Centar za transplantaciju organa
Transplantacija bubrega i jetre u Centru za transplantaciju organa u Istanbulu. Ko može da bude davalac po turskom zakonu, zaštita davaoca, troškovi i besplatna procena dokumentacije.
O ovom centru
Ne postoji zakonit način da se kupi bubreg ili jetra, ni u Turskoj ni skoro bilo gde drugde, i ovde ne postoji lista čekanja na koju strani pacijent može da se prijavi radi organa preminulog davaoca. Ono što turski zakon dozvoljava jeste sledeće. Vi putujete u Istanbul zajedno sa sopstvenim živim davaocem, najčešće rođakom, a Centar za transplantaciju organa Univerzitetske bolnice Biruni obavlja transplantaciju unutar tog para kada zakonom propisana provera bude odobrena. Niko ne može da pronađe, obezbedi ili organizuje davaoca umesto Vas. Ako ovo ispravlja sliku sa kojom ste došli, ostatak ove stranice objašnjava zakon, medicinu i novac onim redom kojim su porodici zaista potrebni.
Besplatna konsultacija
Neka se Vaša dokumentacija i dokumentacija Vašeg davaoca pročitaju zajedno
Čitanje te dve dokumentacije ne košta ništa i ni na šta Vas ne obavezuje. Opišite dijagnozu primaoca i istoriju dijalize i priložite skorašnje laboratorijske nalaze, a zatim navedite davaoca, srodstvo između Vas i matične dokumente kojima to možete dokazati. Transplantacioni hirurg odgovara pismeno, sa medicinskim i pravnim mišljenjem o tome da li je par moguć, kao i sa testovima i papirima koji još nedostaju, pre nego što bilo ko od Vas plati avionsku kartu.
Zakon koji oblikuje svaki put transplantacije u Turskoj
Turska zakonom reguliše transplantaciju organa od 1979. godine, a okvir počiva na dva stuba kroz koja će proći svaki čitalac ove stranice. Davanje organa od živog davaoca zakonito je unutar porodice, koja je definisana šire nego što većina ljudi pretpostavlja. Trgovina organima je krivično delo i tako se i goni, a dozvola bolnice za transplantaciju zavisi od toga da li ostaje daleko od svega što na to liči.
Ko može da bude Vaš davalac po turskom zakonu?
Živi davalac po pravilu mora biti srodnik do četvrtog stepena srodstva, po krvi ili po tazbini. Roditelji i deca su prvi stepen. Braća i sestre, babe i dede, unuci su drugi, tetke, ujaci, stričevi, sestrići i bratanci treći, a rođaci u prvom kolenu četvrti, zajedno sa odgovarajućim srodnicima Vašeg supružnika. Supružnik se takođe prihvata kao srodni davalac, pod uslovom da brak traje najmanje dve godine. Gledano iz ugla pacijenta, krug je širok. Većina porodica ima nekoliko zakonom podobnih osoba, pa pravo pitanje postaje ko je od njih medicinski podoban i iskreno voljan.
Srodstvo se dokazuje matičnim dokumentima, nikada potpisanom izjavom. Izvodi iz matičnih knjiga ili odgovarajući dokumenti iz Vaše zemlje utvrđuju porodično stablo, a za upotrebu u Turskoj im je najčešće potreban overeni prevod i apostil. Prikupljanje tih papira traje duže nego što porodice očekuju, zbog čega procena dokumentacije navodi tačne dokumente na početku postupka, a ne nakon što ste sleteli.
Krvna grupa i unakrsna proba zatim odlučuju da li je zakonom podoban srodnik i biološki prihvatljiv. Procena odmerava oba pitanja zajedno, jer par koji zadovolji jedan uslov a padne na drugom ne može da nastavi.
Etička komisija za davaoce koji nisu srodnici
Davanje organa od osobe izvan četvrtog stepena srodstva, na primer bliskog prijatelja, nije automatski isključeno, ali slučaj izlazi pred etičku komisiju koju saziva zdravstvena uprava. Komisija razgovara sa davaocem i primaocem, ispituje koliko se dugo i koliko istinski poznaju i pre svega traži jedno, a to je svaki znak da iza ponude stoje novac, dug ili pritisak. Odobrenje je stvarna odluka. Slučajevi se odbijaju, a odbijanje tu okončava stvar za taj par u Turskoj.
Međunarodni standard iza ove provere nosi ime ovog grada. Istanbulska deklaracija, sastavljena na samitu održanom ovde 2008. godine i dopunjena 2018. godine, okvir je koji transplantaciona medicina širom sveta koristi protiv trgovine organima i transplantacionog turizma, a ovaj centar radi unutar njega.
Središnje načelo Deklaracije, ponovljeno u izdanju iz 2018. godine, jeste da organ mora biti poklon. Davanje mora biti slobodno i neplaćeno, trgovina organima i transplantacioni turizam krše prava i davalaca i primalaca, a siromašni i ranjivi nikada ne smeju postati izvor organa za one koji mogu da plate.
Pravilo koje neke upite odbija isto je ono pravilo koje prihvaćene čini bezbednim, pre svega za davaoca.
Šta se u ovom centru ne može dogoditi
Deo onoga što se od bolnica traži iz inostranstva nalazi se izvan zakona, a reći to na javnoj stranici ozbiljnim porodicama štedi nedelje zabune. Lista čekanja za organe preminulih davalaca zatvorena je za transplantacione putnike. Organi uzeti u Turskoj raspodeljuju se preko nacionalnog koordinacionog sistema pacijentima upisanim u njega, a strani pacijent ne može da doputuje kako bi ušao u taj red. Isto tako, nijedna bolnica ne može da obezbedi drugu polovinu živog para. Davalac se ne može pronaći, obezbediti ni organizovati, ni po kojoj ceni, preko bilo kog posrednika, a klinika bilo gde koja nudi takvu uslugu opisuje krivično delo. Kupovina ili prodaja organa goni se u Turskoj, kao i gotovo svuda, a odgovornost pada i na pacijenta, ne samo na posrednika.
Dolazite sa svojim davaocem ili do transplantacije ne dolazi. Svaki drugi odgovor na ovoj stranici nadovezuje se na tu rečenicu.
Zašto transplantacija umesto ostanka na dijalizi?
Dijaliza održava čoveka u životu. To ne čini dve mogućnosti jednakim, a najjači dokazi o tom pitanju su obimni, stari i jednosmerni. Prelomna studija u časopisu New England Journal of Medicine pratila je 228.552 američka pacijenta na dijalizi i utvrdila da su oni koji su dobili prvu transplantaciju bubrega imali dugoročni rizik od smrti niži za 68 odsto u poređenju sa sličnim pacijentima koji su i dalje čekali na dijalizi, uz očekivani preostali život koji se otprilike udvostručuje, sa oko deset na oko dvadeset godina (Wolfe et al., 1999). Transplantacija je, tamo gde davalac postoji, odluka o preživljavanju, a ne poboljšanje udobnosti.
Za porodicu koja već ima voljnog srodnika, nalaz ima praktičnu stranu. Transplantacija izvedena pre nego što dijaliza uopšte počne, takozvana preemptivna transplantacija, moguća je i često poželjnija kada se bubrežna funkcija približi graničnoj vrednosti, a prihvatljiv par sa živim davaocem ništa ne dobija godinama provedenim na dijalizi dok srce i krvni sudovi trpe oštećenje. Bubrezi od živih davalaca obično i ranije počnu da rade i duže traju od organa preminulih davalaca, što je tiha prednost upravo onog puta koji zakon propisuje za pacijente iz inostranstva.
Davalac je takođe naš pacijent
Polovina svake transplantacije od živog davaoca jeste operacija na zdravoj osobi, a način na koji program tretira tu činjenicu ispit je njegove etike. Davalac se procenjuje zasebno. Podobnost se ispituje kao da primalac ne postoji, dobrovoljnost se razmatra u razgovorima koji se vode bez primaoca u prostoriji, a tamo gde dve dokumentacije vode u različitim pravcima, obaveza tima prvo pripada davaocu.
Neki davaoci budu odbijeni. Povišen krvni pritisak, dijabetes, smanjena bubrežna funkcija, nepovoljna anatomija ili režanj jetre koji bi ostavio premalu rezervu sve su razlozi zbog kojih se voljnom srodniku kaže ne, a to odbijanje je zaštita, a ne prepreka. Davalac je takođe slobodan da odustane u bilo kom trenutku do operacije, bez navođenja razloga, i tim čuva taj izlaz umesto da ga zatvara.
Za pažljivo pregledanog davaoca koji nastavi, dugoročni dokazi su umirujući. Studija praćenja 3.698 živih davalaca bubrega, od kojih su neki praćeni više od trideset godina, utvrdila je preživljavanje i rizik od bubrežne slabosti slične opštoj populaciji, uz očuvanu bubrežnu funkciju kod većine (Ibrahim et al., 2009). Probir postoji da bi svaki davalac ostao unutar te statistike.
Transplantacija bubrega i jetre u Univerzitetskoj bolnici Biruni
U Centru za transplantaciju organa odvijaju se dva programa, transplantacija bubrega i transplantacija jetre od živog davaoca, koje izvode transplantacioni hirurzi Odeljenja opšte hirurgije unutar univerzitetske bolnice sa više od 600 postelja, uz intenzivnu negu u okviru ustanove i uz podršku nefroloških i hepatoloških službi univerzitetske bolnice za oba operativna tima. Transplantacija koštane srži i matičnih ćelija je posebna oblast sa sopstvenom jedinicom u bolnici Biruni, Centrom za transplantaciju koštane srži, i nije obuhvaćena ovom stranicom. Transplantacija organa kao šira oblast obuhvata i srce, pluća i pankreas, a programi opisani ovde su bubreg i jetra.
Transplantacija bubrega
Kandidati su pacijenti sa završnim stadijumom bubrežne bolesti, već na dijalizi ili blizu nje. Operacijom se bubreg davaoca postavlja nisko u trbuh i povezuju se njegovi krvni sudovi i mokraćovod, dok Vaši sopstveni bubrezi obično ostaju na svom mestu. Bubreg davaoca se uklanja u zasebnoj, kraćoj operaciji. Uobičajeno je da primalac provede jednu do dve nedelje u bolnici, a davalac nekoliko dana. Nijedan ne leti odmah kući. Oboje ostaju u Istanbulu radi ambulantnih kontrola, uz merenje nivoa lekova i bubrežne funkcije dok tim ne odredi datum leta, a taj period nadzora meri se nedeljama, ne danima.
Transplantacija jetre od živog davaoca
Živi davalac jetre daje režanj, a ne ceo organ, i sposobnost jetre da se obnavlja ono je što operaciju čini mogućom. Tokom narednih nedelja i meseci i preostala jetra davaoca i presađeni režanj rastu ka punoj radnoj veličini. Ovo je veća operacija od davanja bubrega na obe strane para. Operacija davaoca je sama po sebi velika trbušna hirurgija, zbog čega nezavisna procena davaoca tome pristupa tako ozbiljno, a primalac treba da računa na nekoliko nedelja u Istanbulu, uz duži boravak u bolnici i bliži rani nadzor nego što je potrebno primaocu bubrega. Hitnost takođe funkcioniše drugačije u različitim zemljama. Domaći sistemi raspodeljuju jetre preminulih davalaca najtežim bolesnicima prvo, preko skorova kao što je MELD, dok par sa živim davaocem dolazi zajedno, na datum isplaniran prema stanju primaoca i spremnosti davaoca.
Imunosupresija i predaja Vašem lekaru kod kuće
Transplantacija je događaj, a imunosupresija je ostatak Vašeg života. Lekovi koji sprečavaju imuni sistem da odbaci organ uzimaju se svakog dana, neograničeno, i imaju dva lica koja oba zaslužuju da budu izrečena. Održavani na pravom nivou u krvi, oni štite presadak. Ista supresija čini da se infekcije lakše dobijaju i teže savladavaju, zbog čega su prvi meseci puni analiza krvi, zbog čega se doze na početku više puta menjaju i zbog čega povišena temperatura posle transplantacije znači da istog dana treba pozvati lekara, a ne čekati da prođe.
Odlazak kući je organizovan, a ne prepušten slučaju.
Pre Vašeg leta tim priprema pisani protokol za nefrologa ili hepatologa koji će Vas pratiti. U njemu su svaki lek sa dozom i ciljnim nivoom, raspored laboratorijskih analiza za naredne mesece i nalazi koji treba da pokrenu lokalni pregled istog dana. Rezultati se mogu proslediti u Istanbul radi tumačenja na daljinu. Vaš lekar takođe može da se obrati transplantacionom timu sa pitanjima. Svakodnevna nega kod kuće ipak pripada lekaru koji može da Vas pregleda, a predaja je tako i osmišljena.
Šta je potrebno za procenu dokumentacije i koliko transplantacija košta
Sve počinje na daljinu, čitanjem dve dokumentacije jedne pored druge. Dokumentacija primaoca nosi medicinsku priču, odnosno dijagnozu iza bubrežne ili jetrene slabosti, istoriju dijalize sa datumom početka i aktuelnim rasporedom ako je dijaliza počela, laboratorijske nalaze iz skorašnjih meseci, snimke trbuha, kardiološku obradu ako postoji i potpun spisak lekova. Dokumentacija davaoca je kraća i pravno teža i sadrži godine, tačno srodstvo i matične dokumente kojima se ono može dokazati, osnovnu zdravstvenu istoriju i krvnu grupu ako je poznata.
Pisani odgovor obrađuje da li par deluje izvodljivo na medicinskim i pravnim osnovama, koje testove treba uraditi kod kuće, koje dokumente pripremiti, prevesti i apostilirati, očekivano ukupno vreme u Istanbulu za svakog od Vas i specifikovanu ponudu. Nekim parovima se u ovoj fazi kaže ne, zbog krvnih grupa, zbog zdravlja davaoca ili zbog dokaza o srodstvu koji se ne mogu prikupiti, a čuti to pre nego što je bilo ko kupio kartu i jeste čitava svrha ove procene.
Ponuda za transplantaciju pokriva dva pacijenta odjednom. Ona mora da obuhvati niz pretraga za primaoca i davaoca, dve operacije, dane primaoca u intenzivnoj nezi i na odeljenju, kraći boravak davaoca i prvu zalihu imunosupresivnih lekova sa praćenjem njihovog nivoa u krvi radi podešavanja doza. Objave paketa na portalima za medicinski turizam svrstavaju transplantaciju bubrega u Turskoj na otprilike 20.000 do 35.000 američkih dolara, a transplantaciju jetre od živog davaoca na otprilike 40.000 do 75.000, što su rasponi koji pokazuju sliku tržišta, a ne cenovnik bilo koje bolnice. Iznos Univerzitetske bolnice Biruni za Vaš slučaj stiže specifikovan, u pisanoj formi, kao deo odgovora na procenu dokumentacije.
Podrška prevodioca, transfer sa aerodroma i pomoć oko smeštaja odnose se i na davaoca i na porodicu u pratnji, ne samo na pacijenta, što je kod transplantacije važnije nego kod većine operacija, jer Vam sam zakon jemči da nećete putovati sami.
Česta pitanja pacijenata i davalaca
Može li Univerzitetska bolnica Biruni da mi pronađe davaoca organa?
Moj davalac je moj rođak u prvom kolenu. Da li turski zakon to prihvata?
Koliko dugo moj davalac i ja treba da ostanemo u Istanbulu?
Šta ako se Vaš davalac predomisli u Istanbulu?
Ko vodi imunosupresiju nakon povratka kući?
Koliko košta transplantacija bubrega ili jetre u Turskoj?
Reference
- Wolfe RA, Ashby VB, Milford EL, et al. Comparison of mortality in all patients on dialysis, patients on dialysis awaiting transplantation, and recipients of a first cadaveric transplant. New England Journal of Medicine. 1999;341(23):1725-1730.
- Ibrahim HN, Foley R, Tan L, et al. Long-term consequences of kidney donation. New England Journal of Medicine. 2009;360(5):459-469.
- The Declaration of Istanbul on Organ Trafficking and Transplant Tourism (2018 Edition). Transplantation. 2019;103(2):218-219.
Napomena urednika
Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Didem Yayla Karakurt, Pedijatrija, zdravlje i bolesti dece.
Medicinski proverio
Didem Yayla Karakurt
Pedijatrija, zdravlje i bolesti dece
Poslednje ažuriranje: