičnu ishranu. Prostorija za molitvu dostupna je u objektu. Zahtev za lekarku prosleđuje se odeljenju i ispunjava kad god raspored dežurstava to dozvoljava. Postavite ga rano.
Dugi boravci otvaraju pitanje vize koje jednonedeljni hirurški put ne otvara. Prebrojte dane koje Vaša viza ili bezvizni ulazak dozvoljavaju pre nego što odredite datume, i za pratioca i za pacijenta. Pozivno pismo podržava zahtev.
Posle povratka kući
Rehabilitacija se nastavlja posle otpusta. Cochrane pregled o povredi mozga pokazao je da nastavak ambulantne terapije pomaže da se zadrže dobici ostvareni u stacionarnoj fazi, a otpusna dokumentacija je napravljena za tu predaju. Sadrži medicinski izveštaj na engleskom, skorove pri prijemu i otpustu na istoj skali, pisani program kućnih vežbi, uputstva za gutanje i ishranu, spisak lekova sa dozama, spisak opreme sa merama i pismo upućeno lekaru ili terapeutu koji preuzima brigu kod kuće.
WhatsApp održava vezu sa porodicom posle povratka kući. Koordinator ostaje dostupan na istom broju, pitanja o vežbi, delu opreme ili dozi leka idu tamo, a sve što je kliničko prosleđuje se timu za rehabilitaciju radi odgovora.
Neke stvari nikada ne treba da čekaju poruku za Istanbul. Idite u lokalnu hitnu službu zbog bilo čega od sledećeg.
- Iznenadna nova slabost, pad ugla usana ili novonastala otežanost govora
- Otečen, bolan list ili iznenadni nedostatak vazduha
- Povišena temperatura sa kašljem posle epizode gušenja
- Epileptični napad
- Posle povrede kičmene moždine, snažna glavobolja sa crvenilom i znojenjem
- Pad sa udarcem u glavu dok uzimate lekove za razređivanje krvi
Neke porodice planiraju drugi, kraći prijem šest do dvanaest meseci kasnije radi rada na novim ciljevima, što ima smisla kada je prvi boravak doneo merljivu promenu i kada se kućni program održavao.
Šta poslati za besplatan pregled nalaza
Pošaljite bolničku otpusnu listu, nalaze najnovijeg snimanja mozga ili kičme, aktuelni spisak lekova i kratku belešku o tome šta pacijent danas može, uz podatke o sedenju, stajanju, hodanju, ishrani i govoru. Navedite traheostomu, sondu za hranjenje, urinarni kateter ili dekubitus ako postoje. Dodajte snimak. Jedan minut snimka na kome pacijent sedi uspravno ili prelazi iz kreveta u stolicu, snimljen telefonom, govori lekaru rehabilitacije više od stranice opisa.
Svaka dokumentacija ide lekaru rehabilitacije. U odgovoru piše da li stacionarna rehabilitacija sada odgovara ovom pacijentu, koji ciljevi deluju realno, koliko nedelja treba planirati i šta bi trebalo obezbediti za let. Pregled nalaza ne košta ništa i ne obavezuje Vas ni na šta. Koordinator odgovara na Vašem jeziku.
Stacionarna rehabilitacija - akutna jedinica za rehabilitaciju, česta pitanja
Koja je razlika između akutne i subakutne rehabilitacije?
Koliko dugo treba da ostanem u Istanbulu zbog stacionarne rehabilitacije?
Koliko brzo posle moždanog udara mogu da doletim u Tursku na rehabilitaciju?
Može li moj suprug ili supruga da ostane u sobi sa mnom?
Hoće li terapeuti i lekari razumeti moj jezik?
Šta ako se medicinski problem javi pošto se vratim kući?
Da li je kasno za stacionarnu rehabilitaciju ako su moždani udar ili povreda bili pre više od godinu dana?
Reference
- Hong I, Goodwin JS, Reistetter TA, Kuo YF, Mallinson T, Karmarkar A, Lin YL, Ottenbacher KJ. Comparison of Functional Status Improvements Among Patients With Stroke Receiving Postacute Care in Inpatient Rehabilitation vs Skilled Nursing Facilities. JAMA Netw Open. 2019;2(12):e1916646.
- Langhorne P, Ramachandra S; Stroke Unit Trialists' Collaboration. Organised inpatient (stroke unit) care for stroke: network meta-analysis. Cochrane Database Syst Rev. 2020;4(4):CD000197.
- Winstein CJ, Stein J, Arena R, et al. Guidelines for Adult Stroke Rehabilitation and Recovery: A Guideline for Healthcare Professionals From the American Heart Association/American Stroke Association. Stroke. 2016;47(6):e98-e169.
- Turner-Stokes L, Pick A, Nair A, Disler PB, Wade DT. Multi-disciplinary rehabilitation for acquired brain injury in adults of working age. Cochrane Database Syst Rev. 2015;2015(12):CD004170.
- Handoll HH, Cameron ID, Mak JC, Panagoda CE, Finnegan TP. Multidisciplinary rehabilitation for older people with hip fractures. Cochrane Database Syst Rev. 2021;11(11):CD007125.
- AVERT Trial Collaboration group. Efficacy and safety of very early mobilisation within 24 h of stroke onset (AVERT): a randomised controlled trial. Lancet. 2015;386(9988):46-55.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Çiğdem ÇINAR, Fizikalna medicina i rehabilitacija.
Medicinski proverio
Vanr. prof. dr Çiğdem ÇINAR
Fizikalna medicina i rehabilitacija
Poslednje ažuriranje: