Pređi na sadržaj
Pedijatrijska radioterapija - zračenje dece
Radioterapijska onkologija

Pedijatrijska radioterapija - zračenje dece

O ovom odeljenju

 
Pedijatrijska radijaciona onkologija

Svako pravilo u dečjoj radioterapiji svodi se na jedan cilj. Najniža doza koja leči, na najmanji volumen, i ništa više.

Mozak, kosti, žlezde i srce deteta još uvek rastu, a zračenje koje odrasla osoba jedva oseti može kod deteta doživotno promeniti visinu, hormone, sluh ili uspeh u školi. Zato pedijatrijska radioterapija prati drugačija pravila, sprovode je timovi koji decu leče svakodnevno i prati se decenijama posle lečenja. Pravila daju rezultat. Među 34.033 osobe koje su preživele kancer u detinjstvu, smrtni ishodi u petnaest godina nakon petogodišnje granice pali su sa 12,4 odsto kod dece lečene početkom sedamdesetih na 6,0 odsto kod dece lečene devedesetih, a niže doze zračenja bile su veliki deo razloga za to.

12,4% do 6,0%
Kasni smrtni ishodi po deceniji lečenja, NEJM 2016
86 od 100
Dece sa meduloblastomom živo posle 5 godina uz radioterapiju smanjene doze, J Clin Oncol 2006
Stabilan IQ
Uz protonsku terapiju za meduloblastom, naspram pada uz rendgenske zrake, J Clin Oncol 2020
Besplatno
Mišljenje pedijatrijskog radijacionog onkologa
Besplatna konsultacija
Roditelji mogu poslati patohistološki nalaz, protokol lečenja po kome je dete, snimke magnetne rezonance ili kompjuterizovane tomografije, operativni nalaz i dosadašnji tok hemioterapije, zajedno sa uzrastom i težinom deteta i podacima o svakoj anesteziji koju je dete imalo. Radijacioni onkolog odgovara da li je radioterapija potrebna, u kojoj dozi i volumenu, da li bi detetu više odgovarao protonski centar i koliko nedelja treba planirati. Mišljenje je besplatno i bez obaveze.

Lekari pišu pedijatrijska radioterapija, a roditelji traže zračenje dece, pa ova stranica nosi oba izraza u naslovu, Pedijatrijska radioterapija - zračenje dece. Napisali smo je za roditelje, redom kojim njihova pitanja dolaze. Da li je detetu radioterapija uopšte potrebna, šta ona čini telu koje raste, kako četvorogodišnjak miruje tokom nje i na šta porodica treba da pazi u decenijama koje slede.

Po čemu je radioterapija kod deteta drugačija

Zračenje kod deteta radi isto što i kod odrasle osobe. Oštećuje DNK ćelija koje se dele, a tumorske ćelije se dele najbrže. Razlika je u tkivu oko tumora. Mozak šestogodišnjaka još uvek gradi puteve za čitanje i računanje, zone rasta kičme i udova su još otvorene, štitna žlezda, hipofiza i jajnici ili testisi se još razvijaju, a svi su takođe građeni od ćelija koje se dele. Doza koja mozak odrasle osobe ostavlja nepromenjenim može malo dete koštati nekoliko poena IQ svake godine tokom jedne decenije, a doza na kičmu koju odrasla osoba ne bi ni primetila može detetu skratiti konačnu visinu za nekoliko centimetara.

Iz toga slede četiri pravila. Lekari daju najnižu dozu za koju su studije pokazale da leči, a četrdeset godina su utvrđivali koliko niska ona može biti. Na magnetnoj rezonanci, do milimetra, iscrtavaju najmanji volumen koji obuhvata tumor i njegovo verovatno širenje. Radioterapiju čuvaju za tumore sa kojima hemioterapija ili hirurgija ne mogu same da izađu na kraj, pa se deca sa leukemijom, koja su nekada gotovo sva zračena, danas retko zrače. A kada uzrast deteta i tumor dovedu mozak ili kičmu u polje zračenja, protonska terapija, koja se zaustavlja na određenoj dubini i štedi tkivo iza mete, razmatra se pre rendgenskih zraka.

U bolnici Biruni deca se leče na linearnom akceleratoru Elekta Versa HD, sa rendgenskim snopovima modulisanog intenziteta, dnevnim vođenjem pomoću snimaka i anesteziološkim timom prisutnim na svakoj seansi kojoj je to potrebno. Bolnica nema protonski centar. Kada pregled detetovih snimaka pokaže da bi protoni poštedeli mozak, srce ili kičmu koja raste u meri koja je značajna, radijacioni onkolog to kaže i pomaže porodici da dođe do protonskog centra, u Evropi ili drugde, pre nego što se ovde isplanira bilo kakvo lečenje.

Koji tumori, koje šeme lečenja

Svake decenije zrači se sve manje dece
Zračenje glave kod akutne limfoblastne leukemije palo je sa 85 odsto dece sedamdesetih na 19 odsto devedesetih godina, zračenje trbuha kod Vilmsovog tumora sa 78 na 43 odsto, a zračenje grudnog koša kod Hodžkinovog limfoma sa 87 na 61 odsto. Armstrong i saradnici, N Engl J Med, 2016.

Tumori kojima je radioterapija i dalje potrebna, kao i šeme lečenja koje se za njih koriste, potiču iz grupa za zajedničke kliničke studije u Severnoj Americi i Evropi, koje hiljade dece leče po zajedničkim protokolima. Tabela navodi najčešće.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite da biste videli sve kolone.

Radioterapija kod čestih kancera u detinjstvu
Tumor Uloga radioterapije Uobičajena šema
Meduloblastom, uzrast 3 godine i više Neophodna. Zrači se ceo mozak i kičma, a zatim ležište tumora dobija višu dozu 23,4 greja na mozak i kičmu u 13 seansi, dodatna doza do 54 do 55,8 greja, oko 6 nedelja
Ependimom Posle operacije, na ležište tumora 54 do 59,4 greja u 30 do 33 seanse
Gliom niskog stepena Samo kada hirurgija i hemioterapija nisu uspele ili kada tumor ugrožava vid 50,4 do 54 greja, oko 6 nedelja
Vilmsov tumor bubrega Posle operacije u višim stadijumima, na slabinu ili trbuh 10,8 greja u 6 seansi kod većine, tokom oko nedelju dana
Rabdomiosarkom i Juingov sarkom Na primarno mesto, uz hemioterapiju, kada hirurgija ne može da ga ukloni u celosti 36 do 55,8 greja, 4 do 6 nedelja
Hodžkinov limfom Posle hemioterapije, na mesta koja su sporo odgovorila 20 do 30 greja, 2 do 3 nedelje
Neuroblastom visokog rizika Na primarno mesto posle operacije i hemioterapije 21,6 greja u 12 seansi
Deca mlađa od 3 godine Izbegava se gde god je moguće. Hemioterapija se koristi da se radioterapija odloži dok mozak ne poraste Odlučuje se od slučaja do slučaja

Šta pokazuju dugoročne studije

Snižavanje doze bez gubitka izlečenja

Meduloblastom, najčešći maligni tumor mozga u detinjstvu

Zračenje celog mozga i kičme kod meduloblastoma nekada je koristilo 36 greja, a Packer i saradnici su pitali da li bi 23,4 greja uz hemioterapiju izlečilo isti broj dece, što je bio pravi rizik kod kancera koji ubija kada se vrati.

81 odsto bez bolesti, 86 odsto živo posle pet godina
Među 379 dece uzrasta od 3 do 21 godine sa meduloblastomom prosečnog rizika, lečene sa 23,4 greja na mozak i kičmu, dodatnom dozom na ležište tumora i hemioterapijom. Uzrast, pol i vrsta hemioterapije nisu napravili razliku. Packer i saradnici, J Clin Oncol, 2006.

Šta niža doza i dalje košta

Inteligencija i školske veštine

Čak i pri 23,4 greja mozak plaća cenu. Mulhern i saradnici su više puta testirali 111 dece sa meduloblastomom tokom perioda do šest godina posle dijagnoze.

1,59 poena IQ godišnje
Prosečan pad IQ, uz pad čitanja od 2,95 i pisanja od 2,94 poena godišnje, posle radioterapije prilagođene riziku kod meduloblastoma. Deca mlađa od 7 godina u trenutku dijagnoze i deca na višoj dozi izgubila su najviše. Mali uzrast bio je najjači faktor rizika. Mulhern i saradnici, J Clin Oncol, 2005.

Gde protoni prave merljivu razliku

Isti protokol, dve vrste snopa

Kahalley i saradnici pratili su 79 dece sa meduloblastomom lečene po istim protokolima i istom dozom, 37 protonima i 42 rendgenskim zracima, u proseku 4,3 godine.

Stabilan IQ uz protone, pad uz rendgenske zrake
Protonska grupa održala je stabilan globalni IQ, perceptivno rezonovanje i radnu memoriju, dok je grupa sa rendgenskim zracima imala pad globalnog IQ, radne memorije i brzine obrade. Brzina obrade pala je u obe grupe. Kahalley i saradnici, J Clin Oncol, 2020.

Pogled unapred, trideset godina kasnije

Zašto praćenje nikada ne prestaje

Studija preživelih od kancera u detinjstvu (Childhood Cancer Survivor Study) prati osobe lečene od kancera pre 21. godine u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Današnje doze svoju veličinu duguju njoj.

62,3 odsto imalo je hronično stanje, 27,5 odsto teško stanje
Među 10.397 odraslih preživelih lečenih između 1970. i 1986. godine, u poređenju sa njihovom braćom i sestrama. Trideset godina posle dijagnoze kumulativna cifra dostigla je 73,4 odsto. Oeffinger i saradnici, N Engl J Med, 2006. Kasnija analiza Armstronga i saradnika pokazala je da su deca lečena devedesetih godina nižim dozama znatno ređe umirala od kasnih posledica.

Kako čitati ove brojeve

Dve od ovih studija opisuju decu lečenu sedamdesetih i osamdesetih godina dozama i volumenima koje danas nijedan protokol ne koristi, a smanjenje kasnih smrtnih ishoda kroz decenije mera je onoga što se promenilo. Nijedna od njih ne opisuje jedno dete. Roditelj koji ih čita treba da izvuče tri stvari. Radioterapija leči većinu dece kojoj je potrebna. Lekari dozu drže najnižom koliko izlečenje dozvoljava, iz razloga koje studije jasno pokazuju. I detetu koje je prošlo radioterapiju potreban je plan praćenja za ceo život.

Kako dete miruje, od igre do anestezije

Plan radioterapije tačan je do milimetra ili dva, a dete koje se pomeri toliko prima dozu na pogrešnom mestu. Način na koji tim postiže da dete miruje zavisi više od uzrasta i temperamenta nego od bilo čega medicinskog.

  • Deca od oko šest godina naviše obično izdrže budna. Stručnjak za igru ili terapeut za podršku deci objasni aparat uz model ili lutku, dete obiđe prostoriju i legne na sto pre prve seanse, a tokom lečenja na ekranu ili kroz naočare ide omiljeni crtani film. Masku, oblikovanu od toplog plastičnog materijala, dete ukrašava pre nego što očvrsne
  • Deca mlađa od oko pet godina, kao i starija deca koja ne mogu da izdrže, dobijaju kratku opštu anesteziju za svaku seansu, koju daje pedijatrijski anesteziolog propofolom kroz tanku liniju koja ostaje postavljena tokom celog lečenja. Dete spava 20 do 30 minuta, budi se u sobi za buđenje uz roditelja i u roku od sat vremena jede i igra se
  • Dnevna anestezija znači dnevno gladovanje, koje se kod malog deteta planira po satu, tako što se najraniji jutarnji termin daje najmlađim pacijentima kako niko ne bi dugo bio gladan
  • Roditelj ostaje u prostoriji dok dete ne zaspi i stoji pored kreveta kada se dete probudi. Tokom samog lečenja svi napuštaju prostoriju, a osoblje posmatra preko kamere
  • Mnoga deca koja počnu sa anestezijom do treće ili četvrte nedelje izdrže budna kada im rutina postane poznata, i tim to pokušava kada je dete spremno

Tok lečenja, dan po dan

Seanse se sprovode od ponedeljka do petka. Budno dete provodi 15 do 20 minuta u prostoriji, dete u anesteziji oko sat vremena od dolaska do odlaska. Ceo tok traje od jedne nedelje kod Vilmsovog tumora do šest nedelja kod tumora mozga, uz planiranje pre toga.
  1. Konsultacija. Radijacioni onkolog, pedijatrijski onkolog i, kod tumora mozga, neurohirurg dogovaraju dozu i volumen prema protokolu po kome je dete. Roditelji čuju šta će lečenje učiniti, a šta neće, a dete čuje iskrenu verziju primerenu svom uzrastu.
  2. Priprema. Analize krvi, ispitivanje sluha ako je davan cisplatin, početne vrednosti rasta i hormona i početna neuropsihološka procena kod svakog deteta čiji će mozak biti u polju zračenja, kako bi se kasnije promene merile u odnosu na nju.
  3. Maska i planirajući snimak. Kompjuterizovana tomografija u položaju za lečenje, spojena sa magnetnom rezonancom, u anesteziji ako je detetu potrebna. Lekar iscrtava metu i svaku strukturu koja raste i koju treba zaštititi, a fizičar pravi plan tokom tri do sedam radnih dana.
  4. Seanse. Isto vreme svakog dana, isto osoblje, ista rutina. Tabla sa nalepnicama, perla za svaku seansu ili odbrojavanje na zidu, jer deci je lakše kada mogu da vide kraj.
  5. Nedeljna kontrola. Težina, krvna slika, koža, apetit, san i raspoloženje. Hemioterapija koja se daje uporedo usklađuje se sa timom pedijatrijske onkologije na istoj lokaciji.
  6. Poslednji dan. Zvono koje se zvoni, diploma i sažetak lečenja koji će porodica čuvati do kraja detetovog života.

Neželjena dejstva sada i neželjena dejstva kasnije

Pozovite tim istog dana ako se javi temperatura od 38 stepeni ili viša, povraćanje koje sprečava unos tečnosti, neuobičajena pospanost ili nova glavobolja, osip ili modrice, ili bilo kakva otežanost disanja. Dete na hemioterapiji sa povišenom temperaturom je hitan slučaj u svako doba.

Ova tabela se na uskom ekranu pomera u stranu. Prevucite da biste videli sve kolone.

Neželjena dejstva radioterapije kod dece
Dejstvo Kada Šta se radi
Umor, više sna, manje igre Od druge nedelje do nekoliko nedelja posle Odmor je dozvoljen, školske obaveze se smanjuju, a talas pospanosti jedan do dva meseca posle zračenja mozga se očekuje i prolazi
Gubitak kose u zračenom području Od treće nedelje Izraste u roku od nekoliko meseci, ponekad ređa. Mekana kapa i dogovor o tome šta reći drugarima
Mučnina i slab apetit Tokom zračenja mozga ili trbuha Lek protiv mučnine pre svake seanse, mali česti obroci, nutricionista, sonda za ishranu ako težina pada
Crvenilo kože Od treće nedelje Hidratantna krema, široka odeća, bez sunca na tom području godinu dana
Niske vrednosti krvne slike Uz hemioterapiju ili zračenje kičme Nedeljne analize krvi, transfuzija ili faktori rasta kada su potrebni
Sporiji rast zračene kosti Godinama kasnije Kičma i udovi mere se svakih šest meseci, a kičma se zrači ravnomerno sa obe strane kako bi rasla pravo
Promene hormona Jednu do deset godina kasnije Godišnje provere hormona rasta, štitne žlezde, puberteta i kortizola posle izloženosti hipofize ili štitne žlezde, uz nadoknadu kada je potrebna
Učenje i pamćenje Javlja se tokom godina posle zračenja mozga Neuropsihološko testiranje svake jedne do dve godine, podrška u školi i najniža doza i najmanji volumen od samog početka
Gubitak sluha Posle cisplatina i zračenja uha Ispitivanje sluha pre, tokom i posle lečenja, i slušni aparati kada su potrebni
Plodnost Posle zračenja karlice ili hipofize O tome se razgovara pre lečenja, uz ponuđeno očuvanje jajnika ili sperme gde uzrast to dozvoljava
Drugi kancer u zračenom području Decenijama kasnije, kod male manjine Doživotno praćenje i, kod devojčica posle zračenja grudnog koša, skrining dojke od 25. godine

Kada se plan menja

Dečji protokoli teku po kalendaru, a radioterapija ima svoje mesto u njemu. Infekcija disajnih puteva, povišena temperatura tokom hemioterapije ili niske vrednosti krvne slike mogu to mesto pomeriti za nekoliko dana, a već započeto lečenje nastavlja se i kroz lakšu bolest, osim ako dete nije toliko loše da je potreban prijem. Kada se dete primi u bolnicu, dnevna seansa se nastavlja sa odeljenja. Anestezija se povremeno mora prilagoditi ili, kod deteta koje je postalo uznemireno, ponovo uvesti. Magnetna rezonanca urađena radi planiranja ponekad pokaže više ili manje tumora nego snimak sa kojim je dete upućeno, pa se volumen ponovo iscrtava pre prve seanse, a ne posle nje. Sve se to dešava u jednoj zgradi, jer odeljenje pedijatrijske onkologije, anesteziološki tim i odeljenje radioterapije u bolnici Biruni dele istu lokaciju, a odluka za koju su potrebna tri specijaliste donosi se na jednom sastanku istog dana.


Nedelje u Istanbulu, troškovi i porodica

Dužina boravka zavisi od tumora.

Jedna do osam nedelja, prema tumoru
Vilmsov tumor zahteva jednu do dve nedelje uključujući planiranje. Hodžkinov limfom zahteva tri do četiri. Sarkomi zahtevaju pet do sedam. Tumor mozga zahteva sedam do osam, a deca koja istih nedelja primaju hemioterapiju ostaju i zbog kalendara hemioterapije. Dete u anesteziji ne dodaje dane, samo sate.

Dužina boravka sledi iz gornje tabele. Troškovi zavise od broja seansi, od toga da li je anestezija potrebna svakog dana, od snimaka za planiranje, maske, početnih ispitivanja, hemioterapije koja se daje uporedo i svakog bolničkog prijema. Dnevna anestezija odvaja lečenje malog deteta od lečenja starijeg, jer svaka seansa zahteva anesteziologa, medicinsku sestru i krevet za buđenje. Objavljeni paketi za decu u Istanbulu obuhvataju konsultaciju, planiranje, sve seanse, nedeljne kontrole, prevodioca i transfere, a ne obuhvataju lekove za hemioterapiju, u nekim slučajevima ni anesteziju, hotel i letove, pa pitajte da li je anestezija uključena u iznos. Ponuda sledi nakon što lekar pregleda protokol i snimke, a taj pregled je besplatan.

Porodice ostaju zajedno. Stan blizu bolnice za dva roditelja i braću i sestre tokom šest nedelja funkcioniše bolje od hotelske sobe, i kancelarija za međunarodne pacijente ga organizuje, zajedno sa transferima sa aerodroma, dnevnim prevozom i pozivnim pismom koje se šalje uz potvrdu termina deset dana pre putovanja, sa imenom bolnice i lekara koji leči i navedenom dužinom lečenja za vizu. Jedan koordinator vodi slučaj od prve poruke, na engleskom, arapskom, francuskom, ruskom, srpskom, rumunskom ili španskom, ili preko prevodioca, a detetu koje ne govori nijedan od tih jezika pomaže stručnjak za igru, kome je jezik manje važan. Oba roditelja mogu prisustvovati konsultacijama. Ako dete bude primljeno, jedan roditelj spava u sobi. Dostupni su halal, vegetarijanski i dijabetički obroci, u objektu postoji prostorija za molitvu, a lekarku možete zatražiti već pri prvom javljanju.

Kada se vratite kući, narednih trideset godina

Sažetak lečenja je najvažniji dokument koji će dete ikada imati
U njemu stoje tumor, doza na svaki organ koji je bio u polju zračenja ili blizu njega, datumi, tehnika i primljena hemioterapija. Potreban je svakom lekaru koji vidi dete u narednih trideset godina, od pedijatra koji meri visinu do kardiologa koji proverava srce, i porodica treba da čuva kopiju na dva mesta.
Praćenje pripada ambulanti za preživele u okviru pedijatrijske onkologije u mestu stanovanja. Dokumentacija iz Istanbula navodi raspored, koji za većinu dece znači merenje visine i težine svakih šest meseci, godišnje ispitivanje štitne žlezde i hormona, ispitivanja sluha, neuropsihološku procenu svake jedne do dve godine posle zračenja mozga, ehokardiogram posle zračenja grudnog koša i snimanje zračenog područja u razmacima koje protokol propisuje. Kada se vratite kući, koordinator ostaje dostupan na istom WhatsApp broju, a radijacioni onkolog odgovara na pitanja tima koji dete leči kod kuće. Povišena temperatura, povraćanje koje sprečava unos tečnosti, neuobičajena pospanost ili otežano disanje zahtevaju odlazak u lokalnu dečju urgentnu službu istog dana.

Pedijatrijska radioterapija - zračenje dece, česta pitanja

Da li je radioterapija bezbedna za decu?
Ona leči većinu dece kojoj je potrebna, a doze koje se danas koriste najniže su za koje su studije pokazale da leče. I dalje nosi kasne posledice po rast, hormone i učenje, koje zavise od uzrasta deteta i zračenog područja, zbog čega praćenje traje decenijama i zbog čega je lekari izbegavaju kod dece mlađe od tri godine gde god mogu.
Da li će mom detetu biti potrebna anestezija za svaku seansu?
Deca mlađa od oko pet godina obično svakog dana dobijaju kratku opštu anesteziju, koju daje pedijatrijski anesteziolog. Starija deca izdrže budna uz pripremu kroz igru i crtani film tokom lečenja. Mnoga mala deca tokom lečenja pređu sa anestezije na lečenje budna kada im rutina postane poznata.
Da li bi moje dete trebalo umesto toga da ima protonsku terapiju?
Kod neke dece, da. Studija o meduloblastomu pokazala je stabilan IQ posle protonske terapije naspram pada posle rendgenskih zraka po istom protokolu. Bolnica Biruni nema protonski centar. Ako pregled snimaka vašeg deteta pokaže da bi protoni poštedeli mozak, srce ili kičmu u meri koja je značajna, lekar će to reći i pomoći vam da dođete do protonskog centra.
Koliko traje radioterapija kod deteta?
Od jedne nedelje kod Vilmsovog tumora do šest nedelja kod tumora mozga, uz tri do sedam radnih dana planiranja. Seanse su svakog radnog dana i traju 15 do 20 minuta kod budnog deteta ili oko sat vremena uz anesteziju.
Može li roditelj da ostane sa detetom tokom lečenja?
Roditelj ostaje dok dete ne zaspi ili se ne smiri i tu je kada se dete probudi ili siđe sa stola. Tokom minuta dok snop radi, svi napuštaju prostoriju, a osoblje posmatra preko kamere. Oba roditelja mogu prisustvovati konsultacijama, a jedan spava u sobi ako je dete primljeno u bolnicu.
Kakvo praćenje je mom detetu potrebno posle radioterapije?
Visina i težina svakih šest meseci, godišnje ispitivanje štitne žlezde i hormona, ispitivanja sluha, neuropsihološka procena svake jedne do dve godine posle zračenja mozga i kontrole srca posle zračenja grudnog koša, doživotno. Sažetak lečenja iz Istanbula navodi raspored za ambulantu za preživele u mestu stanovanja.

Reference

  1. Armstrong GT, Chen Y, Yasui Y, et al. Reduction in Late Mortality among 5-Year Survivors of Childhood Cancer. N Engl J Med. 2016;374(9):833-42.
  2. Packer RJ, Gajjar A, Vezina G, et al. Phase III study of craniospinal radiation therapy followed by adjuvant chemotherapy for newly diagnosed average-risk medulloblastoma. J Clin Oncol. 2006;24(25):4202-8.
  3. Mulhern RK, Palmer SL, Merchant TE, et al. Neurocognitive consequences of risk-adapted therapy for childhood medulloblastoma. J Clin Oncol. 2005;23(24):5511-9.
  4. Kahalley LS, Peterson R, Ris MD, et al. Superior Intellectual Outcomes After Proton Radiotherapy Compared With Photon Radiotherapy for Pediatric Medulloblastoma. J Clin Oncol. 2020;38(5):454-461.
  5. Oeffinger KC, Mertens AC, Sklar CA, et al. Chronic health conditions in adult survivors of childhood cancer. N Engl J Med. 2006;355(15):1572-82.

Napomena urednika

Napisao medicinski urednički tim Biruni Hospital. Proverio Prof. dr Metin GÜDEN, Radijaciona onkologija.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tretmani

Prikaži sve