Pređi na sadržaj
Dugotrajna bolnička nega za međunarodne pacijente
Opšta intenzivna nega

Dugotrajna bolnička nega za međunarodne pacijente

O ovom odeljenju

 
MEĐUNARODNI PACIJENTI

Većina hospitalizacija meri se danima. Dugotrajna bolnička nega počinje tamo gde to prestaje da važi.

U jednoj nacionalnoj studiji koja je obuhvatila 3.235.741 prijem u jedinicu intenzivne nege, 7,6 odsto preraslo je u hroničnu kritičnu bolest, što znači najmanje osam dana u jedinici uz produženu mehaničku ventilaciju ili traheostomiju.

7,6 odsto
Od više od tri miliona prijema u intenzivnu negu koji su prerasli u hroničnu kritičnu bolest
46 odsto
Pacijenata na ventilaciji nedelju dana ili duže kod kojih se razvije merljiva mišićna slabost
54 odsto
Pacijenata zavisnih od respiratora koji su uspešno odviknuti u specijalizovanoj jedinici za dugotrajni boravak
Besplatno
Pisano mišljenje o Vašim nalazima i snimcima, na jeziku koji razumete, pre nego što bilo šta zakažete
Besplatna konsultacija

Dan kada plan prestane da važi

Svaka hospitalizacija počinje jednim brojem. Pet dana, deset dana, tri nedelje. Dugotrajna bolnička nega opisuje ono što bolnica radi kada se ispostavi da je taj broj bio pogrešan, i ona traži drugačiji skup veština od onog za koji su se svi pripremili. Jedna nacionalna studija primenila je konsenzusnu definiciju na 3.235.741 prijem u jedinicu intenzivne nege i utvrdila da je 7,6 odsto njih ispunilo tu definiciju, što znači da je pacijent proveo najmanje osam dana u jedinici i da mu je uz to bila potrebna produžena mehanička ventilacija, traheostomija, teška sepsa, višestruka trauma ili teška rana. Bolnička smrtnost u toj grupi iznosila je 30,9 odsto. Stopa u populaciji iznosila je 34,4 slučaja na 100.000 ljudi, što projektuje blizu 380.000 slučajeva u jednoj godini samo za jednu zemlju. To su veliki brojevi za kategoriju čije ime većina porodica nikada nije čula, a razlog zbog kojeg je nisu čule jeste to što gotovo niko ne planira takav ishod, jer dugotrajna hospitalizacija gotovo nikada nije plan. Ona postaje ono u šta se plan pretvori, negde oko druge ili treće izmene datuma otpusta.

Reč dugotrajna, i ono što ona zamenjuje

Osam dana označava administrativni prag unutar jedne studije. Drugi sistemi povlače granicu na četrnaest dana, na dvadeset jedan, ili na tački na kojoj osiguravač prebacuje hospitalizaciju u drugu kategoriju, a kliničko značenje ispod svih tih pragova ostaje isto, a to je da pacijent više nije neko koga je moguće otpustiti i niko ne može da imenuje dan kada će se to promeniti.

Dugotrajne hospitalizacije dešavaju se i daleko izvan intenzivne nege. Bolnički krevet zauzet jedanaest nedelja jeste dugotrajna hospitalizacija, šta god pokazivao monitor iznad njega.

Ko završi ovde i kako je dospeo dotle

Niko se ne prima u bolnicu zbog dugotrajne hospitalizacije. Pacijenti dolaze zbog nečeg drugog, a dužina dolazi posle, obično vezana za komplikaciju koju uputno pismo nikada nije pomenulo.

Četiri puta vode ovamo češće od svih ostalih. Planirana operacija koja teče dobro do trećeg dana, a onda prestane. Infekcija koja počne u jednom organu i povuče još dva sa sobom. Moždani udar ili povreda glave gde je oštećenje nastalo za nekoliko sati, a oporavak se meri mesecima. I transplantacija ili ciklus onkološkog lečenja koji je uspeo, ali je pacijenta ostavio previše slabim da bilo gde ode. Te četiri dijagnoze nemaju ništa zajedničko jedna sa drugom. Situacija ima, a situacija je da pacijent više ne može biti otpušten dok niko ne može da kaže kada će se to promeniti.

Kada porodica primeti

Spoznaja gotovo nikada ne stiže kao objava. Stiže kao niz malih izmena, od kojih je svaka sama po sebi razumna i svaku saopštava u hodniku neko ko pre podneva treba da obiđe još četiri pacijenta. Još jedna nedelja da se infekcija stavi pod kontrolu. Još nekoliko dana da se vidi da li disanje izdržava bez mašine. Snimak u četvrtak i odluka posle snimka. Šest takvih izmena zaredom i porodica koja se spakovala za deset dana već dva meseca živi u stranom gradu, sa vizom koja ističe i bez datuma prema kojem bi mogla da planira. Tražite da se očekivana dužina boravka svake nedelje ponovo izgovori naglas, čak i kada se odgovor nije promenio, jer je oko broja koji je neko izgovorio u ponedeljak lakše planirati nego oko broja koji niko nije izgovorio od prijema.

Problemi koji pripadaju samim danima

Evo dela koji ljude iznenadi. Posle određene tačke, ono što odlučuje kako će se dugotrajna hospitalizacija završiti često nije stanje koje ju je izazvalo. Tela koja miruju gube mišiće. Koža koja nosi isti pritisak na iste tri tačke isti broj sati popušta. Sonda za hranjenje, urinarni kateter i centralni venski kateter nose svaki svoj mali dnevni rizik koji drugog dana deluje beznačajno, a do četrdesetog dana postaje značajan, a bakterije oko kreveta koji je zauzet šest nedelja više nisu one bakterije koje su tu bile prvog jutra. I um koji se drži u sobi bez dnevne svetlosti, bez sata i bez poznatih glasova počinje da radi stvari koje liče na trajno propadanje, a u priličnom broju slučajeva ispostavi se da su reverzibilne. Ništa od toga ne stoji nigde u dijagnozi pri prijemu. Sve to obrađuju odeljci koji slede, poređani otprilike redom kojim ove stvari postaju problem.

Svaka stavka na toj listi ima ime kojim porodica može da se posluži.

Šta mirovanje prvo oduzme

Mišić odlazi rano i odlazi brže nego što skoro iko očekuje. Pacijent koji je u bolnicu ušao svojim nogama može deset dana kasnije da ne bude u stanju da sedi bez oslonca.

Šta su objedinjene studije pokazale
Sistematski pregled objedinio je 24 studije pacijenata sa sepsom, višestrukim otkazivanjem organa ili produženom mehaničkom ventilacijom i utvrdio neuromišićnu slabost stečenu tokom hospitalizacije kod 46 odsto njih, odnosno kod 655 od 1.421 pacijenta, sa intervalom poverenja od 43 do 49 odsto. Isti pregled povezao je tu slabost sa dužom ventilacijom i dužim boravkom i u jedinici i u bolnici, što je čini uzrokom koliko i posledicom. Slabost zadržava pacijenta na mašini, a više vremena na mašini proizvodi više slabosti.

Dve osobine ovo čine gorim nego što zvuči. Brzina je prva, jer merljiv gubitak mišića počinje već u prvoj nedelji. Druga osobina nalazi se izvan ruku i nogu, jer je i dijafragma mišić, a dijafragma koja tri nedelje nije radila svoj posao postaje jedan od glavnih razloga zbog kojih pacijent ne može da se odvoji od respiratora čak ni kada su se sama pluća oporavila. Porodice prate brojeve vezane za pluća i čekaju da se oni poprave. Broj koji odlučuje o vremenskom toku često je mišić koji niko u sobi ne meri.

Šta pomaže i šta ne može da poništi

Podizanje pacijenta i kretanje, rano i svakog dana, ima iza sebe više dokaza nego bilo šta drugo u ovom odeljku, a jedinica za dugotrajni boravak treba da ume da kaže koliko je minuta fizikalne terapije pacijent juče zaista dobio, što je drugačiji broj od toga koliko seansi stoji u planu. Granicu vredi izreći otvoreno, a to je da fizikalna terapija skraćuje put, ali ga ne uklanja, jer se snaga posle dugotrajne hospitalizacije vraća mesecima, a deo nje se uopšte ne vrati. Služba koja obećava drugačije prestala je da opisuje medicinu.

Vikendi su provera. Jedinica koja sprovodi fizikalnu terapiju subotom i nedeljom govori Vam nešto što nijedna brošura ne može.

Povreda koja nastaje dok se ništa ne dešava

Dekubitalne rane imaju osobinu zbog koje ih je lako odbaciti i teško oprostiti, a to je da ih izaziva proticanje vremena, a ne nešto što je pošlo naopako.

Jedna jedinica intenzivne nege promenila je interval okretanja pacijenata sa svakih pet sati na svaka tri i prebrojala šta se dogodilo kod otprilike hiljadu i sto pacijenata pre i posle te promene, a dekubitalne rane su pale sa 3,5 odsto pacijenata na 2,0 odsto, uz prilagođen odnos šansi od 0,51 i interval poverenja od 0,27 do 0,97. Ništa nije kupljeno. Nijedan lek nije bio uključen. Odeljenje je jednostavno češće pomeralo ljude i trećina povreda prestala je da se dešava. To je neobično čist rezultat u bolničkoj medicini i to je ujedno razlog zašto je raspored okretanja nešto što porodica s pravom može da pomene po imenu.

Pomerite ovu tabelu u stranu na malom ekranu da biste došli do druge kolone.

Šta dovodi do dekubitalnih rana tokom dugotrajne hospitalizacije i šta odeljenje treba da radi povodom svakog uzroka
Šta to izaziva Šta odeljenje treba da radi
Neprekinut pritisak na petama, krstima i potiljku Raspored okretanja sa navedenim intervalom, zapisan i sproveden i noću i vikendom, a ne samo u utorak ujutru
Dušek koji ne raspoređuje težinu Podloga koja preraspodeljuje pritisak, izabrana za tog pacijenta, jer koji god krevet da je bio slobodan na dan prijema, nije biran ni za koga
Vlaga od znoja, inkontinencije ili zavoja koji propušta Koža pregledana i osušena pri svakom okretanju, jer vlažna koža popušta pri delu pritiska koji suva koža podnosi
Loša ishrana i nizak unos proteina Uključivanje nutricioniste već u prvoj nedelji, mnogo pre nego što se pojavi prva rana
Pomagala koja pritiskaju kožu, uključujući cevčice, maske i okovratnike Cevčice koje se premeštaju po sopstvenom rasporedu, jer nazalna maska ostavljena danima na istom mestu napravi sopstveni ulkus

Tražiti da se vidi koža je u redu, jer odeljenje koje je sigurno u svoju negu kože bez teškoća pokaže porodici pete i krsta, a odeljenje koje okleva reklo Vam je nešto a da to nije nameravalo.

Hranjenje nekoga osam nedelja

Ishrana tokom dugotrajne hospitalizacije jedno je od mesta gde intuicija daje obrnut odgovor, a postoji velika studija koja to dokazuje. Intuicija gubi.

4.640 kritično obolelih odraslih nasumično je raspoređeno da ili započnu intravensku ishranu u roku od 48 sati kada crevo samo nije isporučivalo dovoljno, ili da čekaju do osmog dana. Čekanje je pobedilo. Nove infekcije javile su se kod 22,8 odsto u grupi sa odloženim početkom, naspram 26,2 odsto u grupi sa ranim početkom. Grupa sa odloženom ishranom imala je relativno smanjenje od 9,7 odsto u udelu pacijenata kojima je bilo potrebno više od dva dana mehaničke ventilacije, i ranije su živi napustili i jedinicu i bolnicu, uz odnos hazarda od 1,06 za svaku od te dve mere. Davanje više hrane, ranije, kroz venu, pogoršalo je njihovo stanje. Nalaz je potvrđen u studiji dovoljno velikoj da je teško osporiti i promenio je praksu širom Evrope.

  • Pitajte da li ishrana ide kroz crevo ili kroz venu, jer se crevo preferira svuda gde funkcioniše, a razlozi za odustajanje od njega treba da budu navedeni.
  • Pitajte koji je dnevni cilj za proteine i kalorije i koji deo tog cilja je pacijent juče zaista primio, jer su propisano i isporučeno različiti brojevi, a razlika je često velika.
  • Pitajte ko meri težinu pacijenta, koliko često i na čemu.
  • Pitajte šta se dešava sa ishranom onih dana kada pacijent ne sme da jede zbog procedure, jer dve nedelje otkazanih snimanja mogu tiho ukloniti nekoliko dana ishrane.

Telesna težina tokom dugotrajne hospitalizacije sama po sebi je loš vodič, jer tečnost prikriva gubitak mišića, pa pacijent može dobiti tri kilograma dok gubi snagu da podigne ruku. Mišić Vam govori više nego težina, a nutricionista, fizioterapeut i medicinska sestra koji posmatraju istog pacijenta iste nedelje daće Vam istinitiji odgovor od bilo koje vage u zgradi.

Svaki kateter ima svoj sat koji otkucava

Prvog dana urinarni kateter je praktičnost. Do tridesetog dana postao je rizik koji se sve vreme tiho gomilao.

U studiji pacijenata intenzivne nege sa postavljenim kateterom, infekcije urinarnog trakta povezane sa kateterom javljale su se po stopi od 19,02 na 1.000 kateter dana, 60 od 204 pacijenta sa kateterom razvilo je takvu infekciju, a svaki dodatni dan kateterizacije povećavao je rizik, uz odnos hazarda od 1,07 po danu i interval poverenja od 1,01 do 1,13. Povećanje od sedam odsto dnevno složeno se umnožava onako kako se umnožava svaki dnevni procenat, pa broj dana koliko kateter ostaje na mestu ima veći uticaj na infekciju nego gotovo sve drugo što se sa njim radi.


Svi ti dokazi staju u jedno pitanje, koje se postavlja svakog dana, a ne jednom nedeljno. Da li ovaj kateter danas još uvek mora da bude tu. Jedinica koja svakog jutra u viziti proveri svaki kateter, svaki dren i svaku centralnu liniju i ukloni one koje su nadživele svoj razlog imaće manje infekcija od jedinice koja ih proverava kada nešto pođe naopako. Nikoga ne treba ubeđivati u ovo načelno. Teškoća je u tome da se to uradi i četrdesetog jutra zaredom, kada je kateter već postao deo nameštaja.

Šta dug boravak učini bakterijama oko kreveta

Bolnice sadrže mikroorganizme koji su preživeli antibiotike, a dužina boravka je najjači pojedinačni prediktor susreta sa njima. To čini vreme.

Koliko snažno vreme to predviđa
Uparena studija slučajeva i kontrola sa 34 pacijenta koji su stekli Klebsiella koja proizvodi karbapenemazu naspram 136 koji nisu pokazala je da je boravak u bolnici duži od 28 dana u prethodnoj godini nosio odnos šansi od 23,6, sa intervalom poverenja od 4,9 do 113,3. Centralni venski kateter nosio je odnos šansi od 15,4, a prethodna kolonizacija enterokokama otpornim na vankomicin nosila je 6,0. Interval poverenja za podatak o dužini boravka je širok, kao što intervali za retke događaje obično i jesu, a redosled koji on daje u skladu je sa svime ostalim u ovoj literaturi. Vreme provedeno u bolnici je način na koji pacijent sretne mikroorganizme koje bolnice selekcionišu.

Dve razlike ovde nose veliki deo tereta, a porodicama se retko objašnjava ijedna od njih. Kolonizacija znači da mikroorganizam živi na pacijentu bez izazivanja bolesti i obično uopšte ne zahteva lečenje, dok infekcija znači da je isti mikroorganizam izazvao bolest i da zahteva lečenje užim i manje prijatnim spiskom lekova. Pacijent koji je kolonizovan nije bolestan od toga, a i dalje se smešta u jednokrevetnu sobu sa mantilima i rukavicama na vratima, što deluje zabrinjavajuće, a jeste mera predostrožnosti za sve ostale na odeljenju. Ovo postaje važno u trenutku povratka kući. Bolnica koja ga prima u domovini želeće to da zna, pa tražite rezultate skrininga u pisanom obliku, sa imenovanim mikroorganizmom i datumima, i nosite ih sa sobom. Bolnica koja je unapred obaveštena može da planira izolacionu sobu, dok je bolnica koja to sazna iz sopstvenog brisa četiri dana kasnije već imala četiri dana kontakta sa svima ostalima na odeljenju.

Konfuzija i zašto je niko ne bi smeo tretirati kao sporedno pitanje

Porodicama se često kaže da je konfuzija u bolnici normalna i privremena. Prva polovina te rečenice je tačna. Druga zaslužuje više pažnje nego što dobija. Metaanaliza koja je objedinila sedam kvalitetnih studija pratila je pacijente koji su u bolnici imali delirijum prosečno 22,7 meseci nakon toga, i smrtni ishod bio je skoro dvostruko verovatniji, uz odnos hazarda od 1,95 i interval poverenja od 1,51 do 2,52. Smeštaj u ustanovu bio je više nego dvostruko verovatniji i javio se kod 33,4 odsto onih koji su imali delirijum naspram 10,7 odsto onih koji ga nisu imali. Kasnija demencija nosila je odnos šansi od 12,52. Ništa od toga ne dokazuje da je delirijum izazvao te ishode, jer mozak koji lako upada u delirijum možda je već bio ranjiv, i autori su to i rekli, dok ono što ovo jeste utvrdilo jeste da je epizoda konfuzije u bolnici pokazatelj koji niko ne bi smeo da svrsta pod normalno i zaboravi.


Gotovo sve što je smanjuje neprijatno je obično. Naočare i slušni aparati, koji nestanu prvog dana hitnog prijema i niko ih više ne traži. Dnevna svetlost, prozor, sat koji pacijent može da vidi i razlika između dana i noći. Ista lica kroz smene, umesto druge medicinske sestre iz agencije svaki put, što košta samo izmenu rasporeda i ništa više. San zaštićen od vađenja krvi u tri ujutru koje je moglo da sačeka do šest. Član porodice koji naglas kaže datum i mesto, pri svakoj poseti, bez pravljenja ceremonije od toga, a zatim najmanji broj sedativa koji situacija dozvoljava, uz svakodnevnu proveru, jer sedacija koja je imala smisla tokom prve krize ima običaj da se nastavi nedeljama nakon što je kriza prošla.

Kada odvajanje od respiratora traje mesecima

Odvikavanje je reč za proces vraćanja disanja pacijentu, a u dugotrajnoj hospitalizaciji ono prestaje da bude događaj i postaje projekat sa nazadovanjima.

Multicentrična studija pratila je 1.419 pacijenata zavisnih od respiratora premeštenih u 23 bolnice za dugotrajno lečenje nakon boravka u intenzivnoj nezi. Do otpusta je 54,1 odsto uspešno odviknuto, 20,9 odsto je ostalo zavisno od mašine, a 25,0 odsto je preminulo, dok je među onima koji su odviknuti medijana vremena iznosila 15 dana nakon premeštaja. Pročitajte te tri brojke zajedno i one opisuju nešto što se porodici retko kaže otvoreno, a to je da većina pacijenata u ovakvom položaju zaista siđe sa respiratora, da to traje dve nedelje ili više kada proces jednom krene kako treba, i da je ishod zaista neizvestan na način koji niko ne može unapred razrešiti pažljivijim gledanjem snimka.

  • Pitajte kakav je plan odvikavanja izražen u satima, odnosno koliko dugo pacijent danas diše bez podrške i za koliko se to povećava sutra.
  • Pitajte šta se dogodilo pri poslednjem pokušaju i zašto je prekinut, jer neuspeli pokušaj ima razlog, a razlog usmerava narednu nedelju.
  • Pitajte da li se razmatra traheostomija, šta bi ona promenila i da li se kasnije može poništiti.
  • Pitajte ko vodi odvikavanje, jer plan koji ima imenovani tim napreduje brže od plana koji vodi ko god je u smeni.

Kada je reč o traheostomiji, dokazi su mirniji od razgovora koji se oko nje vodi. Randomizovana studija sa 909 pacijenata na ventilaciji uporedila je traheostomiju u roku od četiri dana sa onom posle deset ili više dana, i tridesetodnevna smrtnost iznosila je 30,8 odsto u ranoj grupi naspram 31,5 odsto u kasnoj grupi. Dvogodišnja smrtnost bila je 51,0 odsto naspram 53,7 odsto. Nijedna razlika nije dostigla statističku značajnost. Raniji zahvat ne spasava živote, što znači da se o vremenu može odlučivati na osnovu udobnosti, potrebe za sedacijom i toka samog odvikavanja, umesto da se tretira kao trka koju neko gubi.

Pravi krevet u pravo vreme

Dugotrajne hospitalizacije prolaze kroz nekoliko vrsta kreveta, a najčešći propust jeste ostanak u jednom od njih nakon što je prestao da bude odgovarajući.

Četiri kreveta kroz koja prolazi dugotrajna hospitalizacija
Krevet intenzivne nege, gde se organi podržavaju i gde je odnos broja sestara prema broju pacijenata visok. Krevet poluintenzivne nege, gde se nadzor nastavlja, a podrška se povlači deo po deo. Specijalizovani krevet za odvikavanje ili dugotrajni boravak, gde je posao oslobađanje od respiratora i vraćanje kondicije, a ne spasavanje. I rehabilitacioni krevet, gde je posao funkcija, odnosno hodanje, gutanje, govor, pranje i sve ostalo što je čoveku potrebno da bi živeo negde gde nije bolnica. Svaki krevet je ispravan za jednu fazu, skup tokom faze pre nje i štetan tokom faze posle nje.

Predugo ostajanje u krevetu intenzivne nege nije bezbedna podrazumevana opcija. Ono izlaže pacijenta mikroorganizmima, buci, poremećaju sna i nepokretnosti opisanim ranije na ovoj stranici, u trenutku kada nijedan od tih rizika ništa ne donosi, a prerano premeštanje nosi svoju očiglednu opasnost. Između to dvoje stoji procena koja treba da se donese naglas, poimenično i u navedenim vremenskim razmacima.

Zašto se premeštaj odlaže

Premeštaji zastaju iz razloga koji retko kada jesu klinički. Odeljenje koje prima nema slobodan krevet. Papirologija čeka potpis nekoga ko je na odmoru. Porodica je intenzivnu negu shvatila kao najbezbednije mesto u zgradi i premeštaj doživljava kao nazadovanje. Osiguravač je odobrio jedan nivo nege, a ne i sledeći, a sva četiri razloga su rešiva i sva četiri se rešavaju brže kada ih neko pokrene nedelju dana pre dana kada premeštaj postane primeren.

Stolica pored kreveta

Računajte i drugog pacijenta. Pratilac koji je nameravao da ostane deset dana, a sada je devet nedelja u bolničkom hodniku, u jednom trenutku postaje drugi pacijent kojeg niko nije evidentirao. Jedna studija pratila je 280 negovatelja kritično obolelih pacijenata godinu dana. Sedam dana nakon otpusta iz intenzivne nege, 67 odsto njih imalo je visok nivo depresivnih simptoma. Nakon dvanaest meseci, 43 odsto ih je i dalje imalo. Simptomi su tokom godine popustili kod većine, a kod 16 odsto nisu popustili nimalo, što ove brojke čini opisom ljudi koji dolaze u posetu, i one spadaju među bolje dokumentovane nalaze u ovoj oblasti. Dugotrajna hospitalizacija ima dvoje ljudi u sebi. Bolnice pratioca retko išta pitaju. Postaviti pitanje traje trenutak, a osoba koja devete nedelje spava četiri sata noću na rasklopivom ležaju odgovoriće iskreno ako neko sa imenom i bedžom sedne da je pita.

Ova tabela se na telefonu pomera u stranu. Povucite je da biste došli do druge kolone.

Šta je pratiocu potrebno tokom dugotrajne hospitalizacije, u poređenju sa onim što je potrebno tokom kratke
Tokom deset dana Tokom deset nedelja
Ležaj u sobi i mesto za obrok Soba izvan bolnice uz ležaj za pratioca, jer spavanje na odeljenju dva meseca prestaje da bude moguće
Dnevno obaveštenje Nedeljni sastanak u zakazano vreme, pored dnevnog obaveštenja, na kojem se izlaže plan za naredne dve nedelje
Jedan prisutan član porodice Raspored smena, tako da stigne drugi član porodice, a prvi ode kući na dve nedelje pa se vrati
Ništa formalno Imenovana osoba za kontakt za praktični deo, odnosno vize, smeštaj, pisma za osiguranje i prevoz, odvojena od kliničkog razgovora
Bez posebne pažnje Neko ko pita pratioca kako spava i kako se hrani, jer istraživanja kažu da dobar deo njih ne radi dobro ni jedno ni drugo

Pošaljite nekoga kući. Porodica koja menja pratioca ne napušta nikoga, a alternativa je jedna iscrpljena osoba koja devete nedelje donosi odluke posle četiri sata isprekidanog sna po noći.

Vize, boravak i dokumenta koja ističu

Papirologija je odeljak koji nijedna klinička stranica ne pokriva, a izaziva više nepotrebne muke nego bilo šta drugo tokom dugotrajne hospitalizacije. Medicinska viza izdaje se na vreme koje je procenjeno pre nego što je iko znao kako će lečenje teći, pa kada hospitalizacija pređe taj rok, pacijent leži u bolničkom krevetu i ne može da ode u kancelariju, a pratilac je jedina osoba koja može da deluje. Pokrenite taj postupak već prve nedelje u kojoj se datum otpusta pomeri, jer svaki imigracioni sistem na svetu drugačije tretira zahtev podnet pre isteka od zahteva podnetog posle isteka. Bolničko pismo koje potvrđuje hospitalizaciju, lekara koji leči, očekivano dalje trajanje i klinički razlog iza toga jeste dokument od kojeg zavisi većina produžetaka, a svaka kancelarija za međunarodne pacijente treba da ga pripremi u roku od dan ili dva od zahteva. Zatražite to pismo u istom razgovoru u kojem se datum otpusta prvi put pomeri, mnogo pre nego što viza istekne.


Ista logika pokriva i ostatak papirologije. Odobrenja osiguranja ističu i obnavljaju se po rasporedu koji niko ne pominje dok zahtev ne bude odbijen. Smeštaj rezervisan na dve nedelje treba produžiti po drugačijoj ceni od one koju hotel nudi turisti, a lekovi koje sam pratilac uzima potroše se u zemlji u kojoj njegov recept ne znači ništa. I dokumenta koja će biti potrebna na kraju, odnosno otpusna lista, snimci, rezultati kultura i pismo za avio kompaniju, zahtevaju nekoliko dana za pripremu i treba ih zatražiti nekoliko dana pre datuma otpusta.

Povratak kući i da li je avion deo priče

Niko ne planira ovaj deo. Otpust posle dugotrajne hospitalizacije jeste putovanje, a ne vrata, a za međunarodnog pacijenta poslednji deo tog puta dešava se na visini kabine od 2.400 metara, u cevi pod pritiskom u kojoj po pravilu nema lekara.

Studija o medicinskim hitnim slučajevima na komercijalnim letovima prikupila je 11.920 događaja. Avion je preusmeren u 7,3 odsto slučajeva. Od 10.914 slučajeva sa praćenjem nakon sletanja, 25,8 odsto putnika odvezeno je hitnom pomoći u bolnicu, 8,6 odsto je primljeno, a 0,3 odsto je preminulo. Te brojke opisuju obične putnike, a ne pacijente otpuštene posle dugotrajne hospitalizacije, i upravo to je ono što iz njih vredi uzeti. Kabina je mesto na kojem medicinski problem postaje težak za sve, a pacijent koji je proveo dva meseca u bolničkom krevetu nije običan putnik.

Šta zapravo znači sposobnost za let

Avio kompanije ne procenjuju pacijente. One procenjuju papirologiju i očekuju da je lekar koji leči procenu već obavio. U kabini vlada pritisak koji odgovara boravku na oko 2.400 metara, pa će pacijentu kojem je potreban kiseonik na nivou mora u vazduhu trebati više kiseonika, a avio kompanija to mora da zna unapred jer se kiseonik rezerviše, a većina prevoznika ne prihvata ličnu bocu. Nedavna operacija, torakalni dren, sveža traheostomija, nezarasla rana, gips, nedavni tromb i nekontrolisani epileptični napadi imaju svako svoja pravila i svoje periode čekanja, a i anemija ispod određenog praga je važna. Važna je i sposobnost da se sedi uspravno tokom celog leta, što je stvarno pitanje posle jedanaest nedelja u krevetu. Praktična lestvica ide od običnog sedišta, preko sedišta sa kiseonikom, do nosila raspoređenih preko nekoliko redova, zatim medicinske pratnje koja putuje sa pacijentom, pa do sanitetskog aviona. Svaki korak košta više i svaki se ugovara kroz drugačiji postupak, a odluka između njih pripada timu koji leči, a ne porodici ili turističkoj agenciji, pa razgovor započnite dve nedelje pre planiranog datuma. Let kući odbijen na šalteru tog jutra loš je način da se završi dugotrajna hospitalizacija.

Šta određuje cenu dugotrajne hospitalizacije

Na ovoj stranici nema iznosa, jer se dugotrajna hospitalizacija naplaćuje prema onome što se u njoj dogodi, a to niko ne može znati unapred. Ono što možemo da izložimo jeste koje promenljive pomeraju ukupan iznos. Osam njih je važno.

Pomerite ovu tabelu u stranu na malom ekranu da biste došli do druge kolone.

Promenljive koje određuju cenu dugotrajne hospitalizacije i u kom smeru svaka pomera ukupan iznos
Činilac U kom smeru pomera ukupan iznos
Nivo nege po danu Ubedljivo najveći pojedinačni činilac. Dan u intenzivnoj nezi, dan u poluintenzivnoj nezi i dan na odeljenju imaju različite cene, pa je datum premeštaja na niži nivo važan i finansijski i klinički
Respirator i traheostomija Povećava dnevni trošak i obično dodaje dane, jer odvikavanje posle dugog perioda podrške traje nedeljama
Podrška radu bubrega Dijaliza ili kontinuirana filtracija naplaćuje se po seansi ili po danu i spada u veće dodatne stavke
Učestalost snimanja i laboratorijskih analiza Dnevne analize krvi i ponovljena snimanja tiho se gomilaju. Pitajte šta se svakodnevno naručuje iz navike, a ne zbog pitanja na koje neko želi odgovor
Antibiotici za otporne mikroorganizme Lek uskog spektra za otporan mikroorganizam može koštati višestruko više od uobičajenog leka prve linije, a terapija traje duže
Fizikalna terapija i rehabilitacija Na većini mesta naplaćuje se po seansi. To je stavka koju niko ne bi smeo da smanjuje, jer ona skraćuje hospitalizaciju prema kojoj se sve ostalo naplaćuje
Smeštaj i prevoz pratioca Malo po danu, a mnogo tokom deset nedelja. Tražite da Vam se iskaže po nedelji
Repatrijacija Nosila, medicinska pratnja ili sanitetski avion nalaze se svaki u drugom redu veličine, i to pripada razgovoru na početku hospitalizacije

Pitanje koje treba postaviti uz ponudu

Svaka procena za dugotrajnu hospitalizaciju jeste projekcija sa pretpostavkama u sebi. Pitajte koje su to pretpostavke, konkretno koliko dana intenzivne nege podrazumeva, koliko dana na odeljenju, da li uključuje fizikalnu terapiju, da li uključuje pratioca i šta se dešava sa iznosom ako boravak potraje dve nedelje duže. Bolnica koja na tih pet pitanja odgovori pisanim putem jeste bolnica koja je razmislila o odgovoru. Ona koja samo ponovi ukupan iznos nije.

Šta pitati kada se boravak produži

Veći deo ove stranice svodi se na kratak spisak pitanja, a pitanja bolje funkcionišu kada se postavljaju svake nedelje nego kada se postave jednom. Devet pitanja, svake nedelje.

Koliko se još očekuje da boravak traje, rečeno naglas, ove nedelje. Kakav je plan da se pacijent danas i tokom vikenda podigne iz kreveta. Kakav je raspored okretanja i da li možemo da vidimo kožu. Koliko je od jučerašnjeg cilja za proteine zaista uneto. Koji kateteri i drenovi su još uvek postavljeni i čemu svaki od njih još služi. Da li je pacijent testiran na otporne mikroorganizme i možemo li taj nalaz dobiti u pisanom obliku da ga ponesemo kući. Šta se dogodilo pri poslednjem pokušaju odvikavanja i šta je drugačije u sledećem. Kada ovom pacijentu prestaje potreba za ovim nivoom nege i šta treba organizovati pre tog premeštaja. I na kraju, šta mora da bude ispunjeno da bi ovaj pacijent mogao da leti i koliko smo daleko od toga.

Sastanak koji vredi zatražiti

Dnevna obaveštenja pokrivaju poslednja dvadeset četiri sata i nisu osmišljena da odgovore ni na jedno od gornjih pitanja, pa dugotrajna hospitalizacija traži i drugi razgovor, jednom nedeljno, u zakazano vreme, uz prisustvo lekara koji leči, uz prevodioca ako je porodici potreban i uz nekoga ko vodi beleške. Trideset minuta u trećoj nedelji uštedi dve nedelje nagađanja u sedmoj. Bolnice drže ove sastanke kada ih porodice zatraže, a retko ih same ponude. Zato tražite prvi.

Šta mi organizujemo

Deset nedelja menja spisak. Kod hospitalizacije koja se oduži, ono što se organizuje oko kreveta prestaje da bude pogodnost i postaje ono što porodici omogućava da izdrži.

Jedan koordinator od prve poruke do otpusta, sa imenom i direktnim brojem, tako da osoba koja poznaje slučaj prve nedelje bude ista osoba koja se javlja devete nedelje. Sedam jezika koje tim za međunarodne pacijente pokriva neposredno, i to engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz profesionalnog prevodioca za sve ostalo. Ležaj za pratioca u sobi tokom cele hospitalizacije i smeštaj u blizini za ostatak porodice, produžavan iz nedelje u nedelju kako se boravak produžava. Transferi sa aerodroma i prevoz između smeštaja i odeljenja. Dostupni su halal, vegetarijanski i dijabetički obroci iz bolničke kuhinje i prostorija za molitvu u zgradi. Zahtev za lekarku prosleđen odeljenju i ispunjen gde god raspored to dozvoljava. Pozivno pismo u kojem se navode bolnica i lekar koji leči za potrebe zahteva za vizu, kao i dodatno pismo kojim se potvrđuje hospitalizacija i njeno očekivano trajanje kada je potrebno produženje. A kada se vratite kući, isti koordinator na istom WhatsApp broju.

Vaše nalaze i snimke pregledamo besplatno, pisanim putem, na jeziku koji razumete, pre nego što bilo šta zakažete. Počnite od toga.

Pitanja koja nam postavljaju, često postavljana pitanja o dugotrajnoj bolničkoj nezi

Koliko dugo je dugo

Jedna velika studija koristila je osam dana u intenzivnoj nezi uz pridruženo stanje, i po toj definiciji 7,6 odsto od 3.235.741 prijema ispunilo je kriterijume. Drugi sistemi koriste četrnaest ili dvadeset jedan dan. Prag je administrativan. Ono što se u praksi menja jeste to da rizici počinju da dolaze od dana, a ne od bolesti.

Da li će moj rođak sići sa respiratora

Studija sa 1.419 pacijenata zavisnih od respiratora premeštenih u bolnice za dugotrajno lečenje pokazala je da je 54,1 odsto odviknuto do otpusta, 20,9 odsto je ostalo zavisno, a 25,0 odsto je preminulo, uz medijanu od 15 dana do odvikavanja među onima koji su odviknuti. Dakle većina ipak siđe, traje duže nego što porodice očekuju, a neizvesnost je stvarna, pa pitanje koje treba postaviti glasi šta se dogodilo pri poslednjem pokušaju odvikavanja, a ne šta kažu opšti brojevi.

Da li treba da insistiramo na ranoj traheostomiji

Studija koja je ovo razrešila randomizovala je 909 pacijenata na traheostomiju u roku od četiri dana ili posle deset dana. Tridesetodnevna smrtnost bila je 30,8 odsto naspram 31,5 odsto, a dvogodišnja 51,0 odsto naspram 53,7 odsto, pri čemu nijedna razlika nije bila značajna. Ranije ne znači bolje po preživljavanje. I dalje može biti pravi izbor zbog udobnosti, smanjenja sedacije i lakšeg odvikavanja, i to su osnove na kojima o tome treba razgovarati.

Da li je više hrane bolje

Nije, a studija sa 4.640 pacijenata pokazala je suprotno. Započinjanje intravenske ishrane u roku od 48 sati dovelo je do više novih infekcija nego čekanje do osmog dana, 26,2 odsto naspram 22,8 odsto. Ishrana je tokom nedelja izuzetno važna. Agresivno rano hranjenje kroz venu nije način da se ona obezbedi, a studija iza tog nalaza dovoljno je velika da je promenila praksu širom Evrope.

Šta porodica zaista može da uradi

Više nego što porodice misle. Donesite naočare i slušne aparate i držite ih uz krevet. Izgovorite naglas datum i mesto pri svakoj poseti, bez pravljenja predstave od toga. Pitajte za raspored okretanja, tražite da vidite pete i svake nedelje pitajte koji kateteri su još postavljeni i zašto. Insistirajte na fizikalnoj terapiji vikendom. I menjajte pratioca, jer je studija sa 280 negovatelja pokazala da je 67 odsto imalo izražene depresivne simptome nedelju dana posle otpusta iz intenzivne nege, a 43 odsto ih je bilo pogođeno i godinu dana kasnije. Ništa od toga ne zahteva medicinsko znanje, a sve to menja ishod, jer pitanja koja porodica postavi poimenično jesu ona na koja se poimenično i odgovori. Najkorisnija navika je zapisivati pitanja tokom nedelje i doneti taj spisak u vizitu, umesto pokušaja da ih se setite dok neko već govori.

Šta za nas znači kolonizacija otpornim mikroorganizmom

Kolonizacija znači da je mikroorganizam prisutan bez izazivanja bolesti i obično ne zahteva lečenje, što se razlikuje od infekcije. Ona ipak znači mere u jednokrevetnoj sobi i znači da bolnica u domovini mora to da zna pre dolaska. Studija slučajeva i kontrola pokazala je da je boravak u bolnici duži od 28 dana u prethodnoj godini nosio odnos šansi od 23,6 za sticanje mikroorganizma koji proizvodi karbapenemazu, pa dugotrajna hospitalizacija ovo čini dovoljno verovatnim da se planira, što znači da treba tražiti rezultate skrininga u pisanom obliku i nositi ih sa sobom.

Može li pacijent da leti kući posle dugotrajne hospitalizacije

Obično može, uz pripremu. Kabina je pod pritiskom koji odgovara visini od oko 2.400 metara, pa potrebe za kiseonikom rastu, a avio kompanije traže procenu lekara koji leči i najavu unapred za kiseonik, nosila ili pratnju. Započnite procenu dve nedelje pre planiranog datuma.

Možete li nam reći koliko će ovo koštati pre nego što dođemo

Ne kao jedan broj, a svaka bolnica koja ga ponudi za hospitalizaciju bez utvrđenog kraja zapravo nagađa. Ono što možemo jeste da izložimo dnevne nivoe nege, kažemo koji elementi ulaze u ponudu, a koji stoje pored nje, i navedemo šta taj iznos pretpostavlja o broju dana u intenzivnoj nezi. Prvo pošaljite nalaze i snimke. Pisano mišljenje vraća se na jeziku koji razumete, ne košta ništa i predstavlja iskrenu polaznu tačku za sve ostalo.

Reference

  1. Kahn JM, Le T, Angus DC, et al. The epidemiology of chronic critical illness in the United States. Crit Care Med. 2015;43(2):282-287.
  2. Stevens RD, Dowdy DW, Michaels RK, et al. Neuromuscular dysfunction acquired in critical illness, a systematic review. Intensive Care Med. 2007;33(11):1876-1891.
  3. Darvall JN, Mesfin L, Gorelik A. Increasing frequency of critically ill patient turns is associated with a reduction in pressure injuries. Crit Care Resusc. 2018;20(3):217-222.
  4. Casaer MP, Mesotten D, Hermans G, et al. Early versus late parenteral nutrition in critically ill adults. N Engl J Med. 2011;365(6):506-517.
  5. Temiz E, Piskin N, Aydemir H, et al. Factors associated with catheter-associated urinary tract infections and the effects of other concomitant nosocomial infections in intensive care units. Scand J Infect Dis. 2012;44(5):344-349.
  6. Cronin KM, Poy Lorenzo YS, Olenski ME, et al. Risk factors for KPC-producing Enterobacteriaceae acquisition and infection in a healthcare setting with possible local transmission, a case-control study. J Hosp Infect. 2017;96(2):111-115.
  7. Witlox J, Eurelings LSM, de Jonghe JFM, et al. Delirium in elderly patients and the risk of postdischarge mortality, institutionalization, and dementia, a meta-analysis. JAMA. 2010;304(4):443-451.
  8. Scheinhorn DJ, Hassenpflug MS, Votto JJ, et al. Post-ICU mechanical ventilation at 23 long-term care hospitals, a multicenter outcomes study. Chest. 2007;131(1):85-93.
  9. Young D, Harrison DA, Cuthbertson BH, et al. Effect of early vs late tracheostomy placement on survival in patients receiving mechanical ventilation, the TracMan randomized trial. JAMA. 2013;309(20):2121-2129.
  10. Cameron JI, Chu LM, Matté A, et al. One-year outcomes in caregivers of critically ill patients. N Engl J Med. 2016;374(19):1831-1841.
  11. Peterson DC, Martin-Gill C, Guyette FX, et al. Outcomes of medical emergencies on commercial airline flights. N Engl J Med. 2013;368(22):2075-2083.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr İsmail YILDIZ, Anesteziologija i reanimacija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve