Pređi na sadržaj
Transplantacija koštane srži kod bolesti srpastih ćelija
Hematologija

Transplantacija koštane srži kod bolesti srpastih ćelija

O ovom odeljenju

 
HEMATOLOGIJA I TRANSPLANTACIJA KOŠTANE SRŽI

Gotovo svi ostali na odeljenju za transplantaciju tamo su zato što je alternativa bila skora smrt. Bolest srpastih ćelija je izuzetak, a to menja ceo račun.

Kod 1.000 pacijenata koji su primili transplantat od podudarnog brata ili sestre petogodišnje preživljavanje bez događaja iznosilo je 91,4 odsto, a petogodišnje ukupno preživljavanje 92,9 odsto.

91,4 odsto
Petogodišnje preživljavanje bez događaja kod 1.000 transplantacija od podudarnog brata ili sestre zbog bolesti srpastih ćelija
7 odsto
Od tih istih 1.000 pacijenata koji su umrli, što je iskrena cena ovog postupka
42 i 48
Srednja starost u trenutku smrti za muškarce i za žene u studiji prirodnog toka bolesti sa 3.764 pacijenta
Besplatno
Pisano mišljenje o Vašoj dokumentaciji i tipizaciji davaoca, na jeziku koji razumete
Besplatna konsultacija

Transplantacija u koju niko nije prisiljen

Pacijent sa akutnom leukemijom dolazi do odluke o transplantaciji tako što je alternativa već odlučena umesto njega. Kod bolesti srpastih ćelija to ne funkcioniše tako. Osoba sa bolešću srpastih ćelija može da živi decenijama. Može da radi, podiže decu i da godinama bude bez epizoda koje je dovode u bolnicu. Bolest sve to vreme tiho oštećuje organe i skraćuje život, a ništa od toga ne menja činjenicu da pacijent pred ovom odlukom obično hoda, govori i razumno se dobro oseća onog dana kada se od njega traži da je razmotri. To je situacija u kojoj niko drugi na odeljenju nije, i zbog nje pitanje transplantacije postaje nešto drugačije nego na svakoj drugoj stranici u ovom odeljku, jer se bira između spore štete koju već poznajete i akutnog rizika preuzetog na dan koji sami birate, u zamenu za to da spora šteta prestane.


Zadržite taj okvir kroz sve što sledi. Broj koji izgleda dobro za transplantaciju zbog leukemije ovde možda nije dovoljno dobar, jer poređenje nije smrt u toku godine, nego život sa bolešću, a to je ono čega se odričete isto koliko i ono od čega bežite. Niko u ovom položaju ne biva spasen od nečega. Taj neko bira, a to je teže.

Šta bolest radi ako se ništa ne promeni

Iskreno prikazivanje alternative je prva polovina odluke i često se preskače. Studija prirodnog toka bolesti pratila je 3.764 pacijenta od rođenja do 66. godine, a srednja starost u trenutku smrti bila je 42 godine za muškarce sa anemijom srpastih ćelija naspram 48 godina za žene. Polovina pacijenata sa anemijom srpastih ćelija preživela je pedesete godine. Takođe, 33 odsto smrtnih ishoda kod odraslih dogodilo se tokom akutne bolne krize, grudnog sindroma ili moždanog udara, kod pacijenata koji u tom trenutku nisu imali očiglednu hroničnu insuficijenciju organa, što znači da je trećina tih smrtnih ishoda zadesila ljude kod kojih propadanje nije bilo vidljivo. Ti podaci prethode nekim lečenjima koja se danas rutinski koriste, a i dalje su najjasniji dostupan opis onoga što bolest radi kada je prepuštena svom toku. Pročitajte drugi podatak ponovo. Trećina smrtnih ishoda kod odraslih dogodila se kod ljudi koji su izgledali dobro do nedelje u kojoj su umrli.

  • Bolne krize, koje pacijenti prvo pominju i koje izazivaju najveći deo prijema u bolnicu.
  • Moždani udar, koji kod dece dolazi bez upozorenja i zbog koga postoji program skrininga opisan niže na ovoj stranici, gde je jedno jedino ispitivanje promenilo način lečenja.
  • Akutni grudni sindrom, odnosno plućna kriza, koji spada među najčešće uzroke smrti kod ove bolesti.
  • Tiho oštećenje organa, odnosno oštećenje bubrega, pluća, srca, oka, kostiju i mozga koje se nakuplja decenijama bez simptoma sve do kasne faze.

Kada je reč o moždanom udaru, postoji ispitivanje koje je pitanje rešilo. 130 dece sa patološkim nalazom transkranijalnog doplera raspoređeno je ili na redovne transfuzije ili na standardnu negu. U grupi sa standardnom negom bilo je deset moždanih infarkta i jedno krvarenje, dok je u grupi sa transfuzijama bio jedan infarkt. To smanjenje od 92 odsto dovelo je do ranog prekida ispitivanja i utvrdilo da pregled može da prepozna decu pod visokim rizikom pre nego što im se bilo šta dogodi.

Šta već postojeće alternative postižu

Svaka transplantacija mora da bude bolja od onoga što je već dostupno, a ono što je već dostupno bolje je nego ranije.

Ispitivanje koje je utemeljilo glavni lek
Randomizovano ispitivanje rasporedilo je 152 pacijenta na hidroksiureu i 147 na placebo. Srednji broj bolnih kriza godišnje iznosio je 2,5 naspram 4,5, uz P vrednost ispod 0,001. Grudni sindrom javio se kod 25 pacijenata naspram 51, ponovo uz P vrednost ispod 0,001, a transfuzije su date kod 48 pacijenata naspram 73, uz P vrednost od 0,001. Lek dakle otprilike prepolovljuje krize i grudne epizode kod pacijenata koji ga podnose i uzimaju, a to je polazna osnova koju svaka transplantacija mora da nadmaši.

Put transfuzija i njegova cena

Redovne transfuzije sprečavaju moždane udare i potiskuju bolest, a telo opterećuju gvožđem koje nema kuda da ode. Studija na 271 detetu sa bolešću srpastih ćelija na hroničnim transfuzijama uporedila je to opterećenje sa standardnim laboratorijskim testom kojim se ono prati i pokazala da je većina pacijenata sa feritinom između 750 i 1.500 nosila opterećenje gvožđem od 25 do 100 miligrama po kilogramu, što je bilo 72,8 odsto tih merenja. Helacija gvožđa ga uklanja, deluje, i predstavlja svakodnevnu obavezu tokom godina, sa sopstvenim neželjenim dejstvima i sopstvenim problemom pridržavanja terapije. Iskreno poređenje zato stavlja transplantaciju naspram leka koji prepolovljuje krize, ili naspram transfuzija i helacije koje se sprovode doživotno. Obe alternative imaju jednu osobinu koju transplantacija nema. Zahtevaju da pacijent nešto radi svakoga dana, do kraja života, a pridržavanje tokom decenija je mesto na kome obe tiho popuštaju.

Rezultat sa podudarnim bratom ili sestrom

Dobri brojevi dolaze iz ove situacije, a ona se odnosi na manjinu pacijenata.

Hiljadu transplantacija, prebrojanih
Međunarodno istraživanje obuhvatilo je 1.000 pacijenata koji su između 1986. i 2013. godine primili transplantat od HLA identičnog brata ili sestre. Petogodišnje preživljavanje bez događaja iznosilo je 91,4 odsto, sa intervalom poverenja od 89,6 do 93,3 odsto. Petogodišnje ukupno preživljavanje iznosilo je 92,9 odsto, sa intervalom poverenja od 91,1 do 94,6 odsto. Neprihvatanje kalema javilo se kod 23 pacijenta. Sedamdeset pacijenata, 7 odsto serije, umrlo je. Ta četiri broja idu zajedno, a obično se razdvajaju, jer su prva dva ono što se navodi u brošuri, a poslednji je ono što porodici treba.

Zasebna nacionalna serija od 87 pacijenata transplantiranih između 1988. i 2004. godine pokazuje kako se tehnika pomerila. Odbacivanje kalema iznosilo je 22,6 odsto pre nego što je antitimocitni globulin dodat u kondicioniranje, a zatim je palo na 3 odsto, dok je ukupno preživljavanje u celoj seriji bilo 93,1 odsto, a preživljavanje bez događaja 86,1 odsto, pri čemu je među 44 pacijenta transplantirana posle januara 2000. godine preživljavanje bez događaja dostiglo 95,3 odsto. Stariji podaci u literaturi zato potcenjuju ono što savremeni protokol postiže, a poboljšanje je došlo od promene u kondicioniranju, a ne od nečeg dramatičnog. Otprilike jedan od četiri pacijenta ima brata ili sestru koji su podudarni, a ostatak ove stranice govori o tome šta se dešava sa preostalo troje. Taj odnos je najkorisnija stvar koju porodica može rano da razreši. Tipizacija braće i sestara traži po jedno vađenje krvi i nekoliko nedelja, a otvoreno pitanje pretvara u zatvoreno. Uradite to pre nego što nekome zatreba odgovor.

Odrasli i blaže kondicioniranje

Kondicioniranje punog intenziteta kod odrasle osobe sa godinama oštećenja organa iza sebe dugo je bilo razlog zbog koga se odraslima ovo uopšte nije ni nudilo. Jedna studija uključila je 30 odraslih sa teškim fenotipom bolesti srpastih ćelija i primenila nemijeloablativni protokol, odnosno kondicioniranje osmišljeno da napravi mesta za ćelije davaoca bez potpunog uništenja srži, a dvadeset šest od 30, što je 87 odsto, imalo je dugotrajno stabilno prihvatanje kalema davaoca bez akutne i bez hronične bolesti kalema protiv domaćina. U toj seriji nije bilo smrtnih ishoda povezanih sa transplantacijom. Prosečan broj hospitalizacija godišnje pao je sa 3,23 u godini pre transplantacije na 0,11 do treće godine posle nje. Taj poslednji podatak pacijenti prepoznaju, jer opisuje ono što bolest zaista radi jednom životu.

  • Nemijeloablativno kondicioniranje blaže je prema organima, što je ono što transplantaciju kod odrasle osobe uopšte čini razumnom.
  • Ono prihvata mešovit himerizam, odnosno istovremeno postojanje srži davaoca i primaoca, a kod bolesti srpastih ćelija to je dovoljno da se srpasta deformacija zaustavi.
  • Posle njega je potrebna dugotrajna imunosupresija, što je stvarna obaveza i stvarni rizik za sebe.
  • Ta serija bila je mala i odabrana, pa njeni brojevi opisuju šta je ostvarivo kod izabranih pacijenata, a ne šta je bilo kome zagarantovano time što se za to odluči.

Kod odrasle osobe pitanje retko glasi da li se transplantacija može uraditi, a gotovo uvek da li već prisutno oštećenje organa čini ovu zamenu lošijom nego što bi bila sa dvanaest godina. Drugačije rečeno, transplantacija kod odraslih se trka sa nakupljenim oštećenjem, a svaka godina čekanja pomera cilj malo dalje.

Problem davaoca, otvoreno rečeno

Sve navedeno pretpostavlja da davalac postoji. Za veliki deo pacijenata sa ovom bolešću on ne postoji, a razlog za to nije medicinski.

Šta je pokazalo modelovanje registra
Populaciona analiza nacionalnog registra davalaca procenila je verovatnoću pronalaženja optimalno podudarnog nesrodnog davaoca prema poreklu. Među osobama evropskog porekla verovatnoća je dostizala 75 odsto. Među osobama južnoameričkog ili srednjoameričkog porekla sa afričkim precima pala je na 16 odsto. Ista analiza pokazala je da su jedinice krvi iz pupčanika nepodudarne na jednom ili dva lokusa bile dostupne za gotovo sve pacijente mlađe od 20 godina i za više od 80 odsto pacijenata starih 20 ili više godina, bez obzira na poreklo. Podudaranje preko registra dakle nije ravnomerno dostupno, a populacije u kojima je bolest srpastih ćelija česta su one koje su u registrima najslabije zastupljene.

Iz toga slede dve praktične posledice. Rana tipizacija braće i sestara malo košta i rešava najlakše pitanje u celom procesu. A pacijent kome je rečeno da davalac ne postoji treba da sazna koje pretrage su zaista sprovedene, odnosno braća i sestre, nesrodni registri, banke krvi iz pupčanika i polupodudarni članovi porodice, jer su to četiri različite pretrage, a negativan nalaz na jednoj nije negativan nalaz na sve četiri. Postoje četiri pretrage.

Polupodudarni davalac

Roditelji, deca i polupodudarna braća i sestre dele tačno polovinu relevantnog tkivnog tipa, što ih je kroz veći deo istorije transplantacije činilo neupotrebljivima. To se promenilo.

Šta je pokazalo multicentrično ispitivanje

Međunarodno ispitivanje transplantiralo je 70 procenjivih učesnika sa bolešću srpastih ćelija koristeći polupodudarne davaoce iz porodice i određeni lek dat posle kalema radi kontrole imunske reakcije. Dvogodišnje preživljavanje bez događaja iznosilo je 82,6 odsto, a dvogodišnje ukupno preživljavanje 94,1 odsto, dok se neprihvatanje kalema javilo kod 8 od 70, što je 11,4 odsto, i svaki od tih slučajeva bio je kod učesnika mlađeg od 18 godina. Pet učesnika, 7,1 odsto, umrlo je od infektivnih komplikacija. Pristup dakle funkcioniše, merljivo je manje pouzdan od podudarnog brata ili sestre, i pacijenta bez davaoca pretvara u pacijenta sa nekoliko davalaca. Dostupnost je ovde najvažniji deo. Gotovo svaki pacijent negde ima roditelja, dete ili polupodudarnog brata ili sestru, a ta jedna činjenica je razlog zbog koga je ovaj pristup promenio oblast. To takođe znači da porodica kojoj je rečeno da davalac ne postoji zaslužuje da zna da li je ovaj put razmotren, jer je najnoviji od četiri i najverovatnije izostavljen.

Prevucite ovu tabelu u stranu na malom ekranu da biste došli do druge kolone.

Četiri puta do davaoca kod bolesti srpastih ćelija i šta svaki od njih trenutno pruža
Put do davaoca Šta pokazuju dokazi
Podudaran brat ili sestra Najjači podaci. Petogodišnje preživljavanje bez događaja od 91,4 odsto kod 1.000 pacijenata, uz smrtnost od 7 odsto u toj istoj seriji
Podudaran nesrodni davalac iz registra Dostupan manjini pacijenata sa ovom bolešću, pri čemu verovatnoća podudaranja u registru pada i do 16 odsto u nekim grupama prema poreklu
Polupodudaran davalac iz porodice Dvogodišnje preživljavanje bez događaja od 82,6 odsto u ispitivanju sa 70 pacijenata, uz neprihvatanje kalema kod 11,4 odsto, a svi ti slučajevi bili su kod mlađih od 18 godina
Krv iz pupčanika Nepodudarne jedinice dostupne su za gotovo sve pacijente mlađe od 20 godina i za više od 80 odsto odraslih, uz sopstveni profil prihvatanja kalema i infekcija

Šta postupak košta

Svaki podatak naveden iznad ima odgovarajući podatak o kome se porodicama ređe govori, a stranica koja se zalaže za iskrenost mora da ih stavi na isto mesto.

U istraživanju sa 1.000 transplantacija od podudarnog brata ili sestre, 70 pacijenata je umrlo, što je 7 odsto serije. U ispitivanju sa polupodudarnim davaocima, 5 od 70 učesnika umrlo je od infekcije, što je 7,1 odsto, dok u seriji sa nemijeloablativnim kondicioniranjem kod odraslih nije zabeležen nijedan smrtni ishod povezan sa transplantacijom kod 30 pažljivo odabranih pacijenata. Neprihvatanje kalema, odnosno to da transplantat ne primi, javilo se kod 23 od 1.000 i kod 8 od 70. To su brojevi koje treba držati pored podataka o preživljavanju, jer kod ove bolesti osoba koja daje pristanak ove godine nije ni trebalo da umre, pa smrtnost od nekoliko odsto vezana za postupak ovde znači nešto sasvim drugo nego kod akutne leukemije.

Ostali rizici, po tome koliko menjaju život

Bolest kalema protiv domaćina, odnosno napad imunskog sistema davaoca na primaoca, koja može biti blaga, a može biti i hronična i onesposobljavajuća, zatim infekcija tokom perioda bez imunske funkcije, od čega je umrlo pet učesnika pomenutih iznad. Neprihvatanje kalema, koje pacijenta vraća bolesti sa kojom je počeo i telu koje je prošlo kroz kondicioniranje bez ikakve koristi. Neplodnost, o kojoj se govori niže. I dugi niz posledica kondicioniranja, koji kod pacijenta transplantiranog sa osam godina traje do kraja života.

Šta izlečenje ne poništava

Zaustavljanje srpaste deformacije zaustavlja novo oštećenje. Ono ne poništava već nastalo oštećenje, a ta razlika se gubi u reči izlečenje.

Jedan organ, praćen posle zahvata

Istraživači su pratili 18 dece i adolescenata sa bolešću srpastih ćelija posle nemijeloablativne transplantacije i posebno posmatrali bubrege, gde je hiperfiltracija, rani pokazatelj srpastog oštećenja bubrega, pala sa 8 od 18 pre transplantacije na 4 od 18 posle nje, uz P vrednost ispod 0,0001. Bubrežna funkcija je u celini ostala stabilna. A dugotrajna hipertenzija posle transplantacije bila je prisutna kod 6 od 18, što je 33,3 odsto. Tok se popravio, pokazatelj oštećenja se prepolovio, a trećina ovih mladih pacijenata i godinama kasnije imala je povišen krvni pritisak.

Ova tabela se na telefonu pomera u stranu. Prevucite je da biste došli do druge kolone.

Šta uspešna transplantacija menja, a šta ostavlja za sobom
Šta se menja Šta ostaje
Bolne krize prestaju, jer crvena krvna zrnca više ne poprimaju srpast oblik Već prisutno oštećenje kostiju, uključujući urušene zglobove kuka, koje se samo ne popravlja
Novi rizik od moždanog udara usled srpaste deformacije je uklonjen Neurološki deficit od moždanog udara koji se već dogodio
Napredovanje oštećenja bubrega se zaustavlja Već nakupljeno oštećenje bubrega, a u jednoj seriji je trećina i posle toga imala hipertenziju
Zavisnost od transfuzija prestaje Gvožđe već nakupljeno u jetri i srcu, koje i dalje treba ukloniti
Oštećenje pluća od ponavljanih grudnih kriza prestaje da se nakuplja Ožiljci i plućna hipertenzija nastali pre transplantacije
Bolest se ne prenosi na decu Plodnost, koju kondicioniranje često oduzme, kao što opisuje sledeći odeljak

Plodnost i razgovor koji mora da bude prvi

Većina ljudi pred ovom odlukom je mlada. Kondicioniranje oštećuje jajnike i testise, a prozor za bilo kakvu meru zatvara se znatno pre početka lečenja. Najjasniji objavljeni podaci potiču od talasemije, a ne od bolesti srpastih ćelija, što treba reći, a ne sakriti. Studija je procenjivala 32 pacijenta sa talasemijom major u medijani od 67 meseci posle mijeloablativne transplantacije. Insuficijencija jajnika bila je prisutna kod svih 10 od 10 devojčica kod kojih se pubertet mogao proceniti, i svakoj od njih bila je potrebna hormonska nadoknada, dok je tri od 10 dečaka imalo oštećenje gonada, a 8 od 10 prošlo je spontani pubertet. Protokoli kondicioniranja se kod ove dve bolesti umnogome poklapaju, pa su ti brojevi najbliži iskren vodič koji postoji, i oni govore da devojčice koje dobijaju mijeloablativno kondicioniranje treba da očekuju insuficijenciju jajnika. Reći to otvoreno ljubaznije je od alternative. Porodica kojoj se naknadno kaže da to niko nije pomenuo izgubila je nešto po čemu bi postupila, a za upućivanje je potreban jedan telefonski poziv u pravom trenutku.

Ova tabela se na telefonu pomera u stranu. Prevucite je da biste došli do druge kolone.

Šta se može uraditi pre kondicioniranja i kada to mora da se dogodi
Mogućnost Vreme i ograničenja
Zamrzavanje sperme Nekoliko dana. Dostupno od puberteta nadalje i najjednostavnija od svih mogućnosti, pa nijedan dečak posle puberteta ne bi trebalo da dođe do kondicioniranja bez ponuđene opcije
Zamrzavanje jajnih ćelija ili embriona Otprilike dve nedelje stimulacije, što treba uskladiti sa rasporedom transplantacije i zahteva da pacijentkinja bude dovoljno stara
Zamrzavanje tkiva jajnika Hirurška mogućnost za devojčice pre puberteta, dostupna u nekim centrima, i jedini put za dete koje je premlado za stimulaciju
Zamrzavanje tkiva testisa Eksperimentalno kod dečaka pre puberteta i nudi se u okviru istraživačkih programa, a ne kao rutinska nega
Kondicioniranje smanjenog intenziteta Smanjuje, ali ne uklanja rizik, i deo je razloga zbog kojih su nemijeloablativni protokoli kod ove bolesti privlačni

Genska terapija i šta ona menja

Stigao je još jedan put do istog odredišta, i on davaoca u potpunosti uklanja iz računa. Jedan pristup prikuplja pacijentove sopstvene matične ćelije, uređuje ih izvan tela da bi se ponovo pokrenula proizvodnja fetalnog hemoglobina, i vraća ih posle kondicioniranja. U jednom ispitivanju to je primenjeno kod 44 pacijenta. Među 30 pacijenata sa dovoljno dugim praćenjem, njih 29, što je 97 odsto sa intervalom poverenja od 83 do 100 odsto, bilo je bez teških vazookluzivnih kriza najmanje dvanaest uzastopnih meseci. Svih 30, što je 100 odsto sa intervalom poverenja od 88 do 100 odsto, izbeglo je hospitalizaciju zbog krize u istom periodu. Davalac nije bio potreban, bolest kalema protiv domaćina nije bila moguća, a imunosupresija posle toga uopšte nije bila potrebna. Pročitajte taj spisak odsustava pažljivo. Nema davaoca, nema bolesti kalema protiv domaćina, nema imunosupresije, a to troje zajedno čini veliki deo onoga što alogenu transplantaciju čini zastrašujućom.


Tri stvari to ublažavaju. Kondicioniranje je ista mijeloablativna hemioterapija, pa rizik po plodnost i neposredna toksičnost ne nestaju. Praćenje se meri u nekoliko godina, a ne u decenijama, pa još niko ne može da kaže kako izgleda čitav život posle genskog uređivanja, a dostupnost je uska i skupa kod bolesti čiji teret najteže pada tamo gde zdravstveni sistemi najmanje mogu da ga plate, što je problem koji niko nije rešio.

Za koga je ovo zaista namenjeno

Niko ne transplantira blagu bolest. Preporuka prati težinu bolesti, a težina kod bolesti srpastih ćelija ima razumno konkretnu definiciju.


Odlike koje guraju ka transplantaciji su prepoznatljive. Moždani udar koji se već dogodio, ili patološki nalaz transkranijalnog doplera koji se ponavlja uprkos lečenju. Ponavljani akutni grudni sindrom. Česte bolne krize koje se nastavljaju i na hidroksiurei, ili nemogućnost da se ona podnese. Zavisnost od transfuzija sa opterećenjem gvožđem koje helacija ne kontroliše, uz antitela na crvena krvna zrnca koja pronalaženje kompatibilne krvi čine sve težim. I oštećenje organa koje merljivo napreduje umesto da miruje. Pacijent koji nema ništa od navedenog, čija je bolest kontrolisana tabletom i koji ne provodi vreme u bolnici, jeste pacijent kod koga je danas teško opravdati postupak sa smrtnošću od nekoliko odsto.

Težina bolesti ima i vremensku komponentu koja govori u jednom pravcu, jer je zamena utoliko povoljnija ukoliko se ranije preduzme, zato što dete sa manje nakupljenog oštećenja bolje podnosi kondicioniranje i ima više života koji može da dobije. Ona se pogoršava sa svakom godinom oštećenja organa.

Reći to roditeljima zdravog osmogodišnjaka je neprijatno, a i dalje je tačno.

Deca naspram odraslih i problem trenutka

Dete transplantirano sa osam godina i odrasla osoba transplantirana sa trideset prolaze kroz različite postupke iza kojih stoji različit račun. Deca bolje podnose kondicioniranje, u njega nose manje oštećenja organa i imaju više godina koje mogu da dobiju zaustavljanjem bolesti, a istovremeno nemaju nikakvu reč u odluci, i gubitak plodnosti sa kojim mogu da se suoče odlučen je umesto njih pre nego što su mogla da budu pitana. Odrasli donose suprotan skup. Oni mogu valjano da daju pristanak, obično tačno znaju šta ih je bolest koštala, i dolaze sa bubrezima, plućima i kukovima koji su već upili dvadeset ili trideset godina srpaste deformacije, pa zato postoje blaži protokoli za odrasle, a transplantacija kod odraslih postaje drugačiji razgovor, a ne odložena verzija istog. Nijedna grupa ne bira između dobre i loše opcije. Biraju između dve različite raspodele rizika kroz dve različite količine preostalog života, što je teže podneti i tačniji opis.

Jedna praktična posledica za porodice jeste ta da, ako bi brat ili sestra mogli da budu podudarni, tipizaciju treba uraditi dok je obolelo dete malo, jer taj rezultat menja kako izgleda sledeća decenija odluka, a košta jedno vađenje krvi.

Jedno vađenje krvi. Najgora je verzija u kojoj se odlučuje sa dvadeset pet godina, posle nastale štete, zato što niko nije uradio tipizaciju porodice u petoj.

Kako ovo uraditi iz druge zemlje

Bolest srpastih ćelija podnosi putovanje bolje od akutne leukemije, jer vremenski okvir ima prostora, a prvi korak je pretraga pre nego što bilo kakvo lečenje počne.

Pet stvari odlučuje da li se plan može napraviti sa daljine. Tipizacija tkiva, odnosno pacijentov HLA tip i tip svakog brata i sestre, jer to pre svega ostalog rešava najlakše pitanje. Zapis o bolesti, odnosno koliko kriza, koliko prijema u bolnicu, koliko grudnih epizoda, i šta se dešavalo na hidroksiurei. Procena organa, odnosno bubrežna funkcija, ehokardiogram, plućna funkcija, snimanje jetre sa merenjem gvožđa, i snimak mozga sa nalazom transkranijalnog doplera kod deteta. Istorija transfuzija, uključujući antitela na crvena krvna zrnca, jer ona otežavaju pronalaženje kompatibilne krvi i važna su tokom same transplantacije. I aktuelna lista lekova. Pošaljite tih pet stavki i pisano mišljenje može biti izrađeno bez ičijeg ukrcavanja u avion.

Vreme ima stvarnu fleksibilnost. Pretraga davaoca teče dok pacijent ostaje kod kuće na svojoj uobičajenoj terapiji, pripremna obrada traje nekoliko nedelja, a samo sama transplantacija zahteva boravak ovde. Za taj deo planirajte oko tri meseca, što obuhvata pripremnu obradu, boravak u bolnici od otprilike četiri do šest nedelja i dovoljno oporavka pre leta kući, pri čemu se noći oko bolničkog boravka provode u smeštaju blizu zgrade. Kada se vratite kući, praćenje se nastavlja godinama i najveći deo može da se obavi lokalno uz plan napisan za Vašeg hematologa. Dva dokumenta čine da dogovor funkcioniše. Izveštaj Vašeg sadašnjeg hematologa sa istorijom bolesti, zapisom o transfuzijama i antitelima, i rezultati tipizacije tkiva za celu porodicu. Oba se kod kuće prikupe za nekoliko dana, a sa daljine se traže nedeljama. Počnite rano.

Šta utiče na cenu

Na ovoj stranici ne pojavljuje se nijedan iznos, jer ukupna cena prati to koji put do davaoca važi i kako boravak protekne. Ono što se može izložiti jeste koji elementi je pomeraju. Put do davaoca je najveći pojedinačni činilac, jer pronalaženje podudarnog brata ili sestre ne košta ništa, dok nesrodni davalac iz registra nosi troškove pretrage i prikupljanja, a jedinica krvi iz pupčanika nosi kupovnu cenu. Zatim sledi intenzitet kondicioniranja, jer mijeloablativni protokol znači duži i složeniji boravak od nemijeloablativnog. Potom i sama dužina boravka, koja traje otprilike četiri do šest nedelja i produžava se kada infekcija zakomplikuje period bez imunske funkcije. Količina transfuzija, kure antibiotika i antimikotika i imunosupresivni lekovi koji se uzimaju mesecima posle toga, sve se to nakuplja, dok helacija gvožđa može da se nastavi i posle transplantacije, jer već nakupljeno gvožđe ne odlazi kada bolest ode. Praćenje traje godinama uz analize krvi i snimanja organa, bez unapred utvrđenog broja poseta.

Saznajte koji put do davaoca procena pretpostavlja, koliko bolničkih dana pokriva i šta se sa iznosom dešava ako druga pretraga postane neophodna. Tri pitanja.

Šta da pitate

Šest pitanja razdvaja jedinicu koja je razmišljala o ovoj bolesti od one koja transplantira leukemiju i spremna je da pokuša.

Prevucite ovu tabelu u stranu na malom ekranu da biste došli do druge kolone.

Pitanja za jedinicu za transplantaciju i odgovori koji Vam govore da ovo radi redovno
Šta da pitate Kako zvuči dobar odgovor
Koliko transplantacija zbog bolesti srpastih ćelija radite godišnje i sa kojim tipovima davalaca Broj, razdvojen na podudarnog brata ili sestru, nesrodnog davaoca, polupodudarnog davaoca i krv iz pupčanika, a ne zbir svih transplantacija
Koje pretrage su sprovedene za mog davaoca Četiri imenovane pretrage sa datumima, odnosno braća i sestre, nesrodni registri, banke krvi iz pupčanika i polupodudarni članovi porodice
Kakvo kondicioniranje predlažete i zašto baš to Određen protokol vezan za moje godine i funkciju mojih organa, uz posledicu po plodnost navedenu i bez pitanja
Kolika je kod Vas stopa neprihvatanja kalema kod ove bolesti Broj, i objašnjenje šta se dešava ako do toga dođe, jer me neprihvatanje kalema vraća bolesti sa kojom sam počeo
Kakvo očuvanje plodnosti se organizuje i do kada Imenovana služba i datum pre kondicioniranja, sa već zakazanim pregledom
Kako izgleda praćenje u trećoj i desetoj godini Pisani plan koji može da sprovede moj lokalni hematolog, uz praćenje organa i već nakupljenog gvožđa

Pitanje ispod svih ostalih

Pitajte šta bi moralo da bude tačno da bi jedinica savetovala protiv transplantacije kod baš ovog pacijenta, jer tim koji može da imenuje te uslove odmerio je odnos opisan na vrhu ove stranice. Tim koji odgovor smatra očiglednim nije.

Šta organizujemo

Za odluku ovakve veličine, koju donosi porodica koja obično nije u krizi, ono što je organizovano oko nje deo je bistrog razmišljanja.

Besplatno pisano mišljenje o Vašoj dokumentaciji, tipizaciji tkiva i proceni organa, dostavljeno na jeziku koji razumete, pre nego što se bilo šta zakaže. Organizovana i protumačena tipizacija braće i sestara, jer taj jedan rezultat rešava više od bilo kog drugog. Jedan koordinator od prve poruke pa do otpusta i posle njega, sa imenom i direktnim brojem. Sedam jezika koje tim za međunarodne pacijente pokriva neposredno, i to engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz profesionalnog prevodioca obezbeđenog za sve ostalo. Ležaj za pratioca u sobi tokom celog boravka i smeštaj u blizini za ostatak porodice. Transfer sa aerodroma i prevoz između smeštaja i bolnice. Dostupni su halal, vegetarijanski i dijabetički obroci iz bolničke kuhinje i prostorija za molitvu u zgradi. Zahtev za lekarku prosleđen odeljenju i ispunjen kad god raspored to dozvoljava. Pozivno pismo sa imenom bolnice i lekara koji vodi lečenje za potrebe vize, i dodatno pismo ako se boravak produži preko tog roka. A kada se vratite kući, isti koordinator na istom WhatsApp broju, uz plan praćenja napisan za Vašeg lokalnog hematologa.

Prvo pošaljite dokumentaciju. Ništa drugo ne mora da se odlučuje dok pisano mišljenje ne bude pred Vama.

Pitanja koja nam postavljaju, česta pitanja o transplantaciji kod bolesti srpastih ćelija

Da li transplantacija zaista leči bolest srpastih ćelija

Ona zaustavlja srpastu deformaciju, što je najbliže izlečenju koliko ta reč ovde može da bude, a kod 1.000 transplantacija od podudarnog brata ili sestre petogodišnje preživljavanje bez događaja iznosilo je 91,4 odsto, uz ukupno preživljavanje od 92,9 odsto. Ono što ne čini jeste poništavanje već prisutnog oštećenja, pa kuk koji je već urušen ostaje urušen.

Koliko je rizično, iskreno

U toj istoj seriji od 1.000 pacijenata, 70 je umrlo, što je 7 odsto. U ispitivanju sa 70 polupodudarnih transplantacija, 5 učesnika je umrlo od infekcije, što je 7,1 odsto, a neprihvatanje kalema javilo se kod 11,4 odsto, dok mala serija kod odraslih sa blagim kondicioniranjem nije imala nijedan smrtni ishod povezan sa transplantacijom kod 30 odabranih pacijenata. Ti brojevi ovde znače više nego kod leukemije, jer pacijent koji daje pristanak ove godine nije ni trebalo da umre.

Šta ako niko u porodici nije podudaran

Postoje tri druga puta. Podudaran nesrodni davalac iz registra, mada verovatnoća podudaranja u registru izuzetno varira prema poreklu i pada i do 16 odsto u nekim grupama, zatim polupodudaran član porodice, gde je ispitivanje sa 70 pacijenata prijavilo dvogodišnje preživljavanje bez događaja od 82,6 odsto. I krv iz pupčanika, gde su nepodudarne jedinice dostupne za gotovo sve pacijente mlađe od 20 godina. Saznajte koje od te četiri pretrage su zaista sprovedene.

Zar hidroksiurea nije dovoljno dobra

Za mnoge pacijente jeste. Randomizovano ispitivanje sa 299 pacijenata pokazalo je srednji broj bolnih kriza od 2,5 godišnje na hidroksiurei naspram 4,5 na placebu, uz grudni sindrom kod 25 pacijenata naspram 51, a transplantacija ulazi u razgovor kada to nije dovoljno, ili kada su moždani udar ili napredujuće oštećenje organa već nastupili.

Da li će ovo uticati na plodnost

Mijeloablativno kondicioniranje često utiče, a razgovor mora da se vodi pre početka lečenja i nikada posle, dok najjasniji podaci potiču od pacijenata sa talasemijom na sličnim protokolima, gde je insuficijencija jajnika bila prisutna kod svih 10 od 10 procenjivih devojčica. Zamrzavanje sperme traje nekoliko dana. Zamrzavanje jajnih ćelija ili embriona traje oko dve nedelje. Zatražite upućivanje u istom razgovoru u kome se transplantacija predlaže.

Šta je sa genskom terapijom umesto toga

Ona uklanja problem davaoca, a ne uklanja kondicioniranje. U ispitivanju sa 44 pacijenta, 29 od 30 sa dovoljno dugim praćenjem, 97 odsto, bilo je bez teških kriza najmanje dvanaest meseci, a svih 30 izbeglo je hospitalizaciju zbog krize, dok je hemioterapija pre toga ista, pa rizik po plodnost ostaje.

Da li je moje dete premlado ili sam ja prestar

Deca ovo bolje podnose i imaju više da dobiju, dok odrasli više uopšte nisu isključeni, a rad na 30 odraslih uz nemijeloablativno kondicioniranje prijavio je stabilno prihvatanje kalema kod 87 odsto, bez smrtnih ishoda povezanih sa transplantacijom i uz pad broja godišnjih hospitalizacija sa 3,23 na 0,11. Godine menjaju protokol i račun, a ne dostupnost.

Šta da pošaljemo da bismo dobili mišljenje

Tipizaciju tkiva za pacijenta i svakog brata i sestru. Zapis o bolesti, odnosno krize, prijeme u bolnicu, grudne epizode i šta se dešavalo na hidroksiurei. Procenu organa, odnosno bubrežnu funkciju, ehokardiogram, plućnu funkciju, gvožđe u jetri i snimanje mozga sa nalazom doplera kod deteta. Istoriju transfuzija uključujući antitela na crvena krvna zrnca. I aktuelnu listu lekova. Taj skup je dovoljan za izradu pisanog mišljenja bez ičijeg putovanja.

Reference

  1. Gluckman E, Cappelli B, Bernaudin F, et al. Sickle cell disease, an international survey of results of HLA-identical sibling hematopoietic stem cell transplantation. Blood. 2017;129(11):1548-1556.
  2. Bernaudin F, Socie G, Kuentz M, et al. Long-term results of related myeloablative stem-cell transplantation to cure sickle cell disease. Blood. 2007;110(7):2749-2756.
  3. Hsieh MM, Fitzhugh CD, Weitzel RP, et al. Nonmyeloablative HLA-matched sibling allogeneic hematopoietic stem cell transplantation for severe sickle cell phenotype. JAMA. 2014;312(1):48-56.
  4. Kassim AA, de la Fuente J, Nur E, et al. An international learning collaborative phase 2 trial for haploidentical bone marrow transplant in sickle cell disease. Blood. 2024;143(25):2654-2665.
  5. Gragert L, Eapen M, Williams E, et al. HLA match likelihoods for hematopoietic stem-cell grafts in the U.S. registry. N Engl J Med. 2014;371(4):339-348.
  6. Charache S, Terrin ML, Moore RD, et al. Effect of hydroxyurea on the frequency of painful crises in sickle cell anemia. N Engl J Med. 1995;332(20):1317-1322.
  7. Platt OS, Brambilla DJ, Rosse WF, et al. Mortality in sickle cell disease, life expectancy and risk factors for early death. N Engl J Med. 1994;330(23):1639-1644.
  8. Adams RJ, McKie VC, Hsu L, et al. Prevention of a first stroke by transfusions in children with sickle cell anemia and abnormal results on transcranial Doppler ultrasonography. N Engl J Med. 1998;339(1):5-11.
  9. Adamkiewicz TV, Abboud MR, Paley C, et al. Serum ferritin level changes in children with sickle cell disease on chronic blood transfusion are nonlinear and are associated with iron load and liver injury. Blood. 2009;114(21):4632-4638.
  10. Li CK, Chik KW, Wong GWK, et al. Growth and endocrine function following bone marrow transplantation for thalassemia major. Pediatr Hematol Oncol. 2004;21(5):411-419.
  11. Frangoul H, Locatelli F, Sharma A, et al. Exagamglogene autotemcel for severe sickle cell disease. N Engl J Med. 2024;390(18):1649-1662.
  12. Pedersen SJV, Monagel DA, Mammen C, et al. Stable renal function in children and adolescents with sickle cell disease after nonmyeloablative hematopoietic stem cell transplantation. Pediatr Blood Cancer. 2020;67(9):e28568.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Gökhan Özgür, Interna medicina (hematologija).

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve