Transplantacija koštane srži kod Hodžkinovog limfoma
Većina osoba sa Hodžkinovim limfomom izleči se prvom linijom hemioterapije, a transplantacija dolazi u obzir tek kada ona ne uspe. Kod 1.214 pacijenata trogodišnje ukupno preživljavanje dostiglo je 97,2 odsto. Kod manjine kod koje dođe do relapsa, snimak pre transplantacije odlučuje više nego sama transplantacija, sa petogodišnjim preživljavanjem bez progresije od 79 odsto kada je snimak čist, naspram 23 odsto kada nije.
O ovom odeljenju
Većina osoba sa Hodžkinovim limfomom izleči se bez nje. Relaps se najčešće javlja kod mladih ljudi, a to menja svaki deo računice.
U studiji sa 1.214 pacijenata lečenih savremenom prvom linijom hemioterapije, trogodišnje preživljavanje bez progresije iznosilo je 85,7 odsto, a trogodišnje ukupno preživljavanje 97,2 odsto.
Šta se dešava pre svega ovoga
Hodžkinov limfom zauzima neobično mesto među malignim bolestima. Prva linija hemioterapije izleči veliku većinu obolelih, a transplantacija ulazi u razgovor samo kod manjine kod koje ona ne uspe.
Pročitajte još jednom podatak o preživljavanju. 97,2 odsto posle tri godine. Vrlo malo malignih bolesti daje takav broj i upravo je to razlog zašto se Hodžkinov limfom opisuje kao izlečiv na način na koji se većina limfoma ne opisuje. Ova stranica je za manjinu kod koje prvi pokušaj nije dao trajan rezultat.
Šta ovde zapravo znači relaps
Relaps kod Hodžkinovog limfoma ima drugačiju težinu nego relaps kod većine malignih bolesti, jer drugi pokušaj i dalje cilja na izlečenje i često ga postiže.
Brojke posle prvog relapsa
Jedna istraživačka grupa pratila je 409 pacijenata kod kojih se Hodžkinov limfom vratio posle savremenog lečenja u prvoj liniji. Desetogodišnje preživljavanje bez progresije dostiglo je 48,2 odsto sa intervalom poverenja od 41,9 do 54,2, a desetogodišnje ukupno preživljavanje 59,4 odsto sa intervalom poverenja od 53,0 do 65,2, što znači da je otprilike polovina osoba kod kojih se bolest vratila i deceniju kasnije bez nje. To je ozbiljan podatak i zaslužuje da bude jasno izrečen, jer porodicama koje dolaze posle relapsa obično je saopštena reč relaps, ali ne i šta posle nje sledi. Iza tog broja stoje dve činjenice. Drugi tok lečenja kod Hodžkinovog limfoma i dalje cilja na izlečenje, a ne samo na kontrolu bolesti, što je posle relapsa neuobičajeno i objašnjava zašto se namera drugog lečenja razlikuje od onoga što većina porodica očekuje kada čuje tu reč. Polovina. Zadržite taj podatak dok čitate odeljke ispod.
Pomerite ovu tabelu u stranu na malom ekranu da biste došli do druge kolone.
| Situacija | Šta znači za plan lečenja |
|---|---|
| Primarno refraktarna bolest, što znači da limfom nikada nije nestao uz prvu liniju lečenja | Najteža grupa. Spasonosna terapija i dalje cilja na izlečenje, a rezultati su najslabiji na ovoj stranici, zbog čega protokol spasonosne terapije ovde ima veći značaj nego bilo gde drugde |
| Rani relaps, što znači da se bolest vratila u roku od dvanaest meseci od završetka lečenja | Tretira se kao hemiosenzitivna ili hemiorezistentna bolest, u zavisnosti od toga kako prođe spasonosna terapija, a snimak posle nje odlučuje više nego vreme nastanka relapsa |
| Kasni relaps, što znači da se bolest vratila posle godinu dana ili kasnije | Najpovoljnija grupa i ona kod koje transplantacija najpouzdanije pretvara relaps u dugu remisiju |
| Stadijum IV u trenutku relapsa | Nezavisno je povezan sa lošijim preživljavanjem u istoj studiji, pa menja razgovor, ali ne uklanja nameru izlečenja |
Studija koja je ovo učinila standardom i koliko je bila mala
Autologna transplantacija postala je prihvaćeno lečenje relapsiranog Hodžkinovog limfoma na osnovu dve randomizovane studije, a jedna od njih zaslužuje pažljiviji pogled zbog svoje veličine.
Ovde su dve stvari istovremeno tačne. Studija je pokazala stvarno dejstvo na kontrolu bolesti, a bila je daleko premala da sama razreši pitanje preživljavanja, ali praksa se ipak promenila, druga, veća studija pokazala je u istom pravcu, a transplantacija drži svoje mesto već tri decenije. Zadržite razliku između kontrole bolesti i produžetka života. Ona se vraća niže na ovoj stranici.
Snimak koji odlučuje više nego sama transplantacija
Jedan podatak predviđa ishod ove transplantacije bolje nego protokol kondicioniranja, doza matičnih ćelija ili bilo šta drugo što transplantaciona jedinica kontroliše, a to je da li je PET snimak čist na dan kada ulazite u postupak.
Ova tabela se na telefonu pomera u stranu. Prevucite je da biste došli do druge kolone.
| Pokazatelj | PET negativni naspram PET pozitivnih |
|---|---|
| Petogodišnje preživljavanje bez progresije | 79 odsto naspram 23 odsto, sa P vrednošću ispod 0,001 |
| Petogodišnje ukupno preživljavanje | 90 odsto naspram 55 odsto, sa P vrednošću od 0,001 |
| Nezavisan uticaj na preživljavanje bez progresije | Odnos hazarda 5,26, sa intervalom poverenja od 2,57 do 10,73 |
| Šta to menja u praksi | Spasonosna hemioterapija prestaje da bude formalnost pre transplantacije i postaje deo lečenja koji odlučuje o rezultatu |
Zašto to menja pogled na ceo redosled
Porodice obično zamišljaju transplantaciju kao lečenje, a hemioterapiju pre nje kao pripremu. Brojke iznad obrću tu sliku. Pacijent koji dođe do transplantacije sa čistim snimkom ima otprilike četiri od pet šansi da posle pet godina i dalje bude bez bolesti, dok pacijent koji dođe sa vidljivom bolešću ima bliže jednoj od četiri. Transplantacija je u oba slučaja ista. Razlikuje se ono što je spasonosna hemioterapija uspela da postigne pre nje, pa pitanje koje treba postaviti hematologu nije koji protokol kondicioniranja koristi, nego šta će uraditi ako snimak posle spasonosne terapije i dalje bude pozitivan. Iz toga sledi i druga posledica. Centar koji transplantira svakoga ko dođe, bez obzira na to šta snimak pokazuje, objaviće lošije rezultate od centra koji insistira da se snimak prvo očisti, a razlika između ta dva centra skoro da neće imati veze sa kvalitetom njihovih transplantacionih jedinica. Udeo pacijenata koje jedinica prima PET negativne govori Vam više nego njihova glavna statistika o transplantacijama.
Kako doći do čistog snimka, što je pravi posao
Spasonosna hemioterapija ima jedan zadatak. Da očisti snimak pre transplantacije, jer je prethodni odeljak pokazao šta se dešava kada to ne uspe.
Šta je donelo dodavanje inhibitora kontrolnih tačaka spasonosnoj terapiji
U jednoj studiji nivolumab je dat uz standardnu spasonosnu kombinaciju kod 35 pacijenata sa visokorizičnim relapsiranim ili refraktarnim Hodžkinovim limfomom. Stopa kompletnog odgovora iznosila je 86 odsto, a ukupna stopa odgovora 100 odsto, dok je dvogodišnje preživljavanje bez progresije dostiglo 88 odsto, a dvogodišnje ukupno preživljavanje 100 odsto. Trideset dvoje od 35 pacijenata odmah je prešlo na autolognu transplantaciju, a među njima je dvogodišnje preživljavanje bez progresije posle transplantacije bilo 94 odsto, uz ukupno preživljavanje od 100 odsto. Serija je mala i bez kontrolne grupe, pa te brojke treba shvatiti kao smer, a ne kao obećanje. Smer je dovoljno jasan. Savremena spasonosna terapija čisti znatno više snimaka nego protokoli korišćeni u prvobitnim studijama, a transplantacija koja sledi posle očišćenog snimka ponaša se onako kako je opisano u prethodnom odeljku. Dakle, redosled je važniji od bilo kog pojedinačnog koraka u njemu. Spasonosna terapija, snimak, pa transplantacija ako je snimak čist i drugačiji plan ako nije.
Šta su promenili noviji lekovi
Dve grupe lekova pojavile su se kod Hodžkinovog limfoma tokom poslednje decenije i obe deluju upravo kod populacije kojom se ova stranica bavi, što je poremetilo redosled lečenja koji je bio stabilan još od devedesetih. Brentuksimab vedotin nosi hemioterapijski teret do markera koji Hodžkinove ćelije pokazuju. Inhibitori kontrolnih tačaka, kao što su pembrolizumab i nivolumab, otpuštaju kočnicu imunskog sistema, a ispostavlja se da je Hodžkinov limfom neuobičajeno osetljiv na to, iz razloga koji potiču iz genetike tumorskih ćelija, pa je randomizovana studija direktno uporedila ta dva pristupa kod relapsirane ili refraktarne bolesti. Medijana preživljavanja bez progresije iznosila je 13,2 meseca uz pembrolizumab, interval poverenja 10,9 do 19,4, naspram 8,3 meseca uz brentuksimab vedotin, interval poverenja 5,7 do 8,8. Odnos hazarda bio je 0,65, interval poverenja 0,48 do 0,88, sa P vrednošću od 0,0027. Sto pedeset jedan pacijent primio je pembrolizumab, a 153 brentuksimab vedotin.
Ništa od toga ne uklanja transplantaciju. Ono što donosi jeste stvarna snaga u fazi spasonosne terapije i opcija koja i dalje deluje kod pacijenata kod kojih se snimak ne može očistiti. Oba leka se pojavljuju i pre transplantacije, i posle nje kao konsolidacija, i samostalno kod pacijenata koji nisu sposobni za visokodoznu terapiju, pa se ista dva imena javljaju na tri različite tačke u planu lečenja i svaki put znače nešto drugo. Utvrdite koja tačka Vam se predlaže.
Da li je transplantacija i dalje neophodna
Kod Hodžkinovog limfoma postoji jedno zaista otvoreno pitanje, a svako ko na njega odgovori sa potpunom sigurnošću ide ispred dokaza.
Pomerite ovu tabelu u stranu na malom ekranu da biste došli do druge kolone.
| Argumenti za zadržavanje | Argumenti za preispitivanje |
|---|---|
| Podržavaju je dve randomizovane studije, iza kojih stoji trideset godina prakse | Obe studije u potpunosti prethode brentuksimabu vedotinu i inhibitorima kontrolnih tačaka, pa su poredile transplantaciju sa opcijama koje danas niko ne bi koristio |
| Očišćen snimak praćen transplantacijom daje oko 79 odsto preživljavanja bez progresije posle pet godina | Savremena spasonosna terapija čisti znatno više snimaka nego stari protokoli, pa deo tog rezultata možda pripada spasonosnoj terapiji, a ne transplantaciji |
| Ostaje jedini pristup sa randomizovanim dokazima za trajnu kontrolu bolesti posle relapsa | Kasne posledice opisane niže na ovoj stranici su stvarne, trajne i pogađaju ljude u dvadesetim i tridesetim godinama |
| Relaps posle samih inhibitora kontrolnih tačaka je čest, a transplantacija je ono što je istorijski bilo dostupno posle toga | U toku su studije koje ispituju da li neki pacijenti mogu bezbedno da je preskoče, a odgovor još nije poznat |
Kako držati oba stava istovremeno
Obe stvari važe u isto vreme. Autologna transplantacija ostaje standard za pacijenta u dobrom opštem stanju čiji je Hodžkinov limfom relapsirao i čiji se snimak može očistiti, a granice tog standarda se pomeraju. Hematolog koji kaže da je transplantacija sigurno i dalje potrebna u svakom slučaju, kao i onaj koji kaže da ona više nikome nije potrebna, oboje prekoračuju ono što dokazi podržavaju. Bolje pitanje koje treba postaviti jeste šta bi u Vašem slučaju moralo da bude tačno da bi se transplantacija preskočila, jer lekar koji na to ume da odgovori razmišljao je o tome.
Šta transplantacija podrazumeva
Ništa se ne presađuje u uobičajenom smislu. Vaše sopstvene matične ćelije se uzimaju, zamrzavaju i vraćaju posle doze hemioterapije koju koštana srž inače ne bi preživela.
Čega se pacijenti kasnije sećaju
Mukozitis, što znači propadanje sluznice usta i creva, pamti se duže od svega ostalog. Najteži dani su u sredini, a ne na početku, negde između petog i dvanaestog dana posle vraćanja ćelija, što iznenađuje porodice koje očekuju da će sama hemioterapija biti najteža tačka. Temperatura u tom periodu je očekivana i odmah se leči, a apetit nestaje i vraća se polako tokom narednog meseca. Dve praktične stvari pomažu više nego što zvuče. Sisanje komadića leda tokom delova kondicioniranja smanjuje oštećenje sluznice usta kod nekih protokola i ništa ne košta proveriti da li to važi za Vaš. I hodanje, makar po nekoliko minuta u maloj sobi, čuva više snage nego mirno ležanje, što je važno jer je za oporavak od slabosti posle tri nedelje u krevetu potrebno više meseci. Nikome se ne radi ni jedno ni drugo. Oba se isplate.
Transplantacija od davaoca i gde joj je mesto
Alogena transplantacija koristi tuđe ćelije i predstavlja drugačiji postupak sa drugačijim profilom rizika. Kod Hodžkinovog limfoma ona zauzima usko mesto.
Ova tabela se na telefonu pomera u stranu. Prevucite je da biste došli do druge kolone.
| Pokazatelj | Rezultat posle tri godine |
|---|---|
| Smrtnost koja nije povezana sa relapsom | 21 odsto, što znači da je jedan od pet pacijenata umro od transplantacije, a ne od limfoma |
| Relaps | 38 odsto |
| Ukupno preživljavanje | 58 odsto |
| Preživljavanje bez progresije | 41 odsto |
| Akutna bolest kalema protiv domaćina, stepen II do IV, na 100 dana | 25 odsto |
Pošteno čitanje tih brojki
Smrtnost koja nije povezana sa relapsom od 21 odsto je podatak sa kojim treba dobro sesti. Kod autologne transplantacije taj broj je u niskim jednocifrenim vrednostima, jer ne postoji imunski sistem davaoca koji bi napao primaoca. Dakle, transplantacija od davaoca donosi efekat kalema protiv limfoma i za njega plaća rizikom od smrti od samog lečenja koji je red veličine veći, pa pripada pacijentima koji su već relapsirali posle autologne transplantacije ili čija je bolest pokazala da neće ostati mirna, a u razgovoru treba naglas izreći tu stopu smrtnosti pre nego što iko na to pristane. U taj razgovor spada i druga stvar. Efekat kalema protiv limfoma je stvaran i on je jedini razlog zbog kojeg iko prihvata smrtnost od lečenja od 21 odsto, pa hematolog koji ovo predlaže treba da ume da kaže šta očekuje da se time postigne u Vašem konkretnom slučaju i kako izgleda alternativa ako odbijete. Neodređeni odgovori ovde su upozorenje.
Posledice koje traju četrdeset godina
Jedna stvar razdvaja Hodžkinov limfom od gotovo svakog drugog razgovora o transplantaciji. Izlečenje je često, pacijenti su mladi, a lečenje ostavlja račun koji stiže decenijama kasnije.
Istraživači su pratili 2.524 osobe izlečene od Hodžkinovog limfoma i beležili kardiovaskularne bolesti tokom četrdeset godina. Kumulativna incidencija dostigla je 50 odsto, sa intervalom poverenja od 47 do 52 odsto. Polovina njih. Stopa je ostala četiri do šest puta viša nego u opštoj populaciji čak i više od 35 godina posle lečenja, što znači da se višak rizika nikada ne smiruje. Medijastinalna radioterapija nosila je odnos hazarda 2,7 za koronarnu bolest srca, sa intervalom poverenja od 2,0 do 3,7.
Zasebna analiza 15.889 pacijenata sa klasičnim Hodžkinovim limfomom pratila je od čega ljudi na kraju umiru. Smrt od kardiovaskularne bolesti pretekla je smrt od samog limfoma oko 60. meseca praćenja kod bolesti u stadijumu I i oko 120. meseca kod stadijuma II. Kod pacijenata u stadijumu I apsolutni višak kardiovaskularnog rizika dostigao je 48,5, a na dovoljno dugom horizontu kardiovaskularna bolest postaje vodeći uzrok smrti u ovoj populaciji, ispred i Hodžkinovog limfoma i drugih malignih bolesti. Ništa od toga ne govori protiv lečenja limfoma. To govori u prilog lečenju srca, počev od dana kada se lečenje završi, jer krvni pritisak, lipidi, pušenje, telesna težina i fizička aktivnost u ovoj grupi prestaju da budu opšti zdravstveni savet i postaju deo onkološkog praćenja. Zatražite kardiološki pregled na kraju lečenja i zatim svakih nekoliko godina, uz merenje krvnog pritiska i lipida, a ne pretpostavljanje. Taj zahtev je neuobičajen, a ne bi trebalo da bude.
Oštećenje pluća na koje Vas niko nije upozorio
Bleomicin je deo standardne kombinacije prve linije i kod manjeg broja pacijenata oštećuje pluća, ponekad trajno, a povremeno sa smrtnim ishodom. Niko Vas na to ne upozori.
Zašto je to važno pre transplantacije
BEAM kondicioniranje sadrži karmustin, koji i sam može da ošteti pluća. Pacijent koji već ima oštećenje od bleomicina ulazi u visokodoznu terapiju sa smanjenom rezervom, pa testiranje plućne funkcije pre transplantacije nije formalnost, a sa tim nalazom treba zatražiti konkretne vrednosti i pitati kakav je plan ako budu niske. Proverite i da li je bleomicin ranije obustavljen tokom prve linije lečenja, jer se to po savremenim protokolima često dešava, a poznavanje kumulativne doze menja tumačenje svega što sledi. Nedostatak vazduha ili suv kašalj tokom ili posle lečenja Hodžkinovog limfoma nisu nešto što treba zanemariti. Prijavite to iste nedelje. Vreme zaslužuje posebnu napomenu. Oštećenje pluća od ovih lekova često se ispolji nedeljama posle doze, a ne tokom nje, pa pacijent koji se dobro osećao tokom poslednjeg ciklusa nije pacijent koji je izbegao problem. Kontrolni test disanja važan je koliko i onaj urađen pre početka lečenja.
Drugi maligniteti izazvani lečenjem
Visokodozna hemioterapija oštećuje koštanu srž koja je preživi, a kod malog dela pacijenata to oštećenje se na kraju pretvori u drugi malignitet krvi. Godinama kasnije.
Studija sa 612 pacijenata transplantiranih zbog limfoma merila je koliko se često posle toga javljaju mijelodisplazija ili akutna mijeloidna leukemija povezane sa lečenjem. Kumulativna incidencija dostigla je 8,6 odsto, plus ili minus 2,1 odsto, posle šest godina, pri čemu su bila zahvaćena 22 od 612 pacijenata. Jedan činilac se izdvojio. Korišćenje etopozida za pripremu prikupljanja matičnih ćelija nosilo je relativni rizik od 7,7, sa P vrednošću od 0,002, što je nalaz koji menja način na koji jedinica mobiliše ćelije, a ne da li uopšte radi transplantacije.
Taj podatak spada u razgovor o pristanku i retko se tu pojavi. On takođe nije razlog za odbijanje transplantacije koja nudi stvarnu šansu za izlečenje, jer nelečeni relaps Hodžkinovog limfoma nosi daleko veći i daleko bliži rizik, pa ta dva broja jednostavno treba držati zajedno, umesto da se jedan pominje, a drugi ne. Saznajte koji metod mobilizacije jedinica koristi i zašto.
Plodnost i razgovor koji mora da se obavi prvi
Većina ljudi pred ovim lečenjem dovoljno je mlada da je plodnost otvoreno pitanje, a prozor za bilo kakvo delovanje zatvara se pre početka transplantacije. Taj prozor je kratak.
Šta radi visokodozna terapija
BEAM kondicioniranje izaziva neplodnost kod velikog dela pacijenata, a kod mnogih trajno, dok se oporavak funkcije jajnika ili testisa posle visokodozne terapije dešava, ali nije ni čest ni predvidiv i u velikoj meri zavisi od uzrasta u vreme lečenja. Niko ne može unapred da kaže pojedinačnom pacijentu na kojoj će strani završiti, i upravo zato razgovor o očuvanju plodnosti spada pre prvog ciklusa spasonosne terapije, a ne pre transplantacije. Objavljeni podaci u ovoj oblasti su stari i oskudni, što je i samo po sebi deo problema. Serije koje izveštavaju o trudnoćama posle autologne transplantacije zbog limfoma opisuju male brojeve iz malih grupa i potiču iz vremena sa drugačijim kondicioniranjem i drugačijim uzrastom pacijenata, pa Vam nijedan pažljiv lekar neće navesti procenat. Ono što mogu da Vam kažu jeste da očuvanje plodnosti pre lečenja funkcioniše, da je ovde dostupno i da se odluka mora doneti u roku od nekoliko dana. Uradite to.
- Pohranjivanje sperme traje nekoliko dana i treba da se obavi pre spasonosne hemioterapije, a ne pre transplantacije, jer i sama spasonosna terapija oštećuje plodnost.
- Zamrzavanje jajnih ćelija ili embriona zahteva otprilike dve nedelje stimulacije, a to vreme treba uskladiti sa time koliko hitno limfom mora da se leči.
- Zamrzavanje tkiva jajnika postoji za slučajeve kada nema vremena za stimulaciju, a dostupnost se razlikuje od centra do centra, pa pitajte rano.
- Tražite da se uput izda u istom razgovoru u kojem se predlaže spasonosna terapija. Uput izdat kasnije često je uput izdat prekasno.
Pitanje koje treba postaviti jasno
Postavite hematologu jedno pitanje, a to je koliko dana ima pre nego što lečenje mora da počne, zatim pitajte službu za plodnost šta mogu da urade u tom broju dana, jer ta dva odgovora, postavljena jedan pored drugog, rešavaju pitanje za jedno popodne, a alternativa je da odgovor saznate godinama kasnije.
Gde su rezultati zaista slabi
Svaka stranica koja opisuje lečenje treba da imenuje grupu kod koje ono najslabije deluje, pa evo je.
U istoj seriji istraživačke grupe od 409 pacijenata sa prvim relapsom, podgrupa kod koje je spasonosna terapija zakazala pre nego što su mogli da dođu do transplantacije imala je petogodišnje preživljavanje bez progresije od 36,3 odsto, sa širokim intervalom poverenja od 19,7 do 53,2. Primarno refraktarna bolest, odnosno Hodžkinov limfom koji nikada nije nestao uz prvu liniju lečenja, nezavisno je nosila lošije preživljavanje, kao i stadijum IV bolesti u vreme relapsa. To su situacije u kojima brojke sa ostatka ove stranice ne važe i u kojima se razgovor pomera ka novijim lekovima, ka kliničkoj studiji, a u nekim slučajevima i ka alogenoj transplantaciji.
Tih 36,3 odsto posle pet godina nije razlog da se lečenje prekine. To je razlog da Vam se kaže istina o tome u kojoj ste grupi pre nego što pristanete na nešto što nosi svaku od gore opisanih kasnih posledica, jer te posledice dospevaju mnogo posle nego što je limfom rešen. Ako hematolog nikada nije pomenuo koja se od ovih kategorija odnosi na Vas, to je prvo pitanje koje treba postaviti na sledećem pregledu.
Šta utiče na cenu
Na ovoj stranici nema nijednog iznosa, jer ukupna cena prati tok lečenja, a to niko ne može unapred da zna. Ono što se može izložiti jeste koji elementi je pomeraju.
Pitanje koje treba postaviti uz ponudu
Svaka procena za ovo lečenje je projekcija zasnovana na pretpostavkama. Saznajte koliko ciklusa spasonosne terapije podrazumeva, da li uključuje novije lekove ili ih naplaćuje odvojeno, koliko bolničkih dana pokriva i šta se dešava sa iznosom ako prikupljanje mora da se ponovi. Centar koji na ta četiri pitanja odgovori pismeno promislio je odgovor, a onaj koji samo ponovi ukupan iznos nije.
Šta pitati pre pristanka
Veći deo ove stranice svodi se na kratak spisak pitanja. Ovde je bolje rano nego kasno.
Klinička pitanja
- U kojoj sam kategoriji, odnosno da li je u pitanju primarno refraktarna bolest, rani relaps ili kasni relaps, i šta to menja u brojkama koje ste mi naveli.
- Kakav je plan ako PET snimak posle spasonosne terapije i dalje bude pozitivan i u kom trenutku biste promenili protokol spasonosne terapije umesto da nastavite.
- Da li su noviji lekovi deo ovog plana i u kom trenutku.
- Kolika je u Vašoj jedinici smrtnost koja nije povezana sa relapsom kod autologne transplantacije i koliko ih radite godišnje.
- Koje je testiranje plućne funkcije urađeno, šta je pokazalo i koliko sam ukupno bleomicina primio.
- Kakav je plan očuvanja plodnosti i koliko dana imam da ga organizujem.
Pitanje koje proverava odgovor
Pitajte šta bi moralo da bude tačno da biste preskočili transplantaciju. Hematolog koji ume da imenuje te uslove odmerio je pitanje, dok onaj koji to smatra nezamislivim nije pogledao dokaze iz poslednjih pet godina, a onaj koji transplantaciju potpuno odbacuje nije pogledao trideset godina pre toga.
Šta organizujemo
Kod lečenja koje se meri mesecima, organizacija oko njega važnija je nego kod jedne operacije. Razmišljajte u mesecima.
Besplatno pisano mišljenje o Vašim nalazima, patohistologiji i PET snimcima, dostavljeno na jeziku koji razumete, pre nego što se bilo šta zakaže. Jedan koordinator od prve poruke do otpusta i posle njega, sa imenom i direktnim brojem telefona. Sedam jezika koje tim za međunarodne pacijente pokriva neposredno, i to engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz profesionalnog prevodioca obezbeđenog za sve ostale. Ležaj za pratioca u sobi tokom celog boravka i smeštaj u blizini za ostatak porodice, koji se produžava iz nedelje u nedelju kako se lečenje produžava. Transfer sa aerodroma i prevoz između smeštaja i bolnice. Dostupni su halal, vegetarijanski i dijabetički obroci iz bolničke kuhinje i molitvena prostorija u zgradi. Zahtev za lekarku prosleđen odeljenju i ispunjen kad god raspored dozvoljava. Pozivno pismo sa imenom bolnice i lekara koji vodi lečenje za zahtev za vizu, kao i dodatno pismo kada je potrebno produženje. A kada se vratite kući, isti koordinator na istom WhatsApp broju.
Prvo pošaljite dokumentaciju. Ništa drugo ne mora da se odlučuje dok pisano mišljenje ne bude pred Vama.
Pitanja koja nam postavljaju, česta pitanja o transplantaciji kod Hodžkinovog limfoma
Da li je većini osoba sa Hodžkinovim limfomom potrebna transplantacija
Ne, i brojke su jasno protiv toga. U studiji sa 1.214 pacijenata na savremenoj prvoj liniji hemioterapije, trogodišnje preživljavanje bez progresije bilo je 85,7 odsto, a trogodišnje ukupno preživljavanje 97,2 odsto, pa transplantacija ulazi u priču samo kada prvi pokušaj ne uspe, što se dešava kod manjine.
Da li transplantacija i posle relapsa može da izleči
Kod mnogih ljudi može. Jedna istraživačka grupa pratila je 409 pacijenata kod kojih se bolest vratila posle savremenog lečenja u prvoj liniji i utvrdila desetogodišnje preživljavanje bez progresije od 48,2 odsto i desetogodišnje ukupno preživljavanje od 59,4 odsto, što znači da polovina njih ostaje bez limfoma i deceniju posle relapsa. Taj podatak zaslužuje da se čuje jasno.
Zašto svi stalno govore o PET snimku
Zato što on predviđa rezultat bolje nego bilo šta što transplantaciona jedinica kontroliše. Kod 111 pacijenata petogodišnje preživljavanje bez progresije bilo je 79 odsto uz čist snimak i 23 odsto bez njega, što znači da spasonosna hemioterapija koja čisti snimak obavi najveći deo posla.
Da li bi noviji lekovi mogli da zamene transplantaciju
Možda, kod nekih pacijenata, ali dokazi još nisu tu. Pembrolizumab je nadmašio brentuksimab vedotin u randomizovanoj studiji, sa medijanom preživljavanja bez progresije od 13,2 meseca naspram 8,3 meseca i odnosom hazarda od 0,65. Oba leka dobro deluju upravo kod ove populacije, a u toku su studije koje ispituju da li se transplantacija može preskočiti, pa ona danas ostaje standard za pacijenta u dobrom opštem stanju čiji se snimak može očistiti.
Koji su dugoročni rizici o kojima treba da znam
Tri su najvažnija. Kardiovaskularna bolest, gde je studija sa 2.524 izlečene osobe utvrdila kumulativnu incidenciju od 50 odsto tokom četrdeset godina, uz stope koje ostaju četiri do šest puta više od opšte populacije i preko 35 godina, pri čemu medijastinalna radioterapija nosi odnos hazarda 2,7 za koronarnu bolest srca. Oštećenje pluća, gde se toksičnost bleomicina javila kod 18 odsto u jednoj seriji i dovela do smrti kod 24 odsto zahvaćenih. I drugi maligniteti krvi, gde su mijelodisplazija ili leukemija povezane sa lečenjem dostigle kumulativnu incidenciju od 8,6 odsto šest godina posle transplantacije zbog limfoma.
Koliko traje boravak u bolnici
Dve do četiri nedelje za sam prijem radi transplantacije, najvećim delom u jednokrevetnoj sobi sa ograničenim posetama, a najteži period dolazi na sredini boravka, negde između petog i dvanaestog dana posle vraćanja ćelija. Spasonosna hemioterapija pre toga daje se u ciklusima tokom više nedelja i uglavnom ne zahteva bolnički boravak. Povratak avionom moguć je nekoliko nedelja posle otpusta, kada se krvna slika oporavi, a koordinator organizuje smeštaj za noći između izlaska sa odeljenja i leta.
Da li će ovo uticati na moju plodnost
Može, često i trajno, a vreme za delovanje je pre spasonosne hemioterapije, a ne pre transplantacije. Pohranjivanje sperme traje nekoliko dana. Zamrzavanje jajnih ćelija ili embriona zahteva otprilike dve nedelje stimulacije. Saznajte od hematologa koliko dana imate pre nego što lečenje mora da počne, pa pitajte službu za plodnost šta staje u taj rok.
Kada se umesto toga koristi transplantacija od davaoca
Retko i u jasno određenim situacijama, kao što je relaps posle autologne transplantacije. Registarska serija od 190 pacijenata kojima je alogena transplantacija bila prva transplantacija zbog visokorizične bolesti prijavila je trogodišnju smrtnost koja nije povezana sa relapsom od 21 odsto, ukupno preživljavanje od 58 odsto i preživljavanje bez progresije od 41 odsto, a ta stopa smrtnosti je red veličine viša nego kod autologne transplantacije i spada u razgovor pre nego što iko pristane.
Reference
- Johnson P, Federico M, Kirkwood A, et al. Adapted treatment guided by interim PET-CT scan in advanced Hodgkin lymphoma. N Engl J Med. 2016;374(25):2419-2429.
- Linch DC, Winfield D, Goldstone AH, et al. Dose intensification with autologous bone-marrow transplantation in relapsed and resistant Hodgkin disease, results of a BNLI randomised trial. Lancet. 1993;341(8852):1051-1054.
- Brockelmann PJ, Muller H, Gillessen S, et al. Clinical outcomes of relapsed and refractory Hodgkin lymphoma patients after contemporary first-line treatment, a German Hodgkin Study Group analysis. Leukemia. 2022;36(3):772-780.
- Devillier R, Coso D, Castagna L, et al. Positron emission tomography response at the time of autologous stem cell transplantation predicts outcome of patients with relapsed and/or refractory Hodgkin lymphoma responding to prior salvage therapy. Haematologica. 2012;97(7):1073-1079.
- Mei M, Palmer J, Lee HJ, et al. Nivolumab plus ifosfamide, carboplatin, and etoposide are a highly effective first salvage regimen in high-risk relapsed/refractory Hodgkin lymphoma. Hemasphere. 2025;9(5):e70126.
- Kuruvilla J, Ramchandren R, Santoro A, et al. Pembrolizumab versus brentuximab vedotin in relapsed or refractory classical Hodgkin lymphoma (KEYNOTE-204), an interim analysis of a multicentre, randomised, open-label, phase 3 study. Lancet Oncol. 2021;22(4):512-524.
- Gutierrez-Garcia G, Martinez C, Boumendil A, et al. Long-term outcome of patients receiving haematopoietic allogeneic stem cell transplantation as first transplant for high-risk Hodgkin lymphoma, a retrospective analysis from the Lymphoma Working Party-EBMT. Br J Haematol. 2022;196(4):1018-1030.
- van Nimwegen FA, Schaapveld M, Janus CPM, et al. Cardiovascular disease after Hodgkin lymphoma treatment, 40-year disease risk. JAMA Intern Med. 2015;175(6):1007-1017.
- Lu Z, Teng Y, Ning X, et al. Long-term risk of cardiovascular disease mortality among classic Hodgkin lymphoma survivors. Cancer. 2022;128(18):3330-3339.
- Martin WG, Ristow KM, Habermann TM, et al. Bleomycin pulmonary toxicity has a negative impact on the outcome of patients with Hodgkin lymphoma. J Clin Oncol. 2005;23(30):7614-7620.
- Krishnan A, Bhatia S, Slovak ML, et al. Predictors of therapy-related leukemia and myelodysplasia following autologous transplantation for lymphoma, an assessment of risk factors. Blood. 2000;95(5):1588-1593.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Ali Hakan KAYA, Hematologija.
Medicinski proverio
Prof. dr Ali Hakan KAYA
Hematologija
Poslednje ažuriranje: