Pređi na sadržaj
Transplantacija koštane srži kod limfoma
Hematologija

Transplantacija koštane srži kod limfoma

O ovom odeljenju

 
HEMATOLOGIJA

Kod limfoma reč transplantacija gotovo uvek znači vaše sopstvene ćelije. To je važno, jer dve operacije dele isto ime i gotovo ništa više od toga.

Autologna transplantacija vam vraća ćelije srži prikupljene od vas nekoliko nedelja ranije i postoji zato da bi veoma visoka doza hemioterapije mogla da se preživi, a alogena transplantacija u vas unosi darovani imuni sistem i postoji zato da bi lovila limfom do kog hemioterapija ne dopire. Prva se smatra standardnom operacijom kod limfoma, nosi nizak rizik od smrti od same procedure i dokazana je 1995. godine. Druga se radi retko, nosi znatan rizik i ostavlja se za situacije u kojima ništa drugo ne drži bolest.

46 prema 12
Procenat bez relapsa posle pet godina, autologna transplantacija prema samoj hemioterapiji
8,3 prema 2,0
Medijana meseci bez događaja, modifikovane ćelije prema starom planu druge linije
52
Procenat živih godinu dana posle alogene transplantacije zbog refraktarnog agresivnog limfoma
Besplatno
Pismeno drugo mišljenje o tome koja je operacija zaista potrebna vašem limfomu
Besplatna konsultacija

Čije ćelije

Neko izgovori reč transplantacija i porodica odmah zamisli davaoca, test podudarnosti i nepoznatu osobu negde u registru. Kod limfoma je ta slika pogrešna, a nesporazum košta nedelje nepotrebnog straha.

Autologna transplantacija koristi vaše sopstvene matične ćelije. One se prikupljaju iz vaše krvi tokom nekoliko dana, zamrzavaju se i vraćaju posle doze hemioterapije koja je dovoljno visoka da se srž inače nikada ne bi oporavila. Nema davaoca, nema podudaranja, nema odbacivanja i nema bolesti kalema protiv domaćina. Transplantacija nije lečenje. Hemioterapija je lečenje, a ćelije su ono što omogućava da se ono preživi.

Alogena transplantacija koristi ćelije druge osobe. Ona donosi imuni sistem koji limfom prepoznaje kao strano tkivo i napada ga, a to je mehanizam koji hemioterapija nema. Ona takođe donosi imuni sistem koji može da napadne i samog pacijenta. Taj drugi efekat je razlog zašto je alogena transplantacija kod limfoma retka i zašto razgovor o njoj zvuči toliko drugačije.

Gotovo svakom pacijentu sa limfomom koji čuje reč transplantacija nudi se ona prva. Gotovo nikome se to ne kaže. Pitajte koja je u pitanju već na prvom pregledu. Zatim zapišite odgovor.

Dve operacije, jedna reč

Razdvaja ih pet razlika, a svaka od njih menja kako će izgledati sledeća godina vašeg života.

1
Odakle dolaze ćelije. Vaše sopstvene, prikupljene i zamrznute, naspram ćelija druge osobe, usklađenih po tipu tkiva.
2
Čemu ćelije služe. Da vas spasu od doze hemioterapije koja bi inače bila smrtonosna, naspram ugradnje imunog sistema koji sam napada limfom.
3
Rizik od smrti od same procedure. Nizak, u jednocifrenim procentima, posle autologne transplantacije kod pacijenta u dobroj kondiciji, naspram znatno višeg rizika posle alogene.
4
Bolest kalema protiv domaćina. Nemoguća posle autologne transplantacije, jer ne postoji kalem koji bi reagovao protiv vas. Česta posle alogene, a ponekad i trajna.
5
Koliko dugo preuzima vaš život. Dva do tri meseca teškog oporavka posle autologne, naspram godinu dana ili više posle alogene, uz imunosupresivne lekove tokom većeg dela tog perioda.

Kako teče autologna transplantacija

Redosled je utvrđen, a pomaže da se ceo put sagleda pre nego što se krene u bilo koji njegov deo.

Smisao celog postupka
Visoke doze hemioterapije ubijaju limfom srazmerno dozi. Ograničenje doze nikada nije bio limfom. Ograničenje je bila srž, koja strada prva i ne vraća se. Prikupljanje matičnih ćelija unapred uklanja to ograničenje, zbog čega je ispravan naziv za ceo postupak visokodozna hemioterapija uz spasavanje matičnim ćelijama. Transplantacija je zgodna reč i pomalo obmanjujuća.
  1. Prvo spasonosna hemioterapija, koja se daje da smanji limfom i da dokaže da on i dalje reaguje na lekove. Da li reaguje je najvažnija stvar od koje ceo plan zavisi.
  2. Mobilizacija. Injekcije tokom nekoliko dana izguraju matične ćelije iz srži u krvotok, obično posle doze hemioterapije.
  3. Prikupljanje. Krv prolazi kroz aparat koji izdvaja matične ćelije i vraća sve ostalo, tokom jedne do tri seanse od po nekoliko sati.
  4. Zamrzavanje i brojanje. Laboratorija proverava da li je prikupljeno dovoljno ćelija, a mali broj znači ponavljanje mobilizacije umesto nastavka postupka.
  5. Visokodozna hemioterapija, koja se daje tokom približno šest dana uz boravak u bolnici, i to je deo koji zapravo leči limfom.
  6. Ćelije se vraćaju infuzijom, obično dva dana kasnije. Krvna slika pada oko nedelju dana, oporavlja se tokom naredne, a otpust sledi nekoliko dana posle toga.

Kako zapravo izgleda boravak u bolnici

Očekujte dve do četiri nedelje u bolnici, većinom u jednokrevetnoj sobi sa ograničenim posetama, a ranice u ustima (oralni mukozitis) su simptom kojeg se ljudi sećaju i leči se jakim lekovima protiv bolova jer to i zaslužuje. Mučnina, proliv, temperature i transfuzije pripadaju istom periodu. Gotovo svako u nekom trenutku dobije temperaturu tokom perioda niske krvne slike i gotovo svako zbog toga dobija antibiotike, što je očekivano, a ne zabrinjavajuće. Kosa opada i ponovo raste. Umor posle svega traje mnogo duže nego što porodice očekuju, obično tri do šest meseci, i to je jedina stvar za koju pacijenti kažu da ih niko nije kako treba upozorio.

Studija koja ju je utemeljila

Autologna transplantacija kod limfoma počiva na jednoj jedinoj studiji iz 1995. godine. Nikada nije bilo potrebe da se ponovi.

Dvesta petnaest pacijenata sa agresivnim non-Hodgkin limfomom koji je recidivirao dobilo je spasonosnu hemioterapiju. Njih 109, kod kojih je bolest odgovorila na lečenje, zatim je nasumično raspoređeno na dalju hemioterapiju ili na visokodozno lečenje uz autologno spasavanje. Petogodišnje preživljavanje bez događaja iznosilo je 46 procenata u grupi sa transplantacijom prema 12 procenata uz samu hemioterapiju. Petogodišnje ukupno preživljavanje bilo je 53 procenta prema 32. Tri pacijenta su umrla od same transplantacije, a nijedan od hemioterapije.

Te brojke potiču iz 1995. godine i i dalje važe, jer je poređenje bilo čisto, a efekat ogroman, jer se od tada nije promenio rezultat nego mesto koje on zauzima, jer se lečenje koje 1995. godine nije postojalo sada takmiči s njim za iste pacijente.

Kome je namenjena kod non-Hodgkin limfoma

Autologna transplantacija ne leči limfom prva. Ona dolazi kada prvo lečenje zakaže, a bolest dokaže da i dalje može da se potisne.

1
Difuzni B krupnoćelijski limfom koji je recidivirao posle standardnog prvog protokola, kod pacijenta dovoljno dobre kondicije za visokodozno lečenje. To je klasična indikacija i ona koju je studija iz 1995. godine ispitivala.
2
Limfom plaštanih ćelija u prvoj remisiji kod mlađih pacijenata, gde se transplantacija koristi da produbi i održi odgovor, a ne da spase situaciju posle recidiva.
3
Pojedini T ćelijski limfomi u prvoj remisiji, gde su stope recidiva posle same hemioterapije dovoljno visoke da to opravdaju.
4
Recidivirani Hodgkin limfom nakon što je bolest odgovorila na spasonosno lečenje, što ima sopstvene randomizovane dokaze.
5
Transformisani folikularni limfom, što znači indolentna bolest koja se promenila u agresivnu, gde se prvo leči agresivni deo, a transplantacija učvršćuje odgovor.

Hodgkin limfom

Hodgkin limfom bolje odgovara na prvu liniju lečenja od svih ostalih, što znači da su pacijenti koji dođu do razgovora o transplantaciji odabrana manjina.

Šta pokazuju randomizovani dokazi

Evropski istraživači su randomizovali pacijente uzrasta od 16 do 60 godina kod kojih je Hodgkin limfom recidivirao i i dalje odgovarao na hemioterapiju, pri čemu je jedna grupa dobila dalju konvencionalnu hemioterapiju, a druga visokodozno lečenje uz autologno spasavanje. Odsustvo neuspeha lečenja posle tri godine iznosilo je 55 procenata u grupi sa transplantacijom prema 34 procenta, a korist se održala bez obzira na to da li je prva remisija bila duga ili kratka. Ukupno preživljavanje se nije značajno razlikovalo između dve grupe, a to je detalj koji vredi razumeti, a ne preskočiti, jer znači da je transplantacija kupila duži period bez povratka bolesti, ali u toj studiji nije dokazala da ljudi zbog nje duže žive.

Zašto je i dalje standard

Preživljavanje u grupi za poređenje delom je spaseno transplantiranjem pacijenata kod kojih je bolest ponovo recidivirala, što zamagljuje poređenje ukupnog preživljavanja na način koji statističari prepoznaju, a porodice retko čuju, pa je većina stručnih grupa prihvatila rezultat o odsustvu neuspeha lečenja i učinila autolognu transplantaciju standardom kod hemiosenzitivnog recidiviranog Hodgkin limfoma, i tu je ostala do danas. Pacijentima mlađim od 60 godina koji dožive recidiv i odgovore na spasonosno lečenje ona se nudi.

Konsolidacija posle transplantacije

Transplantacija recidiviranog Hodgkin limfoma ne završava posao kod svakoga, a pacijentima sa najvišim rizikom od povratka bolesti sada se može dati nešto posle nje. To nešto ima svoju cenu.

Jedna studija je randomizovala 329 pacijenata sa visokim rizikom od recidiva da posle autologne transplantacije dobiju konjugat antitela i leka ili placebo, počev od nekoliko nedelja po transplantaciji, a preživljavanje bez progresije prema nezavisnoj proceni poboljšalo se sa odnosom hazarda od 0,57, dok je medijana preživljavanja bez progresije iznosila 42,9 meseca prema 24,1. To je imalo svoju cenu. Periferna senzorna neuropatija zahvatila je 56 procenata lečene grupe prema 16 procenata na placebu, a neutropenija 35 procenata prema 12. Broj smrtnih ishoda u trenutku analize bio je gotovo identičan u obe grupe, pa studija nije pokazala korist po preživljavanje, te se lek nudi pacijentima čiji je rizik od recidiva dovoljno visok da vredi oštećenja nerava. Taj razgovor treba izričito da imenuje neuropatiju, jer ona može da potraje i jer pacijent koji svira instrument ili radi rukama može da je vrednuje drugačije od onoga ko to ne radi.

Dolazak modifikovanih ćelija

Kod agresivnog B ćelijskog limfoma pojavilo se nešto drugo i ono se direktno takmiči sa autolognom transplantacijom za iste pacijente u istom trenutku.

Šta je to

Isti aparat koji prikuplja matične ćelije prikuplja i T ćelije pacijenta, a u laboratoriji im se ugrađuje gen za receptor koji prepoznaje protein na površini limfoma. Modifikovane ćelije se umnožavaju, zamrzavaju, šalju nazad i daju infuzijom posle kratkog ciklusa hemioterapije koja im pravi mesta. Od tog trenutka lečenje je živo, jer se ćelije umnožavaju unutar pacijenta i nastavljaju da rade nedeljama.

1
Prikupljanje traje nekoliko sati tokom jednog dana, a ćelije se šalju u proizvodni centar.
2
Proizvodnja traje nedeljama. Tokom tog čekanja limfom se obično drži premošćavajućim lečenjem, a pacijenti čija bolest pretekne to čekanje glavni su razlog neuspeha ovog pristupa.
3
Limfodeplecijska hemioterapija daje se tokom tri dana, što je mnogo blaže od kondicioniranja pred transplantaciju.
4
Ćelije se daju infuzijom, obično kao jedna jedina infuzija, a pacijent potom nekoliko nedelja ostaje blizu bolnice.
5
Sindrom oslobađanja citokina i neurološki efekti javljaju se kod velike manjine pacijenata u prve dve nedelje, a oba se leče lekovima kojih pre deset godina nije bilo.

Studija koja je pomerila granicu

Do 2022. godine standardni odgovor za B krupnoćelijski limfom koji rano recidivira bila je spasonosna hemioterapija praćena autolognom transplantacijom. Jedna studija je promenila taj odgovor. Zatim su stigle još dve.

Tristo pedeset devet pacijenata nasumično je raspoređeno na modifikovane ćelije ili na standardni plan spasonosne hemioterapije praćene transplantacijom. Medijana preživljavanja bez događaja iznosila je 8,3 meseca prema 2,0, uz odnos hazarda od 0,40. Pri medijani praćenja od oko dve godine, 41 procenat grupe sa modifikovanim ćelijama i dalje je bio bez događaja prema 16 procenata. Ukupan odgovor bio je 83 procenta prema 50, a kompletan odgovor 65 procenata prema 32.

Pažljivo pročitajte grupu za poređenje, jer dva meseca preživljavanja bez događaja zvuče katastrofalno i odražavaju nešto sasvim određeno, a to je da veliki deo pacijenata raspoređenih na standardni plan uopšte nije ni stigao do transplantacije, jer im je limfom napredovao tokom spasonosne hemioterapije. Do transplantacije se češće nije ni stiglo nego što je ona bila nadmašena.

Još dve studije, dva odgovora

Tri randomizovane studije modifikovanih ćelija naspram standardnog plana druge linije objavljene su u razmaku od nekoliko meseci. Nisu se sve složile.

Ona koja se složila

Druga studija je randomizovala 184 pacijenta na drugačiji proizvod modifikovanih ćelija ili na standardni plan. Medijana preživljavanja bez događaja iznosila je 10,1 mesec prema 2,3, uz odnos hazarda od 0,35, a teški sindrom oslobađanja citokina javio se kod 1 procenta i teški neurološki događaji kod 4 procenta, što je blaži profil toksičnosti od onog iz prve studije. Produžena niska krvna slika bila je češća posle ćelija, kod 43 procenta prema 3.

Ona koja se nije složila

Treća studija je randomizovala 322 pacijenta na još jedan proizvod modifikovanih ćelija ili na standardno lečenje i nije našla ništa. Medijana preživljavanja bez događaja bila je 3,0 meseca u obe grupe, uz odnos hazarda od 1,07. Stope odgovora iznosile su 46,3 procenta prema 42,5. Studija nije pokazala ništa, objavljena je u istom časopisu istog meseca kao i prva i zaslužuje pažnju, a ne tiho izostavljanje.

Zašto su se rezultati razlikovali

Nude se tri objašnjenja i verovatno su sva tri doprinela. Proizvodi se razlikuju kao molekuli i po dizajnu, pa se rezultat za jedan ne prenosi na drugi, zatim se razlikovalo vreme čekanja, a u negativnoj studiji medijana razmaka između prikupljanja i infuzije ćelija bila je 52 dana, tokom kojih je četvrtina pacijenata doživela progresiju. I grupe u studiji nisu bile savršeno uravnotežene, jer je u grupi sa modifikovanim ćelijama bilo više limfoma visokog gradusa i više nepovoljnih prognostičkih obeležja.

Šta ovo znači za pacijenta koji čita o CAR T lečenju
Iz tog neslaganja slede tri stvari. Prvo, pitajte koji je proizvod u pitanju, jer dokazi pripadaju određenim proizvodima, a ne celoj kategoriji. Drugo, pitajte koliko proizvodnja traje u tom centru i kakav je plan za držanje bolesti tokom čekanja, jer je upravo taj razmak mesto na kom je negativna studija izgubila. Treće, svaki izvor koji opisuje modifikovane ćelije kao da su zamenile transplantaciju kod limfoma pročitao je jednu studiju, a drugu preskočio.

Gde se stvar ustalila

Većina stručnih grupa sada pacijentima kod kojih B krupnoćelijski limfom recidivira u roku od godinu dana od prvog lečenja nudi modifikovane ćelije umesto transplantacije, a pacijentima koji dožive kasniji recidiv i i dalje odgovaraju na spasonosnu hemioterapiju nastavlja da nudi transplantaciju, i ta podela nije kompromis. Ona proizlazi iz toga koga su studije zaista uključile.

Kako danas izgleda druga linija

Za pacijenta kod kog se agresivni B ćelijski limfom vrati, stablo odluka u 2026. godini ima više grana nego pre pet godina. To je napredak. To je i zbunjujuće.

1
Recidiv u roku od dvanaest meseci od završetka prvog lečenja ili bolest koja nikada nije odgovorila. Modifikovane ćelije su poželjniji put tamo gde su dostupne, a dokazi za to su randomizovani.
2
Recidiv posle dvanaest meseci. Prvo spasonosna hemioterapija. Ako limfom odgovori, autologna transplantacija ostaje standard i dokazi iz 1995. godine i dalje važe.
3
Recidiv posle dvanaest meseci kod kog limfom ne odgovara na spasonosnu hemioterapiju. Transplantacija limfoma koji i dalje raste daje loše rezultate, pa se put okreće ka modifikovanim ćelijama, drugim lečenjima antitelima ili ka kliničkoj studiji.
4
Recidiv posle i transplantacije i modifikovanih ćelija. Tu se razgovara o alogenoj transplantaciji, bispecifičnim antitelima i kliničkim studijama i tu drugo mišljenje zaista vredi.
5
Bilo šta od navedenog kod osobe koja je previše slaba za visokodoznu hemioterapiju. Postoje blaži protokoli zasnovani na antitelima i oni imaju sopstvene dokaze, a biti nepodoban za transplantaciju ne znači biti neizlečiv.

Gde transplantacija i dalje pobeđuje

Čitanje o modifikovanim ćelijama ostavlja utisak da je autologna transplantacija kod limfoma završila svoju priču. Nije završila, a mesta na kojima ostaje prvi izbor su sasvim određena.

Recidivirani Hodgkin limfom se i dalje transplantira, jer ga randomizovani dokazi podržavaju i jer ga tu nijedan proizvod modifikovanih ćelija nije zamenio, a limfom plaštanih ćelija kod mlađih pacijenata i dalje se u mnogim protokolima konsoliduje transplantacijom. Nekoliko T ćelijskih limfoma i dalje se transplantira u prvoj remisiji, jer su stope recidiva posle same hemioterapije visoke, a alternative oskudne. Kasno recidivirajući B krupnoćelijski limfom koji odgovara na spasonosnu hemioterapiju i dalje se transplantira, a studije koje su pomerile struku uključivale su rane recidive, a ne ove pacijente. Osim kategorija bolesti postoji i praktičan razlog, a to je da se autologna transplantacija radi u svakoj stručnoj transplantacionoj jedinici koja ima aparat za prikupljanje i zamrzivač, dok modifikovane ćelije zahtevaju proizvodni lanac, odobren proizvod i centar sa dozvolom da ih primeni. U velikom delu sveta ta razlika odlučuje šta je zaista dostupno, a stranica napisana kao da je to nebitno opisivala bi manji svet od onog u kom pacijenti zaista žive.

Alogena transplantacija kod limfoma

Donorski zahvat postoji kod limfoma i ostaje redak. Taj odnos je ispravan, a ne previd.

Šta nudi i šta košta

Darovani imuni sistem prepoznaje ćelije limfoma kao strane i neprekidno ih napada, a to je mehanizam koji nijedan lek ne ponavlja i koji može da drži bolest koja je pobedila sve ostalo. To je ponuda. Nasuprot njoj stoji imuni sistem koji kao strane prepoznaje i kožu, creva, jetru, oči i pluća, stvarajući bolest kalema protiv domaćina koja u hroničnom obliku može trajati godinama i oblikuje ceo ostatak života. Kod limfoma, gde autologna transplantacija i sada modifikovane ćelije pokrivaju najveći deo terena, alogeni zahvat se čuva za bolest koja je recidivirala posle njih, za pojedine T ćelijske limfome i limfome plaštanih ćelija sa malo preostalih opcija i povremeno za mlađe pacijente sa agresivnom bolešću i dobrim davaocem, gde je alternativa niz privremenih kontrola bolesti.

Brojke o alogenoj transplantaciji

Svako ko razmatra donorski zahvat zbog limfoma treba da vidi brojke pre brošure.

Šta izveštava jedna savremena serija
Nemačka randomizovana studija uključila je 84 pacijenta sa recidiviranim ili refraktarnim agresivnim non-Hodgkin limfomom za alogenu transplantaciju posle kondicioniranja usmerenog na limfom i randomizovala ih na primanje rituksimaba ili bez njega. Ukupno preživljavanje u celoj populaciji bilo je 52 procenta posle godinu dana. Akutna bolest kalema protiv domaćina drugog do četvrtog stepena javila se kod 46 procenata u jednoj grupi i 42 procenta u drugoj. Svaki pacijent je imao toksičnost krvne slike četvrtog stepena. Smrtonosna upala pluća javila se kod 19 pacijenata u obe grupe zajedno. To su brojke za lečenje koje se daje ljudima čiji je limfom već pobedio sve ostalo i one su razlog zašto se ovaj zahvat koristi štedljivo.
  • Razmotrite ga posle recidiva koji sledi i posle autologne transplantacije i posle modifikovanih ćelija, kada je preostalo malo opcija.
  • Razmotrite ga kod T ćelijskih limfoma koji rano recidiviraju, gde je efekat kalema protiv limfoma jedan od retkih mehanizama sa dokazanim učinkom.
  • Razmotrite ga kada je sama srž zahvaćena tako da prikupljanje čistih autolognih ćelija nije moguće.
  • Nemojte ga razmatrati dok limfom raste nekontrolisano. Transplantacija aktivne bolesti otporne na hemioterapiju daje loše rezultate bez obzira na davaoca.
  • Pitajte svaku jedinicu koja ga predlaže koliko ih godišnje uradi baš kod limfoma, jer je broj obično mali, a iskustvo je važnije kada su obimi niski.

Folikularni i indolentni limfomi

Sporo rastući limfomi postavljaju pitanje transplantacije drugačije, jer bolest decenijama mirno stoji i nikada ne zahteva agresivno lečenje.

Kada se pitanje postavlja

Folikularni limfom se vodi kroz periode lečenja razdvojene periodima posmatranja, a pacijenti često dugo žive bez ikakvog razgovora o transplantaciji. Dve situacije to menjaju. Prva je rana progresija posle početnog lečenja, koja izdvaja grupu sa mnogo lošijim izgledima i gde se transplantacija ponekad koristi da učvrsti drugu remisiju. Druga je transformacija, kada se indolentna bolest pretvori u agresivnu, pa se od tog trenutka leči kao agresivna bolest i autologna transplantacija ili modifikovane ćelije ulaze u razgovor pod tim uslovima. Van te dve situacije, predlog da se transplantira indolentni limfom zaslužuje pažljivo preispitivanje, jer je ta bolest spojiva sa mnogo godina običnog života, a zahvat nosi stvaran rizik.

Limfom plaštanih ćelija i T ćelijski limfomi

Dve grupe stoje odvojeno od ostalih, jer se kod obe transplantacija koristi ranije i sa drugačijom svrhom.

Zašto se one leče drugačije

Limfom plaštanih ćelija se ponaša kao da pripada obema kategorijama, jer raste postojano kao indolentna bolest i pouzdano se vraća kao agresivna, pa mnogi protokoli zato prvu remisiju kod mlađih pacijenata konsoliduju autolognom transplantacijom umesto da čekaju recidiv, iako su noviji ciljani lekovi počeli da to osporavaju u studijama i stav se zaista pomera. Periferni T ćelijski limfomi su retki, slabije pouzdano odgovaraju na prvu liniju hemioterapije od B ćelijskih limfoma i dovoljno često recidiviraju da nekoliko stručnih grupa rutinski konsoliduje prvu remisiju autolognom transplantacijom. Nijedan od ovih stavova ne počiva na dokazima jakim kao studija iz 1995. godine i oba treba predstaviti kao razumnu praksu potkrepljenu nesavršenim podacima, a ne kao utvrđenu činjenicu.

Reč koja odlučuje o svemu

Jedna reč provlači se kroz svaku studiju na ovoj stranici i ona odlučuje ko ima koristi. Hemiosenzitivan.

Lekari limfom nazivaju hemiosenzitivnim kada se on smanjuje kao odgovor na spasonosnu hemioterapiju datu pre transplantacije. Obe prelomne studije uključile su samo hemiosenzitivne pacijente, što znači da rezultati opisuju tu grupu i nikoga drugog. Visokodozna hemioterapija je i dalje hemioterapija. Limfom koji je ignorisao normalnu dozu često će ignorisati i veliku, pa vođenje pacijenta otpornog na hemioterapiju kroz transplantaciju donosi rizik bez mehanizma, i zato redosled nikada ne počinje transplantacijom. Prvo ide spasonosno lečenje, zatim sledi snimanje, a transplantacija se potvrđuje samo ako snimak pokaže da se bolest kreće u pravom smeru. Porodica koja ovo unapred razume ispravno tumači međusnimak. Porodica koja to ne razume doživljava ga kao neobjašnjeno odlaganje, a zatim reči nije pogodan za transplantaciju čuje kao uskraćivanje nege, a ne kao odgovor na pitanje koje su svi postavljali.

Tri opcije jedna pored druge

Kod agresivnog B ćelijskog limfoma sada se takmiče tri načina lečenja, a porodicama se retko prikažu zajedno.

Na uskim ekranima ova tabela se pomera bočno. Prevucite je da biste videli sve kolone.

Autologna transplantacija, alogena transplantacija i modifikovane ćelije upoređene po onome što pacijenti pitaju
  Autologna transplantacija Alogena transplantacija Modifikovane ćelije
Korišćene ćelije Vaše sopstvene, prikupljene i zamrznute Davaočeve, usklađene po tipu tkiva Vaše sopstvene T ćelije, modifikovane u laboratoriji
Kako deluje Omogućava dozu hemioterapije koja bi inače bila smrtonosna Darovani imuni sistem neprekidno napada limfom Preusmerene T ćelije prepoznaju i ubijaju ćelije limfoma
Bolest kalema protiv domaćina Nema je Česta, a ponekad trajna Nema je
Rizik od smrti zbog nje Nizak, u jednocifrenim procentima kod pacijenata u dobroj kondiciji Znatan Nizak, uz intenzivno praćenje prvih nedelja
Glavni rani problemi Niska krvna slika, ranice u ustima, infekcija Infekcija, toksičnost za organe, bolest kalema protiv domaćina Sindrom oslobađanja citokina i neurološki efekti
Koliko dugo traje Dve do četiri nedelje u bolnici, meseci umora Godinu dana ili više Nedelje čekanja, zatim nekoliko nedelja blizu bolnice
Gde je dostupna U svakoj stručnoj transplantacionoj jedinici U centrima za alogenu transplantaciju U licenciranim centrima sa proizvodnim lancem

Dostupnost pripada toj tabeli isto koliko i biologija. Najbolja opcija do koje se ne može doći uopšte nije opcija.

Prikupljanje ćelija

Pacijenti se zbog prikupljanja brinu mnogo više nego što treba, a zbog hemioterapije mnogo manje.

Šta se zapravo dešava

Injekcije faktora rasta daju se pod kožu nekoliko dana, u većini protokola posle doze hemioterapije, i one guraju matične ćelije iz srži u krv, a najčešća neželjena pojava je dubok bol u kukovima i donjem delu leđa, koji odražava srž koja naporno radi i popušta na obične lekove protiv bolova. Prikupljanje zatim teče kroz aparat povezan sa velikom venom, često preko katetera na vratu ili u preponi, i traje tri do pet sati. Krv izlazi, prolazi kroz centrifugu koja skida sloj matičnih ćelija i vraća se. Ljudi tada čitaju, gledaju filmove i razgovaraju. Peckanje oko usta od antikoagulansa koji se koristi u sistemu je često i ispravlja se tokom same seanse. Gotovo svakome su potrebne jedna do tri seanse. Kada se prikupi premalo ćelija, sledi drugi pokušaj mobilizacije, ponekad uz dodatni lek, i to odlaganje je frustrirajuće, a ne opasno. Iz same kosti se ništa ne uzima, a stara slika igle u kuku pod opštom anestezijom pripada uzimanju srži od davaoca, a ne ovome.

Rizici, jasno izrečeni

Od tri zahvata na ovoj stranici autologna transplantacija nosi najmanju opasnost, a i dalje je opasna stvar kroz koju se prolazi.

U studiji iz 1995. godine tri transplantirana pacijenta umrla su od same procedure, a nijedan pacijent na hemioterapiji nije. Savremena potporna nega znatno je snizila tu stopu kod pacijenata u dobroj kondiciji, ali je nije uklonila. Glavni uzrok je teška infekcija tokom perioda niske krvne slike. Posle prvih nedelja, rizici koji su bitni jesu drugi maligni tumor krvi godinama kasnije, smanjena plodnost i, kod nekih protokola, efekti na pluća i srce koji se pojavljuju dugo nakon što su svi prestali da misle o transplantaciji.

Plodnost zaslužuje sopstvenu rečenicu, jer taj razgovor mora da se vodi pre kondicioniranja, a ne posle njega, i to je korak koji se najčešće preskoči kada se stvari brzo odvijaju, a čuvanje semene tečnosti traje dan ili dva. Zamrzavanje jajnih ćelija ili embriona traje duže i ponekad ne može da stane u raspored, što je razlog da se pokrene prve nedelje, a ne poslednje.

Oporavak, nedelju po nedelju

Poznavanje toka meseci koji slede je jedina stvar za koju pacijenti kažu da bi im najviše pomogla.


  1. Prva i druga nedelja posle ćelija. Krvna slika pada, ranice u ustima su najgore, temperature se leče antibioticima i daju se transfuzije. To je najteži deo i on je očekivan.
  2. Druga do četvrta nedelja. Krvna slika se oporavlja, jelo ponovo postaje moguće, a otpust sledi kada se temperature smire i broj neutrofila se održi.
  3. Drugi mesec. Kontrole jednom nedeljno, zatim ređe. Energija je slaba, ukus je čudan, a apetit nepouzdan. Većina ljudi još nije spremna za posao.
  4. Treći do šesti mesec. Postojano poboljšanje uz loše dane između. Kosa ponovo raste, ponekad drugačije teksture. Vakcinacija se nastavlja po pisanom rasporedu jer je transplantacija izbrisala imunitet koji ste imali.
  5. Šesti do dvanaesti mesec. Većina ljudi se u nekom obliku vraća na posao. Umor koji traje duže od godinu dana zaslužuje ispitivanje, a ne prihvatanje, jer su funkcija štitaste žlezde, zalihe gvožđa i raspoloženje izlečivi uzroci.

Recite poslodavcu iskren vremenski okvir na samom početku. Porodice koje planiraju šest meseci lakše se snalaze od porodica koje planiraju šest nedelja, pa onda improvizuju.

Objavljene brojke

Ispod stoje brojke navedene kroz celu ovu stranicu, svaka uz grupu pacijenata iz koje potiče, tako da sve što vam tim kaže ima nešto pored čega stoji.

Na telefonu ova tabela klizi levo i desno. Prevucite je da biste videli treću kolonu.

Brojke iz ovde navedenih studija, uz populaciju iza svake od njih
Šta je mereno Objavljena brojka Kod koga
Petogodišnje preživljavanje bez događaja, autologna transplantacija prema hemioterapiji 46 procenata prema 12 procenata 109 randomizovanih pacijenata sa hemiosenzitivnim recidiviranim agresivnim non-Hodgkin limfomom
Petogodišnje ukupno preživljavanje u istoj studiji 53 procenta prema 32 procenta Isti pacijenti
Odsustvo neuspeha lečenja posle tri godine, recidivirani Hodgkin limfom 55 procenata prema 34 procenta 161 randomizovan pacijent uzrasta od 16 do 60 godina
Medijana preživljavanja bez progresije uz konsolidaciju posle transplantacije, Hodgkin limfom 42,9 meseca prema 24,1 mesecu 329 pacijenata sa visokim rizikom od recidiva
Periferna senzorna neuropatija uz tu konsolidaciju 56 procenata prema 16 procenata Ista studija
Medijana preživljavanja bez događaja, modifikovane ćelije prema standardnoj drugoj liniji 8,3 meseca prema 2,0 meseca 359 randomizovanih pacijenata sa B krupnoćelijskim limfomom
Bez događaja posle dve godine u istoj studiji 41 procenat prema 16 procenata Isti pacijenti
Medijana preživljavanja bez događaja, drugi proizvod modifikovanih ćelija 10,1 mesec prema 2,3 meseca 184 randomizovana pacijenta
Medijana preživljavanja bez događaja, treći proizvod modifikovanih ćelija 3,0 meseca u obe grupe 322 randomizovana pacijenta, negativna studija
Jednogodišnje ukupno preživljavanje posle alogene transplantacije 52 procenta 84 pacijenta sa recidiviranim ili refraktarnim agresivnim non-Hodgkin limfomom

Šta pitati pre pristanka

Šest pitanja razdvaja jedinicu koja odmerava vaš slučaj od one koja sledi naviku, a svako od njih ima kratak ispravan odgovor.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera bočno. Prevucite je da biste došli do druge kolone.

Pitanja koja vredi postaviti i kako zvuči promišljen odgovor
Pitajte ovo Dobar odgovor zvuči ovako
Da li je ovo autologna ili alogena transplantacija Direktan odgovor od jedne reči, a zatim zašto baš ta, a ne druga
Da li je moj limfom hemiosenzitivan i šta je to pokazalo Imenovan snimak sa tačnim datumom, uz opisan odgovor bolesti
Koliko je prošlo od završetka mog prvog lečenja Brojka i objašnjenje zašto je dvanaest meseci granica koja je važna kod B krupnoćelijskog limfoma
Da li su modifikovane ćelije opcija za mene ovde ili bilo gde Da ili ne, uz razlog, i uput tamo gde je odgovor na drugom mestu
Kolika je vaša sopstvena stopa smrtnosti od ove procedure Brojka za njihovu jedinicu, data kao raspon, uz grupu pacijenata iz koje potiče
Šta se dešava ako međusnimak ne pokaže odgovor Opisan plan sa pridodatim datumom
Dva odgovora treba da vas zabrinu. Jedinica koja ne može da kaže da li je vaš limfom hemiosenzitivan predlaže lečenje čija je cela baza dokaza izgrađena kod hemiosenzitivnih pacijenata. A jedinica koja modifikovane ćelije opisuje kao da su zamenile transplantaciju ili kao da nemaju šta da ponude pojednostavila je oblast u kojoj su tri randomizovane studije u razmaku od nekoliko meseci objavile različite stvari.

Zapišite odgovore

Ponavljaćete ih trima različitim osobama, na dva jezika, tokom nekoliko meseci, a stranica beleški napravljena na prvom pregledu vredi više od bilo koje brošure koju vam uruče na kraju.

Odlučivanje o ovome iz druge zemlje

Lečenje limfoma ide po rasporedu, a organizovanje preko granice dodaje korake rasporedu koji nema nijednu nedelju viška.


Šta putovanje dodaje i šta donosi

Prvo košta vreme. Nalazi moraju da se prevedu, viza da se dobije i letovi da se rezervišu, a recidivirani limfom koji se drži spasonosnom hemioterapijom ne čeka učtivo dok se to dešava, a kontinuitet je drugo, jer pacijent transplantiran u jednoj zemlji i praćen u drugoj zavisi od primopredaje koja mora da bude kako treba napisana ili je nema. Novac dolazi treći i o njemu treba govoriti otvoreno. Cenu autologne transplantacije određuju broj potrebnih seansi prikupljanja, izabrani protokol kondicioniranja, dužina boravka u bolnici, da li komplikacije zahtevaju intenzivnu negu i koliko dugo ostaje pratilac. Nasuprot tome stoji razlog zbog kog ljudi putuju, a to je dolazak u jedinicu koja ovaj zahvat radi dovoljno često da u njemu bude dobra i koja će otvoreno reći kada bi vam modifikovane ćelije ili donorska transplantacija koristile više od zahvata koji ona slučajno nudi.


Postavite to poslednje pitanje rano. Odgovor vam govori s kakvom jedinicom imate posla.

Šta organizujemo

Otprilike dva meseca van kuće za autolognu transplantaciju i četiri ili više za alogenu, zbog čega praktična organizacija postaje ono što odlučuje da li će porodica izdržati do kraja.

Prvo pošaljite svoje nalaze, bez naknade. Patologiju, snimke za određivanje stadijuma, dosadašnje lečenje, datum kada je prvo lečenje završeno i svaku procenu odgovora posle spasonosne hemioterapije. Nazad stiže pismeno mišljenje koje kaže koja je operacija potrebna vašem limfomu, da li bi vam modifikovane ćelije više koristile, a tamo gde kaže da je plan koji već imate ispravan, to i kaže tim rečima, a u timu se govori sedam jezika, engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz prevođenje na druge jezike po zahtevu. Jedan koordinator vas vodi od prve poruke do otpusta, pa dobijate ime i direktan broj umesto centrale. Za autolognu transplantaciju računajte na četrnaest do dvadeset osam noći u bolnici i otprilike četiri do šest nedelja u blizini posle toga, dok ambulanta dvaput nedeljno proverava krvnu sliku. Za alogenu transplantaciju računajte na dvadeset do trideset pet noći u bolnici i oko devedeset noći u blizini posle toga. Sposobnost za let kući procenjuje se prema krvnoj slici, prema infekciji i, posle donorske transplantacije, prema tome da li je bolest kalema protiv domaćina aktivna, pa niko ne potvrđuje datum unapred. U sobi postoji ležaj za onoga ko ostaje sa vama, transferi sa aerodroma i hotel organizuju se sa naše strane, obroci se pripremaju halal, vegetarijanski ili dijabetički po potrebi, a u zgradi postoji prostorija za molitvu. Pozivno pismo za vizu izdaje se oko deset dana pre putovanja uz priloženu listu dokumenata. Kada se vratite kući koordinator ostaje dostupan na WhatsApp, vaš raspored vakcinacije i kontrola odlazi sa vama napisan na engleskom tako da lekar bilo gde može po njemu da postupa, a pisani osvrt se šalje posle tri meseca i ponovo posle godinu dana.

Šta nećemo tvrditi

Bolničke stranice o limfomu obećavaju razne stvari. Evo šta ova neće.


Nijedna brojka o preživljavanju neće vam biti navedena pre nego što neko pročita vašu patologiju, vaše snimke i vaš odgovor na spasonosno lečenje, jer brojka dobijena bez toga opisuje drugog pacijenta. Niko ovde neće predstaviti autolognu transplantaciju kao odgovor za recidiv kod kog randomizovani dokazi sada idu u prilog modifikovanim ćelijama, i niko neće predstaviti modifikovane ćelije kao da su penzionisale transplantaciju, jer je jedna od tri studije koje su to ispitivale bila negativna. Naši sopstveni rezultati neće vam biti dati kao jedan jedini procenat bez imenovanja pacijenata iz kojih potiče, a procedura neće biti opisana kao bezbedna, jer ljudi i dalje umiru od nje, retko posle autologne transplantacije kod pacijenta u dobroj kondiciji i znatno manje retko posle donorske transplantacije. Ako vam je druga jedinica dala urednu brojku bez priloženog raspona, pitajte iz kojih pacijenata ona potiče i gledajte šta se zatim dešava.

Pitanja koja nam postavljaju, česta pitanja o transplantaciji kod limfoma

Da li mi je potreban davalac za transplantaciju zbog limfoma

Obično nije. Standardni zahvat kod limfoma je autologni, što znači da se vaše sopstvene matične ćelije prikupljaju, zamrzavaju i vraćaju posle visokodozne hemioterapije. Nema davaoca, nema podudaranja i nema bolesti kalema protiv domaćina. Donorska transplantacija kod limfoma postoji i retka je, uglavnom rezervisana za bolest koja je recidivirala posle svega ostalog.

Da li se transplantacija koštane srži kod limfoma zaista uzima iz kosti

Više ne, u gotovo svim slučajevima. Injekcije izguraju matične ćelije iz srži u krvotok, a aparat ih tokom nekoliko sati prikuplja iz vene, dok slika igle u kuku pod opštom anestezijom pripada uzimanju srži od davaoca, što je druga procedura.

Koliko je opasna

Autologna transplantacija nosi nizak, jednocifren rizik od smrti od procedure kod pacijenta u dobroj kondiciji, pri čemu je glavna opasnost teška infekcija tokom perioda niske krvne slike, a alogena transplantacija nosi znatno viši rizik. U jednoj randomizovanoj seriji alogenih transplantacija zbog refraktarnog agresivnog limfoma, ukupno preživljavanje posle godinu dana bilo je 52 procenta.

Da li transplantacija i dalje ima smisla sada kada postoji CAR T

U nekoliko situacija da. Recidivirani Hodgkin limfom, limfom plaštanih ćelija kod mlađih pacijenata, pojedini T ćelijski limfomi i B krupnoćelijski limfom koji recidivira više od godinu dana posle prvog lečenja i dalje se transplantiraju, a modifikovane ćelije imaju prednost kod B krupnoćelijskog limfoma koji recidivira u roku od dvanaest meseci, gde ih randomizovane studije podržavaju.

Zašto stalno govore da moj limfom prvo mora da odgovori

Zato što su obe prelomne studije uključile samo pacijente čiji se limfom i dalje smanjivao uz spasonosnu hemioterapiju. Visokodozna hemioterapija je i dalje hemioterapija, pa će limfom koji ignoriše normalnu dozu ignorisati i veliku, a međusnimak posle spasonosnog lečenja je ono što potvrđuje transplantaciju i nije odlaganje.

Koliko dugo traje boravak u bolnici

Dve do četiri nedelje za autolognu transplantaciju, većinom u jednokrevetnoj sobi sa ograničenim posetama, a zatim nedeljne kontrole otprilike mesec dana, dok je kod alogene transplantacije boravak u bolnici sličan, ali blisko praćenje traje do otprilike stotog dana.

Koliko vremena treba da se osećam normalno

Duže nego što vas iko upozori. Većina ljudi pristojno funkcioniše posle tri meseca i vraća se na posao u nekom obliku između šestog i dvanaestog meseca, a umor koji traje duže od godinu dana treba ispitati, a ne prihvatiti, jer su funkcija štitaste žlezde, zalihe gvožđa i raspoloženje izlečivi uzroci.

Da li će uticati na moju plodnost

Često hoće, a razgovor mora da se vodi pre kondicioniranja, a ne posle njega. Čuvanje semene tečnosti traje dan ili dva, dok zamrzavanje jajnih ćelija ili embriona traje duže i ponekad ne može da stane u raspored, zbog čega to treba pokrenuti prve nedelje, a ne poslednje.

Mogu li da dobijem mišljenje bez putovanja

Da, i ne košta ništa. Pošaljite patološki nalaz, snimke za određivanje stadijuma, dosadašnje lečenje, datum završetka prvog lečenja i svaku procenu odgovora posle spasonosne hemioterapije i dobićete pismeno mišljenje, a tamo gde se ono slaže sa planom koji već imate, to i kaže.

Reference

  1. Philip T, Guglielmi C, Hagenbeek A, et al. Autologous bone marrow transplantation as compared with salvage chemotherapy in relapses of chemotherapy sensitive non-Hodgkin lymphoma. N Engl J Med. 1995;333(23):1540-1545.
  2. Schmitz N, Pfistner B, Sextro M, et al. Aggressive conventional chemotherapy compared with high dose chemotherapy with autologous haemopoietic stem cell transplantation for relapsed chemosensitive Hodgkin disease, a randomised trial. Lancet. 2002;359(9323):2065-2071.
  3. Moskowitz CH, Nademanee A, Masszi T, et al. Brentuximab vedotin as consolidation therapy after autologous stem cell transplantation in patients with Hodgkin lymphoma at risk of relapse or progression, a randomised double blind placebo controlled phase 3 trial. Lancet. 2015;385(9980):1853-1862.
  4. Locke FL, Miklos DB, Jacobson CA, et al. Axicabtagene ciloleucel as second line therapy for large B cell lymphoma. N Engl J Med. 2022;386(7):640-654.
  5. Kamdar M, Solomon SR, Arnason J, et al. Lisocabtagene maraleucel versus standard of care with salvage chemotherapy followed by autologous stem cell transplantation as second line treatment in patients with relapsed or refractory large B cell lymphoma. Lancet. 2022;399(10343):2294-2308.
  6. Bishop MR, Dickinson M, Purtill D, et al. Second line tisagenlecleucel or standard care in aggressive B cell lymphoma. N Engl J Med. 2022;386(7):629-639.
  7. Glass B, Hasenkamp J, Wulf G, et al. Rituximab after lymphoma directed conditioning and allogeneic stem cell transplantation for relapsed and refractory aggressive non-Hodgkin lymphoma, an open label randomised phase 2 trial. Lancet Oncol. 2014;15(7):757-766.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Gökhan Özgür, Interna medicina (hematologija).

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve