Usluge prevođenja za hospitalizovane pacijente
Skoro svaka bolnica ima službu prevođenja, a gotovo niko je ne pozove. Među 234 hospitalizovana pacijenta koji nisu mogli da prate lokalni jezik, 17 odsto je imalo profesionalnog prevodioca uz lekara pri prijemu, a 4 odsto uz medicinske sestre koje su se brinule o njima. Ova stranica objašnjava koliko taj jaz košta u danima i u uputstvima pri otpustu, kojih pet razgovora mora da bude prevedeno, zašto je rođak, a pogotovo dete, pogrešan izbor i šta da tražite pre puta.
O ovom odeljenju
Skoro svaka bolnica ima službu prevođenja. Teži deo je to koliko retko iko zaista pozove prevodioca.
Među 234 hospitalizovana pacijenta koji nisu dobro razumeli lokalni jezik, 17 odsto je imalo profesionalnog prevodioca uz lekara pri prijemu, a 4 odsto uz medicinske sestre koje su se svakodnevno brinule o njima.
Usluga postoji. Niko je ne pozove
Svaka bolnica koju pitate da li obezbeđuje prevođenje kaže da. Sve one govore istinu. Ono što taj odgovor prikriva jeste koliko se retko usluga zaista koristi, dok pacijent koji ne može da prati razgovor klima glavom u sobi punoj ljudi koji govore jezik koji on upola razume.
Zašto se dostupnost i korišćenje razilaze
Pozivanje prevodioca oduzima vreme. Vizita koja obilazi dvanaest pacijenata ne staje petnaest minuta dok neko organizuje prevodioca, pa lekar sebi kaže da je razgovor prošao dovoljno dobro, dok pacijent nema pojma na šta je imao pravo, jer mu pri prijemu niko ne objasni da je prevođenje dostupno, besplatno i da ga može tražiti. Obe polovine toga moraju da se poprave, a polovina koju pacijent kontroliše jeste da pita.
Snalaženje i ono što lekari priznaju kada ih pitate
Većina ljudi pretpostavlja da je alternativa prevodiocu tišina. Taj prostor obično popuni nešto gore, a to je lekar koji koristi četrdeset reči jezika naučenih negde usput i praznine popunjava nagađanjem. Jedan program specijalizacije pitao je svoje lekare upravo o tome. Od 40 lekara na specijalizaciji koji su govorili malo španskog ili nimalo, 53 odsto je svoje nedovoljno znanje jezika koristilo sa pacijentima često ili svakog dana, a trideset od njih 40 nikada ili samo ponekad je koristilo bolničke prevodioce. Njih 80 odsto priznalo je da potpuno izbegava komunikaciju sa tim porodicama. Snalaženje ima prepoznatljiv oblik. Izgleda kao lekar koji imenuje organ i operaciju, preskače razloge, preskače šta se dešava ako pacijent odbije, i u klimanju glavom čita pristanak koji to uopšte nije bio. Ništa u toj razmeni ne biva zabeleženo kao propust, jer ništa u njoj iznutra ne liči na propust, a pacijent koji je klimnuo glavom nema načina da sazna koji su delovi razgovora izostavljeni.
Pročitajte ponovo taj poslednji podatak. Osam od deset lekara, upitanih anonimno, reklo je da su, kada se pojavila jezička barijera, sa porodicom razgovarali manje. Ne loše. Manje. Pacijent u tom krevetu ne dobija lošija objašnjenja, dobija ih manje, i ništa u njegovoj dokumentaciji ne beleži razgovore koji se nikada nisu dogodili.
Taj mehanizam stoji iza gotovo svega što sledi na ovoj stranici.
Koliko to košta u danima
O prevođenju se govori kao o pitanju učtivosti i dostojanstva, i jeste oboje. Ono se vidi i u dužini hospitalizacije, a to je broj sa kojim je teže raspravljati.
Studija na 3.071 hospitalizovanom pacijentu koji nisu dobro razumeli lokalni jezik uporedila je one koji su imali profesionalno prevođenje i pri prijemu i pri otpustu sa onima koji su ga imali samo u jednom trenutku ili ni u jednom. Pacijenti bez profesionalnog prevođenja pri prijemu, ili bez njega i pri prijemu i pri otpustu, ostajali su između 0,75 i 1,47 dana duže. Ništa u njihovoj bolesti se nije razlikovalo. Razlikovalo se to da li je dva razgovora koja uokviruju hospitalizaciju, onaj koji utvrđuje zašto je pacijent tu i onaj koji utvrđuje šta sledi, razumela osoba o kojoj se radilo.
Ta dva trenutka su najjeftinija mesta u bolnici za uključivanje prevodioca i dva koja se najčešće preskaču, jer je prijem užurban, a otpust se obavlja na brzinu.
Šta profesionalac zapravo menja
Profesionalac ovde znači osobu obučenu za medicinsko prevođenje, obavezanu kodeksom koji nalaže da se prenese sve što je rečeno, i odgovornu bolnici, a ne porodici.
Sistematski pregled obuhvatio je 3.698 referenci i analizirao 28 studija, od kojih je 21 posebno ocenjivala profesionalne prevodioce u odnosu na neobučene. U sve četiri oblasti koje je obuhvatio, a to su komunikacija, korišćenje usluga, klinički ishodi i zadovoljstvo, profesionalni prevodioci su podigli kvalitet nege ka nivou koji dobijaju pacijenti bez ikakve jezičke barijere. To je tvrdnja koju vredi zapamtiti. Profesionalni prevodilac ne čini negu boljom od proseka. On sprečava da nega bude lošija od proseka zbog jezika, što je drugačije i poštenije obećanje.
Reč obučen nosi najveći deo težine u tom pasusu, jer onaj ko tečno govori jezik nije prevodilac na isti način na koji onaj ko ume da čita nije lektor, a razlika se pojavljuje tačno tamo gde je ulog najveći.
Razgovor na izlasku
Otpust odlučuje šta će se dešavati narednih nedelja, a obavlja se u hodniku, osobi koja drži torbu i želi da ide kući.
Ova tabela se na telefonu pomera u stranu. Prevucite je da biste stigli do poslednje kolone.
| Šta je mereno | Šta je studija pokazala | Zašto je to važno kod kuće |
|---|---|---|
| Potpun sadržaj edukacije pri otpustu | Sedam puta veći izgledi kada je korišćen profesionalni prevodilac, sa odnosom šansi od 7,1 | Dijagnoza, lekovi, na šta treba paziti i kada se treba vratiti su četiri stvari koje odlučuju naredni mesec |
| Razgovori bez ijednog profesionalnog prevodioca | 31 odsto od 101 razgovora pri otpustu | Gotovo trećina porodica otišla je bez prevedenog razgovora |
| Šta obično prvo nedostaje | Uputstva o povratku u bolnicu i razlog za svaki lek | To su stavke koje pacijent kasnije ne može da rekonstruiše sa papira na jeziku koji ne čita |
Praktična posledica. Tražite da baš razgovor pri otpustu bude preveden i tražite da se obavi sedeći, a ne na vratima, jer verzija izgovorena dok neko oblači kaput jeste verzija koja se zaboravi.
U sobi, telefonom ili preko ekrana
U bolnicama postoje tri načina pružanja usluge prevođenja i oni nisu zamenjivi, iako ih mnogo marketinških poruka tretira kao da jesu.
Šta pacijenti kažu kada ih zamolite da uporede
Randomizovano ispitivanje rasporedilo je 82 pacijenta na prevodioca prisutnog uživo ili na telefonskog prevodioca za istu vrstu konsultacije, a medijana zadovoljstva iznosila je 100 sa prevodiocem u sobi naspram 92,9 preko telefona. Obe ocene su visoke, a razlika se održava. Telefonsko prevođenje nije loša usluga. Ono funkcioniše dobro i gubi nešto određeno, a to je sve što se prenosi licem, i taj gubitak najviše znači upravo u onim razgovorima u kojima je bolnici najprimamljivije da koristi telefon, jer je brži.
Zašto je rođak pogrešan izbor
Član porodice tečno govori jezik, već je tu i besplatan je. On je ujedno i najgora dostupna opcija za bilo šta kliničko, a razlozi nemaju veze sa njegovim rečnikom. Pošto je emotivno uključen, on ublažava. Zna stvari koje pacijent nije otkrio, pa odgovara na pitanja koja su postavljena pacijentu. Medicinski rečnik mu je nepoznat, pa pojednostavljuje na načine koji menjaju značenje, a posle nosi teret onoga što je čuo, što je teška stvar predati sinu koji je došao u posetu. Pogledajte šta ublažavanje čini. Lekar kaže da se tumor proširio na jetru i da se prognoza meri mesecima, sin čuje sebe kako kaže da su lekari našli još nešto i da rade na tome, i oboje izlaze iz sobe verujući da je razgovor prošao onako kako su želeli. Niko nije lagao. Informacija se jednostavno zaustavila negde između dve stolice.
Porodice retko razmišljaju o drugom problemu. Rođak koji prevodi ne može da postavlja sopstvena pitanja, jer je zauzet time što je kanal, pa je osoba koja bi inače tražila razjašnjenje nejasnog odgovora zauzeta, dok profesionalni prevodilac oslobađa porodicu da bude porodica, a to je uloga u kojoj je zaista potrebna.
Deca to nikada ne treba da rade
Korišćenje deteta kao prevodioca dešava se u svakom zdravstvenom sistemu, jer alternativa nije bila ponuđena, i to treba da se zaustavi na vratima svake bolnice koja sebe ozbiljno shvata. Istraživači su intervjuisali 77 dvojezičnih mladih osoba uzrasta od 9 do 18 godina koje su prevodile za svoje porodice u zdravstvenoj zaštiti, i one su korišćene, uglavnom, zato što su usluge oko njih bile manjkave, a ne zato što je iko smatrao da je to primereno. Susreti koji su loše prošli bili su određeni komunikacionim veštinama zdravstvenih radnika, ograničenjima koja je mlada osoba imala u jednom ili drugom jeziku i prirodom problema o kome se razgovaralo. Računica ovde zaslužuje trenutak pažnje. Bolnica uštedi petnaest minuta, a dete nosi rečenicu koja opisuje dijagnozu sopstvene majke do kraja života, pri čemu mu niko nije objasnio šta ona znači niti ga pitao da li može da podnese da je izgovori naglas. Nijedna ustanova ne bi smela da pravi takvu trampu na odeljenju.
Razmislite šta ta poslednja stavka znači u praksi. Trinaestogodišnjak koji prevodi razgovor o raku svoje majke, ili o očevom pijenju alkohola, ili o prekidu trudnoće, ili o nalazu koji još nije objašnjen. Nijedno dete ne funkcioniše kao neutralan kanal. Njemu se predaje informacija koja nikada nije bila namenjena njemu, uz zadatak da je prenese osobi od koje zavisi.
Ako bolnica zatraži da vaše dete prevodi, recite ne i tražite prevodioca. Obe polovine te rečenice su važne.
Gluvi i nagluvi pacijenti
Svaki argument sa ove stranice važi i za znakovni jezik, i važi još jače, jer je pretpostavka da je dovoljno pisati poruke gotovo opšta i gotovo uvek pogrešna. Znakovni jezici su jezici, sa sopstvenom gramatikom, i nisu ručna verzija govornog jezika, pa gluvi pacijent čiji je prvi jezik znakovni čita poruku napisanu na svom drugom jeziku, pod stresom, često bez naočara, a neretko posle sedativa. Čitanje sa usana obnavlja u najboljem slučaju deo govora, a iza hirurške maske gotovo ništa. Pisane poruke nose i tiši problem, a to je da su spore. Razgovor koji bi govorom trajao četiri minuta u pisanom obliku traje dvadeset minuta, pa se skraćuje, a izostaje onaj deo koji je bilo najteže zapisati, a ne onaj koji je bio najmanje važan. Ono što preostane čita se kao rezime razgovora koji se nikada nije odigrao u punoj dužini.
Studija mešovitih metoda anketirala je 288 gluvih i nagluvih osoba o hitnoj pomoći. Šezdeset pet odsto je navelo poteškoće u komunikaciji u urgentnom centru. Samo 28,8 odsto moglo je samostalno da komunicira sa osobljem koje ih je lečilo. Ti brojevi opisuju populaciju koja prolazi kroz deo bolnice u kome brzina najviše znači i u kome posledice nesporazuma stižu najbrže.
Tamo gde prevodilac za znakovni jezik ne može fizički da bude prisutan, video prevođenje na daljinu je izvodljiv odgovor, a telefon nije, pa recite koji znakovni jezik koristite pre dolaska, jer se oni razlikuju od zemlje do zemlje i prevodilac za turski znakovni jezik ne pomaže pacijentu koji se sporazumeva arapskim znakovnim jezikom.
Pet trenutaka u kojima ovo nije opciono
Prevođenje svake razmene tokom dvonedeljne hospitalizacije nije ni moguće ni neophodno. Pet razgovora izdvaja se od ostalih, i bolnica koja tih pet pokrije kako treba radi svoj posao.
Pomerite ovu tabelu u stranu na malom ekranu da biste stigli do druge kolone.
| Razgovor | Šta se gubi bez prevodioca |
|---|---|
| Prijem, odnosno zašto je pacijent tu i šta se do sada dogodilo | Anamneza. Sve što sledi gradi se na njoj, a studija o dužini hospitalizacije pokazala je da se ovaj propust meri danima |
| Pristanak, odnosno šta operacija podrazumeva i šta može da pođe naopako | Razumevanje, koje je čitav pravni i etički osnov potpisa koji sledi |
| Svaki razgovor o granicama lečenja ili o lošim vestima | Deo koji porodice najviše treba da čuju tačno i deo koji će rođak koji prevodi nenamerno ublažiti |
| Dnevno obaveštenje tokom vizite | Kontinuitet. Porodica koja čuje jedno jasno obaveštenje dnevno prati tok hospitalizacije. Ona koja čuje delove sklapa verziju događaja koja je pogrešna |
| Otpust, odnosno lekovi, znaci upozorenja i kada se treba vratiti | Naredni mesec. Potpuna edukacija pri otpustu bila je sedam puta verovatnija uz prisustvo profesionalnog prevodioca |
Zakažite ih. Razgovor koji je morao da bude preveden, a nije, nije razgovor koji je loše prošao. On se nije ni dogodio.
Kako izgleda dobro preveden razgovor
Preveden razgovor je veština za svakoga u sobi, a većina stvari koje ga pokvare jesu navike koje niko ne primećuje.
Za pacijenta i porodicu
- Obraćajte se lekaru i pustite prevodioca da radi. Gledajte osobu sa kojom razgovarate, jer lekar čita vaše lice bilo da toga postaje svestan ili ne.
- Govorite u kratkim celinama i pravite pauze. Dugi neprekinuti delovi se sažimaju, a sažimanje je mesto gde informacija nestaje.
- Recite kada niste razumeli. Prevodiocima je dozvoljeno da kažu da nešto nema ekvivalent u vašem jeziku, i dobar prevodilac će to reći.
- Zamolite lekara da vam na kraju plan objasni jednom rečenicom, a zatim mu ga vi sami prepričajte. Druga polovina toga je ono što otkriva nesporazum.
- Tražite istog prevodioca tokom cele hospitalizacije kada je to moguće, jer kontinuitet osobe pretvara dvonedeljni niz razgovora u jednu priču.
Šta bolnica treba da radi
Da unapred rezerviše prevodioca za pet gore navedenih trenutaka, umesto da ga poziva kada je razgovor već loše počeo. Da pacijentu pri prijemu, na njegovom jeziku, kaže da je prevođenje dostupno i besplatno, a zatim da u dokumentaciju upiše koji je prevodilac prisustvovao i kom razgovoru, jer prevedeni razgovor o pristanku koji niko nije dokumentovao kasnije se ne razlikuje od onog koji se nikada nije dogodio. I nikada, ni pod kojim okolnostima, da ne traži od člana porodice da preuzme klinički razgovor zato što bi tako bilo brže. Dve od te četiri stvari preskaču se gotovo svuda. Prevedeni razgovor o pristanku koji niko nije zapisao izgleda, šest meseci kasnije i na bilo kom jeziku, identično razgovoru o pristanku koji se nikada nije dogodio, pa ime prevodioca i razgovor kome je prisustvovao pripadaju dokumentaciji pored svega ostalog zabeleženog tog dana. A bolnica koja počne to da beleži za mesec dana sazna sopstvenu stopu korišćenja usluge.
Šta je ovde pokriveno i šta znači organizovano
Bolnice na svojim sajtovima navode jezike tako da sedam i sedamdeset izgledaju slično, a razlika koja je važna jeste da li jezik pokriva neko ko je već zaposlen ili neko mora da bude pronađen i angažovan.
Ova tabela se na telefonu pomera u stranu. Prevucite je da biste stigli do druge kolone.
| Podrška | Šta to znači u praksi |
|---|---|
| Pokriveno neposredno, odnosno engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski | Članovi tima za međunarodne pacijente rade na ovim jezicima kao deo svog posla, pa razgovor ne čeka na rezervaciju |
| Organizuje se na zahtev, odnosno svi ostali jezici | Profesionalni prevodilac se angažuje za razgovor. Recite koji jezik i koji dijalekat već pri prvom kontaktu, jer je to vreme potrebno za pripremu |
| Znakovni jezik | Organizuje se, uz obavezno navođenje konkretnog znakovnog jezika, pošto se oni razlikuju od zemlje do zemlje kao i govorni jezici |
| Šta da potvrdite pre putovanja | Za koje razgovore će prevodilac biti rezervisan, po imenu ako je moguće, i koga da kontaktirate na odeljenju ako se prevodilac ne pojavi |
Jedan koordinator vodi slučaj od prve poruke do otpusta, što je ovde važnije nego igde drugde, jer je osoba koja zna koji vam jezik treba ujedno i osoba koja ga rezerviše i osoba kojoj se obraćate ako to niko nije uradio.
Koliko košta i ko to plaća
Prevođenje se tretira kao skup dodatak, i to je razlog zašto se preskače. Merenja govore drugačije. Jedna bolnica je uvela proširenu službu prevođenja i zatim izmerila kako je to uticalo na račun, a usluga je dodala otprilike jedan i po odsto na cenu hospitalizacije, dok se ukupni bolnički troškovi zbog toga nisu značajno povećali ni smanjili. Stavite to naspram hospitalizacije koja bez profesionalnog prevođenja traje između tri četvrtine dana i skoro dan i po duže, i računica prestaje da bude sporna. Iz tog para brojeva slede dve stvari. Prevođenje se isplati kroz uštedu bolničkih dana mnogo pre nego što iko dođe do argumenta o dostojanstvu, a to je argument kojim većina bolnica počinje i najslabiji je koji im stoji na raspolaganju. Trošak nikada nije bio objašnjenje za preskakanje. Preskače se zato što oduzima petnaest minuta za koje niko na viziti ne veruje da ih ima.
Pomerite ovu tabelu u stranu na malom ekranu da biste stigli do druge kolone.
| Činilac | Kako utiče na ukupan iznos |
|---|---|
| Da li je jezik pokriven neposredno ili se organizuje | Jezik koji pokriva tim ne košta dodatno. Angažovanog profesionalnog prevodioca većina bolnica obračunava posebno |
| Koliko razgovora se prevodi | Pokrivanje pet gore opisanih trenutaka košta delić onoga što košta pokrivanje svake razmene, a donosi najveći deo koristi |
| Prisustvo uživo naspram telefona ili videa | Prevodilac u sobi je najskuplji i pravi je izbor za pristanak i za loše vesti |
| Znakovni jezik | Angažuje se kao specijalizovana usluga, sa dužim rokom pripreme i višom cenom na većini tržišta |
| Rok najave | Kratak rok svuda košta više, što je argument da jezik navedete pri prvom kontaktu, a ne po dolasku |
Na ovoj stranici nema iznosa za samu uslugu, jer cena hospitalizacije prati lečenje i dužinu boravka, pa proverite da li prevođenje ulazi u ponudu ili se naplaćuje uz nju i koje razgovore pokriva. Bolnica koju to nikada niko nije pitao i dalje će imati odgovor.
Kako da zaista obezbedite prevodioca
Polovina ovog problema koju pacijent kontroliše jeste da pita, a pitanje bolje funkcioniše kada je konkretno.
- Recite koji jezik i koji dijalekat pri prvom kontaktu, a ne po dolasku, jer je tu vreme potrebno za pripremu.
- Tražite da prevodilac bude rezervisan za razgovor o pristanku, po imenu, kao i za vizitu, umesto da pretpostavite da će se neko pojaviti.
- Recite otvoreno da ne želite da član porodice prevodi bilo šta kliničko, uključujući i vašu odraslu decu. Bolnice poštuju to uputstvo kada je dato.
- Pitajte šta se dešava noću i vikendom, pošto je odgovor obično telefonsko prevođenje, a to da to znate unapred štedi raspravu u ponoć.
- Tražite da razgovor pri otpustu bude preveden i da se obavi sedeći, jer je to razgovor koji odlučuje naredni mesec, uključujući i to kada smete da letite kući i šta da radite ako se nešto promeni na putu.
Ako razgovor počne bez prevodioca, a radi se o jednom od pet navedenih, recite to i tražite da se sačeka, jer je sa vizitom koja ide dalje lakše živeti nego sa odlukom koju niste razumeli.
Šta mi organizujemo
Sedam jezika koje tim za međunarodne pacijente pokriva neposredno, a to su engleski, arapski, francuski, ruski, srpski, rumunski i španski, uz profesionalnog prevodioca koji se na zahtev organizuje za bilo koji drugi jezik. Jedan koordinator od prve poruke do otpusta, sa imenom i direktnim brojem, tako da je osoba koja zna koji vam jezik treba ujedno i osoba koja ga rezerviše. Ležaj za pratioca u sobi, tako da neko ostaje preko noći tokom cele hospitalizacije, i smeštaj u blizini za ostatak porodice. Transferi sa aerodroma i prevoz između smeštaja i odeljenja. Dostupni su halal, vegetarijanski i dijabetički obroci iz bolničke kuhinje i prostorija za molitvu u zgradi. Zahtev za lekarku prosleđuje se odeljenju i ispunjava kad god raspored dozvoljava. Pozivno pismo sa imenom bolnice i lekara koji vodi lečenje, izdato oko deset dana pre putovanja za potrebe vizne procedure. A kada se vratite kući, isti koordinator na istom WhatsApp broju.
Besplatna procena vaših nalaza i snimaka stiže u pisanoj formi, i stiže na jeziku koji čitate, a to je razmena koja proverava sve navedeno i ništa ne košta.
Pitanja koja nam postavljaju, česta pitanja o uslugama prevođenja
Da li moram da platim prevodioca
Za sedam jezika koje tim za međunarodne pacijente pokriva neposredno ne, pošto su to zaposleni koji rade svoj posao, dok se za druge jezike angažuje profesionalni prevodilac, a da li to ulazi u ponudu ili se naplaćuje uz nju razlikuje se od bolnice do bolnice, pa pitajte kako je kod vas. Trošak je na kraju manji nego što zvuči. Jedna bolnica koja je uvela proširenu službu prevođenja utvrdila je da je to dodalo otprilike jedan i po odsto na cenu hospitalizacije, bez značajne promene ukupnih bolničkih troškova.
Može li moj suprug ili moja ćerka da prevodi umesto mene
Za običan razgovor, naravno. Za bilo šta kliničko, ne. Rođak nenamerno ublažava loše vesti, odgovara na pitanja umesto vas i nije slobodan da postavlja sopstvena pitanja dok služi kao kanal. Deca to nikada ne treba da rade, a istraživači koji su intervjuisali 77 dvojezičnih mladih osoba uzrasta od 9 do 18 godina koje su prevodile za svoje porodice utvrdili su da su korišćene uglavnom zato što je usluga oko njih bila manjkava.
Da li je telefonski prevodilac dovoljno dobar
Za kratke praktične razmene i usred noći da, i dolazi do gotovo svakog jezika u roku od nekoliko minuta, ali za pristanak, za loše vesti i za svaki razgovor o granicama lečenja tražite nekoga u sobi. U randomizovanom ispitivanju sa 82 pacijenta, medijana zadovoljstva bila je 100 sa prevodiocem prisutnim uživo naspram 92,9 preko telefona. Oba su dobra. Razlika se nalazi tačno tamo gde je ulog najveći.
Da li to zaista menja nešto medicinski
Da, i to je merljivo. Studija na 3.071 hospitalizovanom pacijentu pokazala je da su oni bez profesionalnog prevođenja pri prijemu, ili i pri prijemu i pri otpustu, ostajali između 0,75 i 1,47 dana duže. Posebna studija razgovora pri otpustu pokazala je sedam puta veće izglede za potpunu edukaciju pri otpustu kada je korišćen profesionalni prevodilac, a sistematski pregled 28 studija zaključio je da profesionalni prevodioci podižu kvalitet nege ka nivou koji dobijaju pacijenti bez jezičke barijere. Nijedna od tih studija ne tvrdi da prevodilac poboljšava samu medicinu. Ono što pokazuju je uže i korisnije, a to je da medicina prestaje da bude narušena činjenicom da pacijent i lekar ne govore isti jezik, i da su dva razgovora u kojima nastaje šteta prvi i poslednji. Prijem postavlja sve što iz njega sledi. Otpust odlučuje kako će zaista proteći mesec nakon izlaska iz bolnice.
Koji razgovori svakako treba da budu prevedeni
Pet. Prijem, na kome se uzima anamneza. Pristanak, na kome se objašnjava operacija. Svaki razgovor o lošim vestima ili o granicama lečenja. Dnevno obaveštenje tokom vizite. I otpust, na kome se daju lekovi, znaci upozorenja i uputstva o povratku. Tražite da tih pet bude rezervisano, umesto da se nadate da će se neko pojaviti.
Gluv sam. Šta se dešava
Recite koji znakovni jezik koristite već pri prvom kontaktu, jer se oni razlikuju od zemlje do zemlje i prevodilac za jedan ne pomaže pacijentu koji se sporazumeva drugim. Tamo gde neko ne može fizički da bude prisutan, video prevođenje na daljinu funkcioniše, a telefon ne, dok pisanje poruka nije dovoljna zamena, pošto je znakovni jezik jezik za sebe, a poruke se čitaju na drugom jeziku.
Šta ako toga dana niko ne organizuje prevodioca
Recite to i tražite da se razgovor sačeka ako je jedan od pet navedenih. Bolnice odgovaraju na takav zahtev, a istraživanja govore da se to ne dešava češće zato što niko ne pita, a ne zato što iko odbija, pri čemu je među 234 hospitalizovana pacijenta koji nisu razumeli lokalni jezik njih 38 odsto navelo da su se snalazili bez prevodioca ili da gotovo uopšte nisu razgovarali sa sestrama.
Da li će pisano mišljenje stići na mom jeziku
Da. Pošaljite nalaze i snimke, recite koji jezik čitate, i pisano mišljenje stiže na tom jeziku. Ta razmena se dešava pre nego što se bilo šta zakaže i ništa ne košta, a ujedno je i najjednostavniji način da saznate da li bolnica ozbiljno pristupa jeziku pre nego što se uopšte odlučite da putujete do nje.
Reference
- Schenker Y, Perez-Stable EJ, Nickleach D, Karliner LS. Patterns of interpreter use for hospitalized patients with limited English proficiency. J Gen Intern Med. 2011;26(7):712-717.
- Burbano O Leary SC, Federico S, Hampers LC. The truth about language barriers, one residency program experience. Pediatrics. 2003;111(5 Pt 1):e569-e573.
- Lindholm M, Hargraves JL, Ferguson WJ, Reed G. Professional language interpretation and inpatient length of stay and readmission rates. J Gen Intern Med. 2012;27(10):1294-1299.
- Karliner LS, Jacobs EA, Chen AH, Mutha S. Do professional interpreters improve clinical care for patients with limited English proficiency, a systematic review of the literature. Health Serv Res. 2007;42(2):727-754.
- Gutman CK, Cousins L, Gritton J, et al. Professional interpreter use and discharge communication in the pediatric emergency department. Acad Pediatr. 2018;18(8):935-943.
- Taylor DL, Sierra T, Maheshwari D, et al. Satisfaction with telephone versus in-person interpretation services in limited English-proficient urogynecology patients, a randomized controlled trial. Female Pelvic Med Reconstr Surg. 2021;27(6):388-392.
- Free C, Green J, Bhavnani V, Newman A. Bilingual young people experiences of interpreting in primary care, a qualitative study. Br J Gen Pract. 2003;53(492):530-535.
- Tannenbaum-Baruchi C, Feder-Bubis P, Aharonson-Daniel L. Communication barriers to optimal access to emergency rooms according to deaf and hard-of-hearing patients and health care workers, a mixed-methods study. Acad Emerg Med. 2025;32(3):246-259.
- Jacobs EA, Sadowski LS, Rathouz PJ. The impact of an enhanced interpreter service intervention on hospital costs and patient satisfaction. J Gen Intern Med. 2007;22(Suppl 2):306-311.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Vanr. prof. dr Suna KOÇ, Anesteziologija i reanimacija.
Medicinski proverio
Vanr. prof. dr Suna KOÇ
Anesteziologija i reanimacija
Poslednje ažuriranje: