Pređi na sadržaj
Intenzivna nega onkoloških pacijenata
Opšta intenzivna nega

Intenzivna nega onkoloških pacijenata

O ovom odeljenju

 
ONKOLOŠKA INTENZIVNA NEGA

Rak je nekada bio razlog da pacijent ne bude primljen. Dokazi su ukinuli to pravilo, a pitanje se pomerilo na to koji pacijent, zbog čega i koliko dugo.

Objedinjeni pojedinačni podaci o 7.354 kritično obolela pacijenta sa rakom pokazali su ukupnu bolničku smrtnost od 47,7 odsto i nezavisno poboljšanje sa svakom kasnijom godinom prijema, a u zasebnoj studiji na 9.946 pacijenata sa rakom u 70 jedinica, 84 odsto je živo napustilo intenzivnu negu.

84%
Procenat onih koji živi napuštaju intenzivnu negu, u 70 jedinica i među 9.946 pacijenata sa rakom
5. dan
Kada se puna podrška formalno preispituje umesto da se procenjuje pri prijemu
61%
Procenat pacijenata koji se posle otpusta iz intenzivne nege vraćaju na neki vid onkološkog lečenja
Besplatno
Pisano mišljenje o aktuelnoj dokumentaciji iz intenzivne nege, snimcima i istoriji onkološke bolesti
Besplatna konsultacija

Pravilo koje je nekada odlučivalo o ovome

Pacijenti sa rakom dolaze u intenzivnu negu iz istih razloga kao i svi drugi. Infekcija koja je pretekla antibiotike, pluća koja više ne uspevaju da prate, bubreg ili srce koji su popustili pod teretom lečenja, a razlika je u rečenici koju porodica zatim čuje, jer je trideset godina reč rak u dokumentaciji menjala razgovor pre nego što je iko kako treba pogledao pacijenta.

Ta pretpostavka je odavno prestala da bude tačna. Ishodi se nisu popravili zato što su aparati postali bolji. Popravili su se zato što su jedinice prestale da odlučuju na osnovu dijagnoze i počele da odlučuju na osnovu pacijenta.

Postavite to pitanje intenzivisti koji se školovao devedesetih godina. Šta se dešavalo kada je pacijentu sa akutnom leukemijom bio potreban respirator i zašto im je odgovor i danas neprijatan. Mnoge jedinice ih nisu primale. Objavljeno preživljavanje bilo je dovoljno loše da se procenjivalo kako bi krevet bio bolje iskorišćen drugde, a pošto ti pacijenti nisu primani, preživljavanje je ostajalo loše, i podatak koji je opravdavao pravilo stalno se obnavljao.

Tri stvari su prekinule taj krug. Protokoli hemioterapije postali su manje toksični za organe koje intenzivna nega mora da podržava. Potporno lečenje se popravilo, naročito antigljivična i antivirusna zaštita i vođenje neutropenijske groznice. A sama intenzivna nega prešla je na ventilaciju koja štiti pluća, raniju primenu antibiotika i mnogo opreznije davanje tečnosti, a sve to pomaže pacijentu sa rakom bar koliko i svima ostalima.

Iza glavnog podatka stoji nalaz koji znači više. Sistematski pregled sa metaanalizom pojedinačnih podataka o 7.354 kritično obolela pacijenta sa rakom pokazao je ukupnu smrtnost od 47,7 odsto, što je visoko i o čemu treba govoriti otvoreno. Pogledajte trend unutar toga. Nakon prilagođavanja za težinu bolesti, vrstu raka i razlog prijema, svaka kasnija kalendarska godina prijema u jedinicu intenzivne nege bila je nezavisno povezana sa nižom bolničkom smrtnošću, sa prilagođenim odnosom šansi od 0,96 i intervalom poverenja od 0,95 do 0,97. Poboljšanje je stvarno i nastavlja se.

Savremeno pitanje, dakle, nije da li pacijent sa rakom pripada intenzivnoj nezi.

Koji pacijent, zbog čega i koliko dugo.

Šta dovodi pacijenta sa rakom u intenzivnu negu

Pet situacija čini veliku većinu prijema. One nose veoma različite izglede, i upravo zato jedinstven podatak o preživljavanju pacijenata sa rakom u intenzivnoj nezi znači tako malo.

Na telefonu se ova tabela pomera bočno. Prevucite je da biste stigli do poslednje kolone.

Pet uobičajenih puteva do intenzivne nege za pacijenta sa rakom
Put ulaska Šta se dešava Od čega obično zavisi
Infekcija tokom lečenja Hemioterapija je oborila broj belih krvnih zrnaca, a bakterijska ili gljivična infekcija je prešla u infekciju krvotoka Koliko brzo su uvedeni antibiotici i da li je pronađeno žarište
Respiratorna insuficijencija Pluća popuštaju zbog upale pluća, zbog samog raka, zbog reakcije na lek ili zbog preopterećenja tečnošću Da li je uzrok povratan i da li pacijent izbegava tubus za disanje
Onkološko hitno stanje Sindrom lize tumora, kompresija kičmene moždine, opstrukcija gornje šuplje vene, teška hiperkalcemija, nekontrolisano krvarenje Brzina. Većina ovih stanja ima kratak period u kome se šteta može sprečiti
Posle velike onkološke operacije Planiran boravak preko noći posle duge resekcije ili neplaniran povratak zbog curenja, krvarenja ili komplikacije na grudnom košu Da li je prijem bio planiran. Planirani boravci imaju znatno bolje ishode
Toksičnost lečenja Teška reakcija na imunoterapiju ili na ćelijsku terapiju, srčana toksičnost ili neočekivano oštećenje organa Prepoznavanje da je uzrok lečenje, a ne rak

Taj poslednji red je najnoviji od pet i najčešće se previdi izvan onkoloških centara, a onaj ko postane konfuzan i febrilan dva dana posle infuzije ćelijske terapije nema jednostavnu infekciju, i lečenje kao da je reč o infekciji troši sate koji su važni.

Groznica bez belih krvnih zrnaca

Neutropenijska sepsa je najčešći razlog zbog kojeg pacijent sa rakom završi u intenzivnoj nezi. Prvi sat menja ishod više nego bilo šta učinjeno kasnije.

Zašto teče tako brzo

Hemioterapija potiskuje neutrofile, ćelije koje ograđuju infekciju i stvaraju većinu znakova koje lekar traži. Bez njih pacijent može imati infekciju krvotoka i gotovo nikakve lokalne znake. Nema vidljivog apscesa, nema upadljivog nalaza nad plućima, ponekad ni izraženog kašlja. Povišena temperatura i osećaj slabosti mogu biti čitava klinička slika, a šest sati kasnije krvnog pritiska više nema, i zato onkološke jedinice jednu jedinu groznicu kod neutropenijskog pacijenta tretiraju kao hitno stanje koje zahteva antibiotik u roku od sat vremena, a ne kao nešto što se posmatra preko noći.

Kako zaista izgleda razlika u ishodu

Jedna studija na 1.104.363 hospitalizacije zbog sepse u Sjedinjenim Državama razdvojila je sepsu povezanu sa rakom od sepse kod pacijenata bez raka, a bolnička smrtnost iznosila je 27,9 odsto u grupi sa rakom prema 19,5 odsto u grupi bez raka. Ta razlika je stvarna i treba je pošteno navesti. Ona je takođe znatno manja nego što porodice očekuju kada čuju reči sepsa i rak zajedno, a većina pacijenata u obe grupe preživela je hospitalizaciju.


Gljivična infekcija je drugi sloj. Ponaša se drugačije. Javlja se kasnije, posle nedelju dana ili više neutropenije i širokospektralnih antibiotika, teže se dokazuje kulturom, a odluka da se uvede antigljivično lečenje često se donosi na osnovu sumnje, pre nego što je ijedan nalaz potvrdi. Čekanje dokaza kod ovako krhkog pacijenta znači predugo čekanje.

Respiratorna insuficijencija i rasprava o kiseoniku

Polovina prijema u intenzivnu negu u ovoj populaciji svodi se na pluća, a u intenzivnoj medicini postojala je stvarna rasprava o tome kako ih podržati pre nego što iko posegne za tubusom za disanje.

Zašto je rasprava postojala

Postavljanje tubusa za disanje imunosupresivnom pacijentu nosi rizike koje tubus kod bilo koga drugog nema. Otvara direktan put infekciji mimo svake odbrane koja je pacijentu preostala, zahteva sedaciju koja usporava sve ostalo, a objavljeni ishodi kod ventiliranih pacijenata sa rakom bili su loši, pa je struka dve decenije tražila načine da pacijenta zadrži van respiratora, prvo tesno prianjajućom maskom koja isporučuje pritisak, a kasnije kiseonikom visokog protoka kroz nos. Oba pristupa delovala su ispravno. Oba su zatim kako treba ispitana.

Šta su pokazale dve randomizovane studije

Odgovor su dale dve randomizovane studije. Prva je uključila 374 imunokompromitovana pacijenta sa akutnom respiratornom insuficijencijom i uporedila ranu neinvazivnu ventilaciju preko maske sa samim kiseonikom, a smrtnost 28. dana iznosila je 24,1 odsto uz masku prema 27,3 odsto uz kiseonik, uz apsolutnu razliku od 3,2 odsto čiji je interval poverenja udobno prelazio nulu. Druga studija randomizovala je 776 imunokompromitovanih pacijenata na kiseonik visokog protoka kroz nos ili standardni kiseonik. Smrtnost 28. dana bila je 35,6 odsto prema 36,1 odsto, uz odnos hazarda od 0,98. Nijedan uređaj nije nadmašio običan kiseonik po preživljavanju. Taj rezultat razočarao je mnoge i koristan je na način na koji pozitivan rezultat ne bi bio. Udaljio je struku od rasprave o tome koju masku upotrebiti i usmerio je ka dvema stvarima koje menjaju ishod, a to su dovoljno brzo pronalaženje uzroka respiratorne insuficijencije da bi se lečio i neodlaganje tubusa kod pacijenta kome će on ionako biti potreban. Onaj ko tri dana propada na aparatu visokog protoka, pa bude intubiran u hitnim okolnostima, prolazi lošije od onog ko je intubiran prvog dana, u kontrolisanim uslovima.

Gledajte šta oni gledaju. Jedinica koja prati disajni rad iz sata u sat, umesto broja na monitoru za kiseonik, prati te dokaze.

Najnoviji razlog za ovu sobu

Terapija T ćelijama sa himernim antigenskim receptorom promenila je tok nekih limfoma, leukemija i mijeloma. Stvorila je i kategoriju prijema u intenzivnu negu koja pre deset godina nije postojala, a lečenje uzima pacijentove sopstvene T ćelije, izmeni ih tako da prepoznaju metu na ćeliji raka i vrati ih nazad. Kada te ćelije nađu svoju metu, one se umnožavaju i oslobađaju bujicu upalnih signala. Ta bujica je smisao lečenja i ujedno opasnost. Sindrom oslobađanja citokina izaziva groznicu, nizak krvni pritisak i nizak kiseonik koji mogu izgledati identično septičnom šoku. Posebna neurološka toksičnost izaziva konfuziju, otežano pronalaženje reči, tremor i u teškim slučajevima napade, a oba stanja su izlečiva, oba su vremenski kritična i oba se vode protokolima koje opšta jedinica intenzivne nege bez programa ćelijske terapije neće imati napisane.

Šta je pokazala međunarodna kohorta
Opservaciona studija u više zemalja pratila je 942 pacijenta koji su primili terapiju CAR T ćelijama. Od njih je 258 pacijenata, odnosno 27 odsto, imalo potrebu za intenzivnom negom. Među primljenim pacijentima smrtnost na 90 dana iznosila je 22,4 odsto. Čitajte ta dva broja zajedno. Otprilike jedan od četiri pacijenta koji prime ovo lečenje imaće u nekom trenutku potrebu za krevetom u intenzivnoj nezi, a otprilike tri četvrtine primljenih bilo je živo tri meseca kasnije, što je sasvim drugačija slika od prijema u intenzivnu negu zbog progresivnog raka.

Iz toga sledi jedna praktična posledica za svakoga ko planira ćelijsku terapiju, kod kuće ili u inostranstvu. Proverite da li se jedinica intenzivne nege nalazi u istoj zgradi kao i program ćelijske terapije, da li je njeno osoblje već vodilo ove dve toksičnosti i da li se lek za lečenje teškog oslobađanja citokina drži u ustanovi spreman za primenu. Ta tri odgovora znače više od marke bilo koje opreme u sobi.

Koliko dugo traje puna podrška

Porodice se najviše plaše da pitaju koliko dugo će se puna podrška nastaviti, a iza tog pitanja stoji objavljen odgovor.

Jedinice su se suočile sa stvarnim problemom. Predviđanje prvog dana koji će se pacijent sa rakom oporaviti nije pouzdano. Skorovi težine bolesti napravljeni za opštu intenzivnu negu ovde loše funkcionišu, osnovna onkološka bolest može biti izlečiva ili van domašaja lečenja, a porodica pred lekarom obično je već čula dve protivrečne stvari. Odlučivanje na dan prijema davalo je pogrešan odgovor u oba smera, odbijalo je pacijente koji bi preživeli i nastavljalo podršku kod pacijenata koji nisu imali povratak.

Odgovor je bio prestati sa predviđanjem i početi sa merenjem. Pacijent se prima bez ograničenja u lečenju, dobija sve čime jedinica raspolaže, a zatim se formalno preispituje na unapred određen dan. U studiji koja je to ustanovila, 188 mehanički ventiliranih pacijenata sa rakom primljeno je upravo po toj politici i preispitano petog dana. Ukupno preživljavanje do otpusta iz bolnice bilo je 21,8 odsto. Među pacijentima koji su petog dana još bili živi, preživljavanje je poraslo na 40 odsto. Preispitivanje razdvaja te dve grupe bolje od bilo koje procene donete na dan prijema.

To znači vremenski ograničen pokušaj lečenja u intenzivnoj nezi, i važno je razumeti ga pre nego što neko upotrebi tu formulaciju pred Vama, jer zvuči kao pretnja, a znači gotovo suprotno. Obaveza ide u drugom smeru. Prvo puno lečenje, pa odluka, doneta na osnovu dokaza kod pacijenta, a ne na osnovu dijagnoze napisane iznad kreveta.

1
Prvog dana pitajte da li je prijem pun pokušaj lečenja ili je ograničenje već postavljeno. Odgovor treba da bude jedna rečenica.
2
Pitajte kog dana se održava formalno preispitivanje i ko će biti u sobi. Imenovan dan je ono što sprečava da odluka odluta.
3
Pitajte šta se tačno prati. Uobičajena mera je da li se otkazivanja organa povlače ili se gomilaju, i to je poštenija mera od bilo kog pojedinačnog broja.
4
Pitajte šta se dešava ako preispitivanje nije ni jasno dobro ni jasno loše, jer je to česta situacija, a jedinica koja se s njom već susretala imaće spreman odgovor.
5
Pitajte ko porodici objašnjava ishod tog preispitivanja, na kom jeziku i koliko brzo posle njega.

Pitanje respiratora

Porodice traže ovaj podatak pre svih drugih, a blag odgovor nikome ne pomaže.

Analiza 304.515 hospitalizacija pacijenata sa hematološkim malignitetima koji su razvili akutnu respiratornu insuficijenciju pokazala je da je njih 84.260, odnosno 27,7 odsto, imalo potrebu za invazivnom mehaničkom ventilacijom. Bolnička smrtnost u toj ventiliranoj grupi bila je 49,7 odsto. Dakle, otprilike polovina pacijenata sa hematološkim malignitetom koji dođu do potrebe za tubusom za disanje ne napusti bolnicu, a otprilike polovina izađe iz nje. Obe polovine su tačne. Druga polovina je ona koja izostane iz razgovora koji je porodica već negde vodila, obično sa nekim ko je pokušavao da bude ljubazan. Tri odvojena činioca pomeraju pacijenta unutar tog raspona, a onkološka dijagnoza sama po sebi nije među njima. Prva je povratnost. Infekcija koja se može lečiti ponaša se na jedan način, a plućno tkivo zamenjeno tumorom na drugi. Koliko drugih organa istovremeno otkazuje jeste drugo po važnosti, jer je ventilirani pacijent sa bubrezima i cirkulacijom koji popuštaju u drugačijem položaju od onog čiji su problem samo pluća. I da li je preostalo onkološko lečenje koje deluje, jer respirator kupuje vreme, a vreme pomaže samo ako je preostalo nešto da se s njim uradi.

Niko ne ostaje na respiratoru zauvek. Većina pacijenata koji budu ventilirani i prežive skine se sa njega u roku od nedelju dana.

Dva specijalista, jedan pacijent, svakoga dana

To gde se pacijent sa rakom leči menja ono što mu se dešava, a mehanizam je običniji nego što većina ljudi zamišlja.

Istraživači su proučavali 9.946 pacijenata sa rakom primljenih u 70 jedinica intenzivne nege, od kojih je devetnaest bilo unutar namenskih onkoloških centara, i pitali koje organizacione osobine prate preživljavanje nakon prilagođavanja za težinu bolesti pacijenata. Ukupna smrtnost u jedinici intenzivne nege bila je 15,9 odsto, a bolnička smrtnost 25,4 odsto. Ono što se izdvojilo nije imalo veze sa opremom niti brojem kreveta. Jedinice u kojima su onkolozi i intenzivisti svakodnevno održavali sastanke o zajedničkim pacijentima imale su nižu bolničku smrtnost, sa odnosom šansi od 0,69 i intervalom poverenja od 0,52 do 0,91. U tome nema tajne. Intenzivista zna šta se dešava sa krvnim pritiskom i laktatima. Onkolog zna da li je za limfom preostalo lečenje, da li je poslednji snimak pokazao odgovor, da li je konfuzija verovatnije posledica leka datog u utorak nego infekcije. Nijedan od njih sam nema potpunu sliku, a razgovor koji se vodi svakog jutra donosi odluke kakve poruka ostavljena u dokumentaciji ne donosi, i jedinica koja ne može da Vam kaže kada su ta dva lekara poslednji put razgovarala o Vašem srodniku govori Vam nešto o tome kako se slučaj vodi.

Šta broj može, a šta ne može da kaže

Svaki podatak na ovoj stranici opisuje grupu. Nijedan ne opisuje osobu. U toj razlici leži najveći deo uznemirenosti u ovim razgovorima.

Zašto opšti skorovi ovde slabije rade

Jedinice pri prijemu ocenjuju težinu bolesti alatima napravljenim na opštim populacijama. Kod pacijenata sa rakom ti alati dosledno precenjuju rizik od smrti, jer su brojevi iza njih prikupljeni u vreme lošijeg potpornog lečenja i jer skorovi ne vide onu promenljivu koja najviše znači, a to je da li za rak još postoji lečenje koje deluje. Model napravljen posebno za pacijente sa rakom i sepsom, razvijen na 3.796 pacijenata i validiran na zasebnoj grupi, dostigao je površinu ispod krive od 0,726. Pročitajte taj podatak onako kako bi ga pročitao statističar. On razvrstava populaciju razumno dobro i nosi široku marginu oko bilo kog pojedinačnog pacijenta, što ga čini korisnim istraživačkim alatom i lošom osnovom za razgovor uz krevet, pa nijedan objavljeni skor ne bi trebalo da bude ono što se porodici pruži kada pita kakvi su izgledi.

Šta medicinski tim zapravo čita

Četiri stvari, ovim redom. Koliko organskih sistema je otkazalo i da li taj broj opada ili raste tokom 48 do 72 sata. Zatim da li ono što je izazvalo prijem ima lečenje, što znači apsces koji se može drenirati i uzročnik koji se može lečiti, a ne progresivnu bolest koja ispunjava pluća, pa šta je pacijent mogao da radi pre mesec dana, jer onaj ko je pre prijema hodao i radio ima rezerve kakve onaj ko je dva meseca vezan za krevet nema. I šta onkolog kaže o raku, što je jedini podatak koji opšta jedinica intenzivne nege ne može sama da stvori.

Ako Vam lekar da procenat za Vašeg srodnika, pitajte iz koje od te četiri stvari je on proistekao.

Povratak na onkološko lečenje

Preživljavanje intenzivne nege ne završava priču za pacijenta sa rakom. Ono je prekida. Da li se lečenje posle toga nastavlja jeste deo koji gotovo nijedna stranica ne obrađuje.

Neko je to izmerio. Sistematski pregled koji objedinjuje 20 studija i 3.551 pacijenta bavio se upravo tim pitanjem. Posle otpusta iz intenzivne nege, 61 odsto pacijenata vratilo se na neki oblik onkološkog lečenja, uz interval poverenja od 51 do 70 odsto, dok je samo 48 odsto u roku od šest meseci bilo na protokolu koji im je prvobitno bio planiran, uz interval poverenja od 36 do 60. Dakle, uobičajen ishod je nastavak lečenja u izmenjenom obliku, u smanjenoj dozi, po dužem rasporedu ili sa drugim lekom izabranim zato što bubrezi ili srce više ne podnose prvi. Tri stvari skraćuju taj prekid, i sve tri spadaju u to kako je slučaj organizovan. Onkološki tim ostaje uključen tokom boravka u intenzivnoj nezi umesto da slučaj preuzme tek posle, zatim otpusna lista koja navodi koje je oštećenje organa trajno, a za koje se očekuje oporavak, jer onkolog ne može da odredi dozu leka bez tog podatka, i zakazan datum kontrole određen pre nego što pacijent napusti jedinicu, a ne obećanje da će se kontrola organizovati.

Tražite plan ponovnog započinjanja lečenja u pisanom obliku pre otpusta. U njemu treba da budu imenovani lek ili protokol koji se namerava primeniti, granične vrednosti funkcije organa koje prvo moraju biti ispunjene, datum kontrole koja ih proverava i ko je odgovoran da do te kontrole dođe. Međunarodni pacijent koji taj dokument nosi kući jeste najpouzdaniji način da ta informacija netaknuta stigne do njegovog sopstvenog onkologa.

Kada se vratite kući

Napuštanje intenzivne nege nije oporavak. Tu počinje sporija faza, na koju se porodice retko upozoravaju, a kod međunarodnog pacijenta ona se odvija u drugoj zemlji, kod drugog lekara.

Kako izgleda narednih nekoliko meseci

Mišić se u krevetu intenzivne nege gubi brzo, a vraća se sporo, pa slabost ljude zatekne. Stepenice postaju provera. Onome ko je u bolnicu ušao na svojim nogama nedeljama može biti potrebna pomoć na njima. Uz to idu slab apetit, poremećen san, nedostatak vazduha pri malom naporu i problemi sa pamćenjem i koncentracijom koje pacijenti opisuju kao osećaj da su sporiji nego ranije, dok su živa i zastrašujuća sećanja na jedinicu česta i nisu znak da nešto ide naopako. Zajedno se to naziva sindromom posle intenzivne nege. Najveći deo se popravlja tokom tri do dvanaest meseci, a jedino što to skraćuje jeste rano započinjanje kretanja i istrajavanje u njemu posle otpusta.

Šta mora da napusti bolnicu sa Vama

Prvo, otpusna lista koja razdvaja oštećenje organa za koje se očekuje oporavak od oštećenja koje je trajno, pošto onkolog ne može da izabere dozu leka bez tog podatka. Potpun spisak lekova sa onima koji su obustavljeni i razlogom, zatim mikrobiološki nalazi, uključujući svaki izolovan rezistentan uzročnik, jer to menja ono što bi bolnica kod kuće dala ako pacijent bude ponovo primljen. Plan ponovnog započinjanja onkološkog lečenja sa graničnim vrednostima i datumom kontrole, kao i kontakt podaci koordinatora koji je vodio slučaj.

Tražite sve to na engleskom ako je to ono što Vaš lekar čita.

Koordinator ostaje dostupan na istom WhatsApp broju i pošto pacijent odleti kući, i to je ono što pravi razliku kada je lekaru kod kuće hitno potreban podatak iz hospitalizacije. Dogovorite to pre polaska. Traženje broja pod pritiskom, na stranom jeziku, na dan kada nešto krene naopako, jeste situacija koju ovaj dogovor postoji da spreči.

Javite se lekaru istog dana zbog groznice, zbog nedostatka vazduha koji se pogoršava, zbog nove konfuzije, zbog znatno smanjenog mokrenja, zbog rane koja se otvara ili curi ili zbog bola i otoka jedne noge.

Ako se ovo dogodi daleko od kuće

Dve potpuno različite situacije mešaju se u istoj pretrazi, a njihovo razdvajanje je prva korisna stvar koju ova stranica može da uradi.

Komplikacija tokom planiranog lečenja ovde

Pacijent doputuje na onkološku operaciju, na transplantaciju ili na ciklus lečenja, i nešto krene naopako tako da je potreban krevet u intenzivnoj nezi. Ceo sistem je izgrađen oko ove situacije, i odgovor umiruje. Pacijent je već u bolnici, hirurški i onkološki tim poznaju slučaj, patologija i snimci su u ustanovi, i niko ne mora da rekonstruiše istoriju bolesti iz prevedenog izveštaja. Dokumentacija je već ovde. Hirurgija, radioterapija i hemioterapija pružaju se u Univerzitetskoj bolnici Biruni na istoj lokaciji, pa plan koji se promeni posle komplikacije ne zahteva premeštaj niti novi uput.

Šta je porodici potrebno od tog prvog dana

Koordinator sa imenom i direktnim brojem, dnevno obaveštenje u određeno vreme na jeziku koji razumeju i jasna izjava o tome da li je prijem pun pokušaj lečenja. Tim za međunarodne pacijente radi na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom, uz prevođenje na druge jezike koje se organizuje na zahtev, a isti koordinator ostaje uz slučaj od prve poruke do otpusta. Bolesničke sobe imaju ležaj za pratioca, pa jedan član porodice ostaje u sobi preko noći tokom cele hospitalizacije, a smeštaj za noći pre i posle organizuje se sa ove strane.

Pacijent koji je već kritično bolestan negde drugde

Porodice u drugoj situaciji imaju srodnika koji je već u jedinici intenzivne nege negde drugde, i žele drugo mišljenje, premeštaj ili oboje. To pitanje je teže i obrađeno je u nastavku.

Da li pacijent može da se premesti

Svaka porodica ovo pita u prvoj poruci. Zaslužuju jasan odgovor, pa evo ga.

Premeštanje kritično bolesnog pacijenta između zemalja je moguće. Taj premeštaj nikada nije bezazlen. Premeštaj znači odvajanje od jednog niza aparata, putovanje drumom, sate u kabini aviona pri sniženom pritisku i još jedno putovanje drumom, sa timom koji pacijenta poznaje dva sata. Za stabilnog pacijenta na skromnoj podršci to je rutina. Za pacijenta na visokim podešavanjima respiratora sa cirkulacijom koja popušta to može biti ono što ga usmrti, a služba spremna da za naknadu premesti bilo koga ne čini toj porodici uslugu.

  • Prvo ide pregled izveštaja na daljinu i on ne košta ništa. Potrebni su aktuelna dokumentacija iz intenzivne nege, podešavanja respiratora, doze vazopresora, poslednja tri kompleta laboratorijskih nalaza, nedavni snimci, mikrobiološki nalazi i potpuna onkološka istorija sa tim koje je lečenje sprovedeno i kada.
  • Prvo pitanje na koje taj pregled odgovara jeste da li je problem izlečiv, a ne da li je pacijent prenosiv, jer su to različita pitanja i samo zbog prvog vredi putovati.
  • Kada je odgovor da trenutna jedinica radi ono što bi radila svaka jedinica, Vi taj odgovor i dobijate, tim rečima, i to porodici obično uštedi mnogo novca i opasan put.
  • Tamo gde premeštaj ima smisla, on se planira oko konkretnog lečenja koje je dostupno ovde, a nije tamo, uz imenovan tim koji prima pacijenta i potvrđen krevet pre nego što iko rezerviše avion.
  • Usluge sanitetskog aviona porodica rezerviše komercijalno i odvojeno, a svaka bolnica koja se predstavlja kao ona koja let, pratnju i krevet organizuje kao jedan paket zaslužuje bolji uvid u to ko se zapravo plaća.

Većina tih pregleda završi se savetom da ostanu tamo gde jesu.

Šta određuje cenu

Na ovoj stranici nema nijednog iznosa, iz praktičnog razloga. Intenzivna nega se naplaćuje po danu i po onome što se potroši, pa je broj naveden pre nego što iko zna dužinu boravka broj ni o čemu. Ono što zaista pomera ukupan iznos, redom kojim ga obično pomera. Broj noći, što je najveći pojedinačni činilac i onaj koji niko ne može da predvidi prvog dana. Zatim ventilacija, jer ventilirani krevet košta više od nadziranog u svakom zdravstvenom sistemu. Da li je potrebna dijaliza, pošto se podrška bubrezima gotovo svuda naplaćuje posebno. Koji se antibiotici i antimikotici koriste, jer lekovi za koje se poseže kod neutropenijskog pacijenta sa rezistentnim uzročnikom spadaju u skuplji kraj, i koliko se krvi i koliko trombocita transfunduje, što je kod pacijenta sa hematološkim malignitetom visoko. I da li je potrebna intervencija, što znači traheostomiju, torakalni dren, drenažu u interventnoj radiologiji ili povratak u operacionu salu. Dužina boravka zasenjuje sve ostalo.

  • Pitajte šta dnevna cena intenzivne nege obuhvata, a šta se naplaćuje povrh toga. Odgovor odmah razdvaja stvarnu ponudu od reklamne.
  • Pitajte da li su ventilacija, dijaliza i krvni produkti unutar dnevne cene ili se stavkiraju posebno i da li se cena menja kada pacijent pređe na odeljenje.
  • Pitajte šta se finansijski dešava ako boravak pređe ono što je procenjeno, i dobijte taj odgovor pre nego što postane važan, a ne posle.
  • Pitajte da li se onkološko lečenje koje sledi posle boravka u intenzivnoj nezi obračunava posebno, jer se gotovo uvek obračunava.

Tamo gde prijem sledi posle operacije ili ciklusa lečenja dogovorenog ovde, planirano noćenje u intenzivnoj nezi obično je upisano u prvobitnu ponudu, a neplaniran duži boravak nije. Objavljeni paketi bolnica na ovom tržištu dosledni su po tom pitanju, pa to potvrdite u pisanom obliku za svoj slučaj, jer iznos koji išta znači dolazi tek pošto lekar pročita aktuelnu dokumentaciju, a taj pregled ne košta ništa.

Šta organizujemo

Prijem u intenzivnu negu stavlja porodicu u strani grad bez ikakvog plana i bez predstave koliko dugo će tamo biti. Praktični dogovori su deo nege.

Praktična strana
Jedan koordinator vodi slučaj od prve poruke do otpusta, a porodica prvog dana dobija ime i direktan broj. Tim radi na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom, a prevođenje na druge jezike organizuje se na zahtev, što najviše znači tokom dnevnog obaveštenja i u svakom razgovoru o ograničenjima lečenja. Bolesničke sobe imaju ležaj za pratioca, pa jedna osoba ostaje preko noći tokom cele hospitalizacije, a smeštaj za ostatak porodice organizuje se sa ove strane, zajedno sa transferima sa aerodroma i prevozom između hotela i bolnice. Kuhinja priprema halal, vegetarijanske i dijabetesne obroke, a u zgradi postoji prostorija za molitvu. Zahtev za lekarku prosleđuje se odeljenju i izlazi mu se u susret kad god raspored to dozvoljava. Za planiran prijem, pozivno pismo u kome se navode bolnica i lekar koji vodi lečenje izdaje se oko deset dana pre putovanja, za potrebe vize. Posle otpusta koordinator ostaje dostupan na istom WhatsApp broju.

Zatražite ime koordinatora pre nego što se bilo šta dogovori. Jedinica koja ne može da ga pruži govori Vam kako će teći naredne nedelje.

Šta da pitate

Svako od ovih pitanja ima kratak odgovor, a ona koja izazovu dug i neodređen odgovor govore Vam nešto što Vam treba.

1
Da li je ovaj prijem pun pokušaj lečenja, i ako je ograničenje postavljeno, koje je i ko ga je postavio.
2
Kada su onkolog i lekar intenzivne nege poslednji put zajedno razgovarali o ovom pacijentu i koliko često se to dešava.
3
Koji organski sistemi danas otkazuju i u kom smeru.
4
Šta izaziva problem zbog kojeg je pacijent primljen i da li se taj uzrok može lečiti.
5
Šta bi promenilo plan u bilo kom smeru i kog dana je sledeće formalno preispitivanje.
6
Ko daje dnevno obaveštenje, u koje vreme i na kom jeziku.

Prvo i poslednje najviše znače. Ona odlučuju da li porodica razume šta joj se dešava tokom naredne dve nedelje.

Šta nećemo tvrditi

Stranice o intenzivnoj nezi sklone su obećanjima. Ova neće. Razlozi su konkretni.

Nijedan podatak o preživljavanju neće biti dat za Vašeg srodnika pre nego što neko pročita aktuelnu dokumentaciju, snimke i onkološku istoriju. Niko ovde neće porodici reći da pacijent sa rakom u intenzivnoj nezi ima dobre izglede bez navođenja na kojoj od četiri stvari iz dela o prognozi ta procena počiva. Nijedan procenat jedinice neće biti naveden kao jedan čist broj, jer je stopa smrtnosti bez strukture pacijenata iza nje marketinški podatak. Niko neće podsticati premeštaj kritično bolesnog pacijenta pre nego što pregled utvrdi da bi po dolasku bilo urađeno nešto drugačije. I reč rutina se neće pojaviti, jer ništa od ovoga nije rutina za porodicu koja to proživljava.

Ako Vam je bolnica već dala procenat bez raspona i bez strukture pacijenata, pitajte koji su ga pacijenti proizveli i gledajte šta sledi.

Pitanja koja nam postavljaju, često postavljana pitanja o intenzivnoj nezi za pacijente sa rakom

Da li rak znači da je intenzivna nega besmislena

Ne, i dokazi protiv te ideje su jaki. Metaanaliza pojedinačnih podataka o 7.354 kritično obolela pacijenta sa rakom pokazala je ukupnu bolničku smrtnost od 47,7 odsto i, što je važnije, nezavisno poboljšanje sa svakom kasnijom godinom prijema, uz prilagođen odnos šansi od 0,96 godišnje. U zasebnoj studiji na 9.946 pacijenata sa rakom u 70 jedinica, 84 odsto je živo napustilo intenzivnu negu. Ishod zavisi od toga da li problem koji je doveo do prijema odgovara na lečenje i da li za rak još postoji dostupno lečenje. Dijagnoza sama po sebi odlučuje vrlo malo. Pacijent primljen sa upalom pluća tokom izlečivog limfoma je u sasvim drugačijem položaju od pacijenta primljenog sa progresivnom bolešću nakon što je svaka linija lečenja zakazala, a svrstavanje te dve osobe u jedan podatak o preživljavanju je ono što taj podatak čini beskorisnim. Svaki lekar koji navodi broj treba da ume da kaže koga od njih dvoje opisuje.

Šta znači vremenski ograničen pokušaj lečenja u intenzivnoj nezi

Pacijent se prima bez ograničenja u lečenju i dobija sve čime jedinica raspolaže. Preispitivanje pada na unapred određen dan. Niko ne donosi procenu pri prijemu. U studiji koja je ustanovila taj pristup, 188 mehanički ventiliranih pacijenata sa rakom preispitano je petog dana, a preživljavanje do otpusta iz bolnice dostiglo je 21,8 odsto ukupno i 40 odsto među onima koji su u trenutku preispitivanja još bili živi. Pitajte kog dana pada preispitivanje i ko će biti u sobi.

Ako mom srodniku treba tubus za disanje, kakvi su izgledi

Među 304.515 hospitalizacija zbog hematološkog maligniteta sa akutnom respiratornom insuficijencijom, 27,7 odsto je imalo potrebu za invazivnom ventilacijom, a bolnička smrtnost u toj grupi iznosila je 49,7 odsto. Otprilike polovina ne napusti bolnicu. Otprilike polovina izađe iz nje.

Mogu li da ostanem u sobi sa svojim srodnikom

Bolesničke sobe imaju ležaj za pratioca, pa jedna osoba ostaje preko noći tokom cele hospitalizacije. Intenzivna nega određuje sopstveni raspored poseta oko lekarske vizite i primopredaje smene, a neko to objasni prvog dana.

Hoće li neko govoriti naš jezik u tri sata ujutru

Tim za međunarodne pacijente radi na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom i španskom, a prevođenje na druge jezike organizuje se na zahtev, i jedan koordinator je dodeljen slučaju od prve poruke i ostaje uz njega do otpusta. Jedan razgovor znači više od ostalih. Dnevno obaveštenje mora da bude dobro, pa pitajte u koje vreme se održava i dogovorite da svakog dana bude prisutan isti prevodilac, a ne ko god je dostupan.

Može li kritično bolestan pacijent sa rakom da se avionom prebaci u drugu zemlju

Ponekad, a prvo pitanje nije da li pacijent može da se premesti. Sve zavisi od toga da li bi druga bolnica uradila nešto drugačije. Pošaljite aktuelnu dokumentaciju iz intenzivne nege, podešavanja respiratora, doze vazopresora, nedavne laboratorijske nalaze i snimke, mikrobiologiju i potpunu onkološku istoriju radi besplatnog pregleda. Premeštaj znači odvajanje od jednog niza aparata, putovanje drumom, sate u kabini pri sniženom pritisku i još jedno putovanje drumom, sa timom koji pacijenta poznaje dva sata, pa ima smisla samo kada na drugom kraju čeka nešto konkretno. Najčešći odgovor koji taj pregled daje jeste da trenutna jedinica već radi ono što bi radila svaka jedinica, a taj odgovor porodici uštedi opasan put.

Šta se dešava sa hemioterapijom dok je neko u intenzivnoj nezi

Najveći deo onkološkog lečenja pauzira se tokom akutne bolesti, a pitanje koje znači jeste šta se dešava posle. Sistematski pregled 20 studija i 3.551 pacijenta pokazao je da je 61 odsto pacijenata nastavilo neko onkološko lečenje posle otpusta iz intenzivne nege, dok je 48 odsto bilo na prvobitno planiranom protokolu nakon šest meseci. Tražite plan ponovnog započinjanja lečenja u pisanom obliku pre otpusta, sa navedenim predviđenim lečenjem i graničnim vrednostima funkcije organa koje prvo moraju biti ispunjene.

Koliko obično traju ovakvi prijemi

Koristan prosek ne postoji, jer se pet gore opisanih puteva do intenzivne nege ponaša različito. Planirano noćenje posle velike onkološke operacije traje jednu noć. Neutropenijska sepsa koja odgovara na antibiotike traje nekoliko dana, ponekad i manje kada se uzročnik brzo pronađe. Respiratorna insuficijencija koja zahteva respirator traje nedelju dana ili duže. Planirajte oko datuma preispitivanja.

Reference

  1. Darmon M, Bourmaud A, Georges Q, et al. Changes in critically ill cancer patients short term outcome over the last decades, results of systematic review with meta-analysis on individual data. Intensive Care Med. 2019;45(7):977-987.
  2. Soares M, Bozza FA, Azevedo LC, et al. Effects of organizational characteristics on outcomes and resource use in patients with cancer admitted to intensive care units. J Clin Oncol. 2016;34(27):3315-3324.
  3. Azoulay E, Lemiale V, Mokart D, et al. Effect of high-flow nasal oxygen vs standard oxygen on 28-day mortality in immunocompromised patients with acute respiratory failure, the HIGH randomized clinical trial. JAMA. 2018;320(20):2099-2107.
  4. Lemiale V, Mokart D, Resche-Rigon M, et al. Effect of noninvasive ventilation vs oxygen therapy on mortality among immunocompromised patients with acute respiratory failure, a randomized clinical trial. JAMA. 2015;314(16):1711-1719.
  5. Hensley MK, Donnelly JP, Carlton EF, et al. Epidemiology and outcomes of cancer-related versus non-cancer-related sepsis hospitalizations. Crit Care Med. 2019;47(10):1310-1316.
  6. Azoulay E, Castro P, Maamar A, et al. Outcomes in patients treated with chimeric antigen receptor T-cell therapy who were admitted to intensive care (CARTTAS), an international, multicentre, observational cohort study. Lancet Haematol. 2021;8(5):e355-e364.
  7. Lecuyer L, Chevret S, Thiery G, et al. The ICU trial, a new admission policy for cancer patients requiring mechanical ventilation. Crit Care Med. 2007;35(3):808-814.
  8. Ponnapalli A, Sharma A, Fatima M, et al. Epidemiology and outcomes of hospitalized patients with hematological malignancy and acute respiratory failure. Hematol Oncol Stem Cell Ther. 2026;18(4):146-154.
  9. Yuan ZN, Xue YJ, Wang HJ, et al. A nomogram for predicting hospital mortality of critical ill patients with sepsis and cancer, a retrospective cohort study based on MIMIC-IV and eICU-CRD. BMJ Open. 2023;13(9):e072112.
  10. do Val Roso R, Daltro-Oliveira R, Munshi L, et al. Impact of intensive care unit admission on the resumption of treatment in patients with cancer, a systematic review and meta-analysis. Support Care Cancer. 2026;34(9).

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Doc. dr Pınar ACAR, Anesteziologija i reanimacija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve