Centar za onkologiju
Centar za onkologiju u Istanbulu za odrasle i decu. Saznajte kako se ponovo čitaju patološki nalazi i snimci iz druge ustanove, kako se postavlja plan i šta poslati na procenu.
O ovom centru
Većina ljudi ovde dolazi sa dijagnozom koju je neko već postavio. Patološki nalaz, jedan ili dva snimka, plan koji je objašnjen na brzinu i tiho pitanje da li je taj plan pravi. Centar za onkologiju Univerzitetske bolnice Biruni u Istanbulu leči odrasle i decu, a skoro svaki slučaj pacijenta iz inostranstva počinje čitanjem dokumentacije koju pacijent već poseduje, pre nego što se bilo šta zakaže.
Besplatna konsultacija
Zatražite procenu svog onkološkog dosijea pre nego što bilo šta zakažete
Procena je besplatna i ne obavezuje ni na šta. Pošaljite patološki nalaz sa brojevima parafinskih kalupa i pločica, snimke na disku a ne kao fotografije, radiološke nalaze, nalaze krvi iz poslednjih nekoliko nedelja i datiranu listu svake već primenjene terapije. Internistički onkolog ih čita zajedno sa odeljenjima patologije i radiologije i odgovara da li je dijagnoza potvrđena, koji se stadijum čini verovatnim, koje terapije dolaze u obzir i da li bi putovanje promenilo plan koji već imate.
Ukratko. Lečenje raka gradi se od četiri stvari, a to su terapija lekovima, hirurgija, radioterapija i potporno lečenje. Šta je od toga potrebno kod određenog raka, i kojim redosledom, odlučuje onkološki konzilijum, a ne jedan lekar koji radi sam. Za pacijenta koji dolazi iz druge zemlje prvi korak je procena postojeće dokumentacije, što znači patološki nalaz, pločice ili parafinske kalupe tamo gde ih matična laboratorija ustupa, snimke na disku, skorašnje nalaze krvi i datiranu listu svake već primenjene terapije. Ta procena daje pisano mišljenje koje pokriva tri stvari, da li je dijagnoza potvrđena, koji se stadijum čini verovatnim i da li bi putovanje bilo šta promenilo.
Šta je Centar za onkologiju i kome je namenjen
Centar za onkologiju Univerzitetske bolnice Biruni u Istanbulu objedinjuje internističku onkologiju, radijacionu onkologiju, hiruršku onkologiju, dečju onkologiju, ginekološku onkologiju, nuklearnu medicinu i hematologiju unutar jedne bolnice, za odrasle i za decu. Rak je retko problem jednog odeljenja. Ženi sa ranim karcinomom dojke mogu u ista tri meseca biti potrebni hirurg, radijacioni onkolog i internistički onkolog, a redosled kojim oni rade utiče na ishod koliko i pojedinačna veština svakog od njih.
Lokalna klinika može dobro lečiti jednostavan slučaj. Ono što centar dodaje jeste ono što je potrebno složenom slučaju, a to je laboratorija za patologiju koja može da iseče nove preseke sa starog kalupa i da na njima uradi dodatna bojenja, snimanje dovoljnog kvaliteta da se po njemu planira radioterapija, nuklearna medicina za PET-CT i SPECT-CT, hirurški program koji može da primi pacijenta u kratkom roku kada se snimak promeni, i prostorija u kojoj svi ti ljudi gledaju isti slučaj istog popodneva.
Oprema u bolnici obuhvata mamografske sisteme MAMMOMAT Revelation i MAMMOMAT Inspiration, aparat za magnetnu rezonancu MAGNETOM Vida BioMatrix 3T, kompjuterizovanu tomografiju SOMATOM Force i SOMATOM Go.Now, PET-CT i SPECT-CT, angiografske sisteme Artis Icono Biplane i Artis Zee Pure, kao i linearni akcelerator Elekta Versa HD za radioterapiju. Oprema je ovde navedena samo iz jednog razloga. Na nekoliko pitanja niže na ovoj stranici, o tome da li se snimak iz druge ustanove može ponovo iskoristiti i da li se radioterapija može planirati bez ponavljanja snimanja, odgovara ono što fizički postoji u zgradi.
Deca nisu mali odrasli, pa ih tim dečje onkologije leči po protokolima napisanim za decu, sa dozama izračunatim prema telesnoj površini i sa tridesetogodišnjim posledicama lečenja koje se vaguju drugačije nego kod pacijenta od sedamdeset godina.
Koje vrste raka se ovde leče i zašto je svaka od njih na listi
Rak dojke, prostate, pluća, debelog creva i rektuma, ginekološki tumori, dečji tumori, maligne bolesti krvi i tumori mozga čine posao ovog centra. Spisak naziva sam po sebi ne govori skoro ništa, pa evo šta svaki od njih zaista zahteva.
Karcinom dojke je na listi zato što je najčešći rak kod žena u svetu i zato što skoro svaka odluka kod njega zavisi više od laboratorijskih detalja nego od veličine. Da li tumor ima receptore za estrogen i progesteron, da li je protein HER2 prekomerno izražen i koliko se brzo ćelije dele, određuje da li dolazi u obzir hormonska terapija, hemioterapija, anti-HER2 lečenje ili neka kombinacija. To je i razlog što su slučajevi raka dojke među najčešćim povodima za traženje drugog čitanja patološkog nalaza.
Karcinom prostate je neobičan po tome što jednom delu muškaraca previše revnosno lečenje zapravo šteti. Odluka se zasniva na nivou PSA, Glisonovoj grupi stepena iz biopsije, nalazu magnetne rezonance i na tome da li je bolest dospela do kosti, a iskren raspon odgovora ide od aktivnog praćenja preko hirurgije i radioterapije do hormonskog lečenja. Karcinom pluća je na listi iz suprotnog razloga, jer se menja najbrže. Molekularni nalazi iz biopsije danas odlučuju o terapiji prve linije kod velikog dela pacijenata, a plan napisan pre nego što ti nalazi stignu često je pogrešan plan.
Karcinom debelog creva i rektuma je ovde zato što je jedan od retkih tumora kod kojih je operacija obično središte plana, i zato što rak rektuma često zahteva radioterapiju i hemioterapiju pre nego što ga hirurg dotakne. Ginekološki tumori, odnosno tumori jajnika, grlića materice i materice, grupisani su zato što ih leči jedna specijalistička disciplina. Kod raka jajnika to koliko je bolest potpuno uklonjena na operaciji jedan je od najjačih uticaja na sve što sledi, a kod raka grlića materice hemioterapija i radioterapija date zajedno često su same po sebi definitivno lečenje.
Maligne bolesti krvi, dakle leukemije, limfomi i mijelom, vodi hematologija zato što to nisu čvrste izrasline koje se iseku. Odgovor se procenjuje na osnovu koštane srži, krvne slike i PET-a, a lečenje se meri ciklusima kroz mesece. Tumori mozga su na listi zato što se patologija u poslednjoj deceniji promenila svima pod nogama. Molekularni markeri sada su deo same dijagnoze, pa nalaz napisan pre nekoliko godina u drugoj zemlji možda ne sadrži podatke koje aktuelni plan zahteva. Tumori dečjeg uzrasta su opet poseban svet, sa svojim protokolima, svojim granicama podnošljivosti i horizontom preživljavanja koji se meri decenijama.
Šta se dešava sa nalazima, pločicama i diskovima sa snimcima koje donesete od kuće
Dokumentacija doneta iz druge zemlje ne arhivira se i ne prihvata zdravo za gotovo. Patološki nalaz čita ovdašnji patolog, snimke sa diska otvara i čita ovdašnji radiolog, a tamo gde su pločice ili parafinski kalupi putovali sa pacijentom, oni idu u laboratoriju na neposredan pregled. To je deo procesa koji većina bolničkih stranica opisuje jednom rečenicom, a upravo je to deo koji najčešće menja ono što sledi.
Počnimo od snimanja, jer tu žive najveća iznenađenja. Onkološki centar koji je pregledao 915 nalaza kompjuterizovane tomografije i magnetne rezonance pristiglih iz drugih bolnica utvrdio je da je 65 odsto bilo slabijeg tehničkog kvaliteta od njihovog sopstvenog snimanja, da 31 odsto uopšte nije bilo pogodno za određivanje stadijuma raka i da je samo 21 odsto CT pregleda bilo rekonstruisano na debljini preseka ispod 3 mm koja je potrebna za detaljno onkološko čitanje. Među pregledima kod kojih se drugo čitanje nije slagalo sa prvobitnim nalazom, lečenje se promenilo kod 48 odsto tih pacijenata (Virarkar i saradnici, Clinical Imaging, 2022). Odvojen pregled PET-CT snimaka kod 72 pacijenta sa difuznim B krupnoćelijskim limfomom pokazao je da se zabeleženi stadijum promenio u 36 odsto slučajeva kada ih je ponovo pročitao subspecijalista (Sawan i saradnici, Medicine, 2017).
Patologija se ponaša isto. Među 272 uzorka karcinoma mokraćne bešike koje je ponovo pregledao specijalista uropatolog, 39 odsto je nosilo veliko neslaganje sa prvobitnim nalazom, a otprilike četvrtini pacijenata je zbog toga promenjeno lečenje (Robesti i saradnici, European Urology Focus, 2024). Kod 937 retkih tumora jajnika pregledanih kroz nacionalnu mrežu stručnjaka, prvobitna i stručna dijagnoza potpuno su se poklopile u 65 odsto slučajeva, uz razliku dovoljno veliku da promeni lečenje u 22 odsto (Henno i saradnici, Gynecologic Oncology, 2022).
A sada protivteža, jer stranica koja navodi samo dramatične brojke nešto prodaje. Pregled 263 biopsije dojke poslate na stručnu konsultaciju pokazao je da se 35 odsto nalaza razlikovalo u nekom detalju, najčešće u stepenu dodeljenom tumoru, a planirana operacija se ipak promenila u samo 1 odsto slučajeva (Woeste i saradnici, Surgical Oncology, 2022). Većina drugih čitanja potvrđuje ono što je rekao prvi patolog. Vrednost ovog postupka nije u tome što je vaša dijagnoza verovatno pogrešna. Ona je u tome što je mali deo slučajeva u kojima se nešto bitno menja nemoguće unapred prepoznati, a nalaženje u tom delu skupo je na način na koji procena nije.
Čemu zapravo služi svaki dokument
| Šta šaljete | Čemu služi | Šta najčešće nedostaje |
|---|---|---|
| Patološki nalaz | Potvrđivanje tipa tumora, stepena, statusa receptora i markera, kao i laboratorijskih referentnih brojeva potrebnih da bi se zatražio sam materijal | Fotografija jedne strane, bez rezultata imunohistohemije ili brojeva kalupa |
| Pločice i parafinski kalupi | Neposredan ponovni pregled, novi preseci, dodatna bojenja i molekularno testiranje koje kod kuće nikada nije urađeno | Matična laboratorija ustupa obojene pločice ali zadržava kalup, što ograničava koja su dalja testiranja moguća |
| Snimci na disku | Nezavisno čitanje, određivanje stadijuma i korišćenje kao polazne tačke sa kojom se porede kasniji snimci | Odštampani filmovi ili fotografije telefonom umesto originalnih DICOM datoteka, ili pregled urađen bez intravenskog kontrasta |
| Nalazi krvi sa datumima | Procena funkcije bubrega, jetre i koštane srži, od čega zavisi koji lekovi i koje doze su bezbedni | Nalazi stari nekoliko meseci, koji se ne mogu koristiti za odluku o dozi |
| Dokumentacija o lečenju | Tačno znanje koji lekovi, u kojim dozama, kroz koliko ciklusa, sa kojim neželjenim dejstvima i kakvim odgovorom | Samo zaštićena imena lekova, bez doza, bez datuma i bez beleške zašto je lek obustavljen |
Iz ponovnog čitanja proizlaze četiri vrste promene i one su pacijentu važne na različite načine. Stadijum se može pomeriti, a sa njim se pomera i cilj lečenja. Promena nazvana malignom može biti reklasifikovana, pa se operacija koja je već bila zakazana otkazuje umesto da se izvede, a to je ona verzija o kojoj pacijenti nikada ne čuju jer se ništa nije dogodilo. Nalaz receptora ili molekularni nalaz se može promeniti, a sa njim i ceo plan lekova. Ili se pomeri stepen tumora. Tada se radioterapija dodaje planu koji je nije sadržao.
Kada se ponovno čitanje ne slaže sa prvobitnim nalazom, ništa ne odlučuje jedna osoba nadglasavanjem druge. Slučaj ide na onkološki konzilijum sa oba čitanja pred očima, a tamo gde se razlika zaista ne može razrešiti na postojećem materijalu, odgovor je obično nova biopsija.
Kako se rak dijagnostikuje i kako se određuje stadijum
Određivanje stadijuma odgovara na usko pitanje sa širokim posledicama, a to je koliko se daleko rak proširio od mesta na kome je nastao. Na to odgovaraju četiri vrste pretraga i svaka odgovara na drugi deo pitanja.
Snimanje
Kompjuterizovana tomografija za nekoliko minuta prikazuje veličinu i položaj bolesti u grudnom košu, trbuhu i karlici. Magnetna rezonanca se koristi tamo gde detalj mekog tkiva nešto odlučuje, što u praksi znači mozak, kičmenu moždinu, jetru, rektum, prostatu i žensku karlicu. PET-CT dodaje metaboličke podatke i pokazuje koje strukture troše glukozu brzinom koja ukazuje na aktivan tumor, a menja lečenje limfoma češće nego bilo šta drugo. Mamografija sa tomosintezom i ciljani ultrazvuk pokrivaju dojku. Scintigrafija kostiju sa SPECT-CT-om traži širenje u skelet.
Biopsija i patologija
Nijedan snimak ne postavlja dijagnozu raka. Snimak postavlja pitanje, a biopsija na njega odgovara, jer dijagnozu postavlja patolog koji gleda ćelije. Tkivo se obrađuje u parafinski kalup, iseku se tanki preseci i oboje, a dodatna bojenja koja se zovu imunohistohemija prepoznaju proteine na površini ćelije koji imenuju tip tumora i njegove receptore. Kalup se tim postupkom ne troši, a upravo zato vredi tražiti od vaše laboratorije da ga ustupi, ili da ustupi neobojene preseke isečene sa njega.
Molekularno i genetsko testiranje
Molekularno testiranje traži određene greške unutar tumorskih ćelija koje određeni lek može da napadne, a od istraživačke delatnosti postalo je rutinski deo određivanja stadijuma kod nekoliko vrsta raka, najočiglednije kod adenokarcinoma pluća. Za te testove je potrebno dovoljno vitalnog tumora u uzorku, zbog čega je mala iglena biopsija ponekad nedovoljna pa se traži ponovljena biopsija. Nalazi obično stižu za nekoliko dana do nekoliko nedelja, ništa od toga se ne dešava za nekoliko sati. Genetsko testiranje je opet nešto drugo i ta razlika je važna. Somatski test pita šta je pošlo naopako u tumoru, dok germinativni test pita da li je pacijent rođen sa greškom koju rođaci mogu deliti, a samo drugi ima posledice po porodicu.
Analize krvi i tumorski markeri
Rutinske analize krvi utvrđuju da li pacijent može da podnese lečenje, odnosno hemoglobin, leukocite i trombocite iz koštane srži, kao i funkciju jetre i bubrega koja određuje koji lekovi mogu da se daju i u kojoj dozi. Tumorski markeri kao što su PSA, CA-125, CEA i AFP posebna su kategorija i široko se pogrešno razumeju. Povišen marker ne dokazuje rak, a normalan marker ga ne isključuje. Njihova vrednost je u kretanju tokom vremena kod pacijenta kome je dijagnoza već postavljena, gde marker koji pada tokom lečenja i raste posle njega nosi stvarnu informaciju.
Četiri dela lečenja raka
Internistička onkologija sprovodi lečenje koje putuje krvotokom i zato dopire do ćelija raka gde god se one nalazile, pa je to odgovor na bolest koja se proširila i polisa osiguranja protiv bolesti koja je to možda učinila. Hemioterapija, ciljana terapija, imunoterapija i hormonska terapija sve pripadaju ovoj disciplini.
Hirurška onkologija uklanja bolest i, jednako važno, uklanja je tako da ostanu čiste ivice i da se uzmu prave limfne žlezde koje će patolog pregledati. Operacija koja ukloni vidljivi tumor ali pacijentu odredi niži stadijum od stvarnog rešila je pola problema.
Radijaciona onkologija leči određenu zapreminu snopovima visoke energije, bilo da bi se bolest izlečila, da bi se smanjila šansa da se vrati na mestu gde je nastala, ili da bi se ublažio simptom kao što su bol u kostima ili krvarenje. Planiranje traje danima, sprovođenje je obično bezbolno, a ciklusi se najčešće sprovode kao kratke seanse radnim danima tokom nekoliko nedelja.
Potporno i palijativno zbrinjavanje je četvrti deo, a tretirati ga kao naknadnu misao jedna je od skupljih grešaka u onkologiji. U randomizovanoj studiji sa 151 pacijentom sa metastatskim nemikrocelularnim karcinomom pluća, uvođenje palijativnog zbrinjavanja uz standardnu onkologiju od trenutka postavljanja dijagnoze poboljšalo je skorove kvaliteta života, prepolovilo udeo pacijenata sa depresivnim simptomima sa 38 odsto na 16 odsto i bilo povezano sa dužim medijanom preživljavanja, 11,6 meseci naspram 8,9 meseci (Temel i saradnici, New England Journal of Medicine, 2010). Kontrola simptoma nije suprotnost aktivnom lečenju. Ona je često ono što aktivno lečenje čini mogućim.
Hemioterapija, ciljana terapija, imunoterapija i hormonska terapija
Postoje četiri porodice terapije lekovima, deluju potpuno različitim mehanizmima, a pacijentima se često kaže da primaju jednu kada zapravo primaju drugu. Tabela prikazuje šta ih razdvaja.
| Porodica | Kako deluje | Šta odlučuje da li dolazi u obzir |
|---|---|---|
| Hemioterapija | Oštećuje ćelije koje se brzo dele, i tumorske i zdrave, što objašnjava i dejstvo i neželjena dejstva | Tip tumora, stadijum, funkcija bubrega i koštane srži i to koliko pacijent funkcioniše iz dana u dan |
| Ciljana terapija | Blokira određenu molekularnu grešku koja pokreće baš taj tumor | Molekularni test na tumorskom tkivu koji pokazuje da je greška prisutna, što znači da bez testa nema odgovora |
| Imunoterapija | Oslobađa kočnice koje je tumor stavio na pacijentove sopstvene imunske ćelije kako bi ga one napale | Tip tumora, markeri kao što su PD-L1 ili status popravke neusklađenih baza, i da li pacijent ima autoimunsku bolest |
| Hormonska terapija | Uklanja ili blokira hormon od kog hormonski osetljiv tumor zavisi za rast | Status receptora kod raka dojke ili hormonska zavisnost raka prostate, kao i podnošenje dugih terapijskih ciklusa |
Hormonska terapija zaslužuje više prostora nego što ga obično dobija, jer je to lečenje koje pacijenti najčešće potcenjuju. Kod hormonski receptorski pozitivnog raka dojke obično se uzima kao svakodnevna tableta pet godina ili duže, a dosledno uzimanje tokom tog perioda merljivo utiče na to da li će se bolest vratiti. Kod raka prostate često se kombinuje sa radioterapijom. Njena neželjena dejstva, dakle talasi vrućine, ukočenost zglobova, gubitak koštane mase, promene raspoloženja i gubitak libida, stvarna su i vredi ih pomenuti umesto trpeti ćutke, jer se nekoliko njih može ublažiti.
Kombinacija i redosled su mesto gde onkologija prestaje da bude spisak lekova. Lečenje dato pre operacije je neoadjuvantno i postoji da bi se tumor smanjio do operabilnosti, da bi se omogućila manja operacija ili da bi se videlo kako bolest odgovara dok je još merljiva. Lečenje dato posle operacije je adjuvantno i usmereno je na ćelije kojih je premalo da bi se videle. Hemioterapija i radioterapija date zajedno, hemioradioterapija, standard su kod nekoliko vrsta raka jer lek čini zračenje delotvornijim. Terapija održavanja nastavlja se manjim intenzitetom kada je bolest pod kontrolom. Kada jedan protokol prestane da deluje, sledeći se zove druga linija, a koliko linija postoji zavisi u potpunosti od vrste raka.
Hemioterapija se daje u ciklusima, najčešće svake dve ili tri nedelje, a pauza postoji da bi se zdrava koštana srž oporavila pre sledeće doze. Broj ciklusa određuje protokol i odgovor na lečenje, a ne to kako se pacijent oseća druge nedelje.
Gde je mesto hirurgije u celokupnom planu
Hirurgija je korak unutar plana, a ne sam plan, i njeno vreme je jedna od odluka zbog kojih onkološki konzilijum i postoji. Operisati prvo ima smisla kada se tumor jasno može ukloniti, kada je tkivo potrebno za potpunu patološku procenu, ili kada opstrukcija ili krvarenje nalažu brzu odluku. Operisati kasnije ima smisla kada terapija lekovima ili radioterapija mogu toliko da smanje bolest da promene obim operacije, što je kod raka rektuma rutina, a kod raka jajnika stvarna procena između operisanja na početku i operisanja posle nekoliko ciklusa hemioterapije.
Vreme između modaliteta nije proizvoljno. Operacija se zakazuje u trenutku kada se krvna slika oporavila od hemioterapije i kada su se tkiva smirila posle radioterapije, jer operisanje kroz ozračeno ili imunosupresovano tkivo povećava rizik da rana ne zaraste. Predugo odlaganje je rizik za sebe. Uravnoteživanje to dvoje veliki je deo onoga što daje multidisciplinarna rasprava.
Opšte stanje je važno koliko i anatomija. Kardiološka i respiratorna procena pre velike onkološke operacije standardna je praksa, a pacijentu koji nije sposoban za operaciju opisanu u planu biće ponuđen drugačiji plan, a ne isti plan uz dodatak optimizma.
Šta je onkološki konzilijum i zašto je plan sa kojim se slaže više specijalista bolji od odluke jednog specijaliste
Onkološki konzilijum je zakazan sastanak na kome internistički onkolog, hirurg, radijacioni onkolog, radiolog, patolog i, zavisno od slučaja, specijalista nuklearne medicine ili hematolog zajedno gledaju snimke i pločice jednog pacijenta i dogovaraju plan. Mehanizam je jednostavan i pomalo neprijatan, jer svaki specijalista mora da odbrani preporuku pred ljudima o čijem radu ona zavisi.
Provere pokazuju da efekat nije ceremonijalan. U dvanaestomesečnoj proveri slučajeva raka debelog creva i rektuma, plan lekara koji je uputio pacijenta bio je unapred zabeležen kod 94 pacijenta, a sastanak je taj plan promenio kod 23 odsto njih, uz izmenu kliničkog stadijuma kod još 4 odsto (Fernando i saradnici, ANZ Journal of Surgery, 2017). Ista provera je pokazala da rasprava vrlo malo menja kod najjednostavnijih ranih karcinoma debelog creva, što je iskrena verzija nalaza, jer složenost je ono zbog čega vredi održati sastanak.
Za pacijenta koji putuje iz inostranstva praktičan značaj je u tome što ovde nijedan lekar sam ne piše plan i što preporuku za lečenje donetu negde drugde razmatraju sve te discipline.
Kako tim meri da li lečenje deluje i šta se menja ako ne deluje
Odgovor se meri, a ne naslućuje. Određene promene se prepoznaju na polaznom snimku, izmere, pa se ponovo izmere na kasnijim snimcima urađenim istom tehnikom da bi poređenje nešto značilo, što je jedan od razloga zašto je snimak iz druge ustanove urađen drugačijim protokolom teško koristiti kao polaznu tačku. Procena se obično radi posle prva dva ili tri ciklusa.
Osećati se bolje je ohrabrujuće i nije dokaz. Osećati se lošije tokom prvih nedelja je uobičajeno i takođe nije dokaz neuspeha.
Kod limfoma najveći deo posla obavlja PET, jer metabolički mrtvo tkivo može mesecima ostati vidljivo kao izraslina na CT-u. Kod raka prostate i jajnika kretanje markera čita se uz snimke. Kod mijeloma merenja proteina u krvi i mokraći nose više informacija nego bilo koji snimak.
Kada bolest ne odgovara na lečenje, na raspolaganju su četiri odgovora i izbor među njima je stvarna odluka. Protokol se može promeniti u drugu liniju lečenja. Tumor se može ponovo biopsirati, jer rak pod lečenjem menja svoju biologiju pa se molekularna meta mogla pojaviti ili nestati. Cilj se može izmeniti, sa pokušaja iskorenjivanja bolesti na njenu kontrolu. Ili se lečenje može obustaviti, kada je teret koji nameće prevazišao ono što postiže, a taj razgovor se vodi otvoreno.
Zašto tip tumora i stadijum menjaju sve, uključujući i ono što se iskreno može obećati
Dva pacijenta sa istim zahvaćenim organom mogu imati potpuno različite bolesti, a dva pacijenta sa istom dijagnozom u različitim stadijumima mogu imati potpuno različite planove. Reč rak pokriva stotine stanja čije se ponašanje kreće od mirnog tokom decenija do agresivnog tokom nekoliko nedelja, zbog čega vam stranica poput ove ne može dati brojku o preživljavanju, a svaka stranica koja to čini opisuje populaciju, ne osobu.
Cilj lečenja spada u tri iskrene kategorije i svaki pacijent ima pravo da mu se kaže koja se odnosi na njega. Kurativna namera znači da je cilj ukloniti ili uništiti svu bolest, prihvatiti period zahtevnog lečenja, a zatim preći u praćenje. Kontrola znači da se ne očekuje da bolest nestane, ali se često može dugo držati u šahu lečenjem koje se prilagođava kako bolest napreduje, a mnogi ljudi u ovoj kategoriji godinama dobro žive. Ublažavanje simptoma znači da je cilj bol, nedostatak vazduha, krvarenje ili opstrukcija, a ne sam tumor, i to nije manje vredan oblik brige.
Kategorije se pomeraju. Pacijent lečen sa namerom kontrole bolesti čija bolest neočekivano dobro odgovori može biti ponovo procenjen za operaciju, a pacijentu lečenom sa kurativnom namerom kod kojeg snimci za određivanje stadijuma otkriju više bolesti nego što se očekivalo, to se kaže.
Bolnica koja neće da vam kaže koja se od te tri kategorije odnosi na vas nije ljubazna.
Ishrana, rehabilitacija i psihološka podrška tokom lečenja
Gubitak telesne mase tokom lečenja raka nije kozmetičko pitanje i nije nešto što treba sačekati. U randomizovanoj studiji iz švajcarskih bolnica, 506 hospitalizovanih pacijenata sa rakom u nutritivnom riziku bilo je raspoređeno na individualizovanu nutritivnu podršku ili na standardnu bolničku hranu, a smrtnost na 30 dana bila je 14,1 odsto u grupi sa podrškom naspram 19,9 odsto u kontrolnoj grupi, uz prilagođeni odnos šansi od 0,57, sa poboljšanim merama funkcionalnosti i kvaliteta života (Bargetzi i saradnici, Annals of Oncology, 2021). Nutritivni skrining na početku lečenja i uključivanje nutricioniste tamo gde je skrining pozitivan standardna su praksa upravo iz tog razloga.
Praktični problemi dobijaju praktične odgovore. Mučnina se suzbija lekovima datim pre nego što počne. Ranice u ustima, promena ukusa i otežano gutanje imaju svaki svoj način rešavanja. Pacijentu koji ne može da održi unos na usta mogu biti potrebni dodaci ishrani, a povremeno i sonda za hranjenje, što je privremena mera, a ne poraz.
Fizička aktivnost tokom lečenja danas se preporučuje, u granicama koje postavljaju krvna slika i eventualna bolest kostiju. Fizioterapija je ono što nekome omogućava da se posle četiri meseca lečenja popne stepenicama kod kuće, a rehabilitacija posle velike operacije počinje u roku od nekoliko dana. Vežbe za rame posle operacije dojke, vežbe disanja posle operacije grudnog koša i zbrinjavanje limfedema posebni su programi.
Psihološka patnja je pri postavljanju dijagnoze skoro univerzalna i može se lečiti. Anksioznost, nesanica i potišteno raspoloženje odgovaraju na lečenje, a njihovo lečenje nije skretanje pažnje sa onkologije, jer pacijent koji ne može da spava ili jede slabije podnosi lečenje. Plodnost je poseban razgovor koji mora da se obavi pre početka lečenja, i za muškarce i za žene reproduktivnog doba, jer nekoliko standardnih terapija trajno utiče na plodnost, a mogućnosti za njeno očuvanje postoje samo unapred.
Lečenje raka kod starijih pacijenata i osoba sa bolestima srca, bubrega ili dijabetesom
Godine same po sebi slab su razlog da se lečenje uskrati i jednako slab razlog da se ono da bez prilagođavanja. Važno je kakva je funkcija ispod tih godina, a formalna procena te funkcije menja ishode. U klaster randomizovanoj studiji u 40 onkoloških ustanova, 718 pacijenata starosti 70 godina i više sa uznapredovalim rakom bilo je raspoređeno na uobičajenu negu ili na gerijatrijsku procenu čiji su rezultati dati onkologu uz preporuke za lečenje. Ozbiljna toksičnost lečenja u roku od tri meseca javila se kod 51 odsto procenjene grupe naspram 71 odsto grupe sa uobičajenom negom, a padovi su otprilike prepolovljeni, 12 odsto naspram 21 odsto (Mohile i saradnici, The Lancet, 2021).
To je velika razlika nastala postavljanjem boljih pitanja pre prve doze.
Određena stanja menjaju određene odluke. Bolest srca je važna jer nekoliko delotvornih lekova, među njima antraciklinske hemioterapije i anti-HER2 antitela, može smanjiti pumpnu funkciju srca, pa su ehokardiogram pre lečenja i ponovljena merenja tokom njega rutina kod tih protokola. Oštećenje bubrega je važno jer se neki lekovi izlučuju preko bubrega, a drugi, pre svega cisplatin, oštećuju ih, pa se doze preračunavaju i primenjuju protokoli hidracije. Dijabetes je važan delom zato što steroidi koji se daju uz mnoge hemioterapijske protokole naglo podižu glukozu u krvi, a delom zato što se infekcija i zarastanje rana ponašaju drugačije kada je kontrola glukoze loša.
Ishod te procene retko je da ili ne. Češće je to izmenjen protokol, smanjena početna doza sa povećanjem ako se podnosi, pažljivije praćenje ili drugi lek iz iste porodice. Donesite potpunu listu lekova koje pacijent uzima, uključujući lekove za krvni pritisak, dijabetes, antikoagulaciju i sve kupljeno bez recepta, jer su interakcije između njih i onkološkog lečenja čest i izbežan izvor štete.
Nastavak ili procena lečenja započetog u drugoj zemlji
Veliki deo upita iz inostranstva ne odnosi se na započinjanje lečenja. Dolaze od pacijenata koji su usred terapijskog protokola i žele ili da ga završe negde drugde ili da saznaju da li je on i dalje pravi protokol. Oba zahteva su razumna i traže različite podatke.
Da bi se protokol nastavio, timu su potrebni tačni nazivi lekova u generičkom obliku, doze koje su zaista date a ne doze koje su planirane, datumi svakog ciklusa, razlog svakog odlaganja ili smanjenja, zabeležena neželjena dejstva i najskorija procena odgovora. Sama zaštićena imena nisu dovoljna, jer isti zaštićeni naziv može u različitim zemljama pokrivati različite formulacije.
Da bi se protokol procenio, timu je potrebno sve navedeno i uz to dijagnostički materijal, jer se pita da li su prvobitna dijagnoza i stadijum bili tačni i da li iz njih sledi izabrano lečenje. Procena plana bez ponovnog čitanja patologije i snimaka na kojima je on izgrađen jeste nagađanje sa memorandumom.
Ako je dokumentacija nepotpuna, recite to rano, nemojte poslati ono što imate i nadati se. Nedostajući podaci obično znače da odgovor stiže kao raspon mogućnosti umesto kao plan, a u nekim slučajevima znače da se prvi dani posle dolaska troše na ponavljanje pretraga koje su već postojale.
Šta procena dokumentacije na daljinu ne može da reši i kada je odgovor da ne treba putovati
Procena na daljinu je zaista korisna i ima jasne granice, a poznavanje i jednog i drugog pre nego što potrošite novac jeste svrha ovog odeljka.
Na neke upite stiže odgovor da putovanje nije prava odluka, a razloge vredi pročitati pre nego što bilo šta zakažete. Bolest koja bi se u pacijentovoj zemlji lečila na isti način najčešći je razlog, jer dug let dodaje rizik i trošak bez dodate koristi. Nekontrolisana infekcija, nezbrinut bol ili pacijent koji je previše bolestan da bi udobno leteo znače da prvo treba lečiti lokalno, a pitanju se vratiti kasnije. Ako kod kuće nema hematologa ili onkologa koji je spreman da pacijenta preuzme na praćenje, to je stvarna prepreka, jer deljena briga je ono što lečenje u inostranstvu čini bezbednim. A kada pacijent ili porodica očekuju izlečenje koje bolest neće doneti, reći to pre dolaska korisnije je nego reći posle.
Šta utiče na cenu lečenja raka
Rak je lečenje koje je najteže unapred proceniti po ceni, jer plan nije u potpunosti poznat dok se ne završi određivanje stadijuma, a ono nije završeno dok se ne izveste pretrage urađene ovde. Svaka brojka navedena pre toga procena je naspram pretpostavki, a upravo o pretpostavkama treba da pitate.
| Činilac | Zašto menja brojku |
|---|---|
| Stadijum pri dijagnozi | Ranoj bolesti može biti potreban jedan modalitet. Uznapredovaloj bolesti često su potrebna tri, redom, tokom dužeg perioda. |
| Koji su modaliteti potrebni | Hirurgija, radioterapija i terapija lekovima odvojene su stavke troška, pa plan kome su potrebna sva tri košta više od plana kome je potreban jedan. |
| Broj ciklusa ili seansi | Terapija lekovima se naplaćuje po ciklusu, a radioterapija po ciklusu zračenja, pa je dužina protokola najveća pojedinačna promenljiva u većini procena. |
| Sami lekovi | Stariji citotoksični lekovi i savremeni ciljani ili imunoterapijski lekovi ogromno se razlikuju u ceni, a rezultati molekularnih testova odlučuju koja kategorija dolazi u obzir. |
| Bolnički dani | Dnevno lečenje, noćenja u bolnici i svaka intenzivna nega naplaćuju se različito, a komplikacije produžavaju sve troje. |
| Druge bolesti | Srčana, bubrežna ili dijabetička stanja dodaju procenu pre lečenja, praćenje i veću verovatnoću neplaniranog prijema. |
| Šta ponuda obuhvata | Ponovljeno snimanje, ponovno patološko testiranje, potporni lekovi, smeštaj i transferi ponekad su unutar paketa, a ponekad van njega. |
Postavite tri pitanja svakoj ponudi, odakle god dolazila. Šta se dešava sa cenom ako snimci za određivanje stadijuma urađeni po dolasku pokažu više bolesti nego što se očekivalo. Da li su ponovljena patologija i molekularno testiranje unutar brojke ili van nje. I koliko košta komplikacija, jer neplanirana nedelja u bolnici je razlika koja udoban budžet pretvara u težak.
Samo radi orijentacije, okvirne brojke prikupljene sa javnih agregatora cena medicinskog turizma stavljaju onkološko lečenje u Turskoj najčešće u raspon od 11.000 do 42.000 američkih dolara, zavisno od vrste raka i stadijuma, dok se uporediva nega u Sjedinjenim Državama navodi znatno skuplje. To su tržišni podaci, a ne klinički dokazi, oni se veoma razlikuju po indikaciji i ne govore ništa o tome koliko će zaista koštati bilo koji pojedinačni plan ili aranžman sa osiguranjem.
Koliko dugo ostajete u Istanbulu, kada možete da letite i šta se dešava kada sletite kući
Dužina boravka zavisi od toga koje lečenje plan zahteva, a razlike su dovoljno velike da bi jedinstven odgovor bio obmanjujuć. Dijagnostička obrada i mišljenje onkološkog konzilijuma najkraća su poseta i meri se danima. Onkološka operacija znači hospitalizaciju plus period oporavka pre nego što je let razuman. Radioterapija je najduža obaveza, jer se ciklusi obično sprovode kao kratke seanse radnim danima tokom nekoliko nedelja, a prekidanje ciklusa radi leta kući usred njega nije preporučljivo. Hemioterapija koja se daje u ciklusima svake dve ili tri nedelje ponekad se može podeliti između Istanbula i kuće, a ponekad ne, zavisno od protokola i od toga šta vaša lokalna služba može da primeni.
Sposobnost za let je klinička odluka doneta tog dana, a ne datum dogovoren unapred. Krvna slika mora biti zadovoljavajuća, jer let sa veoma niskim brojem neutrofila znači provesti sate u zatvorenoj kabini tokom perioda najvećeg rizika od infekcije. Rane moraju da zarastaju bez znakova infekcije. Anemija, skorašnja operacija grudnog koša, torakalni dren, nezbrinut bol i povećan rizik od tromba svaki odlažu odobrenje, a dugi letovi posebno kod onkoloških pacijenata povećavaju rizik od tromba. Zatražite odobrenje u pisanom obliku, jer ga neke avio-kompanije traže.
Ono što sledi posle leta važnije je od samog leta. Pre polaska pacijentu treba dati otpusnu listu na engleskom jeziku koja sadrži potvrđenu dijagnozu i stadijum, tačno sprovedeno lečenje sa dozama i datumima, patološke i radiološke nalaze, lekove koje treba nastaviti, plan praćenja i trenutak kada je sledeća procena na redu. Taj dokument je ono što onkologu blizu kuće omogućava da preuzme pacijenta bez ponavljanja posla. Kada se vratite kući, praćenje na daljinu oslanja se na ono što daje vaša lokalna služba, odnosno analize krvi i kontrolne snimke urađene blizu vas, poslate ovde na procenu uporedo sa originalima, uz zakazivanje ponovne posete samo kada se slika promeni dovoljno da to bude potrebno.
Pronađite tog lokalnog lekara pre nego što otputujete, a ne posle. To je najčešći propust u onkološkoj nezi pacijenata iz inostranstva i u potpunosti se može sprečiti.
Put pacijenta iz inostranstva, od prve poruke do praćenja kod kuće
Osam koraka opisuje kako se slučaj iz inostranstva kreće kroz Centar za onkologiju Univerzitetske bolnice Biruni u Istanbulu. Ništa se ne zakazuje pre trećeg koraka.
Dokumentacija stiže
Patološki nalaz, snimci na disku, radiološki nalazi, skorašnji nalazi krvi i datirana istorija lečenja stižu u kancelariju za pacijente iz inostranstva putem aplikacije WhatsApp ili e-pošte.
Dosije se čita, ne arhivira
Internistički onkolog pregleda dosije sa patologijom i radiologijom i pisano odgovara o dijagnozi, naizgled utvrđenom stadijumu, mogućnostima lečenja i tome da li putovanje bilo šta menja.
Procena troškova, termini i pismo za vizu
Posle kliničkog mišljenja slede procena troškova sa navedenim pretpostavkama, predloženi termini i pozivno pismo za podnošenje zahteva za vizu.
Dolazak i ponovno određivanje stadijuma
Snimanja i analize krvi ponavljaju se tamo gde su postojeći nalazi stari ili tehnički neodgovarajući, a patološki materijal se ponovo pregleda. Preskakanje ovog koraka je način na koji planovi izgrađeni na zastarelim podacima stižu do operacione sale.
Onkološki konzilijum i pisani plan
Slučaj se iznosi na multidisciplinarni sastanak, plan se dogovara sa navedenim redosledom i ciljem, a pacijentu i porodici se kaže da li se odnosi izlečenje, kontrola bolesti ili ublažavanje simptoma.
Lečenje, uz potporno zbrinjavanje
Hirurgija, radioterapija ili terapija lekovima se sprovodi, a ishrana, fizioterapija, lečenje bola i psihološka podrška teku uporedo umesto da se nude tek kada nešto pođe naopako.
Procena odgovora i otpusna lista
Odgovor se meri ponovljenim snimanjem ili markerima, plan se po potrebi prilagođava, a pacijent odlazi sa otpusnom listom na engleskom jeziku napisanom za lekara koji će preuzeti brigu.
Deljeno praćenje kod kuće
Praćenje teče po planu određenom za tu vrstu raka, sprovodi se lokalno gde je to moguće, uz procenu nalaza na daljinu i zakazivanje ponovne posete ako se slika promeni.
Uključenost porodice deo je puta lečenja, a ne ljubaznost. Odrasli pratilac koji može da ostane sve vreme izrazito je preporučljiv za svakoga ko prima hemioterapiju ili ide na veliku operaciju, i zato što su dani lečenja dugi i zato što odluke stižu brže nego što ih pacijent na lekovima može sam obraditi. Ko dobija kliničke informacije i ko je prisutan kada se one saopštavaju odlučuje pacijent i to se beleži, što je važno kada rođaci u različitim zemljama svi traže obaveštenja.
Posle završetka lečenja, praćenje, dugoročne posledice i povratak u normalan život
Završetak lečenja čudna je tačka za većinu pacijenata, jer prestaju pregledi koji su davali strukturu poslednjih nekoliko meseci, a sa njima prestaje i sigurnost koju su donosili. Praćenje zamenjuje lečenje i osmišljeno je prema tome kada i gde se ta vrsta raka obično vraća, zbog čega plan za rak dojke ne liči na plan za rak debelog creva ili limfom. Zatražite plan u pisanom obliku, sa razmacima, pretragama i trenutkom u kome se razmaci produžavaju.
Dugoročne posledice vredi imenovati unapred. Umor obično traje mesecima duže od lečenja. Utrnulost ili trnci u šakama i stopalima izazvani hemioterapijom mogu da potraju i zahtevaju procenu. Limfedem se javlja kod dela pacijenata posle operacije limfnih žlezda ili radioterapije i mnogo bolje odgovara na rano zbrinjavanje. Hormonska terapija utiče na gustinu kostiju, pa se zdravlje kostiju prati tokom dugih terapijskih ciklusa. Neki lekovi utiču na srce, pa se kardiološko praćenje nastavlja i posle lečenja kod pacijenata koji su ih primali. Plodnost, seksualna funkcija i rizik od drugog raka godinama kasnije sve su opravdana pitanja koja treba postaviti na kontrolnom pregledu.
Povratak na posao i uobičajenim aktivnostima je postepen i nije ispit karaktera. Većina ljudi potcenjuje period oporavka posle intenzivnog lečenja, a strah da simptom znači povratak bolesti skoro je univerzalan u prvoj godini. Znanje koji simptomi zaista zahtevaju poziv, i pisana lista tih simptoma, ono je što pravi razliku između podnošljive i uznemirujuće godine.
Za pacijenta iz inostranstva život posle raka po definiciji je deljena briga. Rutinsko praćenje obično se obavlja kod kuće, vođeno otpusnom listom i planom, a ponovna poseta se zakazuje samo kada nešto treba ponovo pročitati ovde.
Pitanja koja pacijenti i porodice najčešće postavljaju
Odgovori u nastavku napisani su tako da stoje sami za sebe, pa član porodice koji pročita samo ovaj deo i dalje dobija suštinu.
Može li tim da pregleda moje nalaze pre nego što odlučim da putujem?
Šta tačno treba da pošaljem za prvo mišljenje?
Da li će moje pločice sa biopsije biti ponovo pročitane u Istanbulu?
Šta se dešava ako se drugo čitanje ne slaže sa mojom prvobitnom dijagnozom?
Da li treba da donesem parafinske kalupe ili su pločice dovoljne?
Da li će moji diskovi sa CT ili MR snimcima biti prihvaćeni ili će se snimanja ponoviti?
Mogu li da nastavim hemioterapiju započetu u drugoj zemlji?
Koliko dugo ću morati da ostanem u Istanbulu?
Kada smem da letim kući?
Može li član porodice da ostane sa mnom tokom lečenja?
Ko zapravo odlučuje o mom planu lečenja?
Koliko brzo će se znati da li lečenje deluje?
Da li lečenje i dalje vredi ako se rak ne može izlečiti?
Može li osoba starija od 75 godina sa bolešću srca da primi hemioterapiju?
Da li se deca leče u istoj jedinici kao odrasli?
Koliko košta lečenje raka u Turskoj?
Šta se dešava ako nastane problem pošto se vratim kući?
Kada biste mi rekli da ne putujem?
Već sam počeo hemioterapiju u svojoj zemlji. Može li se ovde nastaviti?
Reference
- Virarkar M, Jensen C, Klekers A, et al. Clinical importance of second-opinion interpretations of abdominal imaging studies in a cancer hospital and its impact on patient management. Clinical Imaging. 2022;86:13-19.
- Sawan P, Rebeiz K, Schoder H, et al. Specialized second-opinion radiology review of PET/CT examinations for patients with diffuse large B-cell lymphoma impacts patient care and management. Medicine (Baltimore). 2017;96(51):e9411.
- Robesti D, Moschini M, Pio Tenace N, et al. The impact of second opinion expert pathology review in patient management at the time of transurethral resection of the bladder. European Urology Focus. 2024;10(6):1043-1048.
- Henno S, Jeanne C, de la Motte Rouge T, et al. Potential histological discordance revealed by second review in the national rare gynecological cancer network (TMRG). Gynecologic Oncology. 2022;165(3):637-641.
- Woeste MR, Jacob K, Duff MB, et al. Impact of routine expert breast pathology consultation and factors predicting discordant diagnosis. Surgical Oncology. 2022;45:101860.
- Fernando C, Frizelle F, Wakeman C, Frampton C, Robinson B. Colorectal multidisciplinary meeting audit to determine patient benefit. ANZ Journal of Surgery. 2017;87(11):E173-E177.
- Mohile SG, Mohamed MR, Xu H, et al. Evaluation of geriatric assessment and management on the toxic effects of cancer treatment (GAP70+): a cluster-randomised study. The Lancet. 2021;398(10314):1894-1904.
- Temel JS, Greer JA, Muzikansky A, et al. Early palliative care for patients with metastatic non-small-cell lung cancer. New England Journal of Medicine. 2010;363(8):733-742.
- Bargetzi L, Brack C, Herrmann J, et al. Nutritional support during the hospital stay reduces mortality in patients with different types of cancers: secondary analysis of a prospective randomized trial. Annals of Oncology. 2021;32(8):1025-1033.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Mustafa Teoman YANMAZ, Medikalna onkologija.
Medicinski proverio
Prof. dr Mustafa Teoman YANMAZ
Medikalna onkologija
Poslednje ažuriranje: