Neurohirurška jedinica intenzivne nege i neurološka intenzivna nega
Otok mozga dostiže vrhunac nekoliko dana posle povrede, retko na sam dan povrede. Upravo to ova jedinica treba da uhvati, a pregled na svakih sat vremena to uočava ranije nego bilo koji monitor u sobi.
O ovom odeljenju
Monitor pričvršćen u lobanju nije nadmašio pregled uz krevet. Sestra koja vas budi svakog sata jeste monitor.
U jedinom velikom randomizovanom poređenju, lečenje teške povrede glave vođeno monitorom intrakranijalnog pritiska nije dalo bolje preživljavanje ni bolji oporavak od lečenja vođenog kliničkim pregledom i ponovljenim snimanjima. Smrtnost posle šest meseci iznosila je 39 odsto naspram 41 odsto. Sve što neurohirurška jedinica intenzivne nege radi oslanja se na taj pregled.
Po čemu se ova jedinica razlikuje od svih drugih
Neurohirurška jedinica intenzivne nege leči jedan organ koji se ponaša drugačije od svih ostalih organa u telu. Mozak se nalazi u krutoj kutiji stalne zapremine, pa sve što zauzima dodatni prostor unutar lobanje, bilo da je to krv iz krvarenja, otečeno tkivo oko povrede ili tečnost koja je prestala da se drenira, mora nešto drugo da potisne, a ono što biva potisnuto jeste protok krvi do tkiva koje umire u roku od nekoliko minuta od gubitka tog protoka. Cela jedinica postoji da bi to uhvatila pre nego što se dovrši.
Zašto kadrovska postavka izgleda baš tako
Opšte jedinice intenzivne nege građene su oko srca i pluća, a njihovi alarmi se oglašavaju na krvni pritisak, kiseonik i ritam. Ovde presudna promena ostaje nema na svim aparatima u sobi. Zenica koja je pre sat vremena bila jednaka, a sada je šira na jednoj strani, ruka koja je jutros odgurnula vašu šaku, a danas popušta, pacijent koji je u podne otvorio oči na svoje ime, a u četiri mu je potreban povik. Ništa od toga ne pokreće alarm. Ni jedno jedino. Sestra obučena da to traži pronaći će to, a razlika između nalaženja za dvadeset minuta i nalaženja za dva sata odlučuje koliko mozga posle toga ostaje, što je rečenica koju vredi pročitati dvaput pre nego što bolnice uporedite po bilo čemu drugom. To je ceo razlog za zasebnu jedinicu sa posebno obučenim osobljem i zbog toga je odnos broja sestara prema broju pacijenata prvi podatak koji treba tražiti, pre bilo čega sa spiska opreme.
Pregled koji je važniji od aparata
Praćenje intrakranijalnog pritiska decenijama je standardna praksa kod teške povrede glave, a 2012. godine ga je neko konačno kako treba proverio.
Chesnut i saradnici su u časopisu New England Journal of Medicine randomizovali 324 pacijenta sa teškom traumatskom povredom mozga na lečenje vođeno intraparenhimskim monitorom pritiska ili na lečenje vođeno kliničkim pregledom i ponovljenim snimanjima. Složeni ishod, sastavljen od 21 merenja funkcije i spoznajnih sposobnosti posle tri i šest meseci, iznosio je 56 naspram 53, bez značajne razlike. Smrtnost posle šest meseci bila je 39 odsto u grupi sa monitorom i 41 odsto u grupi vođenoj pregledom, a boravak u intenzivnoj nezi trajao je 12 dana naspram 9. Jedna jasna razlika ipak se pojavila i bila je suprotna onome što većina očekuje, jer je grupa lečena bez monitora dobila više terapije usmerene na mozak nego grupa sa monitorom, 4,8 dana lečenja naspram 3,4. Pročitajte taj poslednji podatak pažljivo, jer objašnjava čemu monitor zaista služi. Umesto da pronalazi probleme koje pregled propušta, on timu govori kada da prestane sa lečenjem, čime se pacijentu štede hiperosmolarne tečnosti i periodi hiperventilacije koje niko nije morao da primeni.
Zašto se monitori i dalje postavljaju
Razlozi su dobri.
Pacijent u dubokoj sedaciji uopšte ne može da se pregleda, pacijent na snimanju je pola sata nedostupan, a trend pritiska koji preko noći raste pokaže se pre nego zenica. Ono što je studija razrešila jeste hijerarhija. Pregled vodi, a brojevi ga podržavaju, i jedinica koja leči ekran umesto pacijenta ima obrnut redosled.
Šta znače brojevi na ekranu
Porodice satima gledaju ove vrednosti, a da im niko ne kaže koje su važne, i ekran ne pravi razliku između broja na osnovu kojeg tim nešto preduzima i broja koji se samo beleži, pa se dešava da se rođak uplaši zbog srčane frekvencije, dok je vrednost koja je zaista promenila plan sat ranije prošla neprimećeno. Ispod je radni skup, onim redom kojim ga neurohirurški tim čita, uz ono što svaku vrednost pokreće. Naučite ovih šest i soba prestaje da bude buka.
Na uskim ekranima tabela se pomera bočno. Prevucite da biste videli sve kolone.
| Merenje | Šta govori timu | Šta utiče na njega |
|---|---|---|
| Glazgov koma skala | Otvaranje očiju, govor i pokret ocenjeni od ukupno 15 bodova, ponavlja ih svaka smena, pa je i pad od samo jednog boda vidljiv | Rast pritiska, novo krvarenje, napad ili jednostavno sedacija koja još popušta |
| Veličina i reakcija zenica | Najraniji znak da pritisak potiskuje mozak na živce koji prolaze ispod njega | Ugrušak koji se uvećava, otok na vrhuncu ili dren koji je prestao da radi |
| Intrakranijalni pritisak | Pritisak unutar lobanje, očitan sa sonde u mozgu ili drena u prostorima sa tečnošću, sa pragovima za lečenje koje međunarodne smernice postavljaju oko 20 do 22 mmHg | Položaj glave, kašalj, povišena temperatura, napadi, nizak natrijum u krvi i sama povreda |
| Cerebralni perfuzioni pritisak | Ono što ostane od krvnog pritiska kada se oduzme pritisak unutar lobanje, a to je vrednost koja odlučuje da li se tkivo hrani | Lekovi za krvni pritisak, bilans tečnosti i svaka promena intrakranijalnog pritiska |
| Natrijum u krvi | Nizak natrijum uvlači vodu u moždano tkivo i pogoršava otok, zato se proverava nekoliko puta dnevno, a ne jednom | Stanja gubitka soli koja prate povredu mozga, date tečnosti i hiperosmolarna terapija |
| Šećer u krvi | Obe krajnosti oštećuju povređen mozak, a bezbedan raspon je ovde uži nego na opštem odeljenju | Hormoni stresa posle povrede, kortikosteroidi, ishrana i insulin |
| Kontinuirani EEG tamo gde se primenjuje | Pronalazi napade koji uopšte ne daju pokret, a koji su nevidljivi na svim drugim monitorima u sobi | Povreda, povišena temperatura, nizak natrijum i pojedini lekovi |
Pojedinačna očitavanja znače vrlo malo. Tim postupa na osnovu smera kretanja tokom sati, pa vizita ovde duže gleda u liniju trenda nego u broj koji je trenutno na ekranu, a rođak koji pita koliki je pritisak upravo sada dobiće odgovor koji obuhvata poslednjih šest sati.
Ko završi u neurohirurškoj jedinici intenzivne nege
Ovde stižu pet širokih grupa, a razlog prijema se među njima oštro razlikuje, pa jedinstven odgovor na pitanje koliko boravak traje ne postoji. Prve dve zauzimaju većinu postelja.
Te dve grupe iz hodnika izgledaju istovetno, a reč je o potpuno različitim situacijama, zato pitajte svog hirurga koja se odnosi na vaš slučaj, jer odgovor menja šta znače prva četrdeset osam sati i menja čega je mirna noć dokaz. Postavite to pitanje pre operacije.
Još dve grupe se redovno javljaju. Pacijenti kod kojih su se prostori sa tečnošću zapušili i kojima je potreban dren, i pacijenti primljeni posle napada koji ne prestaje. Peta grupa se prima isključivo radi praćenja koje nijedno odeljenje ne može da pruži, obično posle krvarenja iz aneurizme, gde opasnost dolazi po rasporedu koji prvi dani ni ne nagoveštavaju.
Sedacija i problem koji ona stvara
Svaki lek koji pacijentu na respiratoru pruža udobnost istovremeno isključuje pregled od kojeg jedinica zavisi, i ta napetost prožima svaki dan boravka u neurohirurškoj intenzivnoj nezi, bez ikakvog čistog rešenja, samo uz kompromis kojim se upravlja iz smene u smenu. Niko ne tvrdi drugačije.
Prekidi sedacije i čemu služe
Sedacija se održava onoliko plitkom koliko situacija dopušta i namerno se prekida.
Prekidi sedacije teku ovako. Lekovi se zaustave ili smanje u unapred određenom trenutku, ujutru uz prisustvo celog tima, kako bi pacijent mogao kako treba da se pregleda. Tim želi da vidi otvaranje očiju, stisak šake na zahtev, podjednako kretanje obe strane tela i otpor respiratoru umesto prihvatanja. Zatim se sedacija vraća pre nego što pritisak ili uznemirenost postanu problem. Kada je pritisak unutar lobanje nestabilan, prekid se odlaže, jer buđenje pacijenta podiže taj pritisak na nekoliko minuta, a tog jutra cena nije vredna plaćanja.
Porodice gledaju taj trenutak i tumače ga kao buđenje pacijenta, iako je reč samo o proveri pregleda i ničemu više, zato pitajte tim otvoreno šta od to dvoje smatraju da vide. Reći će vam.
Kada pritisak neće da padne
Lečenje povišenog pritiska teče kao stepenište. Svaki korak nosi veći rizik od onog ispod njega, zato niko ne preskače, a većina pacijenata nikada ne napušta prva dva. Gornji koraci su mesto gde odluke postaju teške i gde porodica treba da razume šta se razmenjuje pre nego što je iko zamoli da pristane.
- Prvo jednostavne mere. Podignuto uzglavlje, ispravljen vrat kako vene koje odvode krv iz glave ne bi bile presavijene, agresivno lečenje povišene temperature jer svaki stepen povećava potrebu mozga za krvlju, i kontrola bola i kašlja.
- Dublja sedacija i dreniranje cerebrospinalne tečnosti kroz dren ako je već postavljen. Uklanjanje nekoliko mililitara tečnosti iz krute kutije odmah snižava pritisak.
- Hiperosmolarna terapija, odnosno koncentrovani rastvor soli ili manitol dat kroz centralnu venu, koja povlači vodu iz moždanog tkiva tokom nekoliko sati i kupuje vreme za nešto konačno.
- Kratka kontrolisana hiperventilacija, koja za nekoliko minuta sužava krvne sudove i smanjuje zapreminu krvi unutar lobanje. To je mera spasavanja za pacijenta koji se pogoršava na putu do aparata za snimanje, jer dugo održavanje izgladnjuje tkivo koje treba da zaštiti.
- Barbituratna koma, koja moždanu aktivnost spušta na najniži metabolički nivo. Cena je visoka, jer snižava krvni pritisak, potiskuje imunitet i danima potpuno uklanja pregled.
- Uklanjanje dela lobanje. Tkivo koje oteče tada ima kuda da se širi.
Tom poslednjem koraku treba poseban pasus. Dokazi iza njega su najotrežnjujući u ovoj oblasti.
Hutchinson i saradnici su randomizovali 408 pacijenata sa povredom glave i pritiskom iznad 25 mmHg koji je odoleo svemu ostalom, a rezultate su objavili u časopisu New England Journal of Medicine 2016. godine. Posle dvanaest meseci, smrt je nastupila kod 30,4 odsto hirurške grupe naspram 52,0 odsto grupe lečene lekovima, pa je operacija spasla otprilike jedan život od pet. Preživeli se nisu rasporedili ravnomerno po skali ishoda. Vegetativno stanje bilo je zastupljeno sa 6,2 odsto naspram 1,7 odsto, a teška onesposobljenost sa zavisnošću od tuđe nege sa 18,0 odsto naspram 14,0 odsto. Dobar oporavak iznosio je 9,8 odsto naspram 8,4 odsto, što je u granicama slučajnosti isto.
Uklanjanje dela lobanje pretvara smrtne ishode u preživljavanje, a većina tih preživelih živi sa teškom onesposobljenošću. Hirurzi to iznose porodicama pre operacije, a ne posle nje.
Dva lečenja koja su zvučala ispravno, a nisu bila
Neurointenzivna medicina ima posebnu istoriju zamisli koje su imale savršenog fiziološkog smisla, a onda su pale kada ih je neko proverio. Oba primera ispod promenila su praksu upravo zato što su bila negativna.
Hlađenje mozga
Snižavanje telesne temperature smanjuje potrebu mozga za kiseonikom i pouzdano snižava intrakranijalni pritisak, pa je hlađenje godinama delovalo kao očigledno lečenje. Andrews i saradnici uključili su 387 pacijenata u 47 centara u 18 zemalja, randomizujući one kod kojih je pritisak ostao iznad 20 mmHg uprkos osnovnim merama na hlađenje uz standardnu negu ili na samu standardnu negu. Uključivanje je obustavljeno iz bezbednosnih razloga pre nego što je planirani broj dostignut. Hlađenje je uradilo ono što je trebalo, smanjilo je potrebu za težim kasnijim koracima sa 54 odsto na 44 odsto, a pacijenti su ipak prošli lošije. Povoljan ishod posle šest meseci imalo je 26 odsto pacijenata u hlađenoj grupi naspram 37 odsto ostalih.
Zašto je taj rezultat važan i izvan hlađenja
Hlađenje je pogodilo svoj fiziološki cilj i promašilo jedini cilj koji se računa. Pokazalo se da su kontrola jednog broja i pomoć pacijentu dva odvojena postignuća, a ta studija je danas uobičajen primer kojim se objašnjava zašto se to dvoje meša.
Oštro snižavanje šećera u krvi
Stroga kontrola glikemije široko je prihvaćena u intenzivnoj nezi pre nego što su postojali neurološki dokazi. Metaanaliza iz 2018. godine u časopisu Critical Care objedinila je deset randomizovanih studija sa 1.066 pacijenata sa povredom glave i nije našla razliku u smrtnosti između strogih i uobičajenih ciljnih vrednosti, našla je graničnu prednost stroge kontrole za neurološki ishod i pet puta veću stopu teške hipoglikemije uz nju. Povređen mozak podnosi nizak šećer lošije od gotovo svakog drugog tkiva, pa većina jedinica danas drži umerenu ciljnu vrednost i proverava nivo nekoliko puta dnevno. Jurenje jednog broja u raspon koji mozak ne može da preživi ista je greška kao u studiji o hlađenju, samo u drugoj mernoj jedinici.
Nijedan od ova dva rezultata ne bi trebalo da vas navede na nepoverenje prema intenzivnoj nezi. Oba su razlog da pitate šta jedna jedinica radi i zašto to radi, jer jedinica koja 2026. godine i dalje hladi povrede glave da bi spustila vrednost pritiska radi po razumevanju dokaza iz 2009. godine i nije pročitala studiju koja je to pitanje zatvorila.
Jeftina tableta koja zaista deluje
Pošto aneurizma prokrvari u prostor oko mozga, tamošnje arterije mogu se danima kasnije suziti i izgladneti područje koje je preživelo prvobitno krvarenje. Upravo to odloženo oštećenje, a ne samo krvarenje, odnosi dobar deo pacijenata koji živi stignu do bolnice.
Blokator kalcijumskih kanala na usta to smanjuje. Kokranov pregled objedinio je 16 studija sa 3.361 pacijentom i utvrdio da je nimodipin na usta smanjio rizik od lošeg ishoda za otprilike trećinu, uz relativni rizik od 0,67 i interval poverenja od 0,55 do 0,81. Primenjen u venu nije pokazao istu korist, niti su je pokazali drugi lekovi iz iste grupe, pa stara, jeftina i sasvim neupadljiva tableta ostaje jedno od vrlo malo lečenja u ovoj oblasti iza kojeg stoji jasno pozitivna studija.
Kako se daje
Tri nedelje, na usta ili kroz sondu, uz početak čim se postavi dijagnoza.
Pitanje koje treba postaviti prvog dana
Pitajte da li je terapija započeta. Nijedno pitanje koje porodica postavi prvog dana posle krvarenja iz aneurizme nije korisnije.
Šta porodice vide i šta to zaista znači
Gotovo sve što u ovoj sobi deluje zabrinjavajuće ima objašnjenje. Većina toga zvuči daleko manje zastrašujuće kada neko izgovori naglas, a spisak ispod obuhvata ono što rođaci pitaju prvo, otprilike onim redom kojim primećuju stvari.
Na malom ekranu kolone izlaze izvan ivice. Pomerite tabelu bočno da biste ih pročitali.
| Šta vidite | Šta to obično znači |
|---|---|
| Oči su otvorene, ali nikoga nema | Često u prvim danima i retko trajno. Otvaranje očiju se vraća pre svesti, jer njima upravljaju različiti delovi mozga |
| Ruka ili noga se ukoči u neobičan položaj | Refleksni pokret koji se javlja kada povređen mozak izgubi kontrolu nad kičmenom moždinom ispod sebe. Tim ga pažljivo ocenjuje, jer taj obrazac nosi stvarnu informaciju |
| Sestra svakog sata, celu noć, svetli lampicom u oči | Najinformativniji pojedinačni test u jedinici. San se namerno žrtvuje i tim toga je svestan |
| Cev kroz usta postaje cev na vratu | Traheostomija, koja se radi kada će disajni put biti potreban duže od nedelju ili dve. Omogućava smanjenje sedacije, što pacijenta obično čini budnijim, a ne pospanijim |
| Previjeno udubljenje tamo gde je bio deo lobanje | Kost je uklonjena da bi otok imao kuda, čuva se i vraća u drugoj operaciji kada se otok smiri |
| Kesa sa tečnošću koja se drenira iz glave | Spoljašnji dren koji odvodi cerebrospinalnu tečnost i istom linijom meri pritisak. Obično je privremen |
| Pacijent se ponovo vodi na snimanje | Uobičajeno i retko loš znak. Ponovljeno snimanje je način da se objasni promena u pregledu, a većina ponovljenih snimaka ne pokaže ništa novo |
Zamolite sestru da vam objasni sve u šta ste dugo gledali. Nikome ovde to ne smeta.
Zašto vam niko neće dati broj u prvoj nedelji
Porodice žele procenat. Rani procenat bio bi gori nego nikakav odgovor.
Dva razloga i oni se nadovezuju jedan na drugi. Prvi je biološki. Otok se nije završio, sedacija je još u telu, a mozak ima sporu krivu oporavka koja se nedeljama ne nazire, pa pregled trećeg dana opisuje treći dan i vrlo malo više od toga. Drugi je zamka koju je ova oblast opširno dokumentovala. Pesimistična prognoza data rano obično menja lečenje koje posle nje sledi, smanjeno lečenje daje lošiji ishod, a lošiji ishod onda naizgled potvrđuje prognozu koja ga je izazvala.
Kako se dobre jedinice od toga čuvaju
Postoje namerne zaštitne mere, a dobre jedinice ih zapisuju.
One određuju period tokom kojeg se puno lečenje nastavlja bez obzira na to šta ko sumnja, uključuju više od jednog iskusnog lekara u svaki razgovor o ograničavanju lečenja i nastavljaju pregled kroz dovoljno dana da se trend pokaže.
Šta razgovor o prognozi treba da sadrži
Kada do tog razgovora dođe, on treba da se oslanja na snimke, na pregled i njegov tok, i na sva elektrofiziološka ispitivanja koja su urađena, i treba da sadrži izričitu izjavu o tome koliko je tim siguran. Svaki tim koji drugog dana odgovori na pitanje o procentu zapravo nagađa.
Odlazak iz jedinice i put posle nje
Prelazak na neurohirurško odeljenje dešava se kada je pregled ostao nepromenjen dan ili duže, kada za kontrolu pritiska više nisu potrebni lekovi, kada je disajni put bezbedan i kada je svaki dren izvađen. Alarmi utihnu. Nega jedan na jedan prestaje, a većini porodica prvi dan na odeljenju bude teži nego što su očekivale, jer je stalni nadzor koji su naučile da čitaju kao opasnost istovremeno postao ono što ih je umirivalo, pa se njegov prestanak doživi kao napuštanje pre nego kao napredak.
Oporavak ovde teče po drugom satu. Korisno poboljšanje nastavlja se mesecima, a kod mlađih pacijenata godinu dana i duže, što je istovremeno ohrabrujući i iscrpljujući deo, jer porodica koja očekuje da se kriva završi za šest nedelja normalan oporavak doživeće kao neuspeh i odustaće od terapije koja je još delovala. Rani napredak dolazi brzo, a onda se kriva izravna u spor rad, a ono što se poslednje vraća jesu pažnja, pamćenje, pronalaženje reči i sposobnost da se plan drži u glavi, a ništa od toga se ne vidi na snimku, dok sve to odlučuje da li se neko vraća u svoj stari život. Fizikalna terapija, radna terapija i logopedska terapija nose tu fazu, a njihov početak dok je pacijent još u bolnici važniji je od toga u kojoj se zgradi odvijaju.
Vraćanje lobanje
Tamo gde je deo lobanje uklonjen, on se vraća.
Hirurzi čuvaju kost i vraćaju je u drugoj operaciji koja se zove kranioplastika, kada se otok potpuno smiri, za šta treba od nekoliko nedelja do nekoliko meseci. Do tada se za svaku fizičku aktivnost nosi zaštitni šlem, a vaš tim vam daje vreme u pisanom obliku kako bi se druga operacija planirala oko putovanja, a ne obrnuto.
Planiranje puta, boravka i leta kući
Neurohirurški slučajevi dele se na dve putne situacije i njima treba različito planiranje.
Planiranu operaciju sa rezervisanom posteljom jednostavno je dogovoriti. Prvo pošaljite snimke, dobijte pisano mišljenje, pa putujte sa utvrđenim datumima. Hitan prijem tokom putovanja drugačiji je problem, a ono što unapred treba razumeti jeste da je let ograničavajući deo. Putovanje avionom posle povrede mozga ili operacije unutar lobanje nosi posebne probleme koji nemaju veze sa tim koliko pacijent dobro izgleda. Vazduh zarobljen unutar lobanje posle operacije širi se kako pada pritisak u kabini, niži kiseonik na visini kabine povređen mozak loše podnosi, rizik od napada najveći je u prvim nedeljama, a pacijentu kome su i dalje potrebni kiseonik ili aspiracija potrebna je avio kompanija koja će ga primiti, kao i pratilac. Datum određuje vaš hirurg, to je dozvola odvojena od otpusta, a kod operacija unutar lobanje obično se meri nedeljama, a ne danima.
Rezervišite povratnu kartu koja se može menjati. Uzmite osiguranje koje pokriva produžen boravak i medicinski transport kući, i pažljivo pročitajte tu polisu pre nego što kupite po ceni, jer transport neurohirurškog pacijenta znači nosila, pratioca i ponekad sanitetski avion, a to je skupa vrsta i vrsta koju jeftine polise tiho isključuju.
Pošaljite ono što već imate pre nego što se na bilo šta obavežete. Kod problema sa mozgom ili kičmom to znači same CT i MRI snimke, a ne samo nalaz, svaku angiografiju, operativni izveštaj ako je operacija već obavljena, trenutni spisak lekova sa dozama i jednostavan opis onoga što pacijent danas može u poređenju sa stanjem od pre nedelju dana. Neurohirurg i lekar intenzivne nege čitaju ih zajedno i kažu vam kako bi plan izgledao, da li je rezervisana postelja deo tog plana i kada bi vam savetovali da pacijenta uopšte ne premeštate. Taj pregled dokumentacije je besplatan. Ni na šta vas ne obavezuje. Što se papirologije tiče, naša kancelarija za međunarodne pacijente uz potvrdu termina prilaže i pozivno pismo sa nazivom bolnice i imenom lekara koji vodi lečenje, a to je dokument koji većina konzulata traži uz zahtev za medicinsku vizu, i šalje se desetak dana pre puta.
Pošto se vratite kući
Praćenje neurohirurškog pacijenta odvija se uglavnom tamo gde živite i dogovara se pre vašeg odlaska, nikada naknadno u hodu. Kući odlazite sa otpusnom listom, operativnim izveštajem, nalazom patologije ako ga ima i snimcima na disku, što zajedno omogućava neurologu ili neurohirurgu u vašoj zemlji da preuzme slučaj bez traženja dokumentacije iz druge države. Vaš koordinator ostaje dostupan na istom WhatsApp broju, pa pitanje o rani, dozi leka ili nalazu snimanja stiže do nekoga ko već poznaje slučaj. Kontrole na daljinu prate razmake koji odgovaraju operaciji, a vi šaljete nalaze lokalnih snimanja kako se rade, da bi hirurg ovde gledao iste slike koje ima i vaš lekar. Dve stvari vas prvo šalju u najbližu hitnu službu, a to su napad i svaka nova ili pogoršana slabost, zbunjenost ili jaka glavobolja, i nijedna od njih ne sme da čeka da poruka stigne u drugu državu pre nego što neko pacijenta stavi na snimanje. Nama javite posle toga. Javite nam rano.
Razgovori ovde su teži nego na gotovo bilo kojoj drugoj stranici ovog sajta, pa jezik znači više. Naš tim za međunarodne pacijente neposredno pokriva sedam jezika, i to engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz prevođenje na svaki drugi jezik po zahtevu. Jedan koordinator preuzima vaš slučaj od prve poruke, prisustvuje razgovorima koji su bitni, prati ga do otpusta i održava isti WhatsApp broj aktivnim pošto odletite kući. Poseta unutar jedinice odvija se po pravilima jedinice, koja vam koordinator šalje u pisanom obliku pre dolaska, a pošto pacijent pređe u običnu sobu jedna osoba ostaje preko noći, jer sobe imaju ležaj za pratioca. Halal, vegetarijanska i dijabetička ishrana dolaze iz bolničke kuhinje, u objektu postoji prostorija za molitvu, a zahtev za lekarku ide odeljenju i izlazi se u susret svuda gde raspored dozvoljava.
Šta utiče na cenu boravka u neurohirurškoj intenzivnoj nezi
Nijedan objavljen iznos neće važiti za vaš slučaj, jer cena ovog boravka prati ono u šta se boravak pretvori. Naučite umesto toga koje stavke na nju utiču.
Povucite tabelu bočno tamo gde telefon odseca poslednju kolonu.
| Šta utiče na ukupan iznos | U kom smeru i zašto |
|---|---|
| Broj noći u jedinici | Najveća stavka i ona kroz koju se na kraju prelama svaka druga stavka, jer gotovo sve što ovde krene naopako dodaje noći |
| Oprema za praćenje | Sonda za pritisak, dren ili kontinuirano elektrofiziološko praćenje svaki put dodaju uređaj, postupak postavljanja i vreme osoblja potrebno za rad sa njima |
| Vreme na respiratoru i eventualna traheostomija | Dani mehaničke ventilacije nose sopstvenu negu i lekove, a traheostomija dodaje postupak, ali često skraćuje boravak u jedinici |
| Druga operacija | Povratak u salu zbog ugruška, revizije drena ili dekompresije pokreće ceo niz iznova. Kasnija kranioplastika je zaseban prijem i posebno se obračunava |
| Komplikacije koje nose sopstveno lečenje | Dijaliza, otporna infekcija i izolacija koju ona traži ili ponovljeni preparati krvi svaki dodaju sopstvenu stavku troška |
| Rehabilitacija pre otpusta | Bolnička fizikalna terapija, radna terapija i logopedska terapija obračunavaju se po seansi, a neurološkom pacijentu treba mnogo više seansi nego pacijentu posle opšte hirurgije |
Zdravstveno stanje sa kojim pacijent stiže pomera iznos pre nego što se bilo šta dogodi. Godine, dijabetes, bolest srca i pluća, lekovi za razređivanje krvi i ranija operacija na istom mestu podižu verovatnoću dodatne noći i dodatne intervencije.
Paketi koje objavljuju bolnice i agencije za medicinska putovanja na ovom tržištu obično pokrivaju honorare hirurga i anestezije, planirane noći na odeljenju, preoperativne analize, svaki implant naveden u ponudi, prevodioca, transfere i određen broj noći u hotelu. Letovi, putno osiguranje, dodatne bolničke noći i lečenje komplikacije ostaju izvan gotovo svih njih, kao i intenzivna nega preko broja noći koji je ponuda predvidela. Kod neurohirurškog slučaja upravo je to poslednje isključenje ono koje je važno.
Pet pitanja koja treba postaviti u pisanom obliku pre nego što se obavežete
Koliko noći u intenzivnoj nezi ovaj iznos predviđa i šta se finansijski dešava ako se taj broj poveća. Da li obuhvata opremu za praćenje i eventualnu traheostomiju. Da li bi povratak u salu bio pokriven ili bi se naknadno naplatio posebno, kao nov prijem sa sopstvenim noćima. Da li je kranioplastika uopšte obračunata, a ako jeste, kada ta ponuda ističe i šta se dešava sa cenom ako druga operacija mora da čeka šest meseci da se otok smiri.
Svaki broj koji nešto znači dolazi od lekara koji je pročitao snimke. To čitanje vas ne košta ništa.
Česta pitanja o neurohirurškoj intenzivnoj nezi
Koliko traje boravak u neurohirurškoj jedinici intenzivne nege?
Posle planirane operacije mozga ili kičme, jedna noć je najčešći odgovor i pacijent prelazi na odeljenje sledećeg jutra, pošto je pregled preko noći bio stabilan. Posle teške povrede glave, velikog krvarenja ili prsnuća aneurizme, boravak traje od nekoliko dana do nekoliko nedelja, jer se period opasnosti od otoka i od odloženog sužavanja arterija pruža daleko iza prvih četrdeset osam sati, a jedinica zadržava pacijenta dok se taj period ne zatvori.
Da li nas pacijent čuje?
Pretpostavite da čuje i govorite u skladu sa tim. Sluh opstaje i kada ništa drugo ne odgovara, sedacija otupljuje sećanje bez nužnog ukidanja svesti, a pacijenti koji se oporave posle dugog boravka često opisuju da pamte glasove. Poznati glasovi koji govore obične stvari, gde je pacijent, koji je dan, ko je u sobi, korisni su koliko i lepi.
Zašto sestra stalno budi pacijenta tokom noći?
Neurološki pregled je glavni monitor u ovoj jedinici i deluje samo kada se ponavlja dovoljno često da uhvati promenu dok je ona još povratna. Dvadeset minuta i tri sata ovde su različiti svetovi. San se namerno razmenjuje za tu rezervu, a razmaci se produžavaju kako se pacijent stabilizuje.
Da li će tamo neko govoriti naš jezik?
Neposredno je pokriveno sedam jezika, i to engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz prevođenje na svaki drugi jezik po zahtevu. Jedan koordinator preuzima slučaj od vaše prve poruke i prati ga do otpusta, što najviše znači u razgovorima o tome šta snimci pokazuju i koje mogućnosti su zaista otvorene.
Može li neko od nas da prenoći uz pacijenta?
Unutar jedinice intenzivne nege to zavisi od pravila jedinice, a vaš koordinator vam ta pravila šalje u pisanom obliku pre dolaska, kako niko ne bi saznavao na vratima. Pošto pacijent pređe u običnu sobu, jedna osoba ostaje preko noći do kraja boravka, jer sobe imaju ležaj za pratioca, a smeštaj za noći pre i posle boravka organizuje kancelarija za međunarodne pacijente.
Kada pacijent sme da leti kući posle neurohirurške operacije ili povrede mozga?
Kasnije nego što većina očekuje, a datum pripada hirurgu. Vazduh zarobljen unutar lobanje posle operacije širi se dok avion raste u visinu, kiseonik u kabini je ispod nivoa na zemlji, a rizik od napada se skuplja u prvim nedeljama, što zajedno pomera dozvolu posle operacije unutar lobanje na nekoliko nedelja umesto nekoliko dana. Tražite je u pisanom obliku pri otpustu i rezervišite kartu koja se može menjati.
Šta se dešava ako se problem javi kada budemo kod kuće?
Vaš koordinator ostaje dostupan na istom WhatsApp broju, pa prva poruka stiže do nekoga ko već poznaje slučaj. Odlazite sa pisanom otpusnom listom, operativnim izveštajem i snimcima na disku, a to je zajedno ono što je neurologu ili neurohirurgu u vašoj zemlji potrebno da bi postupio istog dana. Sve što je hitno ide prvo u najbližu hitnu službu, a tek potom nama.
Literatura
- Chesnut RM, Temkin N, Carney N, Dikmen S, Rondina C, Videtta W, et al. A trial of intracranial-pressure monitoring in traumatic brain injury. New England Journal of Medicine. 2012;367(26):2471-2481.
- Hutchinson PJ, Kolias AG, Timofeev IS, Corteen EA, Czosnyka M, Timothy J, et al. Trial of decompressive craniectomy for traumatic intracranial hypertension. New England Journal of Medicine. 2016;375(12):1119-1130.
- Andrews PJD, Sinclair HL, Rodriguez A, Harris BA, Battison CG, Rhodes JKJ, et al. Hypothermia for intracranial hypertension after traumatic brain injury. New England Journal of Medicine. 2015;373(25):2403-2412.
- Dorhout Mees SM, Rinkel GJE, Feigin VL, Algra A, van den Bergh WM, Vermeulen M, et al. Calcium antagonists for aneurysmal subarachnoid haemorrhage. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2007;2007(3):CD000277.
- Hermanides J, Plummer MP, Finnis M, Deane AM, Coles JP, Menon DK. Glycaemic control targets after traumatic brain injury. A systematic review and meta-analysis. Critical Care. 2018;22(1):11.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Selçuk ALVER, Anesteziologija i reanimacija.
Medicinski proverio
Vanr. prof. dr Selçuk ALVER
Anesteziologija i reanimacija
Poslednje ažuriranje: