Vertebroplastika - sanacija preloma pršljena
Vertebroplastika je pet puta zasebno poređena sa lažnom verzijom same sebe, što gotovo nijedna procedura ni u jednoj grani medicine nije bila, a rezultati se nisu složili. Četiri studije nisu našle ništa, a jedna je našla stvaran efekat u uskoj grupi pacijenata. Ova stranica objašnjava šta je svaka studija merila, zašto se razlikuju, koju malu grupu pacijenata to neslaganje i dalje ostavlja otvorenom i koje lečenje osteoporoze znači više od samog cementa.
O ovom odeljenju
Pet placebo kontrolisanih studija. Jedna od njih kaže da.
Vertebroplastika je najviše ispitivana i najspornija procedura u lečenju kičme. Ova stranica objašnjava šta je svaka od slepih studija merila, zašto četiri nisu našle ništa, a jedna je našla stvaran efekat, i koju usku grupu pacijenata to neslaganje ostavlja otvorenom.
Šta je kompresivni prelom pršljena
Pršljen je koštani blok sa tvrdom ljuskom i sunđerastom unutrašnjošću. Osteoporoza stanjuje sunđerasti deo sve dok blok više ne može da nosi opterećenje koje nosi svakog dana, i u jednom trenutku se uruši, obično spreda, pa blok postaje klinast, a kičma se na tom nivou savije još malo unapred.
Ništa posebno ne mora da se desi da bi do toga došlo.
Ljudi opisuju kako su podigli čajnik, zakašljali se, sišli sa ivičnjaka ili se jednostavno probudili sa pojasom bola preko leđa kojeg dan ranije nije bilo, a taj bol se nalazi na jednom nivou, mnogo je gori pri stajanju nego pri ležanju i može biti toliko jak da nekoga zadrži u krevetu nedelju dana. Na MR snimku urušeni blok svetli, i tako radiolog razlikuje prelom koji se dogodio nedavno od onog koji je zarastao pre mnogo godina, a ta razlika je ovde važnija nego skoro bilo gde drugde, jer sve što dokazi imaju da kažu o lečenju ovih preloma zavisi od toga koliko je prelom star. Većina njih zaraste sama tokom šest do dvanaest nedelja, bez obzira na to da li je neko intervenisao ili ne. Ta činjenica stoji ispod cele rasprave koja sledi. Ona takođe čini da ovo stanje neobično lako deluje uspešno lečeno, jer će posle gotovo bilo koje intervencije sprovedene u drugoj nedelji uslediti poboljšanje u šestoj nedelji, a lekar koji uradi deset ovakvih zahvata i vidi devet pacijenata kojima je bolje nije naučio baš ništa o tome da li je tih deset zahvata pomoglo.
Zahvat oko kojeg se svi spore
Većina stranica koje opisuju neki zahvat sažme dokaze u jedan pasus i ide dalje. Ova to ne može, jer je vertebroplastika pet puta zasebno poređena sa lažnom verzijom same sebe, što gotovo nijedan zahvat ni u jednoj grani medicine nije bio, a rezultati se nisu složili.
Četiri su rekle ne. Jedna je rekla da.
Ta jedna rečenica je iskreno stanje ove oblasti i objašnjava zašto vam dve bolnice u istom gradu mogu dati suprotan savet na osnovu istog snimka, a da vas nijedna od njih ne laže. Ostatak ove stranice prolazi kroz studije jednu po jednu, jer pacijent koji odlučuje da li da negde otputuje zbog ubrizgavanja cementa zaslužuje da vidi stvarno neslaganje, a ne samouveren sažetak one polovine u koju neko odeljenje slučajno veruje. Mi izvodimo ovaj zahvat. Takođe ga češće odbijamo nego što ga izvodimo, a odeljci ispod objašnjavaju tačno gde povlačimo tu granicu i zašto. Ništa na ovoj stranici nije napisano da bi vas odvratilo od lečenja ili nagovorilo na njega. Napisano je tako da, kada vam neko navede neku studiju, u ovoj ili bilo kojoj drugoj klinici, možete da pitate koja studija, koliko su prelomi bili stari i šta je dobila poredbena grupa.
Ko dobija ove prelome
U studijama na ovoj stranici učesnice su uglavnom bile žene, a prosečna starost u različitim istraživanjima kretala se između ranih šezdesetih i ranih osamdesetih godina. Ti brojevi opisuju populaciju i oblikuju svaku odluku koja se za nju donosi.
Dve druge grupe
Karcinom koji se proširio na pršljen izaziva isto urušavanje iz drugog razloga, a dokazi o kojima je ovde reč ne važe za te pacijente, koji se procenjuju zajedno sa onkologom i često leče zračenjem, uz cement ili umesto njega. Dugotrajno lečenje kortikosteroidima stanjuje kost na isti način kao osteoporoza, ponekad i brže, i izaziva prelome kod ljudi koji su znatno mlađi od uobičajene slike. Obe te grupe traže drugačiji razgovor od onog na ovoj stranici, a prvi zadatak svake procene jeste da se utvrdi u kojoj od tri grupe se nalazite, jer klinasti pršljen na rendgenskom snimku izgleda uglavnom isto u sve tri. Godine pomažu, anamneza pomaže još više. Urušen pršljen kod žene od sedamdeset devet godina sa ranijim prelomom ručnog zgloba i bez karcinoma u istoriji bolesti čita se na jedan način, identična slika kod muškarca od pedeset dve godine na dugotrajnoj kortikosteroidnoj terapiji zbog plućne bolesti čita se na drugi, a ista slika kod nekoga sa lečenim karcinomom dojke čita se na treći način i traži scintigrafiju kostiju pre nego što iko pomene cement.
Šta se dešava bez zahvata
Znati šta konzervativno lečenje zaista podrazumeva neophodno je pre nego što bilo kakvo poređenje dobije smisao, a to je mnogo više od saveta da idete kući i odmarate.
- Lekovi protiv bolova po rasporedu, a ne po potrebi, pojačavani dok osoba ne može da stoji i hoda, što često znači opioide na kratko i plan za njihovo obustavljanje.
- Rana mobilizacija, jer ležanje duže od nekoliko dana oduzima mišić i kost upravo onoj populaciji koja najmanje može da priušti da izgubi i jedno i drugo.
- Mider u nekim slučajevima, koji se nosi nekoliko nedelja, i koji nekima omogući da stoje uspravno, dok ga drugi napuste u roku od dve nedelje jer ga ne podnose.
- Lečenje same osteoporoze, što je deo koji menja ono što se dešava narednih godina i deo koji se najčešće zaboravi.
- Vreme. Većina ovih preloma se smiri tokom šest do dvanaest nedelja kako kost zarasta, a kriva bola strmo pada u prvom mesecu šta god neko radio, i to je ona jedna činjenica naspram koje se mora čitati svako poređenje u ovoj oblasti.
Ta poslednja tačka je ono što ovu oblast čini tako teškom za tumačenje. Svima bude bolje. Pitanje na koje su slepe studije htele da odgovore bilo je da li cement čini da ljudima bude bolje brže nego što im je ionako bivalo bolje.
Konzervativno lečenje ima i svoju stvarnu cenu, a pretvarati se da nema bilo bi nepošteno u drugom smeru. Jaki lekovi protiv bolova kod nekoga ko ima osamdeset godina donose zbunjenost, zatvor i padove, a nedelja provedena u krevetu oduzima mišić za čiju obnovu trebaju meseci, a ponekad se nikada ne vrati. Zato razlog za intervenciju nikada nije počivao na tome da je cement izvanredan. On počiva na tome da je alternativa skupa za staro telo, a to je upravo argument oko kojeg je pozitivna studija bila građena.
Šta je zahvat i kako izgleda taj dan
Vertebroplastika se više računa kao ubrizgavanje nego kao operacija. Ležite licem nadole, u sedaciji i budni ili pod opštom anestezijom, u zavisnosti od slučaja i od toga koliko vam bola izaziva ležanje potrbuške.
Igla, cement i dva sata
Dve velike igle prolaze kroz kožu leđa i kroz pedikule, dva koštana stuba na zadnjoj strani svakog pršljena, do samog urušenog bloka, uz rendgenski prikaz uživo koji pokazuje položaj u svakom trenutku. Koštani cement, pomešan do gustine paste za zube, zatim ulazi polako uz neprekidno snimanje, pa operater gleda kako ispunjava kost i staje čim se približi ivici. Cement očvrsne u roku od nekoliko minuta. Računajte na otprilike jedan sat po lečenom pršljenu. Posle toga ležite ravno jedan sat dok cement do kraja ne stvrdne, sedate posle sat vremena, hodate posle dva, a većina ljudi ostane jednu noć na posmatranju i ide kući sledećeg jutra. Sa savijanjem, podizanjem tereta i napornim aktivnostima čeka se dve nedelje. Igle ostavljaju dva uboda i nijedan šav. Nema rane za previjanje, nema drena i nema ničega što se kasnije uklanja, i to je delom razlog zašto zahvat i pacijentima i lekarima koji ga nude deluje kao mali rizik.
Ništa u tom opisu nije teško, i to je deo problema. Zahvat koji je ovako brz i ovako podnošljiv lako je ponuditi svakome ko ima bolna leđa i klinast pršljen na snimku, a upravo je to iskušenje ono što su studije iz narednih odeljaka trebale da provere.
Kifoplastika i da li balon išta menja
Kifoplastika dodaje jedan korak istom zahvatu. Balon ulazi kroz iglu i prvo se naduva unutar urušenog pršljena, stvarajući šupljinu i delimično vraćajući visinu bloka, a cement zatim ulazi u tu šupljinu pod nižim pritiskom.
Argument za to je mehanički i razložan. Niži pritisak ubrizgavanja bi trebalo da znači manje cementa koji pobegne tamo gde ne treba, a vraćanje dela visine bi trebalo da bude važno za kičmu koja se savija unapred.
Da li to i daje rezultat, druga je stvar. Sedam randomizovanih studija sa ukupno 968 pacijenata direktno je poredilo ove dve metode, i one se nalaze unutar istog objedinjenog pregleda koji uopšte nije našao klinički važnu korist vertebroplastike u odnosu na lažnu proceduru. Pošten zaključak je onda da je kifoplastika možda bolje osmišljena verzija zahvata čija je osnovna korist sporna, a pacijent koga usmeravaju ka skupljoj od te dve metode treba da pita šta mu to poboljšanje donosi u njegovom konkretnom slučaju, a ne uopšteno. Vraćena visina meri se u nekoliko milimetara, i niko nije pokazao da se ti milimetri pretvaraju u ispravniju kičmu deset godina kasnije. Držanje tela posle ovih preloma određuje ceo stub, a ne jedan blok. Neko sa četiri stara klinasta pršljena i jednim novim, petim, neće stajati nimalo uspravnije zato što je peti podupret, a pogureno držanje sa kojim je došao pripada onim četirima koji su zarasli pre nego što ih je iko video.
Dve studije koje su zaustavile ovu oblast
U avgustu 2009. godine isti broj jednog časopisa doneo je dve nezavisne placebo kontrolisane studije, jednu iz Australije i jednu iz Sjedinjenih Država, i obe su izvestile isto. Vertebroplastika nije bila bolja od zahvata koji je izgledao i osećao se isto, a nije uključivao nimalo cementa.
Šta su dve studije iz 2009. godine izvestileAustralijska studija randomizovala je 78 pacijenata sa jednim ili dva preloma starosti ispod dvanaest meseci, potvrđeno nezaraslih na MR snimku, i nije našla značajnu prednost ni u jednom merenom ishodu posle jedne nedelje, niti posle jednog, tri ili šest meseci, uz razliku u bolu između grupa posle tri meseca od 0,6 poena na skali od deset poena i interval poverenja koji je presecao nulu. Američka studija randomizovala je 131 pacijenta na cement ili na simuliranu proceduru i našla razliku od 0,7 poena u onesposobljenosti i 0,7 poena u bolu posle mesec dana, pri čemu nijedna nije bila značajna. Obe grupe su se poboljšale odmah posle intervencije. Nijedna se nije poboljšala više od druge.
Jedan detalj iz američke studije zaslužuje svoj red, jer pokazuje koliko su ti rezultati bili neprijatni. Posle tri meseca 51 odsto pacijenata iz lažne grupe prešlo je na pravi cement, naspram 13 odsto onih koji su ga već dobili, dakle ljudi kojima nije dato ništa bili su dovoljno nezadovoljni da žele zahvat, iako merenja i dalje nisu pokazivala razliku između grupa. Obe te stvari su istovremeno tačne, a držati ih zajedno je najteži deo. Pacijenti su to želeli. Instrumenti to nisu mogli da nađu. Kad god neko lečenje daje taj obrazac, uobičajeno objašnjenje je da sam čin lečenja nosi dobar deo efekta, a da konkretni sastojak nosi manje nego što je iko očekivao.
Studija sa poštenom lažnom procedurom
Stalna zamerka studijama iz 2009. godine bila je da njihove lažne procedure zapravo nisu bile ništa. Igle su dodirivale kost, lokalni anestetik je ulazio, i pacijenti su osećali da se nešto dešava. Zato je jedna holandska grupa ponovila poređenje u četiri opšte bolnice, sa dizajnom koji je otišao korak dalje.
Praksa se posle ta dva rada promenila, i to naglo. Stope vertebroplastike pale su u nekoliko zdravstvenih sistema, neki osiguravači su prestali da je plaćaju, a stručna udruženja podelila su se na ona koja su izmenila svoje preporuke i ona koja su tvrdila da su studije uključile pogrešne pacijente. Ta rasprava i dalje traje, a naredna tri odeljka su ono od čega se ona sastoji.
Ta studija nosi veću težinu protiv rutinske primene nego bilo koja druga, jer je uklonila zamerku upućenu svojim prethodnicama i dala isti odgovor tokom pune godine praćenja.
Studija koja je otišla u drugom smeru
Zatim dolazi ona koja je našla efekat, i ona objašnjava zašto svako ko pažljivo čita ovu literaturu uopšte i dalje nudi ovaj zahvat. Jedna australijska grupa tvrdila je da su ranije studije uključile pogrešne pacijente i osmislila je studiju oko mnogo uže grupe.
Šta je pozitivna studija radila drugačijeUključila je 120 pacijenata, sve sa prelomima mlađim od šest nedelja i sve sa bolom u leđima od najmanje 7 od 10, dakle bolom koji lekovi nisu uspevali da kontrolišu. Koristila je namernu tehniku usmerenu na to da se pršljen zaista ispuni, a ne da se cement samo postavi u njega. Posle četrnaest dana 24 od 61 pacijenta u grupi sa cementom imalo je bol ispod 4 od 10, naspram 12 od 59 u placebo grupi, što je razlika od 23 procentna poena sa intervalom poverenja od 6 do 39 i vrednošću verovatnoće 0,011. Autori su zaključili da je vertebroplastika bolja od placeba za smanjenje bola kod akutnih preloma starosti ispod šest nedelja.
Pročitajte ponovo kriterijume za uključivanje, jer oni su ceo nalaz. Prelomi mlađi od šest nedelja. Bol sedam ili više od deset. Pacijenti kojima lekovi nisu pomagali. Većina ljudi koji nam pišu o vertebroplastici ne ispunjava nijedan od ta tri uslova. Imaju bol u leđima koji traje mesecima, klinast pršljen na starom rendgenskom snimku i lekove koji ublaže najgore, a negde su pročitali da će jednostavno ubrizgavanje to rešiti, što je rečenica koju je napisao neko ko prodaje ubrizgavanja. To opisuje daleko manju grupu od one kojoj se cement nudi u klinikama širom sveta i daleko manju grupu od one koju većina bolničkih sajtova navodi kao kandidate.
Zašto se studije ne slažu
Kruže tri objašnjenja i ona se međusobno ne isključuju. Koje od njih vama deluje ubedljivo određuje šta mislite da treba uraditi, pa su zato navedena jedno pored drugog ispod.
Primetite da je objedinjeni pregled direktno proverio prvo objašnjenje i odbacio ga, izveštavajući da se efekti nisu razlikovali prema tome da li je bol trajao šest nedelja ili duže. Ta analiza je objedinila pacijente iz više studija umesto da sprovede novu, što je slabiji način da se odgovori na pitanje nego osmisliti istraživanje baš oko njega, i ljudi koji su vodili pozitivnu studiju tačno to i kažu. Dakle, rasprava je živa, a ne rešena. Taj nalaz ozbiljno pogađa argument o akutnim prelomima, a svako odeljenje koje navodi pozitivnu studiju bez pominjanja toga dalo vam je jednu stranu dvostranog rezultata.
Objedinjeni zaključak
Dvadeset jedna randomizovana studija do sada je objedinjena u jednu analizu, pet od njih protiv placebo procedure, sa ukupno 541 učesnikom. Objedinjavanje je dalo brojke ispod, merene posle mesec dana.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Merenje | Razlika u korist cementa | Šta to znači |
|---|---|---|
| Bol, skala od deset | Bolje za 0,7 poena, u odnosu na placebo skor od 5 | Smanjenje od 7 odsto, naspram praga važnosti od 15 odsto |
| Onesposobljenost, skala od 23 | Bolje za 1,5 poena, u odnosu na placebo skor od 14,2 | Poboljšanje od 7 odsto, ispod nivoa koji bi pacijent primetio |
| Kvalitet života vezan za bolest | Bolje za 2,3 poena, interval preseca nulu | Nema dokazane razlike |
| Novi simptomatski prelomi | 48 od 418 sa cementom, 31 od 422 bez cementa | Odnos rizika 1,29, interval preširok da bi se išta zaključilo |
| Ostali ozbiljni neželjeni događaji | 16 od 408 sa cementom, 23 od 413 bez cementa | Odnos rizika 0,61, opet previše neizvesno za zaključak |
Ko ipak treba da je uradi
Pošto je sve to izloženo, evo naše stvarne prakse, rečeno otvoreno.
Uska grupa i široka koju odbijamo
Cement razmatramo za pacijenta kakvog je opisala pozitivna studija i ni za koga van tog opisa. Prelom mlađi od šest nedelja sa svetlim signalom na MR snimku, bol od sedam od deset ili više i lekovi koji ne uspevaju da ga drže pod kontrolom, obično kod nekoga ko ne može da ustane iz kreveta i svakog dana gubi mišić. U toj situaciji moguća dobit je dovoljno stvarna da se stavi naspram malog proceduralnog rizika, a alternativa su još tri nedelje ležanja sa svime što to košta osobu od osamdeset godina. Van toga kažemo ne. Prelomi stariji od šest nedelja, bol koji analgezija kontroliše, bol u leđima sa starim zaraslim klinastim pršljenom na snimku i bez svetlog signala, kao i više hroničnih preloma kod nekoga ko želi da mu se ispravi držanje, sve su to slučajevi u kojima nam slepi dokazi ne daju ništa da ponudimo i u kojima je reći to prava usluga. Odeljenje koje pristane da leči sve to prestalo je da čita studije. Tu granicu je neprijatno držati u ordinaciji. Neko je doputovao izdaleka, u stvarnom je bolu, snimak pokazuje stvaran prelom, a zahvat je brz i dostupan, i svaki podsticaj u privatnoj medicini vuče ka tome da se uradi. Ono što dokazi podržavaju i ono što pacijent pred vama želi često su različite stvari, a ovo je jedno od mesta gde je razmak između njih merljiv.
Ako nam pošaljete snimak, a odgovor bude ne, u pismu to i piše, i piše zašto, jer bismo radije izgubili rezervaciju nego naplatili zahvat za koji dokazi kažu da će vas ostaviti tamo gde vas je zatekao. To nas je koštalo pacijenata. Nikada nas nije koštalo nijednog koji se vratio ljut.
Rizici i osteoporoza koju niko ne leči
Ozbiljne komplikacije ostaju retke, sa prijavljenim stopama ispod 2 odsto kod osteoporotskih preloma i višim kada je pršljen razoren tumorom. Retko i nikako su različite reči, a konkretni rizici proizlaze iz onoga što se radi.
Šta može da pođe naopako i ono što pođe naopako kasnije
- Cement koji izađe iz pršljena, što je često na snimcima i gotovo uvek bezopasno, a povremeno dođe do nervnog korena ili kanala i izazove bol ili slabost.
- Cement koji uđe u venu i otputuje u pluća, što je mehanizam iza respiratorne insuficijencije prijavljene u studijama i razlog zašto se ubrizgavanje izvodi polako i uz stalni prikaz.
- Infekcija lečene kosti, retka i ozbiljna, jer se cement ne može isprati kao rana.
- Nov prelom na nivou iznad ili ispod, prijavljivan češće posle cementa u objedinjenim podacima, 48 od 418 naspram 31 od 422, sa intervalom poverenja preširokim da bi se utvrdilo da li ga cement izaziva.
- Krvarenje, modrica i bolna leđa nekoliko dana, što je uobičajen ishod i ne traži ništa.
Sada deo koji je važniji od svega toga. Prelom pršljena pri maloj sili jeste dijagnoza već uspostavljene osteoporoze i najjači je pojedinačni predskazatelj da će neko slomiti još jednu kost. Otprilike polovina ljudi koji ovako slome pršljen slomiće još jednu kost u roku od nekoliko godina ako se za samu kost ništa ne uradi. Cement leči jedan koštani blok na nekoliko nedelja. On ne čini ništa za bolest koja ga je slomila, a pacijent koji ode kući sa lečenim pršljenom i bez zaštite kosti dobio je lokalnu popravku i ostao sa netaknutom bolešću. Zato svakom od ovih pacijenata treba merenje gustine kostiju, analize krvi za vitamin D i kalcijum i za izlečive uzroke gubitka koštane mase, kao i lek koji se uvodi i nastavlja godinama. Taj deo plana čini više za vašu budućnost nego samo ubrizgavanje, a bolnica ne može da ga proda kao paket, i zato se gubi. Tražite ga po imenu. Pisani plan za kost u kojem stoje lek, doza, trajanje i datum sledeće kontrole jeste nešto opipljivo na šta možete da obavežete bolnicu, njegova izrada ne košta gotovo ništa, a odeljenje koje vam izleči pršljen bez toga lečilo je simptom i prešlo preko bolesti. Sami lekovi nisu nimalo privlačni i oni deluju. Tableta jednom nedeljno, injekcija na šest meseci ili infuzija jednom godišnje, odabrana prema tome šta vaši bubrezi i vaš stomatolog dozvoljavaju, znatno smanjuje verovatnoću sledećeg preloma kičme, i za razliku od cementa taj efekat nikada nije bio sporan.
Cena i lečenje u Istanbulu
Na ovoj stranici nema cene, delom zato što bi bila zastarela dok biste je pročitali, a delom zato što je ovde prvo pitanje da li zahvat uopšte treba da se desi. Za ovo lečenje više nego za bilo koje drugo na našem sajtu, procena je ono što nudimo.
Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Šta da pošaljete | Zašto nam je potrebno | Šta time odlučujemo |
|---|---|---|
| MR snimak sa sekvencama sa supresijom masti | Svetao signal pokazuje prelom koji još zarasta | Da li je prelom skorašnji, što je prvi uslov |
| Datum kada je bol počeo | Šest nedelja je granica koju je povukla pozitivna studija | Da li se na vas uopšte odnose slepi dokazi |
| Vaša ocena bola i vaši lekovi | Sedam od deset uprkos lečenju bio je uslov za uključivanje | Da li je bol zaista nekontrolisan |
| Gustina kostiju i skorašnje analize krvi | Prelom je simptom bolesti koja se može lečiti | Koju terapiju vam uvodimo bez obzira na zahvat |
| Istorija karcinoma i kortikosteroida | Oboje izaziva urušavanje koje izgleda identično | U koji od tri razgovora spadate |
Računajte na četiri do šest noći u zemlji. To obuhvata procenu, zahvat, posmatranje preko noći, merenje gustine kostiju i pregled kod endokrinologa koji postavlja vaše lečenje za godine koje slede, a to je pregled zbog kojeg vredi doputovati čak i kada je odgovor o cementu ne. Kod kuće vaš lekar nastavlja to lečenje, a mi mu šaljemo izveštaj o zahvatu, snimke, nalaz gustine kostiju i plan terapije sa datumima kontrola. Prosledite tu dokumentaciju na prvom pregledu umesto da je prepričavate, jer lek za kost započet u inostranstvu, a nigde zapisan, obično tiho prestane oko šestog meseca, a to je trenutak kada je počeo da deluje.
Pošaljite MR snimak i datum kada je bol počeo. To dvoje rešava većinu pitanja.
Česta pitanja o vertebroplastici
Pitanja ispod stižu u većini prvih poruka iz inostranstva.
Da li vertebroplastika deluje?
Moj prelom je star četiri meseca. Hoće li cement pomoći?
Da li je kifoplastika bolja od vertebroplastike?
Hoće li cement izazvati prelom sledećeg pršljena?
Koliko traje i koliko dugo ostajem?
Ako su dokazi ovako slabi, zašto je uopšte nuditi?
Šta da radim ako mi kažu ne?
Literatura
- Buchbinder R, Johnston RV, Rischin KJ, Homik J, Jones CA, Golmohammadi K, et al. Percutaneous vertebroplasty for osteoporotic vertebral compression fracture. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2018;11(11):CD006349.
- Buchbinder R, Osborne RH, Ebeling PR, Wark JD, Mitchell P, Wriedt C, et al. A randomized trial of vertebroplasty for painful osteoporotic vertebral fractures. New England Journal of Medicine. 2009;361(6):557-568.
- Kallmes DF, Comstock BA, Heagerty PJ, Turner JA, Wilson DJ, Diamond TH, et al. A randomized trial of vertebroplasty for osteoporotic spinal fractures. New England Journal of Medicine. 2009;361(6):569-579.
- Firanescu CE, de Vries J, Lodder P, Venmans A, Schoemaker MC, Smeets AJ, et al. Vertebroplasty versus sham procedure for painful acute osteoporotic vertebral compression fractures (VERTOS IV). Randomised sham controlled clinical trial. BMJ. 2018;361:k1551.
- Clark W, Bird P, Gonski P, Diamond TH, Smerdely P, McNeil HP, et al. Safety and efficacy of vertebroplasty for acute painful osteoporotic fractures (VAPOUR). A multicentre, randomised, double-blind, placebo-controlled trial. Lancet. 2016;388(10052):1408-1416.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr Fikret BAŞKAN, Neurohirurgija.
Medicinski proverio
Doc. dr Fikret BAŞKAN
Neurohirurgija
Poslednje ažuriranje: